Poslovni broj: 3 Povrv-91/2019-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, OIB: …, po sutkinji toga suda Sanjani Zorinc, u pravnoj stvari tužitelja S. j.d.o.o., OIB: …, K., kojeg zastupa punomoćnica A. G. Š., odvjetnica iz S. I. Z., protiv tuženika G. P. d.o.o., OIB: …, K., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Z. odvjetničkom uredu Z. G., T. F.-G. i H. M. iz B., radi 62.789,58 kuna (slovima: šezdesetdvijetisućesedamstoosamdesetidevetkunaipedesetiosamlipa), nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 7. listopada 2021., u nazočnosti punomoćnika stranaka, 5. studenog 2021.

p r e s u d i o  j e

I Održava se na snazi platni nalog iz Rješenja o ovrsi javne bilježnice N. J.-V. iz K., poslovni broj Ovrv-66/2019 od 18. veljače 2019. kojim je tuženiku G. P. d.o.o., OIB: …, K., naloženo da tužitelju S. j.d.o.o., OIB: …, K., namiri novčanu tražbinu u iznosu od 62.789,58 kn (slovima: šezdesetdvijetisućesedamstoosamdesetidevetkunaipedesetiosamlipa),s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na isti iznos teku od 21.12.2018. pa do isplate po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima za odnose iz trgovačkih ugovora, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, zajedno s odmjerenim nastalim troškovima ovog ovršnog postupka u iznosu od 2.547,37 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. veljače 2019. do isplate po stopi određenoj čl.29.st.2. Zakona o obveznim odnosima za ostale odnose, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 8 dana od dana dostave ovog rješenja.

II Nalaže se tuženiku G. P. d.o.o., OIB: …, K. naknaditi tužitelju S. j.d.o.o., OIB:…, K. parnični trošak u iznosu od 5.725,00 kuna (slovima: pettisućasedamstotinadvadesetipetkuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao ovrhovoditelj je protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku. U prijedlogu navodi da mu tuženik temeljem vjerodostojne isprave, Računa 14/1/1 od 17. prosinca 2017. dospjelim 20. prosinca 2018. duguje iznos od 62.789,58 kuna zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka.

Javni bilježnik N. J.-V., po prijedlogu je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj: Ovrv-66/2019 od 18. veljače 2019.

Tuženik je protiv gore citiranog rješenja uložio prigovor u kojemu navodi da prijedlog i rješenje o ovrsi ne sadrže sve formalno propisane elemente, odnosno da nije u skladu s člankom 39. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ). Dalje navodi da osporava osnovanost i visinu utužene tražbine te da je sva dospjela potraživanja podmirio u cijelosti i da ništa ne duguje. Tuženik osporava i zahtjev za kamate jer nije u zakašnjenju. Smatra da obzirom da nije osnovan zahtjev za glavni dug da zahtjev nije osnovan ni za troškove postupka. Nadalje, prigovara i predvidivim troškovima kako ih je ovrhovoditelj zatražio, a javni bilježnik odredio. Predlaže da sud stavi izvan snage, te postupak nastavi kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, a potom da tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, uz obvezu tužitelju da tuženiku naknadi troškove postupka.

Trgovački sud u Bjelovaru zaprimio je prijedlog za ovrhu 13. lipnja 2019. te je temeljem odredbe članka 58. stavka 3. OZ-a donio rješenje 3 Povrv-91/2019-2 te stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i postupak nastavio kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

U svom podnesku od 23. rujna 2019., tužitelj navodi da smatra da prijedlog za ovrhu sadrži sav zakonom propisan sadržaj te da su tuženikovi prigovori neutemeljeni i ničime potkrijepljeni. Navodi da tuženik nije ničemu prigovarao od zaprimanja robe i računa te da su svi prigovori od utuženja usmjereni isključivo ka odugovlačenju postupka i odugovlačenju podmirenja duga. Tužitelj i tuženik su bili u poslovnom odnosu u kojemu je tuženik kupio od tuženika 79 380 kg kukuruza-vlažno zrno po cijeni od 0,70 kn/kg. Dalje navodi da je tuženik 5. prosinca 2018. preuzeo 51.948 kg kukuruza koji je istog dana izvagan što je tuženik potvrdio svojim pečatom, a tužitelj je izdao otpremnice br. 13/2018 i 14/2018. Dana 6. prosinca 2018. tuženik je preuzeo još 27 440 kg kukuruza za koje je potpisao vagarski list br. 2060/18 i otpremnicu br.15/2018. Prijevoz kukuruza je izvršio tuženik, a preuzetu robu nikada nije platio. Predlaže sudu zatražiti službenim putem od Ministarstva financija-Porezne uprave podatak je li tuženik koristio odbitak pretporeza. Tužitelj je podnio i prijedlog radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom  temeljem čl. 501. ZPP-a koja mjera je određena ovosudnim rješenjem poslovni broj: 3 Povrv-91/2019-6 od 14. studenog 2019.

