1 

Poslovni broj: 4 Kžmp-12/2021-6

 

Poslovni broj: 4 Kžmp-12/2021-6

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća, te Tomislava Brđanovića, ujedno i suca za mladež i Vlaste Patrčević Marušić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Ane-Marije Runjić, u kaznenom predmetu protiv optuženika ml. pljt. N. O. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 241. st. 2. u vezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbama optuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: Kmp-2/2020-31 od 1. travnja 2021., u javnoj sjednici vijeća održanoj 9. studenoga 2021. u prisutnosti zamjenice županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčice Kocijan Putarek i branitelja optuženika B. K. i D. Z., odvjetnika iz V.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              Prihvaćaju se žalbe opt. ml. pljt. N. O. i opt. I. H., a u povodu tih žalbi po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda na način da se

 

opt. ml. pljt. N. O., s podacima kao u spisu i

 

opt. I. H., s podacima kao u spisu

 

oslobađaju od optužbe

 

              i to opt. ml. pljt. N. O.

 

da bi dana 2. listopada 2018., u K. L., znajući da S. P. prema I. H. ima potraživanje u iznosu od 9.260,00 kn i da će time spriječiti njegovu naplatu tog potraživanja u ovršnom postupku, od I. H. kupio motorno vozilo marke I. T. 49/35.12, godine proizvodnje 2000., reg. oznake ..., broja šasije ..., koje je potom i registrirao na svoje ime,

 

dakle, drugome s namjerom pomogao da, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ovršnog postupka, otuđi dijelove svoje imovine,

 

pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine, pomaganjem u kaznenom djelu povrede tuđih prava, opisano u čl. 241. st. 2. u vezi čl. 38. KZ/11, kažnjivo po čl. 241. st. 1. KZ/11.

 

opt. I. H.

 

da bi dana 2. listopada 2018., u K. L., u nakani da spriječi naplatu potraživanja koje S. P. ima prema njoj po sudskoj nagodbi Općinskog suda u Varaždinu broj P-62/2018-10 od 24. travnja 2018. u iznosu od 9.260,00 kn prodala svoje motorno vozilo marke I. t. 49/35.12, godine proizvodnje 2000., reg. oznake ..., broja šasije ..., N. ml. pljt. O.,

 

dakle, s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika prije ovršnog postupka, otuđila dijelove svoje imovine,

 

pa da bi time počinila kazneno djelo protiv imovine, povredom tuđih prava, opisano u čl. 241. st. 2. KZ/11, kažnjivo po čl. 241. st. 1. KZ/11.

 

Na temelju čl. 149. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 dalje: ZKP/08) troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava, o čemu će sud prvog stupnja donijeti posebno rješenje.

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom presudom suda prvoga stupnja opt. ml. pljt. N. O. i opt. I. H. proglašeni su krivima i to opt. ml. pljt. N. O. zbog kaznenog djela iz čl. 241. st. 2. u vezi st. 1. i čl. 38. KZ/11 (valja primijetiti da je sud prvog stupnja djelo pravno označio po ZID KZ NN 118/18 i 126/19 iako su navedeni zakoni stupili na snagu nakon počinjenja kaznenog djela, a nisu blaži za počinitelja, niti to sud prvog stupnja obrazlaže) i opt. I. H. zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 241. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11. Opt. ml. pljt. N. O. je po čl. 241. st. 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora od šest mjeseci, a opt. I. H., po istoj odredbi, na kaznu zatvora od sedam mjeseci. Na temelju čl. 56. KZ/11 optuženicima je izrečena uvjetna osuda te je za oboje određen rok kušnje od jedne godine.

 

2.              Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 opt. ml. pljt. N. O. i opt. I. H. obvezani su platiti troškove kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 svaki u paušalnoj svoti od 1.000,00 kn.

 

3.              Protiv te presude žali se opt. ml. pljt. N. O. po branitelju B. K., odvjetniku, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da viši sud preinači pobijanu presudu i optuženika oslobodi od optužbe, odnosno ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

3.1.              Žalbu podnosi i opt. I. H. po branitelju D. Z., odvjetniku, po istim osnovama i s istim žalbenim prijedlogom kao i opt. ml. pljt. N. O..

