Poslovni broj: 11 Pž-237/2020-2

1

REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 11 Pž-237/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Nevenka Marković, u pravnoj stvari tužitelja L-P. d.o.o. Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. P., odvjetnik iz Odvjetničkog ureda D. C. & A. P. iz Z., protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, Ministarstvo, Z., OIB ..., kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate iznosa od 223.333,97 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-175/18 od 29. studenog 2019., 5. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-175/18 od 29. studenog 2019. u točkama I., II. i IV. njene izreke.

Obrazloženje

1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-175/18 od 29. studenog 2019. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju iznos od 223.333,97 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 8. svibnja 2013. pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju da naknadi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 21.250,00 kn. Točkom III. izreke odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 4.750,00 kn. Točkom IV. izreke odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu troška u cijelosti.

2. Iz obrazloženja prvostupanjske odluke proizlazi da je sud utvrdio kako je među strankama nesporno da je tužitelj temeljem Ugovora 05-G-S-9001/09-15 od 2. siječnja 2009., izveo građevinske radove na objektu u K., da se ugovorom tuženik obvezao platiti tužitelju iznos od 4.399.447,86 kn, što je i učinio temeljem okončanog obračuna sastavljenog 3. kolovoza 2010. Nije sporno niti da se radovi, za koje tužitelj potražuje isplatu naknade u ovom paničnom postupku, nisu bili predviđeni troškovnikom, te da je tužitelj radove izveo. Nesporno je i da je zapisnik o primopredaji radova sastavljen i potpisan 17. lipnja 2010. Sud je utvrdio da radovi žbukanja nisu ugovoreni, a da ne predstavljaju niti radove koji bi bili bitni ni nužni za očuvanje bitnih svojstava građevine niti za izdavanje građevinske dozvole, te je stoga tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 2. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14; dalje: ZPP), te na temelju odgovarajućih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02 i 125/11) i Tarifu sudskih pristojbi.

3. Protiv presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbenih navoda proizlazi da presudu pobija u dijelu u kojem nije uspio u sporu, odnosno, u točkama I., II. i IV. njene izreke. Smatra da nalaz i mišljenje vještakinje, na kojima je sud temeljio svoju odluku, nisu izrađeni prema pravilima struke. Osporava sadržaj nalaza i ukazuje na to da je suprotan nalazu i mišljenju drugog vještaka, priloženom spisu. Ističe da je u tom nalazu utvrđeno da je žbukanje unutarnjih zidova i stropa predviđeno idejnim, provedbenim i glavnim projektom, te da je izvođač bio dužan radove izvesti prema projektnoj dokumentaciji. Navodi da nije primio primjedbe naručitelja na izvedene radove, te da je stoga neosnovan zaključak suda da je tužitelj žbukanje izvršio jer su zidovi bili nekvalitetno izvedeni. Smatra da sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, jer nije cijenio nalaz i mišljenje vještaka dipl. ing. M. A. K.. Predlaže odluku preinačiti, podredno, ukinuti ju i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži naknadu troška sastavljanja žalbe u iznosu od 6.486,25 kn.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Presuda je ispitana u pobijanom dijelu na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9. 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 356. ZPP).

7. Predmet spora je zahtjev za isplatom iznosa od 223.333,97 kn za izvedene radove žbukanja unutarnjih zidova i stropova, u sklopu pripreme armiranobetonskih površina za soboslikarske radove, u građevini koju je tužitelj kao izvođač izgradio temeljem ugovora o gradnji sklopljenog s tuženikom kao naručiteljem. Među strankama nije sporno da su radovi izvedeni i da tuženik nije imao prigovora na izvedene radove. Sporno je jesu li radovi žbukanja unutarnjih zidova i stropova ugovoreni, te ako nisu, je li tuženik dužan platiti utuženi iznos.

8. Iz ugovora broj 05-G-S-9001/09-15, sklopljenog 2. siječnja 2009., nakon provedenog postupka javne nabave, proizlazi da se tuženik je naručio izgradnju višestambenog objekta u K., te je ugovoreno da će se radovi izvesti prema tehničkoj dokumentaciji i ostalim prilozima koji su sastavni dio ugovora. Ugovorena je cijena u iznosu od 4.399.447,86 kn, te je izvođač preuzeo obvezu izvođenja radova    po jediničnim cijenama utvrđenim za pojedine vrste radova koji su navedeni i upisani u troškovniku (članak 2.).