Na pripremnom ročištu održanom 14.siječnja 2021. tužitelj je predložio izvođenje dokaza uvidom u dokumentaciju u spisu te saslušanjem direktora tužitelja. Tuženik je predložio saslušanje direktora tužitelja i direktora tuženika.

Na ročištu za glavnu raspravu održanom 7. listopada 2021. tužitelj je ostao kod tužbe, tužbenog zahtjeva i dokaznih prijedloga, a tuženik je ponovno predložio saslušanje stranaka i grafološko vještačenje, budući da osporava da bi na vagarskom listu 2053/2018 bio potpis direktora tuženika.

2. Radi utvrđenja relevantnih činjenica, Sud je pročitao Račun broj 14/1/1 od 17. prosinca 2018. (list 4 spisa), konto kartice (list 26 spisa), otpremnice (list 27-29 spisa), vagarske listove (list 30-32 spisa), e-mail od 18. prosinca 2018. (list 67 spisa), ispis ekrana tužitelja (list 68 spisa) i saslušao je direktora tužitelja R. B. (list 64-65 spisa).

            Raspravnim rješenjem, ovaj Sud je odbio izvođenje dokaza grafološkim  vještačenjem te dokaz saslušanjem direktora tuženika. Izvođenje dokaza grafološkim vještačenjem odbijeno je kao nepotrebno i protivno načelu ekonomičnosti jer je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri razjašnjeno i bez izvođenja tog dokaza. Naime, tuženik osporava samo potpis na vagarskom listu 2053/2018 (list 30 spisa) navodeći da to nije potpis direktora tuženika. Međutim, nedvojbeno je da se i na tom vagarskom listu nalazi pečat tuženika, te da je upravo tuženik vagao robu, te vagarske listove dostavio tužitelju. Stoga, ukoliko je netko drugi od djelatnika tuženika potpisao taj dokument, ne znači da tuženik robu navedenu u tom vagarskom listu nije primio. Stoga nije bilo potrebe vještačiti je li potpis na vagarskom listu 2053/2018 potpis direktora tuženika. Na glavnoj raspravi održanoj 7. listopada 2021., punomoćnik tuženika je ponovio dokazni prijedlog saslušanjem direktora tuženika. Dokazni prijedlog je odbijen jer je direktor tuženika uredno primio poziv na ročište za glavnu raspravu zakazanu za 7.listopada 2021. na koju se nije odazvao te nije ispričao svoj nedolazak, a obzirom na priloženu opširnu dokumentaciju u spisu iz koje proizlazi dovoljno razjašnjenost činjeničnog stanja.

            Tužitelj je predložio izvođenje dokaza pribave podatka od Ministarstva financija-Porezne uprave je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza. Sud je službenim putem zatražio podatak, na što je Porezna uprava odgovorila da nije u mogućnosti predočiti taj podatak obzirom da je račun iz 2018., a Porezna uprava evidenciju o korištenju prava na odbitak pretporeza vodi od 2019. te dokaz nije bilo moguće izvesti.

3. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu. Sporno je sadrži li ovršni prijedlog sve elemente propisane zakonom, osnovanost i visina tražbine, zahtjev za kamate, opravdanost troška predujma za provedbu osnove za plaćanje.

Za razrješenje ovog spora bilo je potrebno utvrditi činjenice postoji li tražbina, visinu tražbine i dospijeće tražbine.

4. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP), tužbeni zahtjev je osnovan.

