Poslovni broj: Gž R-1310/2021-2

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, po sucu ovoga suda mr. sc. Dražanu Penjaku, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice M. J., OIB: ..., P., zastupane po punomoćnici M. R. Š., odvjetnici u S., protiv tuženika Bolnice, S., OIB: ..., zastupanog po generalnom punomoćniku B. D. dipl. iur., radi isplate, odlučujući o žalbi tuženog protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2464/2021 od 9. rujna 2021., dana 8. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Pr-2464/2021 od 9. rujna 2021. u dijelu točke I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, kao i u točci II. izreke.

 

Obrazloženje

 

1.        Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženom da isplati tužiteljici iznos od 5.066,00 kuna s pripadajućim kamatama kao i na ime troškova postupka iznos od 4.218,75 kuna, dok je za više zatraženo tužbeni zahtjev odbijen.

 

2.        Protiv ove presude žali se tužena zbog pogrešne primjene materijalnog prava predviđene odredbom članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP). Predlaže da se presuda preinači, a podredno ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje.

 

3.        Odgovor na žalbu nije dat.

 

4.        Žalba je neosnovana.

 

5.        Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenoj fazi postupka sporno je da li je tuženik tijekom 2016. bio u obvezi primijeniti Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., te plaću tužitelja, obračunati prema visini osnovice od 5.415,37 kn, umjesto prema osnovici u visini od 5.108,84 kn, s time da visina tužbenog zahtjeva i tijek kamata nisu sporni.

 

6.        Ispitujući prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

 

7.        Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio da je tužitelj tijekom 2016. bio zaposlenik tuženika. Tuženik, dakle, obavlja poslove javne službe, slijedom čega je obveznik primjene Zakona o plaćama u javnim službama, te je utvrđeno da je tuženik vršio obračun plaće prema osnovici u visini od 5.108,84 kn, dok tužitelj smatra da mu se obračun plaće trebao vršiti po osnovici u visini od 5.415,37 kn.

8.        Plaća tužitelja u utuženom razdoblju bila je uređena Zakonom o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 39/09), koji u čl. 2. određuje da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Navedeni članak je mijenjan Zakonom o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine", broj 124/09) na način da je određeno da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna Republike Hrvatske za narednu godinu osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Također, čl. 3. propisano je da danom stupanja na snagu Zakona prestaju važiti odredbe članka 5. stavka 2. i 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“, broj 27/01) i sve odredbe drugih zakona, kolektivnih ugovora i drugih sporazuma, bez obzira na njihov naziv i potpisnike, kojima je propisana osnovica plaće u javnim službama, odnosno način njenog određivanja, a koji su donesen na temelju Zakona o plaćama u javnim službama ili na bilo kojem drugom pravnom temelju. Zakon je stupio na snagu dana 24. listopada 2009.

9.        Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluka o visini osnovice za obračun plaće za državne službenike i namještenike („Narodne novine“, broj 40/09), gdje je osnovica utvrđena u visini od 5.108,84 kune bruto i koja se primjenjivala se od 1. travnja 2009. godine, počevši s plaćom za mjesec travanj 2009. godine koja je bila isplaćena u mjesecu svibnju 2009. godine. Iduća Odluka donesena je 29. prosinca 2016., te se primjenjivala od 1. siječnja 2017., a kojom je utvrđena osnovica u visini od 5.211,02 kn bruto.

10.   Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopili su slijedeće sporazume:

-            Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama dana 23. studenoga 2006., a kojim je osnovica bila određena u visini od 5.415,37 kn,

 

-            Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009., kojim je određeno privremeno smanjenje osnovice i

 

-            Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovice za plaće u javnim službama od

26. listopada 2011., kojim su propisani uvjeti za povećanje osnovice (dalje ID Sporazuma).

 

11.   Također, Vlada Republike Hrvatske i osam sindikata javnih službi sklopile su Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 84/07, u daljnjem tekstu: TKU/07) u kojemu su u članku 49. stavku 4. ugovorile „Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, zaključen 23.11.2006. i svi sporazumi koji iz njega proističu, sadržajno predstavljaju sastavni dio ovog kolektivnog ugovora“, čime su ugovorne strane TKU/07 prihvatile sadržaj Sporazuma kao dio sadržaja TKU-a.

12.   Slično je ugovoreno i prilikom sklapanja Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 115/10, u daljnjem tekstu: TKU/10) u kojemu je u članku 51. stavku 4. ugovoreno „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“

13.   Člankom 51. stavkom 4. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“, broj 141/12, u daljnjem tekstu: TKU/12) ugovorne strane ugovorile „Ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima.“.