9. Izvođač je preuzeo obvezu ugovorene radove izvesti u skladu s ugovorom i ostalim prilozima koji čine sastavni dio ugovora, te važećim zakonskim i drugim propisima, normativima i standardima čija upotreba je obvezna, poštujući pravila i običaje struke (članak 4.). Za svako odstupanje od projekta građenja odnosno ugovorenih radova izvođač morao je imati pisanu suglasnost naručitelja (članak 6.). Hitne radove izvođač je morao izvesti bez suglasnosti naručitelja ako zbog hitnosti nije mogao pribaviti tu suglasnost (članak 7.). Dodatne neugovorene radove koji bi bili neophodni za potpuni dovršetak gradnje, izvođač je mogao izvesti samo uz prethodno pisano odobrenje naručitelja, sukladno uvjetima i obračunu prema sklopljenom dodatku ugovoru (članak 8.).

10. Sastavni dio ugovora, sukladno odredbi članka 15. Ugovora, jesu ponuda izvođača, troškovnik s cijenama i tehničkim uvjetima, jamstvo za izvršenje ugovora, jamstvo za otklanjanje nedostataka, tehnička dokumentacija, vremenski plan izvedbe radova, drugi spisi i pisani zaključci u vezi s gradnjom objekata koje su potpisali ovlaštenici ugovornih strana.

11. Iz okončane situacije od 3. kolovoza 2010. proizlazi da su na temelju ugovora izvedeni radovi u vrijednosti od 3.074.201,12 kn (str. 10. spisa), dok je u zapisniku o okončanom obračunu od 3. kolovoza 2010. (str. 45. spisa) tužitelj potpisom potvrdio da su izvedeni radovi u tom iznosu, te da nema drugih potraživanja pored onih navedenih u okončanoj situaciji. Radovi na koje se odnosi predmet spora nesporno nisu obuhvaćeni okončanom situacijom, a nije sporno niti da je tuženik platio iznos iz okončane situacije.

12. U ugovornom troškovniku (str. 100. – 129. spisa), koji je sukladno odredbi članka 15. sastavni dio ugovora, navedeno je da se priprema za soboslikarske radove sastoji od djelomičnog krpanja i brušenja armiranobetonskih površina, te da se ta stavka odnosi na sve površine ab zidova, stropova, nosača parapeta i pogleda stubišta (str. 105. i 109. spisa)

13. Tužitelj je u tužbi naveo da je primijetio kako u troškovniku nisu navedeni radovi žbukanja unutarnjih zidova, nego radovi krpanja i brušenja, te da soboslikarske radove nije bilo moguće izvesti bez žbukanja. Potom navodi da je radove izveo, da je radove odobrio nadzorni inženjer, te da je bilo usmeno ugovoreno da će radovi biti priznati i da će biti plaćeni. Iz navedenog bi proizlazilo da tužitelj smatra kako radovi žbukanja nisu bili obuhvaćeni ugovorom. Dalje tijekom postupka tužitelj je isticao da su radovi žbukanja predviđeni idejnim projektom koji je sastavni dio ugovora, a na temelju kojeg je tužitelj izvodio radove, iz čega bi pak proizlazilo da smatra da su radovi žbukanja ugovoreni.

14. Prema ocjeni ovog suda, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužitelj nema pravo na isplatu utuženog iznosa, kako temeljem ugovora od 2. siječnja 2009., tako niti s osnove nepredviđenih dodatnih radova.

15. Naime, ugovorom se tužitelj obvezao izvesti radove navedene u troškovniku, a tuženik se obvezao upravo te radove platiti, prema jediničnim cijenama navedenim u troškovniku. Tuženik je platio radove izvedene temeljem ugovora, a to je potvrdio i tužitelj potpisom zapisnika o okončanom obračunu, u kojem je naveo da osim iznosa d 3.074.201,12 kn, koji nesporno nije obuhvaćao i radove žbukanja i koji je plaćen u cijelosti, nema na temelju ugovora drugih potraživanja prema tuženiku. U prilog tome da između stranaka nije postojao nesporazum vezan za predmet tužiteljeve obveze govori i činjenica da je tužitelj izjavio kako je bilo usmeno dogovoreno da će radovi biti priznati i plaćeni, što ne bi bilo potrebno da su radovi žbukanja ugovoreni pisanim ugovorom od 2. siječnja 2009. Isto tako, tužitelj u podnesku od 2. prosinca 2013. navodi da je radove žbukanja izveo po nalogu nadzornog inženjera, a koji nije osoba ovlaštena zastupati naručitelja. Nadzorni inženjer je fizička osoba koja prema posebnom zakonu ima pravo uporabe strukovnog naziva ovlašteni arhitekt ili ovlašteni inženjer i provodi u ime investitora stručni nadzor građenja ako za to ispunjava uvjete građenja prema posebnom zakonu i propisima donesenim na temelju tog zakona (članak 184. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, „Narodne novine“ broj 76/07). Nadzorni inženjer nije ovlašten preuzimati za naručitelja imovinske obveze prema izvođaču. Stoga on nije ovlašten mijenjati ugovorenu cijenu ili druge odredbe ugovora, nije ovlašten s izvođačem ugovarati druge radove i više radova i uopće mijenjati odredbe ugovora o građenju.

