1               Poslovni broj: 35 Gž-1235/2021-2

Poslovni broj: 35 Gž-1235/2021-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tanji Novak-Premec kao sudu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja N. B., OIB: ..., iz Z., kojeg zastupaju punomoćnici I. Č. i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. & P. d.o.o. u Z., protiv tuženika J. d.d., OIB: ..., C., kojeg zastupa punomoćnik N. N., odvjetnik u R., uz sudjelovanje C. o. d.d., OIB: ..., Z., kojeg zastupaju generalni punomoćnici Ž. J., dipl. iur., i dr., kao umješača na strani tuženika, radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1718/18-34 od 11. ožujka 2021., dana 9. studenog 2021.                           

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba tužitelja, ukida presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Pn-1718/18-34 od 11. ožujka 2021. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku J. d.d., C., OIB: ..., platiti tužitelju N. B.,  OIB: ..., iznos od 55.100,00 kn, sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju i trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužitelju N. B., Z., OIB: ... naknaditi tuženiku J. d.d., C., OIB: ... parnični trošak ovog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Pravodobno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o trošku nije žalbeni razlog predviđen Zakonom o parničnom postupku), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da istu preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno da je ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu je odgovorio tuženik navodeći da je neutemeljena, a prvostupanjska presuda zasnovana na pravilnoj primjeni materijalnog prava na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje te da je jasna i razumljiva. Stoga je predložio odbiti žalbu i potvrditi presudu u cijelosti.

4. Žalba je osnovana.             

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete nastale pogoršanjem njegova zdravstvenog stanja nakon donošenja presude Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/2011 od 17. travnja 2014. kojom mu je dosuđena naknada štete nastale prilikom pada na parkiralištu hotela 9. kolovoza 2010., koji hotel je u to vrijeme bio u vlasništvu tuženika.

6. Prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je pravomoćnom presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 od 17. travnja 2014. tužitelju dosuđena naknada neimovinske štete s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja te naknada imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 118.160,00 kn zbog pada preko lanca kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralištu hotela u vlasništvu tuženika i zadobivenih ozljeda, a u ovom postupku na temelju nalaza i mišljenja medicinskih vještaka Ž. R. i G. M. ocjenjuje da je do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja došlo 21. ožujka 2014., nakon kontrola traumatologa, kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je učinjen 16. travnja 2014., dakle prije donošenja presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 od 17. travnja 2014., te da je tužitelj za postojanje i opseg pogoršanja mogao znati 21. ožujka 2014. kada je na pregledu kod traumatologa postavljena indikacija za novi operacijski zahvat. Stoga zaključuje da tužitelj nije dokazao da bi nakon donošenja presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 od 17. travnja 2014. došlo do bitnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja te je, kako navodi, uvažavajući subjektivne i objektivne granice pravomoćnosti, utvrdio da je navedenom presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci tužitelju u cijelosti naknađena neimovinska šteta zbog pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti i naruženja, te imovinska šteta s naslova tuđe pomoći i njege u razdoblju do donošenja te presude i rješenja. Kako je pravomoćna sudska odluka mjerodavna za pravne odnose stranaka koji su prije pravomoćnosti bili sporni te se može, uz ostvarenje određenih pretpostavki, pobijati u onoj parnici u kojoj je donesena, ali ne i u drugom postupku, zbog načela ne bis in idem, sud prvog stupnja na temelju svega navedenog ocjenjuje da nema mjesta primjeni odredbe čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1046., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1100. u vezi s čl.19. st. 2. i čl. 1093. st. 2. Zakona o obveznim odnosima odnosno da je neosnovan konačno postavljen zahtjev tužitelja. Stoga je isti odbio u cijelosti.

7. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i potom na utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Utvrđenje prvostupanjskog suda temelji se na mišljenju medicinskih vještaka da se datumom pogoršanja može smatrati kontrola traumatologa 21. ožujka 2014., kada je tužitelju postavljena indikacija za novi operacijski zahvat koji je potom izvršen 16. travnja 2014., pa je zaključak tog suda da je tužitelj za postojanje i opseg pogoršanja mogao znati 21. ožujka 2014. te da, stoga, nije dokazao da bi nakon donošenja presude i rješenja Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 od 17. travnja 2014. došlo do bitnog pogoršanja njegova zdravstvenog stanja.

7.1. Premda nije sporno da je mišljenje medicinskih vještaka da se datumom pogoršanja može smatrati kontrola traumatologa 21. ožujka 2014., to samo po sebi ne znači i da je tužitelj za postojanje i opseg pogoršanja mogao znati 21. ožujka 2014. odnosno da se radi o šteti koja je obuhvaćena naknadom, pravomoćno dosuđenom presudom Trgovačkog suda u Rijeci.

