1               Poslovni broj:  5 UsIzs-131/20-10

 

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

 

U I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Taraš, u upravnom sporu tužitelja I.G. iz Š., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz O. d. B. i p. j.t.d. Z., protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, radi prava na osobnu invalidninu, nakon javne rasprave zaključene 29. listopada 2021. u prisutnosti tužitelja, te bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, radi prava na osobnu invalidninu, objavljene 8. studenog 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski postupak, Klasa: UP/II-551-08/20-01/320, Urbroj: 524-08/11-20-2 od 14. listopada 2020. i rješenja Centra za socijalnu skrb Šibenik, Klasa: UP/I-551-08/19-01/102, Urbroj: 2182-3-20-19-6 od 5. srpnja 2019.

 

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

 

Obrazloženje

 

1.               Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-551-08/20-01/320, Urbroj: 524-08/11-20-2 od 14. listopada 2020. odbijena je žalba I.G., ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Š., Klasa: UP/I-551-08/19-01/102, Urbroj: 2182-3-20-19-6 od 5. srpnja 2019., kojim je tužitelju utvrđen prestanak prava na osobnu invalidninu, budući da je provedenim vještačenjima utvrđeno kako kod tužitelja ne postoji teški invaliditet IV. stupnja, a koji invaliditet je osnova u smislu mjerodavnih odredbi Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 157/13, 152/14, 99/15, 52/16, 16/17, 130/17 i 98/19) za priznavanje prava osobnu invalidninu. Međutim, tužitelj je obaviješten kako postoji mogućnosti za priznavanje prava na doplatak za pomoć i njegu, ukoliko tužitelj ispunjava i druge Zakonom o socijalnoj skrbi ispunjene pretpostavke za priznavanje tog prava.
2.               Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija osporeno rješenje tuženika u bitnom navodeći kako je u konkretnom slučaju tuženik, ukoliko je morao provesti kontrolno vještačenje, trebao u skladu s odredbom članka 70. Uredbe o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 67/17 i 56/18) koristiti raniju Tablicu invalidnosti (prema Uredbi o metodologijama vještačenja ("Narodne novine", broj 153/14 i 108/15). Pri tome ističe kako su ranije utvrđeni invaliditet i pravo invalida stečeno pravo, koje se prema općim načelima prava čovjeka ne mogu mijenjati na gore. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika Klasa: UP/II-551-08/20-01/320, Urbroj: 524-08/11-20-2 od 14. listopada 2020. i rješenje Centra za socijalnu skrb Š., Klasa: UP/I-551-08/19-01/102, Urbroj: 2182-3-20-19-6 od 5. srpnja 2019. Potražuje trošak prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/14, dalje Tarifa) na ime sastava tužbe od 250 bodova, odnosno 2.500,00 kuna, uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.
3.               U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na navode iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbu kao neosnovnu.
4.               U podnesku od 27. listopada 2021. tužitelj je ustrajao u navodima kako se u konkretnom slučaju radi o nepravilnoj primjeni materijalnog prava, pri tome ponavljajući tužbene navode. Ujedno je istaknuo kako se u skladu s odredbom članka 60. Zakona o socijalnoj skrbi  pravo na invalidninu i pravo na doplatak za pomoć i njegu ne isključuju.
5.               U sporu je održana rasprava 29. listopada 2021. čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, na koju nije pristupio uredno pozvani tuženik, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 39. stavak 2. u svezi s odredbom članka 37. stavak 3. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika. Tužitelj je istaknuo kako se kod njega stanje nije promijenilo, te je uvijek isto, slijedom čega mu nije jasno na temelju čega mu je pravo na osobnu invalidninu ukinuto. Pri tome napominje kako i podzakonski akt upućuje kako je u odnosu na njega trebalo primijeniti povoljnije odredbe, te ustraje u navodu kako se kod njega radi o stečenom pravu, koje mu je bez ikakve osnove ukinuto. Zaključno, ističe kako mu je nakon ukidanja prava na osobnu invalidninu, priznato pravo na tuđu njegu i pomoć u iznosu od 600,00 kuna mjesečno.
6.               U cilju ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, tijekom dokaznog postupka sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem dokumentacije, priložene u sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu.
7.               Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8.               Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
