Poslovni broj: 4 P-126/221-18

1

 

 

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

 

               TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU, po sucu Dubravki Kuveždić, u pravnoj stvari tužiteljice S. F., C. montana, R. D. A.-A. 3, Š., OIB …, koju zastupa punomoćnik N. K., odvjetnik u O. društvu M. P. R. R. d.o.o. Z. protiv tuženika P. P. d.o.o. u stečaju, Z., I. L. 2A, OIB …, koje zastupa stečajna upraviteljica A. O., radi utvrđenja tražbine u iznosu od 62.675,00 kn, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 26. listopada 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja M. R., odvjetničke vježbenice, a u odsutnosti tuženika, te objavljene presude 8. studenoga 2021.,             

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

              Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

 

              "Utvrđuje se da postoji tražbina II višeg isplatnog reda tužitelja F. S., prema tuženiku društvu P. P. d.o.o. u stečaju temeljem Ugovora o zajmu sklopljenog dana 1. siječnja 2017. u iznosu od 62.675,00 kn.

              Nalaže se tuženiku društvu P. P. d.o.o. u stečaju da tužitelju S. F. nadoknadi troškove vođenja ovog postupka u roku od 15 dana od donošenja ove presude."

 

 

Obrazloženje

 

 

              1. Tužitelj tužbom i tijekom postupa tvrdi da je rješenjem ovoga suda broj St-722/2019 od 12. siječnja 2021. upućen na parnicu radi utvrđenja osporene novčane tražbine u iznosu od 62.675,00 kn u roku od 8 dana od pravomoćnosti rješenja. Navodi da je rješenjem ovoga suda St-722/2019 od 2. listopada 2020. nad tuženikom otvoren stečajni postupak, a tužitelj je kao vjerovnik prijavio tražbinu podneskom od 30. studenoga 2020. Tražbina tužitelja je nastala  iz Ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017.  koji je zaključen između tužitelja i stečajnog dužnika, a koja je dospjela 1. siječnja 2019. Stečajni upravitelj je osporio tražbinu jer nisu priloženi dokazi o isplati

 

novčanog iznosa stečajnom dužniku odnosno konto kartice stečajnog vjerovnika odnosno, jer po tumačenju stečajnog upravitelja se radi o pravnom poslu između bliskih osoba. Navodi da je na temelju ugovora o zajmu ispunio svoju obvezu, te tuženiku stavio na raspolaganje dogovoreni iznos zajma, a što je vidljivo iz konto kartice tuženika priložene uz prijavu. Tužitelj navodi da ugovor o zajmu nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima niti moralu društva, te nije ništetan. Poziva se na odredbu članka 220. ZOO-a po kojoj se priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare neovisno u kakvom se međusobnom odnosu vjerovnik i dužnik zastarjele obveze, a valjanost takvog odricanja nije protivna Ustavu RH, prisilnim propisima niti moralu društva.  Predlaže da sud donese presudu kojom se utvrđuje da postoji tražbina II višeg isplatnog reda tužiteljice S. F. prema tuženiku P. P. d.o.o. u stečaju temeljem Ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017. u iznosu od 62.675,00 kn, te naloži tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

 

              2. U odgovoru na tužbu tuženik se protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti. Priznaje da je tužitelj pravovremeno podnio prijavu tražbine temeljem Ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017. Navodi da su osoba zajmodavca i direktor zajmoprimca izvanbračni partneri, te su direktori odnosno članovi uprava u više društava registrirani u RH, te je riječ o povezanim društvima. Navodi da Ugovorom o zajmu od 1. siječnja 2017. tužitelj tuženiku nije predao određeni iznos novca niti je tuženik primio određeni iznos novca. Navodi da Ugovor nije ovjeren pred javnim bilježnikom, te je nevjerodostojan u odnosu na dan i godinu zaključenja, jer se može antidatirati, na istom nedostaje pečat tuženika. Tuženik navodi da u Ugovoru o zajmu ne sadrži izjavu tuženika kojom priznaje dug prema tužiteljici u iznosu od 57.275,00 kn. Navodi da je ugovor ništetan jer je zaključen između povezanih osoba koje su u trenutku zaključenja imali saznanja da tuženik ne obavlja nikakvu gospodarsku djelatnost i nema mogućnosti povrata zajma. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

 

3. U cilju utvrđivanja činjenica radi donošenja odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pročitani su: rješenje ovoga suda St-722/2019  od 12. siječnja 2021. i 2. listopada 2020., konto kartice, Ugovor o zajmu od 1. siječnja 2017., prijava tražbine u stečajnom postupku od 27. studenoga 2020., povezana društva/osobe (str. 44 spisa), provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještaku D. C. d.o.o. od 21. srpnja 2021., dopuna od 28. rujna 2021., te je saslušan vještak D. V. na ročištu od 26. listopada 2021.

 

4. Tijekom postupka između stranaka nije sporno da je :

 

- rješenjem ovoga suda St-722/2019 od 2. listopada 2020. nad tuženikom P. P. d.o.o. otvoren stečajni postupak,

- tužitelj kao vjerovnik prijavio tražbinu podneskom od 27.11.2020.

 

 

- rješenjem St-722/2019 od 12. siječnja 2021. tražbina tužitelj osporena po stečajnom upravitelju, te je tužitelj upućen pokrenuti parnicu radi utvrđenja osporene tražbine u iznosu od 62.675,00 kn,

 

5. Tijekom postupka je sporno da li je tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje da  postoji tražbina II višeg isplatnog reda prema tuženiku temeljem Ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017. u iznosu od 62.675,00 kn osnovan, jer tuženik prigovara valjanosti ugovora, da na istome ne postoji žig tuženika, da nije objavljen po javnom bilježniku, te da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika izvanbračni drugovi. Sporno je da li su iznosi iz Ugovora o zajmu uplaćeni na račun tuženika.