7.2. Naime, iz predmetnog nalaza i mišljenja medicinskih vještaka Ž. R. i G. M. vidljivo je da su izvještačene i kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade neimovinske štete – bolovi, strah i smanjenje životnih aktivnosti – glede kojih vještaci pojašnjavaju da je radi operacijskog zahvata 16. travnja 2014. tužitelj trpio određene bolove, strah, kao i da mu je bila potreba tuđa pomoć, opseg i sadržaj koje su također odredili. Tako je, primjerice, mišljenje vještaka da je fizičke bolove (jakog, srednjeg i slabijeg intenziteta) tužitelj trpio ukupno 56 dana (3+8+45 dana), dok mu je tuđa pomoć bila potrebna ("nakon operacijskog zahvata koji je bio 16.04.2014.g." – navod vještaka R. s ročišta 27. siječnja 2021.) u trajanju od ukupno 135 dana (45+90 dana), dakle 4 i pol mjeseca. Smanjenje životnih aktivnosti s kirurškog aspekta očituje se u daljnjim bolovima u području lijevog kuka koljena te ograničenoj pokretljivosti lijevog kuka, jače izraženog nego pri kliničkom pregledu vještaka A. koji je vještačio u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci. Osim toga, mišljenje je medicinskih vještaka da stanje tužitelja nije stabilizirano odnosno da njegovo liječenje nije završeno.

7.3. Kada se navedeno ima u vidu, nameće se zaključak da 17. travnja 2014., u trenutku donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 kojom je tužitelju dosuđena naknada štete nastale u štetnom događaju za koji odgovara tuženik, tužitelj nije mogao znati za opseg pogoršanja, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, jer su posljedice pogoršanja postojale i nakon toga. Stoga je neosnovano pozivanje na granice pravomoćnosti navedene presude jer se tužbeni zahtjev o kojem je Trgovački sud u Rijeci presudio ne odnosi na sve posljedice pogoršanja utužene u ovom parničnom postupku.

7.4. Osim toga, iz priklopljenog predmeta Trgovačkog suda u Rijeci broj: P-2165/11 proizlazi da je prvostupanjska presuda donijeta 17. travnja 2014., ali da je glavna rasprava zaključena 7. ožujka 2014. – dakle, prije kontrole traumatologa (21. ožujka 2014.) na kojoj je tužitelju postavljena indikacija za novi operacijski zahvat, a koja kontrola se prema vještacima smatra danom pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja. Također, vještaci R. i M. naveli su u pisanom nalazu i mišljenju da pogoršanje mogu cijeniti samo uspoređujući nalaz vještaka A. prilikom kliničkog pregleda te nakon uvida u njihovo usmeno očitovanje od 23. svibnja 2013., kada su korigirali nalaz i mišljenje uzimajući u obzir novi operacijski zahvat vađenje alanteze. Pisani nalaz i mišljenje u navedenom predmetu Trgovačkog suda u Rijeci vještaci M. A. i R. S. dali su 11. veljače 2013., a usmeno se očitovali na ročištu 23. svibnja 2013. Jasno je, stoga, da prilikom vještačenja pred Trgovačkim sudom u Rijeci medicinski vještaci nisu mogli uzeti u obzir pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja do kojeg je došlo nakon kontrola traumatologa 21. ožujka 2014.

7.5. Kada oštećenik potražuje naknadu štete zbog pogoršanja zdravstvenog stanja, njegov zahtjev može biti ocijenjen osnovanim samo ako se ne odnosi na štetu već naknađenu na temelju presude donesene u ranijem parničnom postupku. Po logici stvari, u prethodno dovršenom postupku može biti dosuđena naknada samo one štete koja je obuhvaćena tužbenim zahtjevom, a notorno je da tužbeni zahtjev nije mogao biti postavljen (promijenjen) nakon zaključenja glavne rasprave. Isto tako je po prirodi stvari jasno da se medicinsko vještačenje u postupku Trgovačkog suda u Rijeci nije moglo odnositi na buduće zdravstveno stanje tužitelja.

7.6. Zbog svega navedenog nije prihvatljiv zaključak suda prvog stupnja da je tužitelj za postojanje i opseg pogoršanja mogao znati 21. ožujka 2014. odnosno da se radi o šteti koja je obuhvaćena naknadom koja je pravomoćno dosuđena presudom Trgovačkog suda u Rijeci. U kontekstu prava na pravično suđenje valja ujedno protumačiti da se tvrdnja tužitelja u ovom postupku da je kod njega od donošenja prvostupanjske presude Trgovačkog suda u Rijeci došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja mora povezati s procesnim pravilima parničnog postupka koja određuju dopustivost preinake tužbe. Drugim riječima, ako bi pogoršanje zdravstvenog stanja oštećenika nastupilo nakon momenta do kojeg se tužba može preinačiti, a prije donošenja presude, ne bi se moglo smatrati da se radi o posljedicama obuhvaćenima presudom donesenom u tom postupku. U konkretnom slučaju, ponavlja se, do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja došlo je čak i nakon toga, odnosno nakon zaključenja glavne rasprave te su posljedice trajale i nakon donošenja prvostupanjske presude, pa je u tom smislu zaključak suda prvog stupnja nepravilan (kao i navod tuženikova odgovora na žalbu da je tužitelj za postojanje i opseg pogoršanja mogao znati dana 21. ožujka 2014.).

8. Valjalo je, stoga, primjenom čl. 370. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 – nastavno: ZPP), prihvatiti žalbu tužitelja, ukinuti pobijanu presudu i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (novu glavnu raspravu).

8.1. Prvostupanjski sud će u nastavku postupka ponovno raspraviti predmet spora – i to uvažavajući razloge ovog ukidnog rješenja – te po provedenom postupku donijeti novu odluku koju će obrazložiti jasnim, razboritim i neproturječnim razlozima o svim odlučnim činjenicama i primjeni materijalnog prava s obzirom na predmet spora – naknadu štete, uz adekvatnu ocjenu svih dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP), a istom će odlučiti i o troškovima cijelog postupka.

U Varaždinu 9. studenog 2021.