9.               Među strankama nije sporno kako je tužitelju, u postupku preispitivanja prava na osobnu invalidninu,  rješenjem Centra za socijalnu skrb Z. – Podružnica T., Klasa: UP/I-551-08/18-01/294, Urbroj: 534-122-13-06-18-4 od 11. lipnja 2018. priznato pravo na osobnu invalidninu u iznosu od 300% (500,00), što iznosi 1.500,00 kuna, s tim da je kontrolni pregled potrebno obaviti u studenom 2018. Međutim, među strankama je sporno pripada li tužitelju i dalje pravo na osobnu invalidninu, odnosno je li se u konkretnom slučaju radi o stečenom pravu tužitelja.
10.          Odredbom članka 54. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako se pravo na osobnu invalidninu priznaje osobi s teškim invaliditetom ili drugim teškim trajnim promjenama u zdravstvenom stanju, u svrhu zadovoljavanja njezinih životnih potreba za uključivanje u svakodnevni život zajednice. Iz navedene zakonske odredbe proizlazi kako se predmetno pravo iz sustava socijalne skrbi može priznati dvjema kategorijama osoba s invaliditetom - osobama s teškim invaliditetom i osobama s teškim trajnim promjenama u zdravstvenim stanju.
11.          Odredbom članka 100. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako o priznavanju prava u sustavu socijalne skrbi na zajamčenu minimalnu naknadu, naknadu za osobne potrebe korisnika smještaja, jednokratnu naknadu, naknade u vezi s obrazovanjem, osobnu invalidninu, doplatak za pomoć i njegu, status roditelja njegovatelja ili status njegovatelja, naknadu do zaposlenja i socijalne usluge rješenjem odlučuje centar za socijalnu skrb.
12.          Odredbom članka 112. stavak 1. Zakona o socijalnoj skrbi propisano je kako će centar za socijalnu skrb po potrebi, a najmanje jedanput godišnje, preispitati postojanje činjenica i okolnosti koje su bile odlučujuće za donošenje rješenja o priznavanju prava iz članka 100. stavka 1. ovoga Zakona te donijeti novo rješenje ako su se promijenile okolnosti o kojima ovisi ostvarivanje ili opseg priznatog prava. Prema stavku 2. te odredbe korisnik kojem je priznato pravo iz socijalne skrbi dužan je odmah, a najkasnije u roku od osam dana od dana nastanka promjene prijaviti centru za socijalnu skrb svaku promjenu koja utječe na daljnje korištenje ili opseg prava.
13.          Odredbom članka 71. Uredbe o metodologijama vještačenja propisano je kako će se osobi kojoj je za pojedino ranije utvrđeno tjelesno oštećenje prema prijašnjim propisima, Listi tjelesnih oštećenja (»Narodne novine«, broj 53/91) ili Zakonu o listi tjelesnih oštećenja (»Narodne novine«, broj 162/98), ili Listi oštećenja organizma – Listi I Uredbe o metodologijama vještačenja koja je bila na snazi do stupanja na snagu ove Uredbe, za isto tjelesno oštećenje bio propisan manji stupanj (postotak) tjelesnog oštećenja nego što je za to isto tjelesno oštećenje propisano Listom oštećenja organizma – Listom I ove Uredbe, po zahtjevu osobe utvrdit za isto stanje postotak oštećenja organizma prema Listi I ove Uredbe, ako je to za osobu povoljnije, s tim da opseg novčane naknade u odnosu na to oštećenje organizma ostaje nepromijenjen.
14.          Iz spisa predmeta proizlazi kako je postupak pokrenut po službenoj dužnosti 9. svibnja 2019., pri čemu su u provedenom postupku, radi utvrđenja činjenica vezanih za zdravstveno stanje tužitelja, provedena vještačenja po stručnim tijelima vještačenja oba stupnja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom.
15.          Prvostupanjsko tijelo vještačenja (Područni ured S., Izdvojeno mjesto rada Š.) u nalazu i mišljenju o težini i vrsti invaliditeta-oštećenju funkcionalnih sposobnosti kod ponovnog pregleda, Klasa: 551-01/19-04/4121, Urbroj: 426-04-06-03/1-19-2 od 17. svibnja 2019., evidencijski broj vještačenja: …, ocjenjuje kako kod tužitelja postoji tjelesno oštećenje 3. stupnja, postoji teži invaliditet (III stupanj), kao i trajna potreba u punom opsegu (IV stupanj, a moguće i III stupanj). U obrazloženju mišljenja se navodi kako je tužitelj rođen s nedostatkom fibule i bedrene kosti desne noge, kako nosi protezu, koja je uredne funkcije, kako mu je svakodnevno potrebna pomoć druge osobe. Prema Uredbi i metodologijama vještačenja kako je utvrđeno oštećenje funkcionalnih sposobnosti trećeg stupnja.
