1                          Poslovni broj: 7 UsI-101/21-9

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdije, u upravnom sporu tužiteljice M. B. iz S. P., …., zastupane po opunomoćeniku I. L., odvjetniku u Z, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Z., …., zastupanog po opunomoćenici M. K., službenoj osobi tuženika, radi izvršenja rješenja, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 14. listopada 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), dana 22. listopada 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice kojim predlaže poništenje rješenja tuženika Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za upravni i inspekcijski nadzor, Službe za inspekcijski nadzor, Klasa: UP/I-550-06/20-07/141, Urbroj: 524-07-2/7-20-2 od 14. prosinca 2020.

                                                                 i

 

                                                    r i j e š i o  j e

 

I.Odbija se zahtjev tužiteljice za donošenje odluke o odgodnom učinku tužbe.

II.Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog spora.

 

 

Obrazloženje

 

              1.Osporenim rješenjem tuženika od 14. prosinca 2020. u točki I. izreke utvrđeno je da je rješenje više inspektorice Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu politiku (poslove kojeg je 23. srpnja 2020. preuzelo Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike) Klasa: UP/I-550-06/20-06/12, Urbroj: 519-07-2/6-20-4 od 23. siječnja 2020. postalo izvršno dana 30. siječnja 2020. godine.

U točki II. naloženo je izvršeniku M. B., ovdje tužiteljici, odgovornoj osobi S. j.d.o.o. za usluge smještaja iz S. P., …., da u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ovoga rješenja postupi po izvršnom rješenju iz točke I. ovog rješenja na način da prekine pružanje socijalnih usluga smještaja korisnicima u objektu na adresi Z.,... U točki III. izreke tužiteljica se obvezuje u roku od 8 dana od dana proteka roka određenog u točki II. izreke ovoga rješenja višoj inspektorici dostaviti izvješće o postupanju, uz koje je dužna priložiti odgovarajuću dokumentaciju kao dokaz prestanka pružanja socijalnih usluga (dokaz o raskidu ugovora o smještaju). U točki IV. izreke rješenja navedeno je kako će se u slučaju ne postupanja po ovom rješenju, tužiteljici izreći novčana kazna u iznosu od 50.000,00 kuna (pedeset tisuća kuna).

2.Tužiteljica u tužbi podnesenoj protiv osporenog rješenja tuženika navodi kako rješenje tuženika nije pravomoćno nego samo konačno, jer je protiv istog pokrenut upravni spor pred Upravnim sudom u Splitu, pod poslovnim brojem: UsIzs-49/20, a koji spor još nije pravomoćno okončan, jer tek okončanjem upravnog spora rješenje stječe svojstvo pravomoćnosti. Ustvrdila je da je upravni spor poslovni broj UsIzs-49/20 pokrenut zbog šutnje uprave tako da tuženik niti drugo upravno tijelo iz njegove nadležnosti o zahtjevu za odobrenje rada društva S.j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba sa sjedištem u Z., nikada nije odlučio u meritumu da bi se temeljem toga tužiteljici mogla naložiti neka obveza, odnosno činjenje. Nadalje, ustvrdila je da ona nije odgovorna osoba, direktor, član uprave i sl. u društvu S. j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba sa sjedištem u Z. ….. i J.P. , te da stoga nije osoba koja treba izvršiti obvezu prema osporenom rješenju. Konačno, što se tiče činjenica o ispunjavanju propisanih uvjeta, tužiteljica je ustvrdila kako je ona, odnosno trgovačko društvo S. j.d.o.o. ispunilo  sve uvjete zatražene rješenjima tuženika, odnosno njihovog pravnog prednika. Tužiteljica, odnosno društvo S. j.d.o.o. za smještaj i boravak osoba sa sjedištem u Z., izvršenjem rješenja ili prekidom pružanja socijalnih usluga smještaja, trpjeli bi provedbom rješenja nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a osobito jer je društvo S. j.d.o.o. na vrijeme i po nalozima upravnih tijela udovoljavalo svim zakonskim uvjetima i prilagalo tražene dokaze radi dobivanja odobrenja za rad, a zbog šutnje uprave nije ostvarilo pravo na rad, niti pravo na legitimni pristup upravnom tijelu radi dobivanja dozvole ili odobrenja za rad. Tužiteljica predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika.

3.U dostavljenom odgovoru na tužbu vezano za navode iz tužbe da tužiteljica nije odgovorna osoba, odnosno da je tuženik u rješenju o izvršenju krivo naznačio tužiteljicu kao odgovornu i legitimiranu osobu koja je dužna ispuniti obvezu u društvu S. j.d.o.o., tuženik se poziva na podatke iz registra trgovačkog suda, prema kojima se tužiteljica više ne vodi kao direktor društva od 16. studenoga 2020. godine, ali je u trenutku provođenja kontrolnog nadzora 3. studenoga 2020. godine tužiteljica bila direktorica i jedini član društva. U međuvremenu je došlo do promjene osobe koja zastupa društvo te je odlukom osnivača M. B., ovdje tužiteljice, za člana uprave imenovana S.V. sa ovlaštenjem da samostalno i neograničeno zastupa društvo. Ista je upisana u sudski registar temeljem rješenja Trgovačkog suda od 7. prosinca 2020. godine. Vezano za navode tužiteljice da je S. j.d.o.o. ispunilo sve uvjete za obavljanje socijalne usluge smještaja, navodi da isti nisu pribavili rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalne usluge smještaja.