 

3.2.              Na žalbe nije odgovoreno.

 

4.              Ovaj sud određen je kao drugi stvarno nadležan sud za postupanje u predmetu Županijskog suda u Splitu kojem je ovaj predmet prvotno bio dodijeljen u rješavanje, na temelju rješenja zamjenika predsjednika Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-42/2021-10 od 4. kolovoza 2021.

 

4.1              U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08  spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu  na obvezno razgledavanje.

 

5.              Branitelji oboje optuženika zatražili su u žalbama da ih se izvijesti o sjednici drugostupanjskog suda, slijedom čega je održana javna sjednica suda drugog stupnja na koju su pristupili zamjenica županijske državne odvjetnice u Varaždinu Sunčica Kocijan Putarek i branitelji optuženika B. K. i D. Z., odvjetnici iz V., dok nisu pristupili uredno izviješteni optuženici, pa je sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

6.              Žalbe optuženika osnovane su u mjeri u kojoj isti ističu postojanje povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, pa su žalbe optuženika dale povoda za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08, kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje povrede kaznenog zakona na štetu oboje optuženika.

 

7.              S obzirom na to da su žalbe oboje optuženika sadržajem identične, dati će se jedinstveni odgovor na pitanja istaknuta u podnijetim žalbama.

 

8.              Oboje žalitelja žale se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. Najprije ističu potrebu razlikovanja izraza "spriječiti" koji se koristi u izreci pobijane presude, prema izrazu "osujeti" koji se koristi u obrazloženju, tvrdnjama da se radi o riječima koje su srodnog, ali ipak različitog značenja. U tome žalitelji nalaze proturječje izreke i razloga presude. Potom se tvrdi da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama. Kod toga žalitelji izlažu činjenice koje su po njima odlučne i nedvojbene, da bi potom analizirali koje to činjenice sud nije naveo u razlozima pobijane presude. Tako se tvrdi da nema razloga o tome kako je utvrđeno i na temelju kojeg dokaza da je optuženi ml. pljt. znao za dugovanje optuženice prema oštećeniku; ukupno dugovanje optuženice prema oštećeniku u trenutku kupnje motornog vozila iznosilo je 750,00 kn, a optuženica je u tom trenutku imala imovinu iz koje se mogao naplatiti taj iznos; sud prvog stupnja nije utvrdio vrijednost motornog vozila u trenutku kupnje; optuženi ml. pljt. je tek 14. siječnja 2019. dobio obavijest o postojanju dugovanja i dobio nalog da ne kupuje vozilo marke F.; 25. siječnja 2019. optuženica prima zaključak Općinskog suda u Varaždinu i tada saznaje da se vodi ovrha na motornom vozilu; i nadalje se vodi ovršni postupak u kojem je došlo do zastoja; žalitelji potom razmatraju da li će postojati kaznena odgovornost optuženice koja je i za vrijeme trajanja ovršnog postupka raspolagala svojom imovinom. U žalbama se nadalje navodi da su razlozi o odlučnim činjenicama u znatnoj mjeri proturječni koja tvrdnja se odnosi na razloge koje prvostupanjski sud daje u odnosu na postojanje subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela optuženika.

 

8.1.              Po ocjeni ovog suda drugog stupnja radi se prvenstveno i isključivo o prigovorima pravilnosti utvrđenja činjeničnog stanja, ne o isticanju postojanja bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pa će se ovi prigovori razmotriti u okviru žalbene osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, teoretsko razmatranje značenja riječi spriječiti i osujetiti ne dovodi do označenog proturječja izreke i razloga pobijane presude. Činjenice za koje žalitelji navode da ih sud prvog stupnja nije obrazložio predstavljaju izlaganje drugačije ocjene značenja činjenica koje su utvrđene u prvostupanjskom postupku i izvođenje drugačijih zaključaka od onih izvedenih od strane suda prvog stupnja. Ne postoji nikakvo proturječje u razlozima pobijane presude, a pogotovo ne u obliku znatne mjere proturječja razloga o odlučnim činjenicama jer je u pobijanoj presudi sud prvog stupnja iznio neproturječne razloge na temelju kojih utvrđuje da su oboje optuženika počinili kazneno djelo povrede tuđih prava, kao počinitelj, odnosno sudionik.

