- 1 -              Poslovni broj: Usž-4930/19-2

 

Poslovni broj: Usž-4930/19-2

 

 

 

 

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A              

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Mirjane Čačić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada K., K., zastupanog po gradonačelniku M. J., a ovaj po opunomoćeniku J. N., protiv tuženika Šibensko - kninske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša i komunalne poslove, Š., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Z., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Š., Stalna služba u K., K., radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-26/19-13 od 22. srpnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

            Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-26/19-13 od 22. srpnja 2019.

 

   Obrazloženje

 

1.              Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-363-03/18-01/16 URBROJ: 2182/1-15-18-3 od 6. prosinca 2018., a kojim rješenjem je, povodom žalbe zainteresirane osobe, poništeno rješenje o ovrsi Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalne, imovinskopravne poslove i zaštitu okoliša Grada K., KLASA: UP/I-363-03/18-03/2 UR.BROJ: 2182/10-05/1-18-1 od 16. veljače 2018. (točka 1. rješenja) i predmet vraćen tijelu prvog stupnja na ponovni postupak (točka 2. rješenja). Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi utvrđeno je da zainteresirana osoba duguje po osnovi neplaćene komunalne naknade temeljem ovršnog rješenja istog tijela, KLASA: UP/I-363-03/10-01/22, URBROJ: 2182/10-04-10-1 od 25. siječnja 2010., na dan 16. veljače 2018., iznos glavnice od 904.750,56 kn, uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog pojedinog obroka prema utvrđenim mjesečnim iznosima te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn. Naložena je prisilna naplata toga duga u korist prihoda proračuna Grada K., time da žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

2.              Protiv navedene presude žalbu je izjavio tužitelj zbog svih razloga predviđenih odredbom članka 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS). Smatra kako je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i na njega posljedično pogrešno primijenio materijalno pravo. Ističe da prvostupanjski sud zanemaruje okolnosti zbog kojih je tužba podnesena i meritorno odlučuje pozivajući se na odredbu članka 144. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16. - dalje: OPZ) ne obrazlažući razloge koji bi mogli opravdati njegovu odluku, čime je tužitelju povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske i člankom 6. stavak 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadalje, prvostupanjski sud je zanemario zakonom utvrđenu obvezu plaćanja komunalne naknade za zainteresiranu osobu, kao i odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-3760/15 od 10. listopada 2017., kojom je Ustavni sud definirao kako bi oslobađanjem Republike Hrvatske od plaćanja komunalne naknade bilo povrijeđeno pravo jedinica lokalne samouprave na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svog djelokruga. Ističe da se odredba članka 144. stavka 1. OPZ-a ne bi odnosila na novčana sredstva, već da bi se ista odnosila na objekte i opremu nužnu za rad tijela državne uprave, pozivajući se pri tome na odredbu članka 4. stavka 6. Ovršnog zakona koja propisuje kako predmeti ovrhe ne mogu biti objekti, oružje ili oprema namijenjeni radu jedinica lokalne odnosno regionalne samouprave i pravosudnih tijela. Navedenim tumačenjem uskraćuje se i čini povreda prava jedinica lokalne samouprave na ostvarivanje vlastitih prihoda kojima slobodno raspolažu u obavljanju poslova iz svog djelokruga. Predlaže ovom Sudu pobijanu presudu poništiti i usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno vratiti na ponovno odlučivanje.

3.              Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.

4.              Žalba nije osnovana.

5.              Odlučujući o žalbi tužitelja u granicama razloga navedenih u žalbi, Sud ocjenjuje da je, iako pozivom na pogrešne razloge, pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Ovo stoga što bi pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo jednako odlučiti o tužbenom zahtjevu, jer je rješenje tuženika na zakonu utemeljeno.

