1              Poslovni broj: Gž-191/2020-2

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-191/2020-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Marka Pribisalića predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i izvjestiteljice te Lucije Lasić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. U. iz P., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika D. B. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. L., odvjetniku u Z., radi utvrđenja ništetnosti i poništenja sudske nagodbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4058/2016-48 od 7. kolovoza 2019., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

I. Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4058/2016-48 od 7. kolovoza 2019. u:

- točki I. izreke,

- točki II. izreke, i

- dijelu točke izreke III. izreke (odluka o parničnom trošku) kojim je obvezan tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 25.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

 

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4058/2016-48 od 7. kolovoza 2019. u dijelu točke III. izreke (odluka o parničnom trošku) kojim je obvezan tužitelj nadoknaditi tuženiku daljnji parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tako da se u tom dijelu zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

 

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom je presudom odbijen u cijelosti kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi ništetnom Sudsku nagodbu sklopljenu u parničnom postupku pred prvostupanjskim sudom poslovni broj P-1131/12 između tužiteljice u tom spisu B. U., bivše supruge tužitelja, i kćerke tuženika te utvrditi da u sastav njezine ostavine raspravljene u ostavinskom postupku kojeg je vodila javna bilježnica E. Š. u P. predmetu broj O-24/15, ne spadaju nekretnine: trosobni stan na prvom katu zgrade u Z., površine 75,98 m² s pripadajućim suterenskim spremištem 3 površine 3,31 m² i garažom broj 6 u podrumu površine 6,7 m² koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., ..., izgrađenoj na z.k.č. br. 4521/14 k.o. Grad Z.; dvoetažni poslovni prostor u podrumu i prizemlju ukupne površine 141,89 m² u nacrtu označen oznakom A, upisan kao zk tijelo II – 16. etaža 0/0, koji se nalazi u stambenoj zgradi u ... ulici koja je izgrađena na z.k.č. br. 4810/17, upisanoj u zk.ul. 9105 k.o. Grad Z., zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te pripadajućim zemljištem, kao i u dijelu kojim je traženo poništiti rješenje o nasljeđivanju O-24/15 iza pok. B. U. kojeg je donijela javna bilježnica od E. Š. iz P. (točka I. izreke). Nadalje je odbijen i podredno (alternativno) postavljen tužbeni zahtjev kojim je traženo poništiti sudsku nagodbu sklopljenu u parničnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj P-1131/12 između tužiteljice B. U., bivše supruge tužitelja, i kćerke tuženika te utvrditi da u sastav ostavine iza pok. B. U. ne spadaju nekretnine opisane u točki I. izreke, kao i u tom dijelu poništiti rješenje o nasljeđivanju O-24/15 iza pok. B. U. kojeg je donijela javna bilježnica E. Š. iz P. (točka II. izreke). Odlukom je o parničnom trošku naloženo tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 28.750,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom od 7. kolovoza 2019. do isplate (točka III. izreke).

2. Protiv ove presude žalbu podnosi tužitelj pobijajući je u cijelosti zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Tuženik je odgovorio na žalbu tužitelja ocijenivši je neosnovanom te ju je predložio odbiti.

4. Žalba je neosnovana.

5. Tužitelj u žalbi opisno ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP koja uvijek postoji ako kojoj stranci nezakonitim postupanjem nije dana mogućnost da raspravlja pred sudom. Žalitelj smatra da je ova bitna povreda počinjena time što je sud odbio saslušati u svojstvu svjedoka odvjetnika B. K. i dr. B. H. ne prihvaćajući pritom razloge koje je sud dao za odbijanje ovih dokaznih prijedloga. Sud je, pak, ove dokazne prijedloge u bitnom odbio zato što ih je ocijenio suvišnim istaknuvši ujedno i da su, nakon što je na ročištu donio odluku o odbijanju ovih dokaznih prijedloga, sve stranke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga. Kod činjenice da je sud, imajući na umu činjenice na kojima je utemeljena tužba, kao i izvedene dokaze, o čemu će u nastavku ovog obrazloženja biti više riječi, dao prihvatljive razloge za odbijanje spomenutih dokaznih prijedloga tužitelja, nije ostvarena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

6. Žalitelj nadalje opisno ukazuje i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP, ali neutemeljeno jer je sud cijenio kako svaki dokaz zasebno, tako i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti, kao i zbog toga što je za svoju ocjenu dao jasne i uvjerljive razloge koji imaju uporište u sadržaju prvostupanjskog spisa.

7. Žalitelj ne ukazuje na druge bitne povrede, a ispitujući pobijanu presudu i postupak koji je prethodio njezinu donošenju u granicama ispitivanja iz članka 365. stavka 2. ZPP, žalbeni sud ocjenjuje da u postupku nisu počinjene ni bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4. , 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Predmet je glavnog tužbenog zahtjeva utvrđenje ništetnom sudske nagodbe sklopljene u parničnom predmetu prvostupanjskog suda broj P-1131/12 između tužiteljice B. U. i tuženika N. U., zatim utvrđenje da u sastav ostavine iza pok. B. U. iza čije smrti je doneseno rješenje o nasljeđivanju pred javnim bilježnikom E. Š. u predmetu broj O-24/15, ne spadaju nekretnine: trosobni stan na prvom katu zgrade u Z., površine 75,98 m² s pripadajućim suterenskim spremištem 3 površine 3,31 m² i garažom broj 6 u podrumu površine 6,7 m² koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., ..., izgrađenoj na z.k.č. br. 4521/14 k.o. Grad Z., zatim dvoetažni poslovni prostor u podrumu i prizemlju ukupne površine 141,89 m² u nacrtu označen oznakom A, upisan kao zk tijelo II - 16. etaža 0/0, koji se nalazi u stambenoj zgradi u ulici ... koja je izgrađena na z.k.č. br. 4810/17, upisano u zk. ul. 9105 k.o. Grad Z., zajedno s idealnim dijelom zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, te pripadajućim zemljištem, kao i poništenje rješenja o nasljeđivanju O-24/15 iza pokojne B. U. kojeg je donijela javna bilježnica E. Š. iz P. Predmet je podrednog (alternativnog tužbenog) zahtjeva poništenje spomenute sudske nagodbe kao i utvrđenje da u sastav ostavine iza pok. B. U. ne ulaze naprijed navedene nekretnine, također uz poništenje rješenja o nasljeđivanju iza pok. B. U.

9. Između stranaka tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj i sada pok. B. U. bili u braku te da je taj brak razveden i da se između njih vodila parnica pred prvostupanjskim sudom pod poslovnim brojem P-1131/12 radi utvrđenja i diobe bračne stečevine pokrenut po tužbi sada pok. B. U. Nije sporno ni da je taj postupak okončan sklapanjem sudske nagodbe od 22. siječnja 2015.,kao ni da je B. U. preminula ...

10. Pored ovih nespornih činjenica, u postupku je utvrđeno da je nagodbu u ime B. U. potpisala njezina punomoćnica, odvjetnica B. F., dok je tuženik iz te parnice (tužitelj u ovoj parnici) nagodbu potpisao osobno, a nagodbu su također potpisali raspravni sudac i zapisničar. Također je utvrđeno da je tom nagodbom utvrđeno što predstavlja bračnu stečevinu i da su se stranke sporazumjele da će B. U. pripasti u vlasništvo trosobni stan na I. katu zgrade u Z., površine 75,98 m² te dvoetažni poslovni prostor u podrumu i prizemlju ukupne površine 141,89 m² u ulici ...

11. Tužitelj je tužbu utemeljio na tvrdnji da je sudska nagodba od 22. siječnja 2015. potpisana od strane osobe koja nije ovlaštena za zastupanje pokojne B. U. jer, prema tvrdnjama tužitelja, B. U. nije potpisala punomoć odvjetnici B. F. 8. siječnja 2015., pa na taj način jedna od stranaka nije uopće potpisala predmetnu sudsku nagodbu zbog čega ona nije ni zaključena. Osim toga, tužba je utemeljena i na tvrdnji da je tužitelj prilikom zaključenja nagodbe doveden u zabludu budući da je pristao na mirno rješenje spora jer je pokojna B. U. bila bolesna i htio joj je omogućiti normalan nastavak života uz financijsku sigurnost koju bi ona ostvarila predmetnom nagodbom te je ta nagodba sklopljena na veliku brzinu uz znanje tuženika kao oca njegove bivše supruge da ona nikada neće živjeti u tom stanu i da to radi zbog stjecanja osobne materijalne koristi.

