1

Poslovni broj Gž R-405/2019-3

 

 

 

Poslovni broj Gž R-405/2019- 3

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner u pravnoj stvari tužiteljice S. B. iz Z.OIB:..., zastupane po punomoćnicima T. J. , A.P., N.R., P. O., K.K. i P.O., diplomiranim pravnicima, zaposlenicima Sindikata, protiv tuženika Sveučilište u Z.,  Z., OIB-3., zastupanog po punomoćniku D. B., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M.&B. d.o.o. iz Z.,  radi isplate, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1186/17-26 od 13. srpnja 2018., ispravljene rješenjem toga suda poslovni broj Pr-1186/17-30 od 27. kolovoza 2018., 5. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

 

Odbija se kao neosnovana žalba i dopuna žalbe tužiteljice, te potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1186/17-26 od 13. srpnja 2018.. ispravljena rješenjem toga suda poslovni broj Pr-1186/17-30 od 27. kolovoza 2018.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.773,05 kn bruto sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2017. do isplate.

 

Točkom II izreke naloženo je tužiteljici nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.156,25 kn, s time da je rješenjem suda prvog stupnja od 27. kolovoza ispravljena presuda suda prvog stupnja u tom dijelu na način da je tužiteljica obvezana nadoknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.781,25 kn.

 

Protiv te presude tužiteljica je podnijela žalbu i pravovremenu dopunu žalbe od 20. srpnja 2018. zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava u smislu čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), uz prijedlog da se presuda suda prvog stupnja preinači u smislu žalbenih navoda ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

 

Odgovor na žalbu nije dostavljen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući po službenoj dužnosti i u okviru žalbenih navoda postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stavka 2. u vezi čl. 465. st. 1. ZPP-a, ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od navedenih bitnih procesnih povreda. Protivno žalbenim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati te utvrđene bitne činjenice nisu u suprotnosti s izvedenim dokazima.

Tako je u postupku prvostupanjski sud utvrdio sljedeće:

-          da je Sindikat u travnju 2017. organizirao štrajk na Sveučilištu u Z.,

-          da je Sindikat u Najavi štrajka naveo: „ U vrijeme štrajka zaposlenici u štrajku obustavit će izvršenje cjelokupnog rada i svih radnih obveza vezanih za izvođenje nastave i rad sa studentima. Zaposlenici u štrajku mogu obavljati poslove i izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa vezane za znanstveni rad.“,

-          da je tužiteljica bila u štrajku od 3. travnja 2017. do 7. travnja 2017.,

-          da je štrajk presudom Županijskog suda u Zagrebu br. P-14/17-11 od 10.travnja 2017. utvrđen nezakonitim i da je navedena presuda potvrđena presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Gž 8/17-2 od 27. travnja 2017. godine,

-          da je tužiteljica dobila e-mail poslodavca od 4. travnja 2017., s upitom da se očituje da li je u štrajku i da li izvršava obveze preuzete ugovorom o radu te da povratnim mailom dostavi svoje očitovanje,

-          da se tužiteljica na gore navedeni mail poslodavca nije očitovala,

-          da je u Ugovoru o radu sklopljenom između tužiteljice i tuženika navedeno da će tužiteljica raditi u punom radnom vremenu od 40 sati tjedno,

-          da se sukladno odredbi čl. 2 st. 2. točka 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, visoko obrazovanje temelji i na nedjeljivosti sveučilišnog nastavnog rada i znanstvenog istraživanja,

-          da su obveze tužiteljice i nastavni i znanstveni rad i da ista nema obvezu cijelo radno vrijeme (8 sati dnevno) provoditi na radnom mjestu, već je dužna održati nastavu, konzultacije odnosno raditi sa studentima,

-          da tužiteljica nije dužna obavještavati poslodavca o svom znanstvenom radu odnosno satima koje provodi radeći u znanstvenom radu,

-          da je tuženik utvrdio koji su zaposlenici u štrajku na način da su djelatnici tuženika iz administracije obilazili učionice (s obzirom na raspored predavanja) i utvrdili koji su profesori održavali nastavu, a koji nisu,