4.Tijekom inspekcijskog nadzora nedvojbeno je utvrđeno kako je tužiteljica obavljala socijalne usluge smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu u Z., …., bez prethodno pribavljenog rješenja o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga. Slijedom svega navedenog tuženik predlaže da sud donese presudu kojim se tužba tužiteljice odbija kao neosnovana.

5.Sud je 14. listopada 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 - dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju raspravu je pristupila opunomoćenica tuženika, dok na istu nije pristupila uredno pozvana tužiteljica, stoga je Sud sukladno ovlaštenju iz članka 39. stavak 2. ZUS-a raspravu održao u odsutnosti tužiteljice.

6.Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora. Stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga.

7.Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

8.Među strankama je sporna zakonitost rješenja tuženika od 14. prosinca 2020., koje je doneseno pozivom na odredbu članka 227. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi (Narodne novine, 157/13., 152/14., 99/15., 52/16., 16/17., 130/17. i 98/19.) te odredbu članka 139. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09.- dalje: ZUP-a).

9.Prema odredbi članka 139. stavka 1. ZUP-a. ako izvršenik ne postupi po izvršnom rješenju, donosi se rješenje o izvršenju u pisanom obliku. Sukladno stavku 2. rješenje treba sadržavati vrijeme, mjesto i način izvršenja. Rješenjem se može odrediti dodatni rok za ispunjenje obveze ili odrediti da se obveza ispuni odmah. Prema odredbi stavka 3. rješenje mora sadržavati opomenu o novčanoj kazni i iznos kazne. Kad se izvršenje provodi putem trećih osoba, potrebno je navesti obvezu izvršenika da snosi troškove izvršenja.

10.Prema pak odredbi članka 134. ZUP-a, izvršenje se provodi protiv osobe koja je obvezna ispuniti obvezu (izvršenik), odnosno njegovih pravnih sljednika.

11.Iz podataka spisa tuženog tijela dostavljenog uz odgovor na tužbu razvidno je da je rješenjem više inspektorice tuženika Klasa: UP/I-550-06/20-07/9, Urbroj: 519-07-2/6-19-2 od 23. siječnja 2020., protiv kojeg žalba nije dopuštena, trgovačkom društvu S. j.d.o.o. zabranjeno pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu …. u Z., budući da je provedenim nadzorom utvrđeno kako se u tom objektu pružaju usluge smještaja 14 starijih i teško bolesnih osoba, a da nije pribavljeno rješenje (licencija) o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, kojeg donosi jedinica područne (regionalne) samouprave. Protiv citiranog rješenja pravovremeno je podnesena tužba ovom sudu, koja je zaprimljena pod poslovnim brojem: Uslzs-49/20, a što je razvidno iz popratnog izvješća za navedeni predmet, koji je priklopljen ovosudnom spisu. Stoga, Sud napominje da pogrešno tužiteljica u tužbi navodi kako se radi o upravnom sporu koji je pokrenut zbog ne donošenja rješenja, odnosno zbog šutnje uprave, već se radi o rješenju donesenom po službenoj dužnosti, a ne po zahtjevu stranke kojim je zatraženo odobrenje rada za trgovačko društvo S. j.d.o.o.

12.Kako je tužba pravovremeno podnesena protiv spomenutog rješenja od 23. siječnja 2020., a kojim je trgovačkom društvu S. j.d.o.o. zabranjeno pružanje socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama, slijedi da je dostava rješenja od 23. siječnja 2020. uredno izvršena, a budući protiv istog žalba nije dopuštena, to rješenje je postalo izvršno samom dostavom, sukladno odredbi članka 133. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj: 47/09 - dalje: ZUP-a). Pri tome Sud primjećuje da je tuženik u izreci osporenog rješenja naveo datum izvršnosti 30. siječnja 2020., koji se razlikuje od datuma izvršnosti navedenog u obrazloženju rješenja (3. veljače 2020.) o čemu će tuženik donijeti rješenje o ispravci pogreške u pisanju, sukladno odredbi članka 104. stavku 1. ZUP-a.

