Republika Hrvatska
Županijski sud u Zadru
Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Sanji Dujmović, u pravnoj stvari tužitelja
N. H. iz Z., OIB:…, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. Z. iz Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika C. o. d.d. Z., OIB: …, koga zastupa punomoćnica A. E., temeljem generalne punomoći br. Su-358/15, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1881/16-40 od 27. siječnja 2020., dana 5. studenoga 2021.

p r e s u d i o j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tuženika G. Z. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1881/16-40 od 27. siječnja 2020. u dijelu pod toč. I/ izreke.

II Odbija se djelomično žalba tužitelja N. H. i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-1881/16-40 od 27. siječnja 2020. u dijelu pod toč. II/ izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja na ime naknade imovinske štete za iznos od 1.350,00 kn i u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za više zatražene zakonske zatezne kamate.

III Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Pn-1881/16-
40 od 27. siječnja 2020. u dijelu pod toč. II/ izreke koji se odnosi na odbijajući dio i
sudi tako da se :

- nalaže tuženiku isplatiti tužitelju, pored već dosuđenog iznosa na ime naknade
neimovinske štete od 10.000,00 kn, i daljnji iznos od 5.500,00 kn (odnosno ukupno

15.500,00 kuna) sa zateznim kamatama od 10. lipnja 2016.,

- nalaže tuženiku isplatiti tužitelju, pored već dosuđenog iznosa na ime naknade
imovinske štete od 18.240,47 kn, i daljnji iznos od 455,00 kn (odnosno ukupno

18.695,47 kn) sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2020.,

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 2

sve do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno
razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju
kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest dana.

IV Djelomično se potvrđuje i djelomično preinačuje presuda Općinskog
građanskog suda u Zagrebu, Pn - 1881/16-40 od 27. siječnja 2020. u dijelu pod toč.
II/ izreke u pogledu odluke o trošku tako da u tom dijelu ista sada glasi :

Nalaže se tuženiku G. Z. naknaditi tužitelju N. H., pored već dosuđenog iznosa od 12.837,50 kn, i daljnji parnični trošak u iznosu od 2.887,50 kn (ukupno trošak postupka u iznosu od 15.725,00 kn), sa zateznim kamatama od 27. siječnja 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, u roku od petnaest, dok se za više zatražen iznos zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška odbija kao neosnovan.

V Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.172,00 kuna, u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suđeno je:

"I/ Nalaže se tuženiku G. Z. isplatiti tužitelju N. H. isplatiti iznos od 28.240,47 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos:

- 10.000,00 kn od 10. lipnja 2016. do isplate,

- 18.240,47 od 27. siječnja 2020. do isplate,

i to od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po prosječnoj kamatnoj
stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim
trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem
polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, kao i naknaditi mu troškove parničnog
postupka u iznosu od 12.837,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od

27. siječnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih
za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna
poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu za
iznos od 6.305,00 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, kao i u dijelu u
kojem na dosuđeni iznos od 10.000,00 kn potražuje zakonske zatezne kamate
tekuće od 15. prosinca 2015. do 09. lipnja 2016., te u dijelu u kojem na dosuđen
iznos od 18.240,47 kn potražuje zakonske zatezne kamate tekuće od 15. prosinca

2015. do 26. siječnja 2020."

