1               Poslovni broj: I Kž-189/2021-8

Poslovni broj: I Kž-189/2021-8

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić-Jergović, predsjednice vijeća te dr.sc. Lane Petö Kujundžić i mr.sc. Ljiljane Stipišić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog M. K., zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj K-93/2019. od 20. svibnja 2021. u sjednici održanoj 4. studenog 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice I. C., odvjetnika u Z., u zamjenu za branitelja optuženika, T. M., odvjetnika u Z.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu K-93/2019. od 20. svibnja 2021., optuženi M. K. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 6. u vezi stavka 1. i 2. KZ/11. činjenično i pravno opisanog u izreci te presude i temeljem članka 227. stavak 6. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a temeljem članka 57. stavak 1. i 2. KZ/11., izrečena mu je djelomična uvjetna osuda time da se od kazne na koju je optuženi M. K. osuđen izvršava šest mjeseci, a dio kazne u trajanju od jedne godine se neće izvršiti ako optuženi M. K. u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

 

2. Temeljem članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) optuženi M. K. djelomično se oslobađa dužnosti naknade troškova iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08. dok je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 6. ZKP/08. na ime paušalne svote u iznosu od 2.000,00 kuna.

 

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se optuženiku izrekne kazna zatvora u duljem trajanju.

 

4. Optuženi M. K. po branitelju T. M., odvjetniku u Z. podnio je odgovor na žalbu državnog odvjetnika i predložio da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

5. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

6. Javna sjednica vijeća je održana temeljem članka 475. stavak 4. ZKP/08. u odsutnosti državnog odvjetnika i optuženika koji su uredno izviješteni o sjednici vijeća, a u prisutnosti zamjene branitelja T. M., koji je iznio najvažnije dijelove odgovora na žalbu.

 

7. Žalba nije osnovana.

 

8. U žalbi državni odvjetnik navodi da je trebalo cijeniti kao otegotno da je optuženi M. K. vrlo grubo povrijedio odredbu članka 51. stavak 1. i članka 53. stavak 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, jer nije prilagodio brzinu kretanja vozila osobinama ceste i ograničenju brzine u naseljenom mjestu od 50 km/h, a on je vozio čak 90 km/h, gotovo dvostruko više od ograničenja, a prometna nesreća je za posljedicu imala smrt dvije osobe. Također, smatra da je posebno otegotnim trebalo cijeniti da je optuženik dugogodišnji profesionalni vozač, zbog čega je za očekivati da se u potpunosti pridržava prometnih pravila te da je zbog iskazane bezobzirnosti trebalo mu izreći kaznu zatvora u duljem trajanju.

 

9. Ispravno je prvostupanjski sud cijenio kao olakotno priznanje optuženika i njegovo iskreno kajanje, žaljenje zbog počinjenog, raniju neosuđivanost, da je otac dvoje maloljetne djece kao i činjenicu da su smrtno stradali njegov brat i dobar prijatelj. Sud prvog stupnja je ocijenio da nema otegotnih okolnosti.

 

10. Iako opravdano državni odvjetnik navodi da nije prihvatljiv zaključak prvostupanjskog suda o nepostojanju otegotnih okolnosti, izloženi prigovor ipak ne dovodi u pitanje izbor vrste i visine izrečene kazne.

 

11. Naime, točno je da je brzina kretanja vozila kojim je optuženik upravljao bila oko 90 km/h, što je znatno više od ograničenja brzine na tom mjestu (50 km/h). Dakle, doista se radi o načinu počinjenja kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. KZ/11. koji predstavlja povećanu kriminalnu količinu, jednako kao što je to i činjenica da je djelo rezultiralo smrću dviju osoba. Međutim, po prvostupanjskom sudu istaknute olakotne okolnosti, a naročito činjenica da su u predmetnoj prometnoj nesreći smrtno stradali brat i dugogodišnji dobar prijatelj optuženika, što je optuženika sigurno teško emotivno pogodilo, te će ga još dugo, a možda i doživotno opterećivati, ali i podatak da je optuženi M. K. i sam teško tjelesno ozlijeđen, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda snažno relativiziraju značaj navedenih otegotnih okolnosti, pa sve navedene okolnosti u svojoj ukupnosti ne opravdavaju izricanje strože kazne od one koju je izrekao prvostupanjski sud. Također, iako je državni odvjetnik u pravu kada navodi da je optuženik profesionalni vozač, koji je posebno trebao obraćati pažnju na prometne propise i ne voziti većom brzinom od dozvoljene, taj podatak promatran u kontekstu ranije neosuđivanosti optuženika i činjenice da i nakon prometne nesreće obavlja isti posao te nije došao u sukob sa zakonom, ukazuje da se doista radilo o jednom izoliranom incidentu u njegovom ponašanju koje je inače usklađeno s društvenim normama.

 

12. Stoga je opravdano prvostupanjski sud zaključio da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne ubuduće neće činiti kaznena djela pa je ispravno izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti šest mjeseci, a da se preostali dio kazne u trajanju od jedne godine neće izvršiti ako optuženi M. K. u roku od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Ovakva kazna nije preblaga, već je i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda primjerena i ostvarit će svrhu izricanja kaznenih sankcija u smislu specijalne i generalne prevencije.

 

13. Dakle, po prvostupanjskom sudu izrečenu kaznu i po visini i po mjeri Visoki kazneni sud nalazi pravednom i odgovarajućom. Takvom kaznom izrazit će se društveni prijekor i utjecat će se na optuženika da shvati neprihvatljivost vlastitog ponašanja, pri čemu će se uputiti jasna poruka drugim građanima da se klone sličnih ponašanja.

 

14. Slijedom iznesenog, budući je ispitivanjem pobijane presude u skladu s člankom 476. stavku 1. ZKP/08., nisu utvrđene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 482. ZKP/08., trebalo odlučiti kao u  izreci ove presude.

 

Zagreb, 4. studenog 2021.