6.              Odredbom članka 23. stavka 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03.-proč.tekst, 82/04., 110/04., 178/04., 38/09., 79/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11., 144/12., 56/13., 94/13., 153/13., 147/14., 36/15. - dalje: ZKG), koji se ovdje primjenjuje, propisano je da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovog članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.

7.              Prema odredbi članka 141. stavka 1. i 2. točka 1. OPZ-a, o provođenju ovrhe donosi se rješenje o ovrsi koje, osim podataka iz članka 58. stavka 4. tog Zakona, mora sadržavati naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave na temelju koje se ovrha određuje.

8.              Iz podataka predmeta spisa proizlazi da je rješenjem o ovrsi pljenidbom novčanih sredstava ovršenika, KLASA: UP/I-363-03/18-03/2, URBROJ: 2182/10-05/1-18-1 od 16. veljače 2018., utvrđeno da zainteresirana osoba na ime glavnice duga za komunalnu naknadu, koja obveza je utvrđena temeljem ovršnog rješenja istog tijela, KLASA: UP/I-363-03/10-01/22, URBROJ: 2182/10-04-10-1 od 25. siječnja 2010., na dan 16. veljače 2018., duguje iznos glavnice od 904.750,56 kn uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu te trošak ovrhe u iznosu od 200,00 kn. Prvostupanjski sud odbio je tužbeni zahtjev navodeći kako, u smislu odredbe članka 144. stavak 1. OPZ-a, ovrha nad imovinom tijela državne uprave, što Ministarstvo obrane Republike Hrvatske jest, nije dopuštena te pravno nije moguća.

9.              S ovakvim stajalištem prvostupanjskog suda ne slaže se ovaj Sud.

10.              Po ocjeni Suda, pravilno je tuženik osporenim rješenjem poništio rješenje prvostupanjskog tijela uz obrazloženje da spisu predmeta ne prileži knjigovodstveni ispis stanja duga iz kojeg bi bilo razvidno je li prvostupanjsko tijelo izvršilo prijeboj potraživanja, kao što to tvrdi zainteresirana osoba, pa da stoga prvostupanjsko rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ocijeniti zakonitim. Naime, iz podataka spisa predmeta, dostavljenih kako u upravnom postupku tako i u upravnom sporu, nije moguće sa sigurnošću utvrditi ima li zainteresirana osoba po rješenju kojim je utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade nepodmirenih dospjelih obveza ili ne odnosno u kojem iznosu te ima li ovdje mjesta prijeboju međusobnih dugova jer je i sam tužitelj u tijeku spora dostavljao dopise iz kojih proizlazi da predlaže da se izvrši međusobna kompenzacija potraživanja između Grada K. i Ministarstva obrane.

11.              Slijedom izloženog iz naprijed navedenog razloga osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim.

12.              Međutim, u pravu je tužitelj kad ističe da nije osnovano pozivanje suda na odredbu članka 144. stavka 1. OPZ-a, prema kojoj ovrha nad imovinom tijela državne uprave i suda nije dopuštena. Ovdje se radi o zakonskoj obvezi tijela državne vlasti na plaćanje komunalne naknade koja je prihod proračuna jedinice lokalne samouprave, a koja sredstva su namijenjena isključivo za financiranje i obavljanje komunalnih djelatnosti navedenih u ZKG-u kao i financiranju građenja objekata i uređaja komunalne infrastrukture. Iz odredbe OPZ-a, na koju upućuje sud, ne može se izvoditi zaključak da bilo tko pa tako niti državno tijelo, koje ima zakonsku obvezu plaćanja komunalne naknade, bude oslobođeno od ovrhe nad novčanim sredstvima. Suprotno tumačenje dovodi do apsolutne nemogućnosti izvršenja zakonske obveze, a time posredno i do nepostojanja obveze plaćanja komunalne naknade što bi dovelo državna tijela u povoljniji položaj u odnosu na ostale pravne subjekte, obveznike plaćanja komunalne naknade. Naime, svrha vođenja svakog upravnog postupka je donošenje rješenja kojim će se stranci priznati neko pravo ili odrediti obveza. Cilj donošenja takvog rješenja je njegovo izvršenje na način kako je to određeno u izreci rješenja pa ako stranka svoju obvezu ne izvrši dobrovoljno tada se pristupa poduzimanju mjera za prisilno izvršenje rješenja. Osim toga, osnovano tužitelj u žalbi upire na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj: U-I-3760/15 i dr. od 10. listopada 2017. („Narodne novine“, broj 110/17.), u kojoj je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo shvaćanje da Republika Hrvatska, ne može biti oslobođena plaćanja obveze komunalne naknade osim u slučaju da predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave svojim općim aktom to oslobođenje propiše, sve u skladu sa sadržajem i smislom članaka 22. i 23. ZKG-a odnosno članka 29. Zakona o financiranju jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a u svjetlu članka 131. Ustava Republike Hrvatske.