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 3

2. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tužitelj u dijelu pod toč. II/
izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno
utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o
troškovima parničnog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te
preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno
ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
odlučivanje. U žalbi ističe da je tužitelj odbijen s dijelom tužbenog zahtjeva s naslova
pretrpljenih fizičkih boli za iznos od 2.500,00 kn što je u suprotnosti s postojećom
sudskom praksom pozivajući se pritom na nalaz i mišljenje vještaka kao i činjenicu da
se tužitelj liječio preko 11 mjeseci navodeći neugodnosti liječenja tužitelja. Također,
da mu je odbijen dio zahtjeva s naslova pretrpljenog straha za iznos od 3.000,00 kn
što je pravno neprihvatljivo i u suprotnosti s postojećom sudskom praksom pozivajući
se na nalaz i mišljenje vještaka sačinjen u svezi s tim. Što se tiče naknade za tuđu
pomoć i njegu ističe da je odbijen s dijelom zahtjeva za iznos od 455,00 kn. Međutim,
da smatra da je preniska čak i visina naknade u iznosu od 20,00 kn po satu, kako to
zahtjeva, a notorna činjenica je da je netto zarada osobe koja se na području gdje
tužitelj živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste daleko viša od 15,00 kn po satu
kako to određuje prvostupanjski sud. Smatra da mu je s gore navedenih osnova
prvostupanjski sud dosudio prenizak iznos naknade štete čime je pogrešno primijenio
materijalno pravo te počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje, smatra da mu je prvostupanjski
sud nepravilno dosudio prenizak iznos s osnova naknade štete za oštećenu odjeću i
obuću navodeći da s ne radi o novoj odjeći i obući. Navedeni predmeti poslije
predmetnog štetnog događaja postali su neupotrebljivi pa na način kako je to odlučio
prvostupanjski sud tužitelju nije u potpunosti naknađena nastala šteta, smatrajući da
je pogrešno primijenio materijalno pravo, ali i počinio navedenu bitnu povredu
odredaba parničnog postupka. Tužitelj se poziva na odredbu čl. 1086. Zakona o
obveznim odnosima navodeći da imovinska šteta tužitelju nikako nije mogla nastati
tek u vrijeme donošenja prvostupanjske presude te je prvostupanjski sud pogrešno
odbio zahtjev za zakonskom zateznom kamatom od 15. prosinca 2015. do 26.
siječnja 2020. Najkasnije je prvostupanjski sud mogao kao početak tijeka kamata
odrediti dan podnošenja tužbe, ne i dan donošenja presude. U izreci prvostupanjske
presude naveden je netočan iznos dijela odbijenog tužbenog zahtjeva jer je tužitelj
potraživao na ime glavnice ukupno 35.545,47 kn, a presudom je dosuđen iznos od

28.240,47 kn pa je jasno da je tužbeni zahtjev odbijen u iznosu od 7.305,00 kn, a ne
u iznosu od 6.305,00 kn kako je navedeno u presudi pa da je time počinio bitnu
povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Također, tužitelj se
žali na odluku o parničnom trošku jer da prvostupanjski sud nije odlučio o naknadi za
sastavljanje podneska od 27. studenoga 2019. od 100 bodova i podneska od 13.
prosinca 2019. od 25 bodova. Također da nije odlučio o trošku u iznosu od 125,00 kn
za pristup medicinskog vještaka. Tužitelju da nije priznat trošak pristupa na ročište za
objavu i uručenje presude, a tom ročištu prisustvovao je punomoćnik tužitelja te
tužitelj ima pravo na naknadu istog. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio
materijalno pravo i u tom dijelu te počinio navedenu bitnu povredu odredaba
parničnog postupka. Predlaže kao uvodno i popisuje trošak sastava žalbe.

3. Protiv uvodno označene presude žalbu je izjavio tuženik u dijelu pod toč. I/ izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 4

utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te odluke o
troškovima parničnog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud usvoji žalbu te
preinači presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno
ukine pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno
odlučivanje. U žalbi se navodi, a pozivajući se na iskaz tužitelja, da se može zaključiti
da je navedena mrlja od ulja mogla nastati neposredno prije samog dolaska tužitelja
na mjesto štetnog događaja te da nije bilo niti vremena da nadležne službe uopće
reagiraju i to ukoliko je uopće predmetna mrlja bila uzrok nastanka štetnog događaja.
Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka da proizlazi kako je uzrok pada tužitelja gubitak
ravnoteže čime da je uzročno-posljedična veza ostala nedokazana. Tuženik smatra
da je iskaz tužitelja nelogičan i neuvjerljiv posebno u dijelu u kojem iskazuje o
uništenim stvarima s obzirom da ni na koji način ne potkrjepljuje svoj iskaz. Iako je
sud dosudio manje iznose od onih navedenih od strane tužitelja činjenica je da
tužitelj ničim nije dokazao što je nosio predmetnog dana, niti da bi mu te stvari doista
bile oštećene niti koliko su koštale. Ističe i to kako je prometni vještak u nalazu i
mišljenju naveo kako ne može objektivno vještačiti o visini troškova za opremu jer
nema priloženih računa. Tuženik se poziva i na nalaz i mišljenje vještaka medicinske
struke iz kojih proizlazi kako kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti u
kojem obimu bi trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnom
životu. Naime, ozljeda vrata tužitelja u štetnom događaju se poklapa sa ranijim
ozljedama vratne kralježnice. Pored toga, dijagnostičkom obradom nije
objektivizirana ozljeda mekotkivnih struktura vrata u predmetnom štetnom događaju
koja bi ostavila trajne posljedice te da naruženosti kod tužitelja nema. Po mišljenju
tuženika prvostupanjski sud uopće nije naveo nikakve valjane razloge temeljem kojih
je usvojio tužbeni zahtjev slijedom čega da je počinjena bitna povreda odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Nadalje,
tuženik smatra da je pogrešno primijenjeno materijalno pravo i u odnosu na utvrđenje
odlučnih činjenica u predmetnom postupku na način da sud dvostruko primjenjuje
kriterije za primjenu odredbi Zakona o komunalnom gospodarstvu. Propušta
primijeniti odredbe navedenog Zakona u dijelu koji se odnosi na čl. 2. st. 2. tog
Zakona. Napominje da je Z. h. tj. Podružnici Z. c. povjeren dio odgovornosti pa kako je upravljanje predmetne lokacije ustupljeno to je navedena pravna osoba pasivno legitimirana, a ne tuženik. Prvostupanjski sud je preko svake mjere ocijenio visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Konačno, obzirom na neosnovanu odluku suda o prihvaćanju tužbenog zahtjeva nezakonita je odluka o trošku parničnog postupka. Predlaže kao uvodno i potpisuje trošak žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja djelomično je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

6. Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja pri donošenju
pobijane presude nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354.
st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 148/11. -
pročišćeni tekst, 25/13.; dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje na temelju čl. 117. st. 1.
Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine",
broj 70/19.: dalje ZID ZPP), a na koju povredu ukazuju u žalbi tužitelj i tuženik.

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 5

7. Ovaj drugostupanjski sud ispitujući pobijanu presudu nije našao da bi pri
donošenju pobijane presude sud prvog stupnja počinio bitne povrede odredaba
parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP na koje povrede
ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 365. st. 2.
ZPP.

8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja radi naknade neimovinske štete
zbog povrede prava osobnosti i radi naknade imovinske štete (oštećenog motocikla,
uređaja za navigaciju, odjeće, obuće, kacige i tuđe pomoći).

9. U ovoj fazi postupka ostala je sporna odgovornost tuženika kroz prigovor
promašene pasivne legitimacije, uzročno posljedična veza između radnje odnosno
propusta tuženika i štete kao posljedice, visina štete te početak tijeka zakonske
zatezne kamate na imovinsku štetu.

10. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda,
a u svezi s time i izneseni zaključak da je neosnovan prigovor promašene pasivne
legitimacije te nalazi pravilnim primijenjeno materijalno pravo. Naime, žalbeni navodi
tuženika ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvog suda u svezi pasivne
legitimacije tuženika koji zaključak je prvostupanjski sud pravilno utemeljio polazeći
od utvrđenja da se predmetni štetni događaj dogodio u Z. na raskrižju H. u. i U. k. B., a koje ulice nisu Odlukom o razvrstavanju javnih cesta („Narodne novine“ broj 66/13.) razvrstane, te se iste smatraju nerazvrstanom cestom.

11. Nadalje, što se tiče stava suda prvog stupnja u svezi prigovora promašene
pasivne legitimacije navesti je da se isti pravilno pozivao na primjenu Odluke o
komunalnom redu G. Z. („Službeni glasnik“ broj 4/08., 5/08., 8/09., 17/09., 17/10., 5/11., 8/11., 5/12., 18/13. i 24/13.) kojom je u čl. 2. određeno da su javnoprometne površine nerazvrstane ceste. Također se pravilno pozivao na
primjenu Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine", broj 36/95.,
109/95., 21/96., 70/97., 128/99., 57/00., 129/00., 59/01., 82/04., 110/04., 178/04.,
38/09., 79/09., 153/09., 153/09., 49/11., 84/11., 90/11. 144/12., 56/13., 94/13. i
153/13.; dalje ZKG) koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja.

