Pristupanje sadržaju
Republika Hrvatska Općinski sud u Splitu
Ex vojarna „sv. Križ“ Dračevac
P-3294/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, kao sucu pojedincu, u
pravnoj stvari tužitelja Luka G. iz S., D. 49, OIB: ...zastupan po punomoćniku Miji J., odvjetniku u S., protiv tuženika G.osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., U. grada V. 284, P. S.,
P. cesta 43, OIB: …, zastupano po punomoćniku Ž. V., odvjetnik u OD L. - V. i partneri iz Splita, radi naknade štete, nakon održane i zaključene javne i glavne rasprave zaključene dana 15.rujna 2021. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 5.studenog 2021.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.500,00 kuna sa
zakonskim zateznim kamatama koja na taj iznos teče od 13.listopada 2016. pa do
isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne
stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu za tri postotna poena, dok je za više zatraženi iznos od 500,00 kuna
tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
II. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od
11.150,00 kuna u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na
taj iznos od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište
uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje
od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je dana 8.rujna 2016. u 13,00 sati na
kolniku U. hrvatske mornarice došlo do prometne nezgode koju da je skrivio vozač
automobila Mazda 626 registracijske oznake ŠI …. D. Ž. pok. M.
koji se protupravno uključivao u promet sa sporednog prostora s južne strane
stadiona nogometnog kluba S. i to na način da se uključivao u promet u smjeru
istoka, iako je jedini dozvoljeni smjer bio u pravcu zapada, čime je oduzeo prednost
vozilu marke Škoda Octavia reg oznake i broja ST … kojim je upravljao L.
G. krećući se U. hrvatske mornarice iz smjera istoka u smjeru zapada,
čime je prouzročio sudar odnosno prometnu nezgodu s tjelesnim ozljedama i
materijalnom štetom.
2. Tuženi u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak štetnog
događaja, međutim osporava odgovornost i visinu tužbenog zahtjeva preko nesporno
isplaćenog dijela od 5.500,00 kuna obračunatog na bazi suodgovornosti tužitelja od
20%.
3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zapisnika o očevidu, odštetnog
zahtjeva, izjave osiguranika tuženika o prometnoj nezgodi, prometno tehničkim
vještačenjem po vještaku S. S., dopunskim saslušanjem vještaka,
medicinskim vještačenjem te saslušanjem svjedoka L. G. i tužitelja u
svojstvu parnične stranke, te je temeljem tako provedenog dokaznog postupka
sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91,
91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,123/08, 57/11,148/11,25/13,89/14;
dalje ZPP) utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.
4. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske i imovinske
štete pretrpljene u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 8.rujna 2016.. u kojoj je
sudjelovao tužitelj kao vozač osobnog vozila.
5. Između parničnih stranaka nesporna je pasivna legitimacija, nastanak štetnog
događaja dok je sporna odgovornost za nastanak predmetnog štetnog događaja te
osnov i visina štete.
6. Slijedom toga, proveden je dokaz prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku
S. S. na okolnost dinamike nastanka predmetnog štetnog događaja
odnosno odgovornosti za isti.
7. Iz zapisnika o očevidu te kazivanja sudionika predmetne prometne nezgode
proizlazi da se ista dogodila u S., na kolniku U. hrvatske ratne mornarice,
danju, kojim se upravlja u oba smjera ( I-Z i obratno) dok je tužitelj upravljao svojim
vozilom Škoda Octavia svojim trakom u smjeru istoka prema zapadu, kada se vozilo
Mazda 626 uključilo iz sporedne ulice na kolnik U. hrvatske ratne mornarice u
smjeru istoka čime je oduzelo prednost prolaska vozilu tužitelja koje se kretalo svojim
trakom prema zapadu te izazvalo sudar dvaju vozila u pokretu.
8. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se isti kretao U. hrvatske ratne mornarice
krajnjom lijevom trakom kada je s njegove desne strane izašlo vozilo Mazda 626
koje je izlazilo iz Parka Mladeži uključivalo se i skretalo u lijevo iako je obavezni
smjer uključivanja bio na desno čime je presjekao put tužitelju te se dogodio sudar
vozila prednjeg dijela vozila tužitelja sa prednjim lijevim dijelom vozila osiguranika
tuženika. Nadalje, tužitelj navodi proizlazi da je vozač Mazde 626 mogao istog uočiti
kao što je isti uočio Mazdu 626 krajičkom oka, ali je očekivao da će se uputiti desno
prema P.. Nadalje, tužitelj navodi da je pokušao izbjeći Mazdu 626 otklonom
volana ulijevo inače bi bio udario direktno u vrata vozača.