 

9.              Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, ovaj sud drugog stupnja utvrđuje da nisu ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti po čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08.

 

10.              Nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Ispravno polazeći od sadržaja zakonskih obilježja kaznenog djela povrede tuđih prava iz čl. 241. st. 2. KZ/11 sud prvog stupnja razmatrao je subjektivni element bića tog kaznenog djela "tko s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika", koji subjektivni element je u činjeničnom opisu opisan korištenjem sinonima "spriječiti". Žalitelji razrađuju i prigovaraju da se ne radi o sinonimima, već o riječima različitog značenja s obzirom na posljedicu, dok ovaj sud drugog stupnja nalazi da se i kod jedne i kod druge riječi radi o istoj posljedici, a to je da vjerovnik zbog radnje odnosno pomaganja jednog i drugog optuženika nije uspio naplatiti svoje potraživanje.

 

10.1.              Sve činjenice koje žalitelji označavaju kao odlučne činjenice koje sud prvog stupnja nije obuhvatio u razlozima pobijane presude, obuhvaćene su u istima. Sud prvog stupnja dao je razloge zbog kojih prihvaća kao vjerodostojne iskaze oštećenika S. P. i svjedokinje M. K., na kojima je, uz sadržaj isprava, zasnovao svoja činjenična utvrđenja. Iako su točne tvrdnje da postoji određeno nepoklapanje između iskaza oštećenika i sadržaja sporazuma koji je oštećenik sklopio s roditeljima opt. ml. pljt. N. O., pogotovo u pogledu datuma, navedeno ne dovodi u pitanje ocjenu i zaključak prvostupanjskog suda da je ovaj optuženik znao za dugovanje i da je sudjelovao u počinjenju kaznenog djela pomažući optuženici, svojoj strini, u onemogućavanju naplate potraživanja na način opisan u izreci. Naime, svjedoci su iskazivali o bliskoj srodničkoj, ali i blizini stvarnog života oboje optuženika, kao i o tome da je optuženi ml. pljt. prisustvovao razgovorima između oštećenika i opt. I. H. i njezinog supruga. Tim razlozima, koji žalbenim tvrdnjama nisu dovedeni u sumnju, sud prvog stupnja obrazlaže svijest optuženog ml. pljt. da kupnjom motornog vozila pomaže svojoj strini u osujećivanju naplate dugovanja prema oštećeniku. Pitanje vrijednosti motornog vozila i potrebe utvrđivanja te vrijednosti je neodlučno jer iz iskaza oštećenika proizlazi da su to vozilo optuženica i njezin suprug cijenili s 3.000 eura, kojom vrijednošću je u cijelosti pokrivena visina potraživanja oštećenika. Isto tako sasvim je neodlučno pitanje da li je optuženica raspolagala i drugom imovinom iz koje je mogla podmiriti dugovanje prema oštećeniku kada iz sadržaja izvedenih dokaza proizlazi da u vrijeme prodaje motornog vozila oštećeniku ni u najmanjem dijelu nije vratila dug, a na oštećenikovu iskazanu namjeru naplate dugovanja iz vrijednosti jedine pokretnine registrirane na ime optuženice, optuženica reagira prijenosom prava vlasništva na nećaka svojeg supruga.