12. Naime, prema odredbi čl. 2. st. 1. ZKG komunalne djelatnosti obavljaju se kao
javna služba, a st. 2. tog članka određeno je da su jedinice lokalne samouprave te
pravne i fizičke osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog
Zakona i posebnih propisa, između ostalih, osigurati trajno i kvalitetno obavljanje
komunalnih djelatnosti i osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju
funkcionalne sposobnosti.

13. Nadalje, prema odredbi čl. 3. toč. 7. ZKG u komunalne djelatnosti u smislu
toga Zakona spada i održavanje nerazvrstanih cesta.

14. Odredbom čl. 4. istog Zakona određeno je tko može obavljati komunalne
djelatnosti u skladu s odredbama tog Zakona, kao i to da se obavljanje komunalnih
djelatnosti, odlukom predstavničkog tijela može povjeriti pravnoj ili fizičkoj osobi na
temelju pisanog ugovora, a u cilju pobližeg uređenja odnosa u komunalnom

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 6

gospodarstvu, predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave obvezno je donijeti
odluku o komunalnom redu i mjere za njegovo provođenje (čl. 14.) s time što prema
čl. 15. ZKG nadzor nad provedbom odredbi komunalnog reda provodi komunalno
redarstvo. Prema tome, tuženik je dužan osigurati da se komunalna djelatnost
obavlja tako da se spriječi nastanak štete građanima, te je u obvezi nadzirati i
kontrolirati poduzimanje radnji u svrhu osiguranja pravilnog postupanja tih osoba.

15. Povjeravanje poslova održavanja ulica na području G. Z. ne oslobađa tuženika odgovornosti, jer je G. bio dužan preko inspekcijskih i drugih tijela nadzirati rad pojedinih službi i poduzimati konkretne mjere kojima se osigurava njihovo djelovanje, pa od tuda njegova odgovornost za štetu koja nastane zbog
neizvršenja tih obveza, pa utoliko žalbeni navodi u pogledu povjeravanja obavljanja
komunalnih djelatnosti Z. h. d.o.o. P.Z. c. ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, ugovorni odnos između tuženika i navedene pravne osobe nije od utjecaja na obavezu tuženika I odgovornost za naknadu štete prema trećim osobama za slučaj nepridržavanja obaveze iz čl. 2. ZKG osiguranja trajnog i kvalitetnog obavljanja komunalne djelatnosti.

16. Tuženik se u žalbi poziva na propust u primjeni odredbe čl. 2. st. 2. ZKG, a
kojom odredbom je određeno da su jedinice lokalne samouprave te pravne i fizičke
osobe koje obavljaju komunalne djelatnosti obvezne na temelju tog Zakona i
posebnih propisa: - osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti,-
osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne
sposobnosti, – osigurati obavljanje komunalnih djelatnosti na načelima održivog
razvoja, – osigurati javnost rada. Međutim, suprotno žalbenim navodima tuženika
sadržaj navedene odredbe ne dovodi u pitanje primjenu materijalnog prava koje je
sud prvog stupnja primijenio.

17. Dakle, ovaj drugostupanjski sud prihvaća pravni stav prvostupanjskog suda, da ne stoji prigovor promašene pasivne legitimacije.

18. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud prihvaća činjenična utvrđenja
prvostupanjskog suda o postojanju uzročno posljedične veze između štetnog
događaja i zadobivenih ozljeda tužitelja. Naime, u konkretnom slučaju utvrđeno je, a
što tuženik nije osporio, da su prilikom obavljanja očevida od strane policije na
kolniku utvrđeni materijalni tragovi ulja koje je iscurilo iz nepoznatog vozila, kao i
tragovi struganja metalnih i plastičnih dijelova motocikla tužitelja. Zaključak stalnog
sudskog vještaka dipl. ing. N. E. je da je utvrđena brzina kretanja motocikla tužitelja od oko 33,2 km/h bila tehnički primjerena konfiguraciji kolnika na mjestu štetnog događaja pri čemu da su tragovi ulja, koje je iscurilo od nepoznatog vozila na kolniku, u tehničkom smislu bili uzrokom nastanka predmetnog štetnog događaja. Utoliko žalbeni navodi tuženika kako iz nalaza imenovanog vještaka slijedi da je uzrok pada tužitelja gubitak ravnoteže nisu osnovani jer je tužitelj izgubio ravnotežu I pao na kolnik ali zbog toga što su na mjestu štetnog događaja bili neuklonjeni tragovi ulja, a što je posljedica propusta tuženika u održavanju ceste tako da postojanje uzročno posljedične veze nije s uspjehom dovedeno u pitanje.