 

6. Tijekom postupka je sporno da li su osnovane tvrdnje tužitelja da je tuženik Ugovorom o zajmu priznao zastarjelu obvezu.

 

7. Iz Ugovora o zajmu je vidljivo da je siti zaključen između S. F. kao zajmodavca i P. P. d.o.o. Z. kao zajmoprimca dana 1. siječnja 2017. Iz članka 1 Ugovora je vidljivo da stranke suglasno utvrđuju da zajmodavac već ima tražbinu u iznosu od 57.275,00 kn prema zajmoprimcu, te da se obvezuje staviti zajmoprimcu na raspolaganje kreditni okvir u iznosu do najviše 5.400,00 kn. Iz članka 2  je vidljivo da razdoblje korištenja kreditnog okvira započinje danom potpisa ugovora, a završava najkasnije u roku od 2 godine od dana potpisa ovog ugovora.  Ugovor je potpisan od strane zajmodavca S. F. i zajmoprimca P. P. d.o.o. H. K..

 

8. Sud je mišljenja da su neosnovane tvrdnje tuženika o ništetnosti ugovora o zajmu zbog toga što na istome nedostaje žig tuženika kao zajmodavca, te što ugovor nije ovjeren po javnom bilježniku, a tuženik nije dostavio niti jedan dokaz da su tužiteljica i zakonski zastupnik tuženika bliske osobe – izvanbračni drugovi.

 

9. Sud je ocijenio neosnovanim tvrdnje tužitelja da se pisano priznanje zastarjele obveze smatra odricanjem od zastare, ovo stoga, što su tužitelj i tuženik međusobno zaključili Ugovor o zajmu u kojem su konstatirale postojanje tužiteljeve tražbine u određenom iznosu, te su zaključile Ugovor o zajmu u smislu odredbe članak 499. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 23/91, 73/91, 3/94, 7/96, 35/05, 41/08 i 78/15, dalje ZOO-a) koje nikako nema značenje pismenog priznanja zastarjele obveze u smislu odredbe članka 220. ZOO-a.

 

10. Prema odredbi članka 499. ZOO-a ugovorom o zajmu obvezuje se zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

 

11. Na okolnosti da li je, kada i u kojem iznosu tužiteljica isplatila zajam tuženiku provedeno je financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku D. C. d.o.o. od 21. srpnja 2021.

 

 

 

12. Nalazu je prigovarao tuženik navodeći da konto kartica iz 2020. pokazuje prenesno stanje, a niti je tuženik priznao dug prema tužiteljici. Ističe prigovor zastare.

 

13. O prigovoru tuženika vještak se očitovao podneskom od 28. rujna 2021., te na ročištu od 26. listopada 2021.

 

14. Iz nalaza i mišljenja vještaka je vidljivo da je između stranaka zaključen Ugovor o zajmu od 1. siječnja 2017. kojim je konstatirana tražbina zajmodavca u iznosu od 57.275,00 kn prema zajmoprimcu, te se zajmodavac obvezuje staviti zajmoprimcu na raspolaganje kredit u iznosu od 5.400,00 kn. Vještak navodi da u spisu nema materijalnih dokaza o izvršenim uplatama kada je nastala uplata od 52.750,00 kn niti u iznosu od 5.400,00 kn.

 

15. Prilikom donošenja odluke sud nije cijenio dio nalaza vještaka u kojem navodi da je u poslovnim knjigama tuženika evidentirana obveza prema tužiteljici u visini od 62.675,00 kn, te smatra da je tuženik knjiženjem priznao postojanje navedenog duga, ovo stoga, što je u konto kartici (str. 23 spisa) navedeno početno stanje od 1.1.2020., a vještak je u svom nalazu napisao da u spisu nema materijalnih dokaza  da je tužitelj  izvršio uplate iz kredita na račun tuženika.

 

16. Kako je po nalazu i mišljenju vještaka, te očitovanje vještaka na ročištu od 26. listopada 2021. navedeno da u spisu nema dokaza da je tužitelj bilo koji iznos iz ugovora o kreditu od 1.1.2017. uplatio na račun tuženika sud zaključuje da tužitelj kao zajmodavac iz ugovora o kreditu od 1.1.2017. nije ispunio svoju obvezu predaje određenog iznosa novca zajmoprimcu u smislu odredbe članka 499. ZOO-a, pa je mišljenja da je neosnovan zahtjev tužitelja da od zajmoprimca traži povrat neuplaćenog iznosa.

 

17. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je utvrdio da tužitelj tijekom postupka nije dokazao da je temeljem ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017. tuženiku uplatio iznos od 62.675,00 kn, te nije ispunio svoju obvezu iz odredbe članka 499.ZOO-a. Stoga je sud ocijenio neosnovanim zahtjev tužitelja za utvrđenje osnovanim osporene tražbine II višeg isplatnog reda temeljem Ugovora o zajmu od 1. siječnja 2017. u iznosu od 62.675,00 kn, te je tužbeni zahtjev odbio i presudio kao u izreci.

 

18. Kako je sud obio tužbeni zahtjev kao neosnovan, nije odlučivao o prigovoru zastare tuženika.

 

19. Prema uspjehu u parnici u skladu s odredbom članka 154. stav 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) tuženik bi imao pravo na naknadu parničnog trošak, ali tijekom postupka nije postavio zahtjev za trošak, te sud o istome nije odlučivao. 

 

 

Osijek, 8. studenoga 2021.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može nezadovoljna stranka izjaviti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, putem ovoga suda, pismeno u roku od 15 dana od dana objave.