1

Poslovni broj: 32 UsI-2117/2020-14

 

 

 

 

 

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Anite Zlodi, u upravnom sporu tužitelja J. P. iz Z., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Z., radi priznavanja prava na rad s polovicom punog radnog vremena zbog skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, 4. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o j e 

 

I                            Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, klasa: UP/II-502-06/20-05/44, ur. broj: 338-01-06-05-20-05 od 2. srpnja 2020.     

 

II                            Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-06/20-05/268, ur. broj: 338-21-02-02-20-04 od 29. travnja 2020.     

 

III              Tužitelju J. P. iz Z., zdravstveno osiguranoj u statusu zaposlene osobe, majci djeteta M. P. rođene…., priznaje se i nadalje pravo na rad s polovicom punog radnog vremena radi skrbi i njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.

 

IV              Prvostupanjsko tijelo dužno je u roku od 30 dana od dana primitka pravomoćne presude odlučiti o datumu kontrolnog vještačenja te o iznosu i dinamici isplate novčane naknade tužitelju.

 

Obrazloženje 

 

1.               Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-502-06/20-05/44, ur. broj: 338-01-06-05-20-05 od 2. srpnja 2020. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Z., klasa: UP/I-502-06/20-05/268, ur. broj: 338-21-02-02-20-04 od 29. travnja 2020., kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju, za dijete M. P., rođenu…. 

 

2.               Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava zakonitost rješenja u bitnom uz argumentaciju da je njezina kćer M. P. i nadalje dijete s teškim smetnjama u razvoju čije se stanje pogoršava, a da njezin suprug Z. P., koji je u invalidskoj mirovini, zbog svojih godina i psihofizičkog zdravstvenog stanja nije sposoban preuzeti brigu i skrb o bolesnoj kćer. Zahtijeva poništavanje drugostupanjskog i prvostupanjskog rješenja i priznavanje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju.

 

3.               Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

 

4.               Sud je održao javnu raspravu u odsutnosti stranaka, a urednim pozivanjem na raspravu strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21., dalje ZUS).

 

5.               Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku prim. dr. sc. M. Z., specijalistu medicine rada.

 

6.               Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

7.               Zakon o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine broj 85/2008., 110/2008., 34/2011., 54/2013., 152/2014., 59/2017., 37/2020., dalje ZRRP) u odredbi članka 23. stavka 2. propisuje da jedan od zaposlenih ili samozaposlenih roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju (dijete s težim tjelesnim ili mentalnim oštećenjem ili težom psihičkom bolesti), nakon isteka prava na rodiljni dopust ili u tijeku korištenja ili nakon isteka prava na roditeljski dopust, može koristiti i kao pravo na rad s polovicom punog radnog vremena te nastaviti njegovo korištenje i nakon navršene 8. godine djetetova života, sve dok ta potreba traje, a na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom zakonu.

 

Pravilnik o uvjetima i postupku za stjecanje prava zaposlenog roditelja ili samozaposlenog roditelja djeteta s težim smetnjama u razvoju na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta (Narodne novine broj 18/2009., 25/2009., dalje Pravilnik) u odredbi članka 4. stavka 1. propisuje da zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju ima pravo na dopust za njegu djeteta ili pravo na rad u skraćenom radnom vremenu pod uvjetom da radi s punim radnim vremenom, da drugi roditelj nije nezaposlen prema propisima o zapošljavanju, odnosno ako živi sam s djetetom u zajedničkom kućanstvu (npr. samohrani ili razvedeni roditelj).

 

Odredbom stavka 2. istog članka Pravilnika propisano je da iznimno, zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju može ostvariti jedno od prava iz stavka 1. ovoga članka ako drugi roditelj, koji je nezaposlen, nije u mogućnosti zbog svog psihofizičkog stanja pružati potrebnu njegu djetetu s težim smetnjama u razvoju.

 

Odredbama članka 7. stavaka 3. i 4. Pravilnika propisano je da zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj pravo iz članka 4. stavka 1. ovoga Pravilnika stječe s danom konačnosti rješenja iz stavka 2. ovoga članka, a prema potvrdi o konačnosti koju ustrojbena jedinica Zavoda stavlja i ovjerava na samom rješenju. Iznimno od stavka 3. ovoga članka kad zaposleni roditelj ili samozaposleni roditelj u času podnošenja zahtjeva iz stavka 1. ovog članka koristi roditeljski dopust, korištenje pravom na dopust ili na rad u skraćenom radnom vremenu radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju stječe se s prvim narednim danom nakon iskorištenog prava na roditeljski dopust.