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 7

19. U svezi tuženikovih tvrdnji da je navedena mrlja mogla nastati neposredno
prije samog dolaska tužitelja na mjesto štetnog događaja i da nije bilo vremena da
nadležne službe reagiraju reći je da se radi o tvrdnji koja predstavlja činjenicu u
smislu odredbe čl. 352. st. 1. ZPP slijedom čega ovaj drugostupanjski sud istu nije
uzeo u razmatranje.

20. Što se tiče žalbenih navoda tuženika kojima dovodi u pitanje povredu prava
osobnosti tužitelja navesti je da je točno da je stalni sudski vještak dr. P. P.istaknuo da kod tužitelja nije došlo do smanjenja životne aktivnosti, u kojem obimu bi trpio duševne boli i morao ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu i da nema naruženosti. Međutim, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, povrede koje je tužitelj u štetnom događaju zadobio (trzajnu ozljedu vrata, natučenje i oguljotinu desnog koljena, natučenje desnog kuka i oba gležnja) te se zbog toga ambulantno
liječio po kirurgu i fizijatru, a po završetku liječenja zaostale su u nalazu opisane
subjektivne tegobe te je kliničkim vještačkim pregledom utvrđena palpacijska bolnost
i napetost PVM vrata, zatim diskretno oslabljena GMS šaka i umanjena pokretljivost
vrata blažeg stupnja, predstavljaju povrede prava osobnosti tužitelja, a težina
povrede i okolnosti slučaja opravdavaju isplatu pravične novčane naknade. Prema
tome žalbeni navodi izneseni u navedenom smislu nisu doveli u pitanje pravilnost i
zakonitost pobijane presude.

21. U pogledu visine naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu zbog povrede
prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje prvostupanjski sud je utvrdio da
primjerena pravična novčana naknada za fizičke i duševne boli zbog pretrpljenog
straha tužitelja iznosi 10.000,00 kn, a polazeći od odredbe čl. 1100. Zakona o
obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18.; dalje
ZOO) i utvrđenih okolnosti slučaja.

22. Međutim, reći je da je 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. pod brojem Su-IV-
47/2020 na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske
zauzeto pravno shvaćanje kojim se mijenja dosadašnja praksa o visini naknade
neimovinske štete. Novo pravno shvaćanje primjenjuje se na sve postupke naknade
neimovinske štete, a koje pravno shvaćanje glasi da se mijenjaju Orijentacijski kriteriji
i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete
Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenoga 2002. na način da se tada
prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kn) povećavaju za 50 %.

23. Dakle, polazeći od odredbe čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO te također Orijentacijskih
kriterija i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Predraga Pavića ovaj sud je žalbene
navode tužitelja ocijenio osnovanim, dok se žalbeni navodi tuženika izneseni u svezi
s tim nalaze neosnovanim.

24. Tako ovaj drugostupanjski sud odlučujući u granicama razloga navedenih u
žalbi, kao i u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2. st. 1. ZPP)
osnovanim nalazi žalbene navode tužitelja u pogledu dosuđene pravične novčane
naknade po mjerilu pretrpljenih fizičkih boli. Žalbeni navodi tuženika da se ozljeda
vrata tužitelja u štetnom događaju poklapa sa ranijim ozljedama vratne kralježnice ne
dovodi u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke budući da iz nalaza i
mišljenja jasno slijedi da eventualne ranije ozlijede istih dijelova tijela i neko drugo

