Poslovni broj: II Kž-Us-62/2021-5

Poslovni broj: II Kž-Us-62/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom postupku protiv optuženog L. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog A. G. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-83/2021. (K-Us-41/19.) od 2. lipnja 2021. o produljenju primjene mjera opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2021.,

 

 

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba optuženog A. G. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kv-I-Us-83/2021. (K-Us-41/19.) od 2. lipnja 2021., u tijeku postupka nakon podignute optužnice Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta broj K-US-97/2016. od 11. prosinca 2017., koja je potvrđena rješenjem prvostupanjskog suda broja Kov-Us-93/2017. od 17. prosinca 2019., protiv optuženog L. G. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 328. stavak 1. i drugih KZ/11., na temelju članka 98. stavka 6. (pravilno i u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3.) Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljena mjera opreza i to optuženom A. G., obveza redovitog javljanja I. policijskoj postaji Zagreb, svakog drugog ponedjeljaka u vremenu od 9,00 do 15,00 sati.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi A. G. po branitelju odvjetniku I. S. bez navođenja zakonske osove. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske preinačiti pobijano rješenje i ukinuti mjeru opreza, a podredno ukinuti pobijano rješenje i «predmet vratiti na ponovno odlučivanje».

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Žalitelj ističe da pobijano rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, da postoji proturječje o odlučnim činjenicama između onog što se navodi u razlozima o sadržaju isprava i dokaza izvedenih u postupku i samih tih isprava i dokaza te da su navedeni razlozi nedostatni, a da su iznesene teze paušalne. Time ovaj žalitelj obrazlaže apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Pored toga, žalitelj ističe povredu kaznenog zakona koju obrazlaže i izvlači iz povrede pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da su nepravilno primijenjene odredbe koje reguliraju pretpostavke za daljnju primjenu mjere opreza.

 

5.1. Po ocjeni drugostupanjskog suda prvostupanjski je sud pobijanim rješenjem iznoseći razloge za svoju odluku zakonito utvrdio i pravilno obrazložio da na strani optuženog A. G. postoji osnovana sumnja da bi počinio kaznena djela za koje se tereti kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora propisana člankom 123. stavka 1. ZKP/08., kao i posebna pretpostavka za primjenu istražnozatvorske mjere iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za takve svoje zaključke prvostupanjski sud dao je jasne, iscrpne i valjane razloge, a jednako tako i valjane razloge zbog kojih je zaključio da se ista svrha u odnosu na optuženika u konkretnom slučaju može ostvariti i i dalje primjenom blaže mjere, odnosno mjere opreza iz članka 98. stavaka 1. i 2. točke 3. ZKP/08. koja je i do sada svrhovito primjenjivana. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud, to što ih žalitelj ne prihvaća pitanje je činjenične naravi.

 

5.2. Dakle, nije počinjena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a ispitivanjem prvostupanjskog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene ni druge povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja žalitelj tvrdi da, s obzirom na protek vremena, nema iteracijske opasnosti i mjera opreza nije potrebna niti opravdana.

 

6.1. Međutim, pravilno prvostupanjski sud nalazi opasnost od mogućeg ponavljanja djela na strani optuženog A. G. u okolnostima kaznenih djela za koje je osnovano sumnjiv te činjenici da je riječ o visokom stupnju organiziranosti i međusobne povezanosti s drugim optuženicima zbog činjenja kaznenih djela, a u svrhu ostvarenje imovinske koristi velike vrijednosti (631.021.162,03 kune), od čega je preko 200.000.000,00 kuna na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna Grada Zagreba. Prema optužnici, optuženi A. G. se tereti da je kaznena djela činio od 2014. do 2016. na području Republike Hrvatske i Italije, što pored iznesenih okolnosti upućuje na zaključak o izrazitoj upornosti u počinjenju kaznenih djela velike društvene opasnosti i na naglašenu kriminalnu volju optuženika. Sve navedeno doista i prema ocjeni drugostupanjskog suda, predstavlja one osobite okolnosti koje ukazuju da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi ponoviti isto ili slično kazneno djelo.

 

6.2. No, kako se sukladno članku 95. stavak 1. ZKP/08. prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera  ako se ista svrha može postići blažom mjerom, kao i cijeneći činjenicu da je optuženi A. G. određeno vrijeme proveo u istražnom zatvoru, što je na njega zasigurno utjecalo u smislu shvaćanja pogibeljnosti postupanja protivnih pravnom poretku, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je primijenjena mjera opreza  u konkretnoj situaciji učinkovita za otklanjanje postojeće  iteracijske  opasnosti na strani optuženika. Okolnost da optuženik  tu mjeru opreza do sada nije prekršio samo potvrđuje da ona uspješno ostvaruje svoju svrhu.

 

6.3. Stoga je pobijanim rješenjem navedena mjera opreza opravdano produljena, a žalbeni navodi žalitelja kojima osporava potrebu njene daljnje primjene nisu od utjecaja. Naime, mjerom opreza  članka 98. stavka 2. točke 3. ZKP/08. se kroz redoviti kontakt s policijom utječe na buduće razmišljanje i postupanje optuženika. Dakle, nije u pravu žalitelj kada, nastojeći dovesti u pitanje svrhovitosti primjene produljene mu mjere opreza, ističe da nema opasnosti od ponavljanja kaznenog djela jer se tijekom dosadašnje primjene mjere opreza uredno odazivao na policiju, a da rasprava još nije zakazana te da je u drugim postupcima okrivljenicima kroz dvije do tri godine trajanja ukidano jamstvo i mjere opreza.

 

6.4. Dakle, nije ostvarena ni žalbena osnova, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a ni povreda kaznenog zakona na koje upire žalitelj.

 

7. Uzevši u obzir učestalost naloženog javljanja optuženom A. G. (dva puta mjesečno), kao i činjenicu da mu je mjera opreza  redovitog javljanja određena prema mjestu njegova prebivališta, žalbene tvrdnje žalitelja da je neosuđivana osoba, iz imućne zagrebačke obitelji i da osim mirovine ima drugu imovine te da cijelo vrijeme živi na svojoj adresi, nemaju odlučan značaj.

 

8. Nadalje, na tvrdnje žalitelja  o dugom trajanju izrečene mjere opreza, imajući u vidu s jedne strane težinu kaznenih djela za koje se tereti, te, s druge strane, dosadašnje trajanje mjere opreza, izložene potrebe daljnje primjene mjere opreza i činjenice da prema članku 98. stavku 6. ZKP/08. trajanje mjere opreza nije ograničeno rokovima trajanja istražnog zatvora (kada su određene zbog postojanja okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. mogu trajati najdulje do izvršnosti presude), prema ocjeni drugostupanjskog vijeća, načelo razmjernosti u konkretnom slučaju nije povrijeđeno. Ograničenja prava koja je optuženik sukladno pobijanom rješenju dužan podnijeti su u razmjeru s interesima kaznenog postupka koji se time ostvaruju, pri čemu se ističe kako produljena mjera opreza ni na koji način ne ometa optuženika u svakodnevnom životu i riječ je o minimumu društvenog opreza.

 

9. Budući da žalba optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

U Zagrebu 8. studenog 2021.