9. Iz nalaza i mišljenja vještaka S. proizlazi da se nezgoda dogodila na način
da se vozač Mazde 626 uključivao u promet sa prostora P. M. na ulicu
H. mornarice, te da je nepropisno skretao u lijevo. Nadalje, da je do sraza
vozila došlo kada je vozač vozilom Mazda prelazio sjevernim prometnim trakom ulice
H. mornarice, a u istom vremenu iz smjera istoka kretalo se vozilo Škoda.
10. Nadalje, da se vozilo Mazda uključivalo u promet na kolnik ulice H.
mornarice iz ( pretpostavljeno) stanja mirovanja dok se vozilo Škoda do mjesta sraza
kretalo brzinom od 75 km/h.
11. Nadalje, da je vozač Škode mogao zaustaviti vozilo do mjesta nesreće da je
vozio 60 km/h ili manjom brzinom te da je kočio 37 metara prije mjesta sraza.
Nadalje, navodi da nije imao razloga intervenirati na kočnicu jer se u tom trenutku
Mazda nalazila izvan kolnika.
12. U dopunskom nalazu i mišljenju vještak navodi da je prometnim znakom brzina
ograničena na 60 km/h te da ostaje pri tome da je vozilo Mazda kod uključivanja
kretalo iz stanja mirovanja. Nadalje, da je u trenutku kada vozilo Mazda stupa na
kolnik odnosno 2,5-3 sekunde prije sraza vozilo Škoda udaljeno od mjesta sraza 50-
55 metara.
13. U konkretnom slučaju, utvrđeno je da je do sraza vozila došlo kada se vozilo
Mazda 626 uključivao nepropisno u ulicu H. mornarice ulijevo ( u pravcu
istoka), prelazeći preko sjevernog kolničkog traka ulice H. mornarice kojim se
istovremeno kretao tužitelj u vozilu Škoda Octavia u pravcu istok -zapad.
14. Odredbom članka 1072. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne
novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15), dalje ZOO, propisano je da kad je šteta
prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je
isključivo kriv za štetni događaj. Stavkom 2. istog članka propisano je da ako postoji
obostrana krivnja, svaki imalac odgovara za ukupnu štetu koju su oni pretrpjeli
razmjerno stupnju svoje krivnje. Stavkom 3. istog članka propisano je da ako nema
krivnje nijednog, vlasnici odgovaraju na ravne dijelove ako razlozi pravičnosti ne
zahtijevaju što drugo. Stavkom 4. istog članka propisano je da se krivnjom vlasnika
smatra i krivnja osobe kojom se on poslužio prilikom nastanka štetnog događaja ili
kojoj je vozilo povjerio.
15. Odredbom članka 57. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama
(Narodne novine 105/04), dalje ZSPC, kao materijalnog prava važećeg u vrijeme
nastanka predmetne prometne nesreće, propisano je da vozač koji ulazi vozilom na
cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je
propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom.
16. Iz izvedenih dokaza jasno proizlazi da je tuženik vozilom „Mazda" izvršio radnju
skretanja u lijevo radi uključivanja iz sporedne ulice u ulicu s prednošću prolaska
suprotno odredbi članka 57. st. 4. ZSPC-a. Naime, utvrđeno je da se priključivao na
cestu s prednošću prolaska, ne da bi nastavio vožnju smjerom predmetne
prometnice nego je prelazio istu da bi se uključio u traku suprotnog smjera i to preko
dvije pune crte, slijedom čega je nedvojbeno doveo u opasnost druge sudionike u
prometu. Isto tako utvrđeno je da je vozač " Mazde" mogao uočiti vozilo tužitelja koje
nije propustio iako se kretalo cestom s prednošću prolaska nego se uključivao preko
dvije trake kojima se kretao tužitelj u traku suprotnog toka pa je nedvojbeno
protupravnim ponašanjem u prometu prouzročio predmetnu prometnu nezgodu.
Tužitelj, se istovremeno kretao lijevim prometnim trakom, dok je desna traka bila
slobodna za uključivanje vozila u promet sa sporednih ulica.
