1              Poslovni broj: Gž-1186/2021-2

Poslovni broj Gž-1186/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Marije Šimičić, kao predsjednice vijeća, te Vedrane Perkušić, kao sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Ivana Tironija, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grada D., D., OIB: ..., protiv tuženice M. K., M., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u D., radi iseljenja, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 12 Ps-13/2019 od 8. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 9. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj 12 Ps-13/2019 od 8. travnja 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u stadij glavne rasprave.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Tuženica M. K., OIB: ... dužna je stan u M. na adresi ..., katastarske oznake čest. zgr. 228 k.o. O., površine 58,79 m2, slobodan od osoba i stvari predati u posjed vlasniku tužitelju, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

2. Odlukom o trošku obvezana je tuženica naknaditi tužitelju iznos od 800,00 kuna (točka II. izreke).

3. Tuženica pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti i to zbog žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači odnosno ukine. Zatražila je i trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja protiv tuženice radi iseljenja iz stana u Mokošici površine 58,79 m2 u kojemu ista živi od 1998. i to na temelju Ugovora o najmu stana za zaštićenom najamninom (za socijalno ugrožene osobe), a koji Ugovor da se nije obnovio, pa je prestao važiti istekom roka na koji je zaključen (s danom 1. lipnja 2017.).

7. Tijekom postupka tuženica se poslužila prigovorom prava na poštivanje doma u smislu članka 8. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – „Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija).

8. Svakoj osobi kojoj prijeti rizik od miješanja u njezino prao na dom načelno treba biti omogućeno da sud ocijeni razmjernost i razumnost mjere s obzirom na relevantna načela prema članku 8. Konvencije, neovisno o tome što ta osoba nema na temelju danog prava, pravo na stanovanje u stanu. Takvo shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-x 1050/2012-2 od 10. rujna 2014.

9. Kako se tuženica pozvala na pravo na dom, prvostupanjski je sud morao ispitati je li zahtjev tužitelja u predmetnom slučaju, s obzirom na sve konkretne okolnosti nužan i razmjeran legitimnom cilju koji se teži ostvariti.

10. To znači da bez obzira na osnovanost zahtjeva sukladno domaćem pravu je trebalo ispitati je li iseljenje tuženice nužno i je li legitimno s obzirom na sve konkretne okolnosti slučaja.

11. Miješanje jest svaki čin državne (ili tijela lokalne) vlasti kojim se pravo na dom ograničava ili oduzima, ali i propust države da zaštiti prava pojedinca od miješanja trećih osoba. Miješanje je u načelu zabranjeno, ali ako su ispunjene određene pretpostavke, miješanje neće predstavljati povredu članka 8. Konvencije.

12. Prvostupanjski sud je stao na stajalište kako ima elemenata da se na strani tuženice radi o domu u smislu prakse Europskog suda za ljudska prava, pa je u takvim okolnostima bilo nužno ispitati i provesti test razmjernosti da bi se dobio odgovor na pitanje je li u konkretnom slučaju došlo do povrede članka 8. Konvencije, odnosno je li zahtjev za iseljenje neovlaštenog korisnika predstavlja neopravdano
miješanje u njegovo pravo na dom.

13. Test razmjernosti provodi se pomoću tri eliminacijska pitanja, kod čega je samo jedan negativan odgovor dovoljan da se radi o povredi prava na dom iz članka 8. Konvencije.

14. Dakle, trebalo je utvrditi je li miješanje utemeljeno na zakonu, je li miješanje usmjereno na postizanje legitimnog cilja i je li miješanje bilo nužno u demokratskom društvu.

15. Prvostupanjski je sud kada je provodio test razmjernosti propustio utvrditi je li se kod opravdanog cilja isti mogao postići blažom mjerom i je li miješanje (iseljenje) razmjerno potrebi tužitelja kao osobe javnog prava u odnosu na potrebe tuženice.

16. Naime, je li miješanje (iseljenje) nužno i razmjerno legitimnom cilju koji se teži ostvariti obzirom na sve okolnosti slučaja.

17. S tim u vezi nužno je ispitati ima li tuženica drugi odgovarajući smještaj (a tim prije što nije vlasnica nekretnina) kao i sredstava za plaćanje ekonomske najamnine.

18. Kako tuženica sada ima dvoje odrasle djece treba razjasniti i je li eventualno sin, a koji je vlasnik nekretnine, u mogućnosti istu zbrinuti kao i bolesnog brata o kojem tuženica skrbi, a koji je izuzetno teškog zdravstvenog stanja.

19. Tužitelj kao nositelj javnog interesa je taj koji treba dokazati postojanje neodgodive društvene potrebe za iseljenje tuženice kako bi oslobađanjem stana isti dodijelio na korištenje nekim drugim također potrebitim osobama osobito u situaciji kada tužitelj i ne tvrdi da nije u mogućnosti osigurati tuženici stan za dvočlanu obitelj odnosno uspješno pozivanje tužitelja na potrebu zbrinjavanja drugih osoba, koja potreba zasigurno postoji i to u smislu zbrinjavanja neke višečlane obitelji zavisit će i o utvrđenju ima li tužitelj mogućnosti odgovoriti na takvu potrebu na način da tuženici osigura manji stan i na taj način omogući dodjelu spornog stana višečlanoj obitelji kao ostvarenje nesumnjivo legitimnog cilja.

20. Navedena utvrđenja su odlučna za pravilnu ocjena je li zahtjev za iseljenje tuženice razmjeran legitimnom cilju koji se želi postići oslobađanjem stana radi dodjele na korištenje nekim drugim također potrebitim osobama pa time i zaključak može li se miješanje u tuženičino pravo na dom smatrati opravdanim ili ne.

21. Slijedom izloženog, kako prilikom provedbe testa razmjernosti, prvostupanjski sud nije raspravio sve odlučne činjenice, ostvaren je žalbeni razlog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je pozivom na odredbu članka 370. ZPP-a valjalo ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje radi provođenja glavne rasprave.

22. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja postupiti će sukladno uputama iz ovog ukidnog rješenja, a nakon čega će ponovno odlučiti o zahtjevu tužitelja, te time i o troškovima ovog postupka ocjenjujući svaki provedeni dokaz kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

U Splitu 9. studenoga 2021.