12. Grafološkim vještačenjem koje je provedeno po Centru ... I. V., MUP-a RH utvrđeno je da je B. U. osobno potpisala punomoć svojoj punomoćnici B. F. za zastupanje u predmetu u kojemu je sudska nagodba zaključena, a koja je punomoć uključivala i ovlaštenje za zaključenje nagodbe. Pored toga je utvrđeno da je njezina volja za sklapanje predmetne nagodbe bila slobodno izražena jer je ona bila upoznata sa zaključenjem nagodbe, štoviše nagodbu je željela, a njezina je punomoćnica postupala u skladu s njezinom voljom i u skladu s uputom koju je od nje dobila te u postupanju odvjetnice nije bilo nezakonitog ili nemoralnog ponašanja.

13. S druge je strane, prema ocjeni suda prvog stupnja, tužitelj, kada je shvatio da će tuženik kao nasljednik pokojne B. U. nasljeđivanjem steći iza nje ono što je njoj pripalo podjelom bračne stečevine niti mjesec dana nakon zaključenja nagodbe, odlučio osporiti sudsku nagodbu i spriječiti da predmetne nekretnine pripadnu u konačnici tuženiku pogrešno bračnoj stečevini koja je nagodbom pripala njegovoj supruzi pristupajući kao svom daru njoj i smatrajući da je on taj koji može i treba sam odlučiti što će kome pripasti, pa i nakon smrti bivše supruge. Pritom je sud ocijenio da tužitelj na taj način postupa kao da utvrđenje bračne stečevine i njezina podjela nisu bili zakonsko pravo njegove sada pokojne bivše supruge, već isključivo stvar samo njegove volje.

14. Ovako utvrđeno činjenično stanje žalbenim navodima tužitelja nije dovedeno u sumnju te ga kao pravilnog prihvaća i žalbeni sud jer je rezultat valjane ocjene dokaza koja ima uporište u sadržaju prvostupanjskog spisa.

15. Slijedom svega naprijed navedenog, sud je ocijenio da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji nijedan razlog koji bi upućivao na ništetnost ili pobojnost predmetne sudske nagodbe jer tvrdnjama tužitelja nije dovedena u pitanje valjanost postupanja B. U. i njezine odvjetnice niti po formi, a niti po sadržaju, već se radi jedino o pokušaju tužitelja da bez uporišta u zakonu i pravilima morala onemogući opstojnost i provedbu sudske nagodbe i svih njezinih posljedica. Osim toga, sud je ocijenio da ni motiv za koji tužitelj tvrdi da je na njegovoj strani postojao nije mogao utjecati na utvrđenje ništetnosti ili pobojnosti sudske nagodbe jer tužitelj tvrdi da bi se pobrinuo da njegova bivša supruga za života ne doživi utvrđenje i podjelu bračne stečevine da je on znao da će njezina smrt uslijediti tako brzo po zaključenju sudske nagodbe. U takvim je okolnostima sud odbio kako glavni, tako i podredni tužbeni zahtjev.

16. Neutemeljeno žalitelj osporava pravilnost ovakvog pravilnost primjene materijalnog prava kod odbijanja tužbenog zahtjeva.