17. Sud je tužitelju poklonio vjeru kada isti navodi da je vidio vozilo " Mazda ", ali je
računao da će se vozilo " Mazda" uključiti u desnu slobodnu traku i voziti prema
zapadu, pa slijedom toga navodi da nije imao razloga kočiti. Naime, opravdano
tužitelj nije očekivao niti mogao predvidjeti, uz dužnu pažnju prosječnog vozača, da
će se ovaj okretati po cesti k tome još prelaziti preko njegove trake u traku suprotnog
smjera od one na koju se uključivao, pa da bi isti imao razloga kočiti. Navedenu tezu
podupire vještak u svom nalazu i mišljenju, kojem stranke nisu prigovarale, a sud
prihvaća u cijelosti, kada navodi da vozilo " Škoda" nije imalo razloga intervenirati na
kočnicu jer se vozilo "Mazda" tada ( kada ga je tužitelj uočio) nalazilo izvan kolnika.
18. Slijedom navedenog, osiguranik tuženika je protupravnim postupanjem ugrozio
sigurnost prometa i svih sudionika u prometu. S duge strane, tužitelj je pravilnom
reakcijom otklona volana izbjegao moguću veću štetu jer da to nije učinio kao što
navodi zabio bi se u vrata vozača.
19. Neosnovan je prigovor suodgovornosti tužitelja jer okolnost da je tužitelj vozio 15
km/ h većom brzinom od dopuštene nije utjecala na nastanak predmetne prometne
nezgode jer u ovom postupku nije utvrđeno ni da je vozio 60 km/ h da do nesreće ne
bi došlo. Naime, nesreća bi se izbjegla da je tužitelj vozio navedenom brzinom i
forsirano kočio, a po mišljenju vještaka tužitelj nije ni trebao reagirati na kočnicu kada
je uočio "Mazdu" jer se ista tada nalazila izvan kolnika, a istovremeno tužitelj vozeći u
slobodnoj traci za svoj smjer kretanja nije ugrožavao druge sudionike u prometu sve i
da je vozio većom brzinom od dopuštene.
20. Naime, da se vozilo " Mazda" pravilno uključivalo u promet sa sporedne ceste
isto ne bi tužitelja kao sudionika u prometu ometalo da se slobodno kreće svojim
trakom za svoj smjer kretanja makar vozio većom brzinom od dopuštene jer je
nedvojbeno utvrđeno da je vozilo "Mazda" iako je uočilo vozilo tužitelja istome
oduzelo prednost te time prouzročilo predmetnu prometnu nezgodu.
21. Slijedom navedenog, utvrđena je odgovornost osiguranika tuženika za
predmetnu prometnu nezgodu odnosno da je nepravilno uključivanje osiguranika
tuženika na cestu s prednošću prolaska u relevantnoj i uzročno - posljedičnoj vezi sa
svim posljedicama predmetne prometne nezgode.
22. Slijedom navedenog, na okolnost visine tražbine tužitelja proveden je dokaz
medicinskim vještačenjem po vještacima ortopedu D. T. i psihijatru Ž.
K..
23. Iz nalaza i mišljenja vještaka D. T. proizlazi da je tužitelj ozljede zadobio
u prometnoj nesreći dana 8.rujna 2016. kao vozač osobnog automobila, da se isti
dan javio na H. kirurški prijem K. S. te mu je postavljena dijagnoza udarac u
obje ruke, predloženo mu je mirovanje i analgetici po potrebi i ukoliko ne dođe do
poboljšanja kontrola traumatologa. Nadalje, da se sutradan javio ponovno na Hitni
kirurški prijem zbog bolova u vratu s ograničenom pokretljivošću te smetnjama pri
pokretu lijevog koljena, utvrđena je ograničena i bolna pokretljivost vrata, koljeno nije
otečeno i bez većih ograničenja u kretanjima, napravljen RTG i postavljen je
Schanzov ovratnik. Nakon toga se javio ponovno na kontrolu kod neurokirurga koji je
ustanovio 27.rujna 2016. da tužitelj nosi Schanzov ovratnik te ga je uputio na
fizikalnu terapiju na razgibavanje mišića vrata, postojala je manja bolnost i
ograničena rotacija terminalnog. Zadnji nalaz fizijatara je od 5.10.2016. gdje također
piše da je nosio Schanzov ovratnik, da je imao bolove u vratu, da su kretnje
reducirane te da je napeta muskulatura vrata, dok sljedećih nalaza u spisu nema. U
zdravstvenom kartonu nije pronađeno da je imao sličnu ozljedu prije štetnog
događaja. Stoga utvrđuje da je tužitelj doživio blažu tjelesnu ozljedu koja nije ostavila
umanjenje životnih aktivnosti. Nadalje, da je bolove jakog intenziteta trpio jedan dan,
srednjeg intenziteta jedan tjedan te slabog intenziteta jedan mjesec. Tuđa njega i
pomoć je bila potrebna dva tjedna po 1 sat dnevno i naruženosti nema.