14.   Iz navedenoga proizlazi da su sve ugovorne strane potpisivanjem TKU-a/07, TKU-a/10 i TKU-a/12 nedvojbeno ugovorile da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje prema uvjetima specificiranim u ID Sporazuma, odnosno Arbitražnoj odluci.

 

15.   Uvjeti za povećanje osnovice za određivanje plaće propisani su ID-om Sporazuma. U preambuli istog navedene su četiri faze za osiguranje primjerene i pravedne cijene rada:

 

-            očuvanje postojeće razine plaća i standarda zaposlenika u vrijeme krize i recesije

 

-            vraćanje osnovice za plaće koja je vrijedila za mjesec siječanj 2009. (čl. III)

 

-            vraćanje pariteta između plaća koji su bili u 2008. (čl. IV)

-            dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenoga dostizanja.

 

16.   Predmet ovog tužbenog zahtjev je isključivo pitanje osnovice za obračun plaće, koji je ugovoren čl. III istog: "osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto, za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu da poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine), prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim izmjenama i dopunama".

17.   Kako je iz priopćenja za javnost Državnog zavoda za statistiku objavljeno da je u drugom kvartalu 2015. rast iznosio 1,2%, a u trećem 2,8%, to aritmetička sredina iznosi 2%, odnosno ispunjeni su uvjeti ugovoreni ID Sporazuma, slijedom čega se plaća tužitelja tijekom 2016. trebala isplaćivati po osnovici u visini od 5.415,37 kn bruto.

 

18.   Ovdje valja napomenuti da je ID Sporazuma donesen nakon Zakona o izmjenama Zakona o osnovici plaće u javnim službama, slijedom čega isti nije prestao važiti odredbama tog Zakona, odnosno isti je u utuženo vrijeme bio na snazi, pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je naložio tuženiku da tužitelju isplati razliku manje isplaćenih plaća.

 

19.   U žalbi tuženik navodi da se ID Sporazuma ne može primjenjivati na njega, budući je on, iako je sudjelovao u pregovorima i isti parafirao, Sporazum nije potpisao.

 

20.   Spisu prileži Arbitražna odluka donesena dana 7. prosinca 2011., kojom je utvrđen sadržaj ID Sporazuma, a koja je potpisana od strane mr. sc. Ivice Babića, Hrvatski liječnički sindikat, predstavnik sindikata javnih službi. Dakle, iako sam ID Sporazuma nije potpisan od strane predstavnika Hrvatskog liječničkog sindikata, njihov predstavnik je sudjelovao u arbitraži, koja je bila osnovana radi utvrđenja točnog sadržaja istog, pa stoga se tuženik ne može pozivati da se na njega ID Sporazuma ne primjenjuje.

21.   Također, valja napomenuti da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o pokretanju postupka pregovora o sklapanju izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama dana 16. ožujka 2016., u kojoj su u čl. I. kao važeći dokumenti navedeni i ID Sporazuma i Arbitražna odluka. Iz navedenog proizlazi da je Vlada Republike Hrvatske navedene dokumente prepoznala kao obvezujuće, odnosno da isti imaju snagu kolektivnih ugovora.

 

22.   Kolektivni ugovor je produkt kompromisa između sindikata i poslodavca kojim se, protiv inog, osigurava potrebita razina životnog standarda radnika, cijeneći sve društvene okolnosti (vrijeme, prostor, društvene prilike, gospodarsku situaciju) s jedne strane i potrebe poslodavca za uspješnim poslovanjem (profit).

23.   Dakle, temeljna zadaća sindikata je da pokušava održati balans između potrebe radnika i želje poslodavca, s tim da je cilj balansa da ni jedan od sudionika ne trpi preveliki teret, a poglavito da zbog toga bude uništen.

 

24.   Stoga, polazeći od ciljnog tumačenja Dodatka sporazuma o osnovici u javnim službama od 26. listopada 2011. sama činjenica da stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečja bruto društvenog proizvoda za dva tromjesečja iznosi 1,99948% ne predstavlja valjan razlog za odbijanje primjene Sporazuma od 26. listopada 2011. jer je BDP znatno porastao a čime bi se i ostvarila svrha, cilj Sporazuma.

25.   Slijedom svega gore navedenoga pravilno je sud prvog stupnja prihvatio tužbeni zahtjev budući da je valjano obračunavao plaću tužiteljici prema osnovici u visini od 5.415,37 kuna bruto, a sve prema ID Sporazumu i arbitražnoj odluci.

 

26.   Odluka o parničnom trošku pravilno se temelji na odredbi članka 154. i 164. ZPP- a.

 

27.   Stoga, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu, na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a, pa je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I.

 

U Splitu 8. studenoga 2021.