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 8

patološko stanje, a s obzirom na zdravstveni karton koji datira od 11. srpnja 2013., ne
bi imalo utjecaja na trajanje i intenzitet straha i boli s obzirom na to da su trajanje i
intenzitet boli i straha isključivo posljedica predmetnog ozljeđivanja, a u kojem pravcu
tuženik niti nije predlagao izvođenje drugih dokaza. Dakle, imajući u vidu nalaz i
mišljenje imenovanog vještaka da je kod tužitelja bol jačeg intenziteta trajala 1 dan,
srednjeg jakog intenziteta 3 tjedna, slabijeg intenziteta 4 tjedana, a koje je dano
precizno i jasno te nije dovedena u pitanje pravilnost danog mišljenja, zatim polazeći
od okolnosti slučaja (veći broj neugodnih liječničkih pregleda, izlaganje zračenju zbog
radioloških pregleda, provođenje fizikalne terapije, nošenje elastičnog zavoja na
gležnju i lijevom koljenu, imobilizaciju ovratnikom) i od pravnog shvaćanja kojim su
mijenjani Orijentacijski kriteriji, kao i odredbe čl. 1100. ZOO, ovaj drugostupanjski
sud, nalazi da je tužitelju valjalo priznati i daljnji iznos od 2.500,00 kn odnosno
ukupno traženi iznos od 8.500,00 kn kao primjerenu novčanu naknadu za povredu
prava osobnosti po navedenom mjerilu.

25. Nadalje, slijedi da je tzv. primarni strah (u trenutku ozljeđivanja i neposredne
životne opasnosti) bio intenzivan i kratkotrajan, dok je sekundarni strah (radi
zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica) jačeg intenziteta trajao 1 dan, srednje jakog
intenziteta 10 dana, slabijeg intenziteta 20 dana, a tzv. kasni primarni strah
zabrinutosti za ishod liječenja, da je trajao 3 mjeseca, pa je u odnosu na to mjerilo
ovaj drugostupanjski sud našao da je tužitelju valjalo priznati i daljnji iznos od

3.000,00 kuna odnosno ukupno 7.000,00 kn.

26. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, promatrajući sveukupnost
povreda i posljedica tih povreda primjerena pravična novčana naknada neimovinske
štete iznosi 15.500,00 kn na ime neimovinske štete, pa kako je prvostupanjski sud
već dosudio 10.000,00 kn to je tužitelju po toj osnovi priznat i dosuđen i daljnji iznos
od 5.500,00 kuna.

27. Na dosuđen iznos neimovinske štete pravilno je priznata zatezna kamata od
podnošenja tužbe tj. 10. lipnja 2016. sukladno odredbi čl. 1103. ZOO.

28. Nadalje, tužitelj u žalbi dovodi u pitanje utemeljenost zaključka suda prvog
stupnja u pogledu visine satnice za pruženu tuđu pomoć tužitelju u svezi s čime je
navesti da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna prema mišljenju imenovanog vještaka
3 sata dnevno prva tri tjedna po ozljeđivanju, potom 2 sata dnevno sljedeća 2 tjedna,
a prvostupanjski sud je temeljem odredbe čl. 1095. ZOO dosudio tužitelju po toj
osnovi 1.365,00 kn, pri čemu je visinu naknade uzeo u iznosu od 15,00 kn po satu.
Međutim, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda satnica od 15 kn/sat kao najniža
prosječna netto satnica osobe koja se na području gdje tužitelj živi bavi pružanjem
pomoći i njege takve vrste bila je prije više od nekoliko godina prije štetnog događaja,
pa se osnovanim nalaze žalbeni navodi tužitelja u svezi dosuđivanja tužitelju
naknade s osnova tuđe pomoći tako da je tužitelju valjalo priznati i daljnji iznos od
455,00 kn odnosno ukupno iznos od 1.820,00 kn (20,00 kn/h). U konkretnom slučaju
tužitelj na kojem je teret dokaza nije priložio dokaze kojima bi sud prvog stupnja
stekao mogućnost utvrditi visinu pružene tuđe pomoći u vrijeme pružanja usluge koju
bi bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći tu naknadu zahtijevala i
to prema netto zaradi osobe koja bi bila pružala takvu uslugu u mjestu u kojem je
tuđa pomoć i njega pružana, pa je pravilno prvostupanjski sud visinu te imovinske

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 9

štete odredio na temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 223. ZPP i nastavno tome
zakonsku zateznu kamatu dosudio od dana donošenja odluke (stajalište Vrhovnog
suda Republike Hrvatske u presudi broj Rev-1963/13-2 od 20. siječnja 2016.), a za
prethodno razdoblje odbio kao neosnovano zatraženu.