 

11.              Način na koji je koncipirano kazneno djelo iz čl. 241. st. 2. KZ/11 upućuje koje to odlučne činjenice čine obilježja tog kaznenog djela. Radi se o namjernom postupanju optuženika koji prije početka ovršnog postupka otuđi dijelove svoje imovine s ciljem da osujeti namirenje vjerovnika. U konkretnom predmetu iz iskaza oštećenika i njegove kćeri sud prvog stupnja zaključuje da je opt. I. H. na temelju iskazane namjere oštećenika da svoje potraživanje naplati iz vrijednosti motornog vozila, s ciljem da to osujeti, prodala taj dio svoje imovine drugom optuženiku, koji je, znajući za sve te okolnosti u tome sudjelovao, pomaganjem. Razmatrajući sadržaj sudske nagodbe kao osnove potraživanja oštećenika vidljivo je da je u istoj određeno da ako dužnik ne plati dvije mjesečne rate zaredom, da tada dospijeva cijelo dugovanje. Sud prvog stupnja, na temelju iskaza svjedoka, utvrđuje da nakon sklapanja nagodbe optuženica oštećeniku nije isplatila niti jednu ratu, pa je cjelokupno dugovanje dospjelo na naplatu protekom dva mjeseca od sklapanja sudske nagodbe koje je sklopljena 24. travnja 2018. i to 25. svibnja 2018. Iz tog razloga su sasvim neodlučni žalbeni navodi o dospijeću samo dijela potraživanja u iznosu od 750,00 kn do vremena počinjenja kaznenog djela. Isto tako su neodlučne, za postojanje obilježja kaznenog djela, činjenice da oštećenik u nagodbi nije označio ispravan broj računa. Ovo iz razloga koje utvrđuje i sud prvog stupnja da je oštećenik često obilazio oštećenicu i tražio povrat dugovanja, odnosno jer je kćer oštećenika suprugu optuženice SMS porukom poslala ispravan broj računa. Usprkos poduzetim opisanim radnjama, optuženica nije ni u najmanjem dijelu platila, do vremena počinjenja kaznenog djela, svoje dugovanje prema oštećeniku. Pitanje naknadnog stjecanja imovine optuženice, nakon počinjenja kaznenog djela, nije od odlučnog značenja za postojanje kaznenog djela. Isto takav učinak nema niti okolnost da je naknadno, tijekom prvostupanjskog postupka opt. I. H. u cijelosti namirila glavnično dugovanje prema oštećeniku u iznosu 9.260,00 kn, navedeno ima značenje popravljanja posljedica počinjenog kaznenog djela, odnosno učinak smanjenja kriminalne količine.

 

12.              Slijedom opisanoga, nisu osnovani žalbeni navodi o potrebi utvrđivanja vrijednosti i stanja motornog vozila, da li je optuženica imala kakvu drugu imovinu, koji je omjer vrijednosti motornog vozila prema drugoj imovini optuženice. Pogotovo nisu relevantna pitanja vremena i izbora načina naplate potraživanja oštećenika u ovršnom postupku jer ove činjenice ni na koji način ne utječu na ispunjenje obilježja kaznenog djela. Suprotno od tvrdnji žalitelja sud prvog stupnja je ispravno utvrdio i potpuno obrazložio na čemu temelji zaključak o postupanju oboje optuženika s izravnom namjerom, dakle da je i opt. ml. pljt. N. O. znao za postojanje duga i da prijenosom vlasništva vozila na njega optuženica želi osujetiti namirenje svojeg vjerovnika, kao i da je opt. I. H. postupala s ovakvim ciljem. Iako su ova saznanja oboje optuženika pokušali osporiti u svojim obranama i to opt. ml. pljt. N. O. na način da je u potpunosti relativizirao pitanje razloga za kupnju motornog vozila koje je potom prodao zbog dotrajalosti i oštećenja, a opt. I. H. tvrdnjama da ima i druge imovine, postupajući na ovakav način žalitelji nisu s uspjehom doveli u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja. Zbog navedenoga nisu osnovane žalbe optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

13.              Žalbe optuženika osnovane su, ali samo iz razloga jer ističu žalbenu osnovu povrede kaznenog zakona. Žalitelji se stvarno žale po ovoj osnovi tvrdnjama da se u konkretnom slučaju radilo o građansko-pravnom odnosu, ne i o ostvarenju kaznenog djela, pa da stoga zbog stvarno "nedokazanosti objektivnih i subjektivnih obilježja kaznenog djela" je valjalo optuženike osloboditi od optužbe. Iz navedenoga je vidljivo da se optuženici žale zbog tzv. neizravne povrede kaznenog zakona koja se stvarno svodi na pravilnost primjene kaznenog zakona na utvrđeno činjenično stanje, pa se time stvarno radi o osporavanju pravilnosti činjeničnog stanja o čemu je odgovor dan naprijed.

 

14.              No, istaknuta žalbena osnova dala je povod za ispitivanje pobijane presude po službenoj dužnosti po čl. 476. st. 1. toč. 2. ZKP/08 kakvim ispitivanjem je utvrđeno postojanje povrede iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08. Naime, na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja da su optuženici počinili kaznena djela sud prvog stupnja propustio je tako utvrđeno činjenično stanje procijeniti kroz odredbu čl. 33. KZ/11 o beznačajnom djelu. Ovaj sud drugog stupnja nalazi da činjenično stanje koje je i kakvo utvrdio sud prvog stupnja udovoljava pretpostavkama za primjenu navedene odredbe. Iako odredba čl. 33. KZ/11 govori da nema kaznenog djela, iako su ostvarena njegova obilježja, ako je stupanj počiniteljeve krivnje nizak, što bi doslovnim tumačenjem te odredbe značilo da ne bi bilo mogućnosti primjene ove odredbe kod namjernog počinjenja kaznenog djela, valja ipak poći od konkretnih okolnosti kaznenog djela i zaključiti da, iako su oboje optuženika postupali s izravnom namjerom, da postupanje optuženika ipak predstavlja postupanje s nižim stupnjem krivnje. Kod toga valja utvrditi da se radilo ipak o nižem iznosu dugovanja, kraćem vremenu od pravomoćnog utvrđenja obveze pa do pokretanja postupka naplate, uzeti u obzir i činjenicu da opt. I. H. ne osporava dugovanje. Naime, nedvojbeno je utvrđena činjenica da je optuženica tijekom kaznenog postupka isplatila glavnični dug oštećeniku, čime su otpale posljedice počinjenog djela. Oboje optuženika su neosuđivani, opt. ml. pljt. N. O. je u vrijeme počinjenja djela bio i mlađi punoljetnik koji je tek navršio 18 godina, na strani oboje optuženika postoji niz olakotnih okolnosti, pored neosuđivanosti, osobnog i imovinskog statusa, zbog čega ne postoji potreba da počinitelji budu kažnjeni. Upravo zbog podmirenja duga opt. I. H. prema oštećeniku koji je svojom radnjom, time što nije optuženici dao ispravan broj računa djelomično utjecao na odgodu plaćanja, ne postoji potreba kažnjavanja oboje optuženika. Slijedom navedenoga, ovaj sud drugog stupnja nalazi da zbog toga jer se radi o beznačajnom djelu je ostvarena povreda kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 1. ZKP/08 na štetu optuženika jer djelo kao beznačajno nije kazneno djelo, pa je stoga valjalo preinačiti pobijanu presudu primjenom čl. 486. st. 1. u vezi čl. 453. toč. 1. ZKP/08 i optuženike osloboditi od optužbe.

 

15.              S obzirom na vrstu donijete odluke, žalbe oboje optuženika zbog odluke o kazni i troškovima postupka su bespredmetne.

 

16.               Obzirom da nisu utvrđene povrede kaznenog postupka, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08, ovaj sud drugog stupnja je primjenom čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučio kao u izreci i preinačio pobijanu presudu oslobađajući optuženike optužbe jer djelo kao beznačajno po zakonu nije kazneno djelo. Odluka o troškovima zasnovana je na odredbi čl. 149. st. 1. ZKP/08, time da će prvostupanjski sud raspolagati podacima o troškovima i time biti ovlašten za utvrđivanje činjenica i donošenje posebnog rješenja u smislu čl. 148. st. 4. ZKP/08.

 

U Varaždinu 9. studenoga 2021.