5. Iz Računa broj 14/1/1 proizlazi da je tužitelj prodao tuženiku 79 380 kg kukuruza, hrane za životinje po jediničnoj cijeni 0,70 kn/kg, po otpremnicama br. 13/2018, 14/2018 i 15/2018, te da je rok plaćanja 3 dana od datuma računa (dakle 20. prosinca 2018.). Na dnu računa je vidljivo upozorenje da u slučaju neispunjenja vjerovnik može zatražiti određivanje ovrhe temeljem vjerodostojne isprave.

Iz konto kartice za S. j.d.o.o. proizlazi da tuženik G. P. d.o.o. duguje 62.789, 59 kuna.

Iz otpremnica proizlazi da je tuženiku predana roba „Kukuruz-zrno“.

Iz vagarskih listova 2053/18, 2054/18, 2060/18 proizlazi da je tuženik izvagao ukupno 79 380 kg kukuruza.

Iz emaila proizlazi da je tužitelj poslao tuženiku Račun 14/1/1 18. prosinca 2018. u privitku emaila, u PDF obliku.

Iz ispisa ekrana tužitelja proizlazi da je tužitelj i putem Vibera 18. prosinca 2018. poslao Račun 14/1/1 u PDF obliku te kao fotografiju.

Na raspravi 7. listopada 2021. saslušan je direktor tužitelja R. B. koji je u bitnome naveo da je osobno dogovarao sporni poslovni odnos i da je tuženik od njega kupio kukuruz u zrnu. Dogovorili su cijenu od 0,70 kn/kg uz korištenje parametara TLKL, dakle dogovorili su da se neće uzorkovati kvaliteta niti vlaga kukuruza već da će se samo količina pomnožiti sa cijenom. Dalje navodi da je direktor tuženika osobno preuzeo kukuruz te je tada potpisao otpremnice 13/18, 14/18 i 15/18. Direktor tuženika je odvezao robu u svoje sjedište gdje ju je izvagao i dostavio tužitelju vagarske listove. Dalje navodi da je prilikom trećeg preuzimanja direktor tuženika prigovorio cijeni kukuruza, ali da mu je direktor tužitelja tada rekao da ubuduće ne mora uzimati kukuruz od njega, ali da ono što je preuzeo mora platiti sukladno dogovoru. Dana 17. prosinca 2018. izdao je račun tuženiku koji je poslao preporučeno poštom, emailom i Viberom. Zatim, navodi da je tuženiku uvid u račun bio moguć i prilikom primitka prijedloga za ovrhu jer je račun bio priložen istome. Tužitelj dalje navodi da tuženik nije platio robu, nije osporio preuzetu robu ni kvalitetu robe, osim što je kod trećeg utovara robe rekao da mu taj kukuruz više ne odgovara. Tužitelj također napominje da tuženik nikada nije uložio ni pisanu ni usmenu reklamaciju robe te da smatra da njegovo prigovaranje cijeni kukuruza ide samo za tim da izbjegne plaćanje robe koju je preuzeo. Dalje navodi da mu se direktor tuženika više ne javlja na pozive i nakon što mu je izdao račun više nisu kontaktirali.

Iskaz direktora tužitelja je suglasan s naprijed izvedenim materijalnim dokazima, te ga ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao vjerodostojan i istinit.

Iz izvedenih dokaza proizlazi da je tužitelj predao robu (kukuruz) tuženiku. Tuženik je preuzeo robu, izvagao je i temeljem njegovog vaganja tužitelj je izvršio obračun količine sa cijenom te izdao Račun 14/1/1 koji tuženik nije platio.

6. Sporni ugovorni odnos je ugovor o kupoprodaji.

Za adresiranje prigovora tuženika relevantan je Ovršni zakon (NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ). Za predmetni ugovorni odnos mjerodavan je Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, dalje: ZOO).

Članak 39. stavak 1. OZ-a navodi da prijedlog za ovrhu mora biti razumljiv i sadržavati: oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis podnositelja.

Članak 41. stavak 2. OZ-a navodi da rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave sud će: naložiti ovršeniku da u roku od osam dana, a u mjeničnim i čekovnim sporovima u roku od tri dana od dana dostave rješenja, namiri tražbinu zajedno s odmjerenim troškovima, odrediti ovrhu radi prisilne naplate tražbine zajedno s odmjerenim i predvidivim troškovima, odmjeriti nastale troškove, posebno naznačiti predvidive troškove.