29. Nadalje, tuženiku je naloženo platiti tužitelju iznos od 16.875,47 kn na ime
naknade imovinske štete (oštećen motor, uređaj za navigaciju, oštećena kaciga,
tenisice, hlaće). Opravdano je tužitelju dosuđena primjenom odredbe čl. 1085. st. 1. i

4. ZOO i naknada imovinske štete zbog oštećenih stvari uslijed pada sa motocikla jer
činjenice oštećenja proizlaze ne samo iz zapisnika o očevidu već i iskaza tužitelja čiji
iskaz sud prvog stupnja drži opravdano uvjerljivim i životno logičnim. Visina štete
pravilno je utvrđena na temelju nalaza i mišljenja sudskog vještaka, koji je utvrdio da
ponuda dijelova za zamjenu br. 139 koja je izdana od strane poduzeća T. M. d.o.o. 2. srpnja 2013., a prema kojoj cijena dijelova za zamjenu oštećenog motocikla
tužitelja iznosi ukupno 10.356,00 kn te da su sve stavke iz navedene ponude u
skladu s položajem i oblikom nastalih oštećenja na motociklu tužitelja prema
fotografijama policije i utvrđenom dinamikom predmetnog štetnog događaja, te da
kada se iznosu dijelova za zamjenu dodaju troškovi ugradnje od 3 radna dana po
ukupnoj cijeni od 450,00 kn, da visina štete na motociklu tužitelja iznosi približno oko

10.806,00 kn na što tuženik nije imao primjedbi. Točno je da je prometni vještak u
nalazu i mišljenju naveo kako u spisu nema izvida štete ili računa popravka,
međutim, ne slijedi i to da vještak nije mogao objektivno vještačiti o visini štete te je
polazeći od računa za uređaj za navigaciju (račun za uređaj za navigaciju do 14.
svibnja 2012. na iznos od 4.206,38 kn) visinu imovinske štete nastale uništenjem tog
uređaja utvrdio uzimajući u obzir amortizaciju oko 30% u iznosu od oko 2.944,47 kn.
U pogledu motorističke kacige polazi od tužiteljeva iskaza da je kacigu kupio godinu i
pol prije štetnog događaja platio oko 2.500,00 do 3.000,00 kn, pa kako je na dan
štetnog događaja mogla biti amortizirana oko 30% visinu štete je ocijenio oko

1.925,00 kn, a koje utvrđenje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

30. Niti žalbeni navodi tužitelja i tuženika nisu s uspjehom doveli u pitanje
utvrđenje suda prvog stupnja u pogledu imovinske štete na odjeći i obući te je sud
prvog stupnja pravilno prihvatio iskaz tužitelja, te uzimajući u obzir trošenje
navedenih stvari kroz vrijeme uporabe tužitelju dosudio naknadu u novcu, pa kako
tužitelj u prilog vrijednosti nove odjeće i obuće nije u prvostupanjskom postupku
priložio odgovarajuće dokaze, to je sud prvog stupnja po odredbi čl. 223. ZPP, a u
svezi čl. 1085. st. 4. ZOO pravilno utvrdio visinu naprijed navedenih oštećenih stvari
tužitelja u iznosu od 1.350,00 kn koje utvrđenje niti tuženik nije s uspjehom doveo u
pitanje.

31. Tužitelj neosnovano prigovara da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno
glede dosuđenih zateznih kamata za štetu na imovini tužitelja. I po ocjeni ovog suda
zatezna kamata nije mogla biti dosuđena od dana 15. prosinca 2015. jer se radi o
šteti koja kod tužitelja nije bila popravljena odnosno za dio je visina određena na
temelju ovlaštenja iz odredbe čl. 223. ZPP, pa je pravilno prvostupanjski sud istu
dosudio od dana donošenja odluke, a za prethodno razdoblje kao neosnovanu odbio.

32. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP
odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kako je to odlučeno

Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 10

pod toč. I i II izreke ove drugostupanjske presude odnosno po odredbi čl. 373. toč. 3.
ZPP djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu kako je to odlučeno pod
toč. III izreke ove drugostupanjske presude.

33. Posljedično navedenom, po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP, valjalo je odlučiti o
troškovima postupka primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP („Narodne novine“, broj
148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19), koji se ovdje primjenjuje temeljem
odredbe čl. 117. st. 3. ZID ZPP budući da tužitelj nije uspio samo u razmjeno
neznatnom dijelu u pogledu troškova obuće i odjeće zbog kojeg dijela nisu nastali
posebni troškovi, te nadalje primjenom odredbe čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 103/14., 118/14.
i 107/15.; dalje Tarifa).

34. Tužitelju je, dakle, priznat trošak zastupanja po punomoćniku iz reda
odvjetnika i vrijednosti predmeta spora po konačnom zahtjevu i to za sastav tužbe u
iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 7 toč. 1. Tarife, za sastavljanje podnesaka od 22.
srpnja 2016., 1. ožujka 2017., 4. srpnja 2018. i 13. ožujka 2019. u iznosu od 1.000,00
kn za svaki po Tbr. 8. toč. 1. Tarife, zastupanje na ročištima 11. siječnja 2017., 4.
listopada 2017., 11. ožujka 2019. i 11. prosinca 2019. u iznosu od 1.000,00 kn za
svako po Tbr. 9. toč. Tarife, sastavljanje podnesaka od 30. listopada 2017. i 13.
ožujka 2019. u iznosu od 250,00 kn za svaki po Tbr. 8. toč. 3. Tarife, zatim trošak
pristupa na ročište povodom objave 500,00 kn po Tbr. 9. toč. 3. Tarife što ukupno
iznosi 10.000,00 kn kojem iznosu je pridodan PDV od 25 % što ukupno iznosi

12.500,00 kn.

35. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak prometnog vještačenja u iznosu od

2.000,00 kn, kao i trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 1.100,00 kn te trošak
pristupa vještaka na ročište u iznosu od 125,00 kn koje je tužitelj uplatio dana 12.
prosinca 2019. na što osnovano upire žalba tužitelja tako da mu je ukupno dosuđen
trošak parničnog postupka u iznosu od 15.725,00 kn sa zakonskim zateznim
kamatama tekućim od presuđenja, odnosno od 27. siječnja 2020. do isplate, po stopi
određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO.

36. Tužitelju pravilno nije priznat trošak za sastavljanje podneska od 27.
studenoga 2019. od traženih 100 bodova budući da je u skladu s Tbr. 8. toč. 1. Tarife
tužitelju priznata nagrada za četiri obrazložena podneska, kao niti trošak za
sastavljanje podneska od 13. prosinca 2019. od 25 bodova budući da je riječ o
podnesku u prilogu koje se samo dostavlja dokaz o uplati.

37. Dakle, slijedom navedenog valjalo je po odredbi čl. 380. toč. 3. ZPP,
djelomično uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti pobijanu presudu (koja se po čl. 129. st.

5. ZPP smatra rješenjem) u dijelu pod toč. II/ izreke i pored već dosuđenog iznosa od

12.837,50 kuna na ime parničnog troška dosuditi tužitelju i daljnji iznos od 2.887,50
kn odnosno odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke pod toč. IV.

38. Tužitelju je priznat trošak žalbenog postupka i to za sastav žalbe sukladno
Tbr. 10. toč 1. Tarife 93,75 bodova što s PDV-om iznosi 1.172,00 kuna pa kako
tužitelj u ovom žalbenom postupku nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu to
je po čl. 166. st. 1. u svezi čl. 154. st. 5. ZPP tuženik obvezan podmiriti tužitelju

            Poslovni broj: 8 Gž-456/2020-2 11

trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.172,00 kuna, a kao je to odlučeno pod toč. V izreke ove drugostupanjske odluke.

U Zadru 5. studenoga 2021.

Sutkinja

Sanja Dujmović, v.r.