Poslovni broj: II Kž-413/2021-5

Poslovni broj: II Kž-413/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić- Jergović predsjednice vijeća te dr. sc. Lane Petö Kujundžić i mr. sc. Ljiljane Stipišić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. Š., zbog kaznenih djela iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog M. Š. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku broj K-10/2021-24 od 12. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon donesene nepravomoćne presude, u sjednici vijeća održanoj 8. studenog 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog M. Š. kao neosnovana.

             

 

Obrazloženje

 

 

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Sisku broj K-10/2021-24 od 12. listopada 2021., nakon donesene nepravomoćne presude Županijskog suda u Sisku broj K-10/2021. od 12. listopada 2021., kojom je optuženi Š. proglašen krivim zbog kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11. i osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv optuženog M. Š. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor optuženiku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 13. studenog 2020. pa nadalje.

 

2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je optuženi M. Š. po braniteljici odvjetnici S. F. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske pobijano rješenje ukinuti i „predmet vratiti na ponovni postupak, s uputom da isti ukine istražni zatvor“ i okrivljenika „odmah pusti na slobodu“. 

 

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Protivno žalbenom prigovoru žalitelja pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj obrazlaže navodom da razlozi izneseni u pobijanom rješenju «nisu dostatni» te da se «nijednom riječju ne obrazlaže zašto se ista svrha ne bi mogla ostvariti blažim mjerama» upirući time na povredu iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog M. Š. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na optuženika i inkriminirano kazneno djelo, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv optuženika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

5.1. Žalitelj osporava dokazanost kaznenih djela za koja je nepravomoćnom presudom osuđen i izvodi zaključke o okolnosti ponašanja žrtve. Međutim, nepravomoćna presuda kojom je optuženi M. Š. proglašen krivim zbog počinjenja kaznenih djela teškog ubojstva u pokušaju iz članka 111. točka 2. i 3. u vezi članka 34. KZ/11. i tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 2. KZ/11. po prirodi stvari podrazumijeva i visoki stupanj uvjerenja o počinjenju kaznenih djela. Stoga, takvi se žalbeni prigovori eventualno mogu preispitivati u povodu žalbe protiv prvostupanjske presude, a drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka prilikom preispitivanja rješenja o produljenju istražnog zatvora to nije ovlašten preispitivati.

 

6. Nadalje, optuženik prigovara osnovanosti zaključaka prvostupanjskog suda što predstavlja prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

6.1. Točno je da je optuženik ranije kazneno i prekršajno neosuđivana osoba, ali protivno žalbenim prigovorima optuženika opravdanost daljnje primjene mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., prije svega, ogleda se u naravi i načinu počinjenja kaznenih djela za koja je nepravomoćnom presudom proglašen krivim, što i prema ocjeni drugostupanjskog suda ukazuje na iskazani visoki stupanj kriminalne volje i bezobzirnosti prema žrtvi. Pored toga, pravilno je prvostupanjski sud, pri donošenju zaključka o postojanju opasnosti od ponavljanja djela, te okolnosti povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod optuženika dijagnosticirana ovisnost o alkoholu i psihoorganske promjene ličnosti (dominirajuće karakterne promjene, afektivna labilnost i određeni mnestički deficiti) vezane uz višegodišnje konzumiranje alkohola pa je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da na strani optuženika postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da te okolnosti ne postoje.

 

7. Imajući na umu značaj iznesenih okolnosti u odnosu na optuženog M. Š. drugostupanjski sud nalazi da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da se, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, kako to predlaže žalitelj, pa tako ni mjerom opreza zabrane približavanja žrtvi, zabrane uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom ili udaljenjem iz doma, i to neovisno o tvrdnji žalitelja da žrtva ima mogućnost živjeti na drugoj adresi kod svoje kćerke.

 

8. U odnosu na žalbene primjedbe koje se pozivaju na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, smatrajući da je riječ o sličnim situacijama, napominje se da se svaka odluka o istražnom zatvoru procjenjuje zasebno i sa svojim specifičnostima pa činjenični argumenti iz drugog predmeta ne mogu biti relevantni za odluku u ovom predmetu.

 

9. Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela i od upornosti u činjenju djela jer „nikada nije došlo do sukoba“ između njega i žrtve i „nikada nije majci izrekao bilo kakve riječi prijetnje“ su bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod optuženika.

 

10. Isto tako, okolnost koju optuženik također navodi u žalbi, da optuženik i žrtva godinama žive zajedno i jedan drugome pomažu, da boravkom u zatvoru nema pristup alkoholu pa je proteklo dovoljno vremena za utvrđenje da više ne konzumira alkohol za sada ne umanjuje utvrđenu opasnost od ponavljanja djela, a stanovanjem u istoj kući zasigurno bi optuženik i žrtva došli u međusoban kontakt.

 

11. Sukladno svemu navedenom neosnovano optuženik u žalbi sadržajno navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo, detaljno i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

12. Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koja se optuženik tereti, visine kazne koja je optuženiku izrečena nepravomoćnom presudom, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se optuženik u istražnom zatvoru nalazi nepunu godinu dana.

 

13. Budući da žalbenim navodima optuženika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno  kao u izreci ovog rješenja.

 

U Zagrebu 8. studenog 2021.