Poslovni broj Gž-4281/2020-2

             

 

 

 

 

                                          Poslovni broj Gž-4281/2020-2

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku H. S., odvjetniku iz Z., protiv tuženika T. M. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva H., K., Š., B. i P. j.t.d. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-702/2018-15 od 27. kolovoza 2020., 8. studenoga 2021.

 

 

 

p r e s u d i o   j e

 

              I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Povrv-702/2018-15 od 27. kolovoza 2020., u točki 1. izreke, dijelu točke 2. izreke u kojem je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 412,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2020. do isplate, te točki 3. izreke.

 

              II. Djelomično se prihvaća žalba tužitelja i preinačuje citirana presuda u preostalom dijelu točke 2. izreke na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troška parničnog postupka za iznos od 437,50 kuna (preko iznos od 412,50 kuna do zatraženih 850,00 kuna).

 

              III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

 

Obrazloženje

 

              1. Pobijanom presudom u točki 1. izreke ukinut je u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. G. iz Z. poslovni broj Ovrv-946/2017 od 27. prosinca 2017. Točkom 2. izreke naloženo je tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 850,00 kuna (očitom pogreškom u zbrajanju navedeno 950,00 kuna) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. kolovoza 2020. do isplate, dok je točkom 3. izreke odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka. Točkom 4. izreke određeno je da će se tuženiku, na teret državnog proračuna RH. – Ministarstva, isplatiti iznos od 57,90 kuna.

 

              2. Protiv citirane presude u točkama 1., 2. i 3. izreke žalbu podnosi tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe članka 353. stavka 1. točke 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje ZPP), predlažući da se presuda preinači ili podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

             

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

              4. Žalba nije osnovana.

 

              5. U konkretnom slučaju radi se o postupku u sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a. Prema odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavka 2. točki 1., 2., 4., 5., 6. 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

6. Prvostupanjsku presudu kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti nije dopušteno pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 697,81 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, na ime telekomunikacijskih usluga temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa za privatne T. tarife od 23. lipnja 2017.

 

              8. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u odgovoru na tužbu (prigovoru) osporio tužbeni zahtjev tužitelja navodeći u bitnome da, iako je potpisao zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa, nikada nije koristio ugovorene usluge jer mu tužitelj nikada nije isporučio uređaj i SIM karticu, a što se obvezao učiniti. Nadalje, utvrđuje da je tužitelj osporio navode tuženika navodeći da, iako tuženiku nije isporučen uređaj, iz kojeg razloga da mu je deaktivirana ugovorna obveza i Opcija uređaj, te umanjen račun za lipanj 2017. u iznosu od 2,43 kune, da isti nije na propisan način zatražio raskid ugovora koji je i dalje ostao aktivan, slijedom čega da je, sukladno članku 11. točki 1. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o., obvezan platiti mjesečnu naknadu čak i ako nije koristio ili pokušao koristiti T. usluge unutar određenog razdoblja, a da je u konačnici predmetni ugovor raskinut krivnjom tuženika zbog neplaćanja računa.

 

9. Također, uvidom u dokumentaciju priloženu spisu, posebno e-mail korespondenciju stranaka (list 59 spisa) prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik s tužiteljem sklopio ugovor temeljem zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 23. lipnja 2017., ali da tuženik nije koristio usluge tužitelja, budući da mu tužitelj nije isporučio uređaj i SIM karticu, kao i da se tuženik pisanim putem obraćao tužitelju radi raskida ugovora.

 

              10. S obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 7. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje ZOO), prvostupanjski sud zaključuje da tužitelj nije dokazao da je izvršio ugovorenu uslugu tuženiku, te da je kao davatelj usluga dužan postupati po načelu savjesnosti i poštenja koje se zahtijeva u obveznim odnosima, slijedom čega odlučuje kao u točki 1. i 2. izreke pobijane presude.

 

              11. O troškovima parničnog postupka odlučuje kao u točki 3. izreke pobijane presude, primjenom odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, dok o troškovima tuženika radi delegacije spisa odlučuje kao u točki 4. izreke pobijane presude, primjenom odredbe članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20).

 

12. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući da ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava danim u postupku i samih tih isprava.

 

13. Nije počinjena ni neka druga apsolutno bitna povreda postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavka 2. u svezi članka 467. stavka 1. ZPP-a.

 

              14. Također, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo i odlučio kao u točki 1. i 2. izreke pobijane presude.

 

15. Naime, odredbom članka 7. točke 1.6. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. propisano je  da sva prava i obveze iz pretplatničkog ugovora između T. i krajnjeg korisnika počinju teći u trenutku aktivacije T. SIM kartice od strane T., odnosno od trenutka prvog priključenja terminalne opreme s pripadajućom T. SIM karticom Pre-paid korisnika na T. mrežu.

 

16. Sukladno citiranoj odredbi, a budući da je u postupku nesporno utvrđeno da tužitelj tuženiku uređaj (router) na kojem bi se koristila SIM kartica i SIM karticu nije isporučio, proizlazi da prava i obveze iz pretplatničkog odnosa tužitelja i tuženika nisu počela teći, slijedom čega tužitelj neosnovano potražuje naknadu za uslugu koju korisniku nije pružio, a kako to utvrđuje i prvostupanjski sud.

 

17. Stoga je i neosnovano pozivanje tužitelja na odredbu članka 11. točke 1. Općih uvjeta poslovanja T. d.o.o. prema kojoj je pretplatnik obvezan platiti mjesečnu naknadu čak i ako nije koristio ili pokušao koristiti T. usluge unutar određenog razdoblja, budući da tuženik iz gore navedenih razloga uslugu tužitelja nije bio u mogućnosti koristiti, bez svoje krivnje.

 

18. Međutim, osnovano tužitelj ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u točki 2. izreke, budući da je tuženiku odmjeren viši iznos troška parničnog postupka od onoga koji bi mu pripadao.

 

19. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik tijekom postupka zatražio naknadu troška sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i sudske pristojbe na prigovor, dok naknadu troškova postupka za druge radnje u postupku, odnosno jednokratnu naknadu za cjelokupni prvostupanjski postupak sukladno Tbr. 7. točki 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15; dalje Tarifa) nije zatražio.

 

20. Odredbom članka 164. stavka 2. ZPP-a propisano je da je stranka dužna u zahtjevu određeno navesti troškove za koje traži naknadu.

 

21. Sukladno navedenom, tuženiku je, primjenom Tbr. 8. točke 1. Tarife, valjalo priznati trošak sastava prigovora protiv rješenja o ovrsi u iznosu od 250,00 kuna, PDV u iznosu od 62,50 kuna, te plaćenu sudsku pristojbu na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u iznosu od 100,00 kuna, odnosno ukupno iznos od 412,50 kuna, dok je u preostalom dijelu, za iznos od 437,50 kuna zahtjev tuženika valjalo odbiti, s obzirom da je zatražen preko iznosa koji bi mu sukladno Tarifi pripadao.

 

22. Slijedom obrazloženog odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju odredbe članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

23. Pobijana presuda u točki 4. izreke, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.

 

24. Tužitelj je sa žalbom uspio samo u odnosu na sporednu tražbinu (trošak parničnog postupka), slijedom čega je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka, analognom primjenom odredbe članka 154. stavka 3. ZPP-a, valjalo u cijelosti odbiti.

 

 

U Rijeci, 8. studenoga 2021.

 

 

                                                                                                                              Sudac

                                                                                                       Dubravka Butković Brljačić, v.r.