-          da tužiteljica nije tuženika (poslodavca) ni prije, niti za vrijeme održavanja štrajka  obavijestila da štrajka samo u pogledu obveza vezanih uz nastavni rad odnosno rad sa studentima, te da obavlja sve svoje obveze vezane za znanstveni rad,

-          da je tuženik 26. travnja 2017. donio Odluku o razmjernom umanjenju plaća za razdoblje sudjelovanja u štrajku zaposlenicima za koje je utvrđeno da su sudjelovali u štrajku,

-          da je tuženik 4. svibnja 2017. obavijestio sindikalnog povjerenika T. J. o navedenoj Odluci,

-          da je u dopisu Ministarstva rada i mirovinskog sustava, Inspektorata rada od 4. svibnja 2017. godine navedeno da je dana 3. svibnja 2017. godine inspektor rada proveo postupak inspekcijskog nadzora u kojem nisu utvrđene povrede propisa iz radnog odnosa.

 

Slijedom tih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje kako je tuženik postupio

sukladno odredbi članka 216. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR), te umanjio plaću tužiteljici za mjesec travanj 2017., razmjerno vremenu sudjelovanja u štrajku, pritom, polazeći od toga da tijekom postupka tužiteljica nije dokazala da bi za vrijeme trajanja štrajka obavljala poslove sukladno sklopljenom ugovoru o radu s tuženikom.

 

              Prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 216. ZR-a, čl. 2. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju („Narodne novine“ broj: 123/03, 198/03, 105/04, 174/04, 2/07, 46/07, 45/09, 45/09, 63/2011, 94/13, 139/13, 101/14, 60/15, 131/17, 96/18, dalje: ZZD) i čl. 21. Pravilnika o radu podružnice tuženika.

 

              U odnosu na žalbene navode, treba navesti da se radno vrijeme tužiteljice sastoji od nastavnog i znanstvenog rada koji predstavlja neodvojivu cjelinu, u smislu odredbe čl. 2. st. 3. toč. 3. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju. U tom smislu, tužiteljica je bila u obvezi obavljati u spornom razdoblju i znanstveni i nastavni rad, te je i u žalbenom stadiju sporno je li tužiteljica dok je trajao štrajk obavljala znanstveni rad.

 

              Pri tome je prvostupanjski sud, temeljem utvrđenja da se tužiteljica na izričiti zahtjev poslodavca nije očitovala (potvrdnim odgovorom da izvršava obveze definirane Ugovorom o radu ili negativnim odgovorom da nije u štrajku), već je smatrala da to nije potrebno budući da je sindikat najavio štrajk, pravilno zaključio da  tužiteljica nije izvršavala obveze definirane Ugovorom o radu i da je bila u štrajku, što tužiteljica neosnovano spori.

 

Tužiteljica je bila u obvezi obavljati u spornom razdoblju i znanstveni i nastavni rad, te nije sporno da nije obavljala nastavni rad, a utvrđenja u postupku ne daju osnova za zaključak da bi tužiteljica za vrijeme štrajka obavljala znanstveni rad u trajanju kako to tvrdi, pa je pravilno sud prvog stupnja utvrdio neosnovanim tužbeni zahtjev tužiteljice.

 

S tim u vezi tužiteljica neosnovano u žalbi navodi da je tuženik po čl. 8. st. 6. Pravilnika dužan evidentirati samo normirane oblike rada, tj. da nije dužan evidentirati znanstveni rad, budući da je prema čl. 8. st. 6. Pravilnika tuženik dužan u evidenciji radnog vremena voditi samo podatke iz odredbe stavka 1. ovoga članka koji su ostvareni u razdoblju, odnosno mjesecu za koje se plaća ili naknada plaće isplaćuje. S obzirom da tužiteljica prima plaću za nastavni i znanstveni rad, tuženik je po navedenom propisu dužan voditi evidenciju i o satima znanstvenog rada, ali sukladno čl. 8. st. 6. Pravilnika, prilagođeno naravi rada na način da se posebno evidentiraju samo normirani oblici rada.

 

Konačno, i odluka o parničnom trošku odmjerenom tuženiku donesena je uz  pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

 

U Rijeci 5. studenog 2021.

 

 

               Sutkinja

 

                    Barbara Bosner