17. Sudska nagodba je, u skladu s odredbom članka 321. stavaka 1. i 2. ZPP, sporazum koji stranke postižu u postupku pred sudom o predmetu spora, odnosno u sporu o određenom konkretnom pravnom pitanju koje između njih postoji. Prema stajalištu domaće sudske prakse, sudska nagodba se kao ugovor procesnopravne i materijalnopravne prirode može kumulativno napadati tužbom zbog procesnih, kao i zbog i materijalnopravnih razloga. Materijalnopravni razlozi u pravilu odgovaraju onima zbog kojih se može tražiti utvrđenje ništetnosti izvansudske nagodbe. Tužba se može podnijeti samo zbog onih razloga zbog kojih bi se prijedlogom za ponavljanje postupka mogla pobijati presuda na temelju priznanja i na temelju odricanja, a ove se presude mogu pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (članak 353. stavak 2. ZPP).

18. U konkretnom je slučaju sud pravilno ocijenio da predmetna sudska nagodba nije rezultat mana volje stranaka, već je ona rezultat prave volje prednice tuženika, štoviše odraz je njezine izričite volje dane slobodno i bez ograničenja. Pored toga, u njezinu zaključenju nije bilo ni procesnih nedostataka zbog toga što je pokojna B. U. bila valjano zastupana u poduzimanju ove parnične radnje, pa je sud pravilno ocijenio da u takvim okolnostima nije bilo osnove za prihvaćanje tužbenog kako glavnog, tako ni podrednog tužbenog zahtjeva.

19. S druge strane, tvrdnje žalitelja o tome da on ne bi zaključio nagodbu da je znao za skoru smrt svoje bivše supruge nisu od utjecaja na valjanost nagodbe jer se tiču motiva odnosno pobuda tužitelja iz kojih je on sklopio predmetnu nagodbu, ali te pobude, u skladu s odredbom članka 273. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) ne utječu na valjanost nagodbe. No, sve da je ta nedopuštena pobuda i mogla bitno utjecati na odluku tužitelja da sklopi nagodbu, tužitelj u postupku nije dokazao da bi njegova bivša supruga to znala ili morala znati jer su, i prema tvrdnjama tužitelja, on i njegova bivša supruga godinama pokušavali riješiti spor o bračnoj stečevini te su na kraju zaključili nagodbu koju je on nudio u više navrata i ranije, pri čemu tužitelj i svojem iskazu ističe kako je smatrao da su nagodbu mogli zaključiti i ranije upravo po njegovu prijedlogu. U takvim je okolnostima sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio kako glavni, tako i podredni (alternativni) tužbeni zahtjev.

20. Što se tiče odluke o parničnom trošku, djelomično osnovano žalitelj ukazuje na njezinu nepravilnost. Naime, na ročištima za glavnu raspravu od 16. rujna 2016. i 7. ožujka 2017. sud je priznao tuženiku nagradu za zastupanje u skladu s Tbr. 9. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) imajući na umu da se na tim ročištima raspravljalo o procesnim pitanjima. Međutim, sadržaj tih zapisnika ukazuje da su oba spomenuta ročišta odgođena prije početka raspravljanja, što znači da tuženiku pripada nagrada iz Tbr. 9. točke 5. Tarife, odnosno umjesto iznosa od 1.250,00 kuna za svako od ta dva ročišta, tuženiku pripada po 625,00 kuna. Što se tiče podnesaka, podnesak od 12. travnja 2018. nije bio potreban za vođenje ove parnice i bez osnove je priznat tuženik čemu tužitelj s pravom prigovara, dok su ostali troškovi na koje ukazuje žalitelj pravilno obračunati. U takvim je okolnostima sud bez osnove dosudio tuženiku trošak u iznosu od 3.750,00 kuna, pa je u tom dijelu trebalo uvažiti žalbu tužitelja i odbiti taj dio zahtjeva tuženika za naknadu troška, dok je u preostalom dijelu žalbu valjalo odbiti i potvrditi odluku o parničnom trošku.

21. Stoga je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke temeljem odredbe članka 368. stavka 1. i članka 373. točke 3. ZPP.

22. Odlučujući temeljem odredbe članka 166. stavka 2. ZPP o zahtjevu tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, žalbeni sud ocjenjuje da taj trošak nije bio potreban za vođenje ove parnice u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP slijedom čega je ovaj zahtjev tuženika odbijen kao neosnovan.

 

Split, 5. studenoga 2021.