 

8.               Iz obrazloženja rješenja tuženika, prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da između stranaka nije bilo sporno:

 

-                      da je tužitelj bio korisnik prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju od 2004. godine pa nadalje

-                      da je tužitelj zahtjev za nastavak korištenja prava podnio 22. siječnja 2020.

-                      da je tužitelj obvezno zdravstveno osiguran kao osoba u radnom odnosu

-                      da je suprug tužitelja Z. . obvezno zdravstveno osiguran kao korisnik prava na invalidsku mirovinu

-                      da je dijete tužitelja M. P. dijete s težim smetnjama u razvoju prema odredbi članka 2. Pravilnika te da kod istog postoji potreba za roditeljskom njegom, što je utvrđeno tijekom predmetnog upravnog postupka nalazom i mišljenjem vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Z., od 18. veljače 2020.

 

9.               Tijekom upravnog postupka je vještačenjima u oba stupnja (nalaz i mišljenje od 9. travnja 2020. i nalaz i mišljenje od 30. lipnja 2020.) utvrđeno da je otac djeteta Z. . psihofizički sposoban brinuti se o djetetu M. P..  

 

Slijedom navedenog, između stranaka je sporna medicinska činjenica da li je Z. P., kao drugi roditelj koji je nezaposlen i u invalidskoj mirovini, u mogućnosti zbog svog psihofizičkog stanja pružati potrebnu njegu djetetu s težim smetnjama u razvoju. Posljedično tome, sporno je da li tužiteljica, kao zaposleni roditelj djeteta s težim smetnjama u razvoju, može i nadalje ostvarivati pravo na rad u skraćenom radnom vremenu.

 

10.          Radi pravilnog i potpunog utvrđivanja činjeničnog stanja, sud je proveo dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku specijalistu medicine rada M. Z..

 

Vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 7. rujna 2021. detaljno naveo i iscrpno analizirao medicinsku dokumentaciju na temelju koje je donio nalaz i mišljenje, detaljno je opisao zdravstveno stanje Z. P. te je isto povezao s potrebama djeteta. Vještak je na temelju navedenog utvrdio da kod Z. P. postoji nemogućnost da, zbog trajno značajno smanjenog funkcionalnog kapaciteta kralježnice, pruža potrebnu njegu djetetu M. P., kao djetetu s težim smetnjama u razvoju, sa spastičnom tetraparezom, koja je u invalidskim kolicima. Z. P. radi trajno značajno smanjenog funkcionalnog kapaciteta kralježnice ne može sigurno skrbiti o kćeri, jer se ne može saginjati, rotirati trup u potpunosti, ne može je prenositi, pomagati joj pri obavljanju njege, nužde, pranja, kupanja, učenja, ne može joj pomagati pri obuvanju i izuvanju, oblačiti ju, dakle ne može skrbiti o njoj u situacijama kada postoji potreba za njegom koja se može pružiti samo u nepovoljnim i prisilnim položajima tijela i uz nagle pokrete ili rotacije trupa, čučanje, pregibanje trupa i slično.

 

Vještak je utvrdio da ova nemogućnost kod Z. P. postoji od 7. veljače 2020., jer je fizijatar već tada kod istog opisao promjene koje odgovaraju trajno i značajno smanjenom funkcionalnom kapacitetu kralježnice.

 

Tuženik je imao primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te je u bitnom istaknuo da je vještak svoj nalaz i mišljenje utemeljio na nalazu fizijatra od 27. svibnja 2021., iako je prvostupanjsko rješenje doneseno 29. travnja 2020., a da prema nalazu fizijatra od 7. veljače 2020., funkcionalni status Z. P. nije bio takav da bi se on proglasio nesposobnim za brigu, a pogotovo uz činjenicu da isti nije dvije godine prije drugostupanjskog vještačenja provodio aktivno liječenje i obradu.