24. Iz nalaza i mišljenja vještaka Ž. K. proizlazi da je šest dana nakon nezgode
obavio psihijatrijski pregled u pratnji majke, postavljena je dijagnoza akutne reakcije
na stres koja se očitovala u promjenama raspoloženja, emocijama i poremećaju u
spavanju, preporučena je terapija anksiolitika i hipnotika, kontrolni pregled slijedio je
6.10.2016. dijagnoza je anksiozno obična slika u sklopu reaktivnog stanja i nadalje
preporučena ista terapija. U spisu nema daljnje medicinske dokumentacije, a niti u
kartonu podataka o daljnjem prepisivanju terapije. Vještak utvrđuje da se kod tužitelja
ispoljio primarni strah jakog intenziteta u trenutku prometne nezgode u trajanju od 30-
ak sekundi do 1 minute, a zbog doživljaja svjesnosti o može bitnoj životnoj
ugroženosti, sekundarni strah koji definiramo kao emotivnu reakciju na doživljenu
traumu i posljedičnu zabrinutost za ishod liječenja jakog intenziteta u trajanju od
jednog dana što uključuje dolazak na Hitni kirurški prijem i pregled neurokirurga, za
vrijeme provođenja daljnjih kontrolnih pregleda i rehabilitacije srednjeg intenziteta u
trajanju od dva tjedna te narednih dva tjedna blagog intenziteta što je potkrijepljeno
na temelju kontinuiteta liječenja kod fizijatara, psihijatra, neurokirurga izabranog
liječnika obiteljske medicine. Na psihičkom planu kod tužitelja je kao posljedica
prometna nesreća došlo do redukcije osobnog i socijalnog funkcioniranja u odnosu
na njegove okupacijske aktivnosti privremeno tijekom mjesec dana mišljenja sam da
je u tome periodu imao privremenu funkcionalni deficit u iznosu od 5 % a nije došlo
do trajnog umanjenja općih životnih aktivnosti.
25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka budući je sačinjeno stručno i
obrazloženo u skladu s pravilima struke.
26. Naime, vještak ortoped je vrlo detaljno opisao sve ozljede koje je tužitelj zadobio
nalazeći uporište za ocjenu istih u medicinskoj dokumentaciji te su vještaci na temelju
nedvojbeno utvrđenih ozljeda i pretrpljenih boli te straha dali ocjenu trajnih
posljedica, slijedom čega su predmetna vještva u cijelosti objektivna i prihvatljiva.
27. Slijedom navedenog, proizlazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na
tjelesno i duševno zdravlje, odnosno da je ista pretrpjela neimovinsku štetu iz čl.19.
st. 2.u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05 i
41/08; dalje u tekstu ZOO), slijedom čega utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja
opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl.1100
st.1.ZOO-a), a pri određivanju visine neimovinske štete sud je vodio računa o jačini i
trajanju boli ( fizičkih i duševnih) i straha (čl.1100 st.2. ZOO).
28. Tako je vještak ortoped utvrdio da se kod tužitelja radilo o tjelesnoj ozljedi uslijed
koje je trpio bolove jakog intenziteta jedan dan, a potom srednjeg u trajanju od jedan
tjedan te slabog 14 dana. Nadalje, da je istome za to vrijeme trebala tuđa pomoć i
njega.
29. Nadalje, vještak psihijatar je naveo da je tužitelj u trenutku ozljeđivanja pretrpio
primarni strah jakog intenziteta u trajanju od 30 sekundi do jedne minute, zatim
sekundarni jaki strah u trajanju od jednog dana, zatim strah srednjeg intenziteta
tijekom pregleda u trajanju od dva tjedna, potom strah blagog intenziteta još dva
tjedna zbog kontinuiteta liječenja. Nadalje, da je imao funkcionalni deficit od 5 %.