16. U Idejnom projektu iz listopada 2008. (str 47. spisa), na koji se poziva tužitelj navodeći da je po njemu vodio radove, u poglavlju „Završni radovi – obrada vanjskih i unutarnjih zidova i stropova“ navedeno je da će svi vanjski i unutarnji zidovi kao i stropovi biti ožbukani produžnom žbukom u prosječnoj debljini od 2cm, no ti radovi nisu predviđeni troškovnikom, u kojem su navedeni radovi i cijene koje se tuženik obvezao platiti, stoga za izvođenje tih radova ugovor nije sklopljen.

17. Iz dopisa tužitelja od 1. listopada 2009. proizlazi da je tužitelj od projektanta tražio unošenje radova žbukanja u troškovnik, to također ukazuje na činjenicu da je tužitelj bio svjestan kako izvođenje tih radova nije bilo ugovoreno ugovorom od 2. siječnja 2009., a što su u iskazima potvrdili i svjedoci, nadzorni inženjer M. B. i voditelj gradilišta zaposlen kod tužitelja, J. M..

18. Sve da je u projektima temeljem kojih je tužitelj izvodio radove postojala nesuglasnost s ugovornim troškovnikom, tužitelj bi sukladno odredbi članka 8. Ugovora naknadu za te radove mogao tražiti samo u slučaju da je pisanim dodatkom ugovora ugovorena obveza isplate cijene, a što tužitelj nije isticao tijekom postupka.

19. Iz navedenog proizlazi da je pravilna ocjena suda da radovi žbukanja kao priprema za soboslikarske radove nisu bili ugovoreni ugovorom od 2. siječnja 2009., stoga tužiteljev zahtjev nema osnove u odredbi članka 620. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 i 41/08; dalje: ZOO):

20. Vezano za žalbeni navod kojim tužitelj ukazuje na nedostatak obrazloženja jer sud nije cijenio kao dokaz nalaz i mišljenje dipl. ing. graditeljstva M. A. K. od 11. studenog 2014., tuženik se protivio prijedlogu tužitelja da se kao dokaz koristi nalaz i mišljenje koji nisu izrađeni u sudskom postupku, stoga taj dokaz sud nije mogao ocjenjivati.

21. Radovi žbukanja, prema nalazu i mišljenju stalne sudske vještakinje dipl. ing. M. P. ne predstavljaju radove koji utječu na bitna svojstva građevine, nego spadaju u završne radove građevinarstvu, stoga se ne radi o radovima koji bi bili hitni i nužni za očuvanje bitnih svojstava građevine koje je izvođač ovlašten izvesti bez prethodne suglasnosti naručitelja, kako je propisano odredbom članka 624. ZOO-a, odnosno, članka 7. Ugovora.

22. Također prema nalazu i mišljenju vještakinje armirano betonski zidovi mogu se gletati bez nanošenja žbuke, stoga nisu osnovani tužiteljevi navodi da je prethodno žbukanje zidova bilo neophodno radi dovršetka ugovorenih obveza tužitelja. Pored navedenog, sukladno odredbi članka 8. Ugovora, tužitelj bi i za izvođenje neugovorenih, dodatnih, nepredviđenih radova koji bi bili neophodni za potpuni dovršetak gradnje morao imati prethodno pisano odobrenje naručitelja.

23. Zaključak suda da je tužitelj radove žbukanja izveo jer su betonski zidovi bili nekvalitetno izvedeni pa bi neravnine na njima bilo nemoguće otkloniti brušenjem i gletanjem, nije proturječan sadržaju izvedenih dokaza, odnosno, iskaza saslušanih svjedoka M. B., nadzornog inženjera, kao i J. M., tužiteljevog zaposlenika i voditelja gradilišta. Pogrešno je shvaćanje tužitelja da je tuženik bio dužan prigovoriti navedenim nedostacima, jer se obveza pregleda izvedenih radova i obavijesti o nedostacima odnosi na one nedostatke koji su utvrđeni nakon predaje građevine naručitelju.

24. Tužitelj tijekom postupka nije dokazao da se tuženik potpisom ugovora od 2. siječnja 2009. obvezao platiti utuženi iznos s osnove cijene radova na koje se odnosi tužbeni zahtjev, niti da je u odnosu na te radove sklopljen drugi ugovor, kao niti da se radi o radovima koje izvođač može izvesti bez suglasnosti naručitelja. Odluka o troškovima parničnog postupka, na koju tužitelj ne ističe posebne žalbene razloge također je pravilna i zakonita, kako po osnovi (članak 154. stavak 1. ZPP-a), tako i po visini (članak 155. ZPP-a). Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, stoga je trebao primjenom odredbe članka 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 5. studenog 2021.

Sudac

Nevenka Marković v.r

.