Članak 376. stavak 1. ZOO-a navodi da ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu.

Članak 183. stavak 1. ZOO-a navodi da dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje.

Članak 29. stavci 1. i 2. ZOO-a navode da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena.

7. Uvidom u rješenje o ovrsi koje je donijela javna bilježnica N. J.-V., ovaj Sud je stava da rješenje sadrži sve što je naznačeno u članku 39. OZ-a, odnosno, oznaku suda, ime i prezime, odnosno naziv stranaka, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj stranaka, ime i prezime zakonskih zastupnika i punomoćnika, ako ih stranke imaju, njihovu adresu i osobni identifikacijski broj, naznaku ovršne ili vjerodostojne isprave te predmetnu ispravu, ovršni zahtjev i potpis te tuženik nije dokazao da neki od elemenata nedostaje.

Prigovor tuženika o visini predvidivih troškova je bespredmetan. Naime, predvidivi troškovi se naplaćuju kod prisilne naplate tražbine ovisno o načinu provođenja ovrhe, obzirom da ovaj Sud ne provodi taj postupak već samo utvrđuje osnovanost tražbine, prigovor o visini predvidivih troškova je bespredmetan.

Slijedom gore navedenog, proizlazi da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu. Sklopili su ugovor o kupoprodaji kukuruza, ovdje tužitelj u svojstvu prodavatelja, a tuženik u svojstvu kupca. Tužitelj je predao kukuruz u posjed tuženiku, izdao i poslao Račun 14/1/1, a tuženik nije platio cijenu. Iz otpremnica i vagarskih listova proizlazi količina robe (kukuruza) predana tuženiku (79 380 kg), odnosno osnovanost tražbine. Iz računa proizlazi visina tražbine (0,70 kn/kg) i dospjelost (21. prosinca 2018). Iz preslike emaila te iz ispisa ekrana tužitelja proizlazi da je tuženik Račun 14/1/1 primio 18.prosinca 2018. Iste činjenice proizlaze i iz iskaza direktora tužitelja R. B., te je ovaj Sud obvezao tuženika na plaćanje utužene i otpremljene robe.

Budući tuženik novčanu obvezu nije ispunio po dospijeću, temeljem odredbe čl. 183. st. 1. ZOO-a i odredbe čl. 29. ZOO-a, tuženik je dužan platiti tužitelju i zakonsku zateznu kamatu po utuženom računu tekuću od dana dospijeća računa pa do isplate.

Iz navedenih razloga sud je usvojio tužbeni zahtjev i temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice N. J.-V. iz K., posl. broj Ovrv-66/2019 od 18. veljače 2019.

8. Temeljem odredbe čl. 154. stavku 1. i čl. 155. ZPP-a tuženik je dužan tužitelju, kao troškove potrebne za vođenje postupka naknaditi trošak ovršnog postupka javnog bilježnika u iznosu od 2.547,37 kuna, sukladno rješenju o ovrsi. Prije zaključenja glavne rasprave, punomoćnica tužitelja je dostavila troškovnik. Nadalje, imajući u vidu da je vrijednost predmeta spra 62.789,58 kn, sukladno troškovniku, tuženik je dužan tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka koji sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, dalje: OT) i Zakonu o sudskim pristojbama (NN 118/18, dalje: ZSP) potražuje tužitelj i to za: sastavljanje podneska sa prijedlogom za izdavanjem mjere od 23. rujna 2019. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. t. 1. OT), zastupanje na ročištu od 14. siječnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), zastupanje na ročištu od 7. listopada 2021. u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 9. t. 1. OT), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 975,00 kuna, PDV u iznosu od 750,00 kuna (Tbr. 42. OT), predujam FINA-i u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 48. OT) tako da ukupni parnični trošak tužitelja iznosi 5.725,00 kuna.

Sukladno gore navedenom, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 5. studenog 2021.

                                                                                                   S u t k i n j a

                                                                                           Sanjana Zorinc, v.r.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka presude, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na e-oglasnoj ploči Trgovačkog suda u Bjelovaru. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu. Žalba se podnosi u tri primjerka.