13.              Naime, odredbom članka 13. stavka 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima („Narodne novine“, broj: 68/18.) propisano je da se radi provedbe ovrhe na novčanim sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske i proračuna jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave odgovarajuće primjenjuju odredbe tog Zakona i posebnih propisa kojima se uređuju državni proračun i proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Odredbom članka 13. stavka 4. istog Zakona propisano je da će Agencija provesti ovrhu na računu državnog proračuna Republike Hrvatske i kada je ovrha određena protiv proračunskog korisnika državnog proračuna kada se na temelju propisa kojim se uređuje proračun račun državnog proračuna smatra računom proračunskog korisnika.

14.              Navedena odredba uređuje način provođenja ovrhe na teret ovršenika Republike Hrvatske na način da se ovrha provodi isključivo na računu državnog proračuna bez obzira tko je proračunski korisnik na temelju čije je aktivnosti tražbina nastala. Iz obrazloženja koje je dostavljeno uz konačni prijedlog zakona proizlazi: „Ovom odredbom ne mijenja se dosadašnje postupanje već se otklanjaju dvojbe s obzirom na situaciju da određena tijela državne vlasti imaju i dodijeljen osobni identifikacijski broj od strane Porezne uprave i otvorene račune u bankama iako nemaju pravne osobnosti, odnosno dio su Republike Hrvatske kao pravne osobe. Na ovaj način izvršeno je usklađenje postupanja Agencije s odredbom članka 60. Zakona o proračunu koji propisuje da državni proračun i proračun jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave imaju jedan račun za sva plaćanja.“

15.              Odredbom članka 2. točke 1. Pravilnika o utvrđivanju proračunskih i izvanproračunskih korisnika državnog proračuna i proračunskih i izvanproračunskih korisnika proračuna jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te o načinu vođenja Registra proračunskih i izvanproračunskih korisnika („Narodne novine“, broj 128/09., 142/14.), propisano je, između ostaloga, da su u smislu tog Pravilnika proračunski korisnici državnog proračuna državna tijela.

16.              Kako iz citiranih odredbi proizlazi da će Financijska agencija provesti ovrhu određenu predmetnim rješenjem o ovrsi na novčanim sredstvima državnog proračuna, to ne dolazi do primjene odredba članka 144. stavka 1. OPZ-a, iz razloga navedenih u ovoj presudi.

17.              Konačno, treba reći da je o ovom pravnom pitanju raspravljano na sjednici Imovinsko-pravnog odjela Suda od 22. ožujka 2021., na kojoj je zauzeto shvaćanje da se ovrha komunalne naknade nad imovinom tijela državne uprave provodi sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima pa ne dolazi do primjene odredba članka 144. stavka 1. OPZ-a.

18.              Međutim, obzirom je činjenično stanje koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je, pozivom na odredbu članka 74. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci.

 

U Zagrebu, 5. studenog 2021.

 

                                                                                                                     Predsjednica vijeća

Senka Orlić-Zaninović, v.r.