 

Vještak je na ročištu održanom 27. listopada 2021. u usmenom nalazu i mišljenju odgovorio na primjedbe tuženika te naveo da u cijelosti ostaje kod pisanog nalaza i mišljenja. Vezano za primjedbe tuženika na isti očitovao se da nije točno da osoba koja ima bolnu vratnu i slabinsku kralježnicu, kod koje su pokreti i u vratu i u slabinskoj kralježnici zakočeni i uz bolove, kod koje postoje obostrani znaci išijasa i kod koje postoji zakočena rotacija kukova uz bolove, može biti sposoban da se brine o osobi s tetraparezom koja procijenjeno ima masu od 50 kg. Vještak se ponovo pozvao na nalaz fizijatra iz 2021. godine te istaknuo da je tada klinički status bio jednak onome od 7. veljače 2020. godine, da je kod Z. P. bitno smanjen funkcionalni kapacitet kralježnice te stoga isti ne može sigurno, bez visokog rizika za trenutno pogoršanje tegoba, pružati pomoć osobi s tetraparezom.

 

Tužitelj nije imao pitanja niti primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, dok tuženik nije pristupio na navedeno ročište, iako je bio uredno pozvan i obaviješten o tome da će na istom biti proveden dokaz saslušanjem vještaka.

 

11.          Čitajući nalaz i mišljenje vještaka, a posebice nalaze fizijatra od 7. veljače 2020. (koji je bio dostupan javnopravnim tijelima prije provođenja prvostupanjskog vještačenja od 9. travnja 2020.) i nalaz fizijatra od 27. svibnja 2021., sud je utvrdio da je u istima naveden jednak klinički status Z. P.. Tako je u oba nalaza navedeno da isti trpi sve izraženije bolove u LS kralježnici, ranije i u vratu, status: kralježnice apanirane C i L lordoze, PVM napeta i bolna lumbalno, više lijevo, Valalixeove točke lijevo bolne gluetalano i duž noge, pokreti vrata lagano kočeni, pokreti LS kočeni uz bolove, Romberg neg. Lasgue obostrano + kod 70st. MTR simetrični, nema ispada senzibiliteta u nogama, rotacija oba kuka lagano kočena uz bolove.

 

Uz navedeno, u nalazu od 27. svibnja 2021. dodatno je istaknuto da kod Z. P. postoji i slabost desne ruke i lijeve noge uz parestezije, da ne izvodi hod pete-prsti te da kod istog postoji trajno značajno smanjen funkcionalni kapacitet kralježnice i visok rizik pogoršanja kliničke slike kod težih fizičkih aktivnosti (briga u aktivnostima svakodnevnog života oko djeteta s posebnim potrebama).

 

Sud također ističe da u konkretnom slučaju za meritornu odluku u ovom sporu nije od važnosti činjenica da se Z. P. nije liječio uz radiološku obradu, jer se ovaj postupak vodi radi utvrđivanja prava tužitelja, koje ovisi o objektivnoj činjenici da li je Z. P. u mogućnosti zbog svog psihofizičkog stanja pružati potrebnu njegu djetetu s težim smetnjama u razvoju.

 

Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je nalaz i mišljenje vještaka M. Z. u cijelosti sastavljeno u skladu s pravilima struke, da je vještak jasno, detaljno i iscrpno obrazložio svoj nalaz i mišljenje u kojem je jasno odgovorio na sva postavljena pitanja suda i stranaka, da je nalaz i mišljenje utemeljio na medicinskoj dokumentaciji tužitelja te da je u usmenoj dopuni nalaza i mišljenja u potpunosti otklonio primjedbe tuženika, slijedom čega je na ovom dokazu utemeljio svoju odluku.

 

12.          Budući da je sudski vještak na temelju medicinske dokumentacije koja je bila dostupna javnopravnim tijelima u vrijeme provedenih vještačenja i u vrijeme donošenja osporavanih rješenja, utvrdio da Z. P., kao roditelj koji je nezaposlen, nije u mogućnosti zbog svog psihofizičkog stanja pružati potrebnu njegu djetetu s težim smetnjama u razvoju, sud je utvrdio da su osporavana rješenja donesena na temelju pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ista je ocijenio nezakonitima te ih je poništio u skladu s odredbom članka 58. stavka 1. ZUS-a.

 

Na temelju ovlaštenja iz istog članka sud je sam riješio ovu upravnu stvar u sporu pune jurisdikcije te je tužitelju priznao produljenje prava na rad s polovicom punog radnog vremena radi njege djeteta s težim smetnjama u razvoju. Po primitku pravomoćne presude, prvostupanjsko tijelo dužno je odlučiti o datumu kontrolnog vještačenja te o iznosu i dinamici isplate novčane naknade tužitelju.

 

U Zagrebu, 4. studenog 2021.

              Sudac:

 

Janja Topol, v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).