30. Odlučujući o visini pravične novčane naknade s osnova pretrpljenih bolova
tužitelja, sud je uzeo u obzir ponajprije jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u
nalazu i mišljenju liječnika vještaka, a sud je imao na umu i druge okolnosti slučaja i
težinu povrede te sve aspekte liječenja, osobito činjenicu da je tužitelj trpio bolove u
jakom stupnju 1 dan srednjem 1 tjedan i blagom mjesec dana, da je nosio Schantzov
okovratnik te odlazio na fizikalnu terapiju sve to zbog predmetnog ozljeđivanja to sud
smatra primjerenom naknadom za taj vid štete iznos od 8.000,00 kuna temeljem
čl.1100 ZOO-a.
31. Cijeneći vrstu, intenzitet i opseg pretrpljenog straha, tužitelju s naslova pravične
novčane naknade zbog povrede prava osobnosti, imajući u vidu da je tužitelj pretrpio
akutnu reakciju na stres te primarni strah jakog intenziteta u trajanju od pola do jedne
minute, zatim sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 1 dana, zatim strah
srednjeg intenziteta u trajanju od dva tjedna te blagi strah još dva tjedna te da je u
tom periodu bio smanjenog osobnog i socijalnog funkcioniranja 5 % to sud smatra
da tužitelju pripada iznos od 8.000,00 kn temeljem čl.1100 ZOO-a.
32. Slijedom navedenog, utvrđena težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju
dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu prema citiranoj odredbi
čl. 1100 ZOO. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što je ovdje
slučaj povreda prava na tjelesno i duševno zdravlje, pa za tako međusobno
povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane
naknade za sve utvrđene neimovinske štete. Stoga je sud odlučujući o visini pravične
novčane naknade utvrđivao činjenice navedene u tužbi, dakle, fizičku bol i strah, kao
kvalifikatorne okolnosti, koje zajedno s drugim okolnostima iz čl. 1100 ZOO
opravdavaju u konkretnom slučaju dosuđenje pravične novčane naknade u jednom
iznosu.
33. Slijedom navedenog, tužitelju bi pripadao iznos pravične novčane naknade za
utvrđenu neimovinsku štetu u vezi predmetne prometne nezgode zbog povrede
prava osobnosti sukladno odredbi čl. 1100 ZOO u jedinstvenom iznosu od 16.000,00
kuna.
34. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 1103 ZOO sukladno kojoj obveza
pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe,
osim kao je šteta nastala nakon toga. Slijedom navedenog, tužitelju je dosuđena
zakonska zatezna kamata koju propisuje odredba čl. 29 ZOO od tužbe odnosno
13.listopada 2016. pa do isplate.
35. Imajući u vidu da je tuženik isplatio tužitelja u mirnom postupku iznos od 5.500,00
kuna to je predmetnu razliku do punog namirenja tuženik dužan platiti u iznosu
10.500,00 kuna, dok je za više zatraženo tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan.
36. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 3. ZPP-a u
svezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po
punomoćniku odvjetniku, odmjeren prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi
za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) koja je na
snazi u vrijeme donošenja odluke, prema vrijednosti tužbenog zahtjeva. Slijedom
navedenog, tužitelju pripada trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 100
bodova ( sukladno Tbr.7.točka 1 i Tbr.36 OT), sastava tužbe u iznosu od 100
bodova, zastupanje na ročištu od 2.listopada 2018. 100 bodova, 29.rujna 2020. 100
bodova, 20.travnja 2021. 100 bodova, 20.srpnja 2021. 100 bodova, 15.rujna 2021.
100 bodova odnosno sveukupno 700,00 bodova, preračunato vrijednost boda u
kunama (Tbr.50) iznosi 7.000,00 kuna, uvećano za PDV u iznosu 25% u iznosu od
1.750,00 kuna iznosi 8.750,00 kuna, te uvećano za trošak vještačenja u iznosu od
1.600,00 kuna, te uvećano za trošak pristojbe na tužbu i presudu odluku u iznosu od
po 400,00 kuna što sveukupno iznosi 11.150,00 kuna. Odluka o kamatama na
parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona
(„Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14).
37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Split, 5.studenog 2021.
Sutkinja
Maja Anušić v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi
putem ovog suda u četiri primjerka u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa
presude.
Dna:
punomoćniku tužitelja
punomoćniku tuženika
spis