16.          Nalaz i mišljenje prvostupanjskog tijela vještačenja potvrđeno je u nalazu i mišljenju vještaka u drugostupanjskom postupku (Središnji ured) Klasa: 551-01/19-04/4121, Urbroj: 426-04-01/20-20-5 od 13. veljače 2020., evidencijski broj vještačenja: 367930, kao pravilno. U obrazloženju mišljenja Vijeće viših vještaka utvrđuje kako je nakon uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju, te navode žalbe, a sukladno Listi težine i vrste invaliditeta – oštećenja funkcionalnih sposobnosti, kod tužitelja utvrđeno kako postoji tjelesno oštećenje 3. stupanj, te ne postoji više vrsta oštećenja, kao niti više vrsta teških oštećenja. Nadalje, kako kod tužitelja ne postoji teški invaliditet jer ne postoji nesamostalnost u kretanju niti uz ortopedsko pomagalo, nemogućnost transfera, nemogućnost izvođenja bilo koje aktivnosti svakodnevnog života. Tužitelj kako nije potpuno ovisan o drugoj osobi u održavanu osobne higijene i  obavljanju fizioloških potreba, te pri hranjenju, svlačenju i oblačenju. Kod tužitelja je utvrđeno kako postoji teži invaliditet, kako postoji trajna promjena u zdravstvenom stanju, jer postoji prirođeni nedostatak desne fibule i desne bedrene kosti, te je ugrađena endoproteza. Zaključno se navodi kako kod tužitelja postoji prijeka potreba trajne pomoći i njege u punom opsegu, jer mu je potrebna pomoć i podrška u aktivnostima samozbrinjavanja, kao i kod obavljanja svih ostalih svakodnevnih aktivnosti, a vještačenja kako je potrebo provesti u slučaju medicinske indikacije.
17.          Slijedom navedenog, imajući u vidu kako se radi primjeni stručno-medicinskog znanja, a stručna tijela medicinskog vještačenja oba stupnja su ocijenila kako kod tužitelja ne postoji teški invaliditet IV. stupnja, koji je sukladno naprijed navedenoj zakonskoj odredbi osnova za priznavanje prava na osobnu invalidninu, to je pravilno prvostupanjsko tijelo utvrdilo kako tužitelju prestaje pravo na osobnu invalidninu, dok prigovori tužitelja nisu osnovani, te nisu od utjecaja na odluku u ovoj upravnoj stvari.
18.          Naime, prava iz sustava socijalne skrbi nisu trajna prava, te su podložna preispitivanju činjenica i okolnosti koje su od utjecaja na priznanje, opseg i ostvarivanje tih prava, pa se ne može govoriti o stečenom pravu. U konkretnom slučaju je bio određen kontrolni pregled u studenom 2018., kojom prilikom je u odnosu na ranije vještačenje obavljeno od strane Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Sektora za vještačenje, Područni ured u S. od 15. studenog 2016., utvrđeno kako je tužitelj (u odnosu na prvobitni status) pokretan, pri hodu blaže šepa, orijentiran.
19.          Također, u konkretnom slučaju se ne radi o situaciji propisanoj odredbom članka 71. Uredbe, budući da se u predmetnom postupku ne utvrđuje postotak tjelesnog oštećenja organizma, već se medicinskim vještačenjem utvrđuje težina invaliditeta odnosno postojanje drugih teških trajnih promjena u zdravstvenom stanju, a s obzirom na sposobnost osobe da udovolji vlastitim životnim potrebama za uključivanje u svakodnevni život zajednice.
20.          Zaključno, suprotno tvrdnjama tužitelja iz podneska od 27. listopada 2021., pravo na osobnu invalidninu se ne može priznati osobi kojoj je priznato pravo na doplatak za pomoć i njegu sukladno odredbama Zakona o socijalnoj skrbi ili na temelju drugih propisa (članak 54. stavak 3. Zakona o socijalnoj skrbi), te se isto tako pravo na tuđu pomoć i njegu ne može priznati osobi kojoj je priznato pravo na osobnu invalidninu po Zakonu o socijalnoj skrbi ili na temelju drugih propisa (članak 57. stavak 2. podstavak 6. Zakona o socijalnoj skrbi).
21.          Slijedom sveg navedenog, sud je pozivom na odredbu članka  57. stavak 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev tužitelja, pa je presuđeno kao pod točkom I. izreke presude.
22.          Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora. Stoga je, a kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odbijen zatraženi trošak tužitelja, pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude. 

 

U Splitu, 8. studenog 2021.

 

                               S U T K I N J A

 

                                Anđela Becka

 

 

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 66. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 70. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).

 

DNA:

1. I. G. iz Š., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz O. d. B. i P. j.t.d. Z.
2. Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1
3. u spis

 

Rj.

1. Vrijednost predmeta spora je neprocjenjiva.
2. Tužitelj je oslobođen od plaćanja sudske pristojbe u skladu s odredbom članka 11. stavak 1. točka 16. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18).
3. Spis tuženiku vratiti po pravomoćnosti presude.
4. Kalendar 30 dana.