13.Nadalje, iz podataka spisa razvidno je da su 3. i 4. studenog 2020. inspektori Ministarstva rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike proveli kontrolni inspekcijski nadzor u prostorijama objekta u Z., …. , na temelju odredbi članka 223., 228 i 233. Zakona o socijalnoj skrbi, a kojem nadzoru su bile nazočne službene osobe (tri viša inspektora) te tužiteljica 4. studenog 2020. kao stranka u svojstvu direktorice i vlasnice navedenog trgovačkog društva. O provedenom inspekcijskom nadzoru sastavljen je zapisnik Klasa: 550-06/20-06/185, Urbroj: 524-07-2/7-20-2, kojim je utvrđeno da nije izvršeno rješenje od 23. siječnja 2020., odnosno da za trgovačko društvo S. j.d.o.o. nije ishodovano rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga, te da se u navedenom trgovačkom društvu i dalje pružaju socijalne usluge smještaja za 14 starijih i teško bolesnih odraslih osoba. Također je na zapisniku konstatirano da je izvršen uvid u službene podatke iz sudskog registra Trgovačkog suda u Z.  od 12. ožujka 2020., na osnovu kojeg je utvrđeno da su za trgovačko društvo S.j.d.o.o. kao članovi društva i osobe ovlaštene za zastupanje upisane M. B., ovdje tužiteljica i L. K., a koje je registrirano po direktorici i vlasnici trgovačkog društva – M.B., ovdje tužiteljici.

14.Utvrđeno je da tužiteljica u navedenom objektu i nadalje obavlja djelatnost socijalne skrbi pružanjem usluga smještaja starijim i teško bolesnim odraslim osobama a da prethodno nije ishodila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta. Razvidno je i to da je sve navedeno u bitnome u svojoj izjavi potvrdila i tužiteljica koja je zapisnik potpisala ne iznoseći nikakve primjedbe na isti.

15.Slijedom iznesenog neosnovane su paušalne tvrdnje tužiteljice kako je u cijelosti ispunila sve uvjete zatražene rješenjima tuženika, jer tužiteljica tijekom predmetnog upravnog postupka, kao niti tijekom ovog upravnog spora nije dostavila rješenje o ispunjavanju minimalnih uvjeta za pružanje socijalnih usluga za trgovačko društvo Sunce j.d.o.o.

16.Kako je, dakle, rješenje o zabrani pružanja socijalnih usluga smještaja starijim i teško bolesnim osobama u objektu …….egzistentno, izvršno, te nije dobrovoljno izvršeno, to je osporenim rješenjem, na temelju ovlaštenja iz članka 227. stavka 1. Zakona o socijalnoj skrbi, u pravilnoj primjeni članka 139. ZUP-a, tužiteljici - fizičkoj osobi, odgovornoj osobi trgovačkog društva S. j.d.o.o. kao izvršeniku, naloženo ispunjenje obveze u dodatno ostavljenom roku, na način kako je to određeno u točki II. i III. izreke osporenog rješenja.

17.Pri tome, navesti je i da je iz neslužbenog izvatka iz sudskog registra za trgovačko društvo S.j.d.o.o, kojeg je tužiteljica dostavila uz tužbu, razvidno da je tužiteljica osnivač i jedini član društva, pa istim nije dovedena u sumnju zakonitost i pravilnost osporenog rješenja tuženika kojim je tužiteljica određena kao izvršenik.

18.Stoga je tuženik, po ocjeni ovoga suda, pravilno postupio kada je sukladno odredbi članka 139. stavak 1. i 2. ZUP-a donio osporeno rješenje o izvršenju kojim je utvrđeno da je rješenje od 23. siječnja 2020. postalo izvršno te je određen način na koji se isto rješenje izvršava, odnosno osporavano rješenje sadrži vrijeme, mjesto i način izvršenja.

19.Slijedom svega navedenog, tuženik je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio navedene zakonske odredbe, te nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari.

20.Stoga je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti, odnosno presuditi kao u izreci ove presude.

21.Predlažući da se u smislu odredbe članka 26. ZUS-a donese rješenje kojim će se odredi odgodni učinak predmetne tužbe, tužiteljica u bitnome upire na  nenadoknadivu štetu koja će joj u svezi s izvršenjem istoga nastati. Budući je sud, iz svih gore navedenih razloga, osporavano rješenje ocijenio zakonitim, navedeni prijedlog tužiteljice je bespredmetan, odnosno odlučeno je kao pod točkom I. izreke rješenja.

22.Tužiteljica je zatražila naknadu troškova upravnog spora, koje troškove je popisala u tužbi u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn.

23.Odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

24.Kako tužiteljica nije uspjela u predmetnom upravnom sporu, to je valjalo odbiti zahtjev iste za naknadom troškova predmetnog upravnog spora te odlučiti kao pod točkom II. izreke rješenja.

 

U Splitu, 22. listopada 2021.

                   S U T K I N J A

 

                            Mirela Valjan – Harambašić

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66.  ZUS-a). Protiv točke I. izreke rješenja žalba nije dopuštena (članak 67. stavak 1. i članak 26. ZUS-a), a protiv točke II. izreke rješenja dopuštena je žalba, temeljem članka 79. stavak 7. ZUS-a.

DNA:

-          tužiteljici po opunomoćeniku I. L., odvjetniku u Z., … , uz zapisnik o raspravi i zapisnik o objavi

-          tuženiku Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike Republike Hrvatske, Samostalnom sektoru za upravni i inspekcijski nadzor, Službi za inspekcijski nadzor, Z., uz zapisnik o objavi

-                           u spis