Baza je ažurirana 12.02.2026. zaključno sa NN 133/25 EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

              Poslovni broj 13 Zk-314/2020-2


         Republika Hrvatska

  Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

 

 

 

 

 

             Poslovni broj 13 Zk-314/2020-2

                                                          

 

U   I M E    R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Jasminki Pavković, u zemljišnoknjižnoj stvari predlagatelja Grada Z., OIB: , , Z., radi uknjižbe prava vlasništva, odlučujući o žalbi Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravni odjel, protiv rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-9855/2020 od 27. svibnja 2020., 5. studenog 2021.,

 

r i j e š i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovana žalba Republike Hrvatske i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-9855/2020 od 27. svibnja 2020.

 

II. Nalaže se Općinskom sudu u Zadru - zemljišnoknjižnom odjelu brisanje zabilježbe prigovora upisane pod poslovnim brojem Z-13610/2017 i brisanje zabilježbe žalbe upisane pod poslovnim brojem Z-12320/2020 u zk. ul. 3065 k. o. S..

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor Republike Hrvatske i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Zadru poslovni broj Z-11404/17 od 30. svibnja 2017. (st. I. izreke) te je naloženo brisanje zabilježbe prigovora nakon pravomoćnosti toga rješenja (st. II. izreke).

 

2. Protiv tog rješenja žali se Republika Hrvatska iz razloga bitnih povreda pravila postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

3. Žalba je neosnovana.

 

4. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 11, 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 – dalje: ZPP) na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi s odredbama čl. 381. ZPP i čl. 91. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 73/00, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13 – dalje: ZZK).

 

5. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio okolnosti odlučne za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama te je i pravilno primijenio materijalno pravo odlučujući o predmetnom prigovoru.

 

6. Prema odredbi čl. 362. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99 – Odluka USRH, 22/00 – odluka USRH, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17- ispravak pročišćenog teksta – dalje: ZVDSP) smatra se da je vlasnik nekretnine u društvenom vlasništvu osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao nositelj prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja tom nekretninom, a tko tvrdi suprotno, treba to dokazati.

 

7. Kako su predmetne nekretnine u trenutku zaprimanja prijedloga bile upisane kao neplodno zemljište i to općenarodna imovina s upisanim organom upravljanja Mjesnim narodnim odborom S., te kako iste nisu bile obuhvaćen programom gospodarenjem šumama i šumskim zemljištima na dan 16. listopada 1990. kada je stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o šumama (''Narodne novine'', broj 41/90) te kako su se ta zemljišta nalazila unutar granica građevinskog područja na dan 24. srpnja 1991. kada je stupio na snagu Zakon o poljoprivrednom zemljištu (''Narodne novine'', broj 34/91), to je pravilno prvostupanjski sud primijenio materijalno odlučujući o predmetnom prigovoru kada je odbio taj prigovor kao neosnovan i potvrdio prvostupanjsko rješenje kojim je na predmetnim nekretninama dopuštena uknjižba prava vlasništva za korist predlagatelja Grada Z..

 

8. Žalbeni navodi žaliteljice gdje ističe da upravo iz potvrde Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje od 12. travnja 2017. koju je predlagatelj priložio prijedlogu, proizlazi da se predmetne nekretnine nalaze unutar granice zaštitnog obalnog pojasa unutar naselja te da je riječ o pomorskom dobru – općem dobru u nevlasničkom režimu, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja. Naime, i bez obzira što se u konkretnom slučaju radi o nekretninama koje se nalaze unutar granice zaštitnog obalnog pojasa unutar naselja, zemljišnoknjižni sud o prijedlogu odlučuje prema stanju kakvo je bilo u času zaprimanja prijedloga (čl. 107. ZZK), a s obzirom da je člankom 118. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (''Narodne novine'', broj 158/03, 141/06, 38/09, 123/11 i 56/16) propisano da su upisi prava vlasništva ili kojega drugoga stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja, pravno nevaljani, to bi se utvrđivanje valjanosti stjecanja prava upravljanja, odnosno prava vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama koje se nalaze unutar granice zaštitnog obalnog pojasa unutar naselja trebalo provesti kroz kontradiktoran, parnični postupak, a kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

 

9. Nadalje, bez utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja su i žalbeni navodi žaliteljice gdje ističe da okolnost da je u konkretnom slučaju riječ o pomorskom dobru – općem dobru u nevlasničkom režimu proizlazi i iz javnih isprava koje je dostavila u spis i to iz izvoda iz katastarskog plana i izvoda iz posjedovnog lista. Ovo stoga jer su te isprave dostavljene uz dopunu prigovora, a kao što je već naprijed navedeno, zemljišnoknjižni sud o prijedlogu odlučuje imajući u vidu stanje u času zaprimanja prijedloga (čl. 107. ZZK). Isto pravilo vrijedi i za odlučivanje o prigovoru i žalbi pa se niti u prigovoru, a niti u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti prilagati nove isprave (čl. 123. st. 4. ZZK). Stoga navedene isprave dostavljene uz dopunu prigovora imaju značaj prilaganja novih isprava, a što, dakle, nije dopušteno.

 

10. Slijedom navedenog, a kako ne postoje razlozi radi kojih se pobija prvostupanjsko rješenje, a niti razlozi na koje sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK odbiti kao neosnovanu predmetnu žalbu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje, odnosno odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Velikoj Gorici 5. studenog 2021.

 

 

 

 

                                                                                                                            Sudac

 

                                                                                                                           Jasminka Pavković, v.r.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu