1

                                                                                                                                            Broj: Ppž-11114/2021.

 

 

 

 

                            

                  Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

                           Z a g r e b                                                     Broj: Ppž-11114/2021.

 

 

                                               U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

                                                             P R E S U D A 

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća, te Ivanke Mašić i Mirjane Margetić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okr. D.K., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 5/90, 30/90, 47/90 i 29/94), rješavajući o žalbi okr. D.K., podnijetoj po branitelju M.M., odvjetniku iz D.M., protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: 69. Pp -1573/2021-8 od 1. rujna 2021., na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenog 2021.

 

 

p r e s u d i o   j e  :

 

 

1.                  Odbija se kao neosnovana žalba  okr. D.K. i prvostupanjska presuda se potvrđuje.

 

2.               Na temelju odredbe čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („N.N.“ broj: 107/07,39/13,157/13,70/17 i 118/18) okr. D.K. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 30 dana od primitka ove presude.

 

 

                                                                     Obrazloženje  

 

 

1. Prvostupanjskom presudom okr. D.K. je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 300,00 (tristo) kn,što je protuvrijednost od 40,00 EUR-a zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično pobliže opisanog u izreci te presude.

 

2. Okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 (stopedeset) kuna.

 

             

3. Protiv te presude  okr. D.K. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja,povrede materijalnog prava i odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

             

4. Predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi,žalba prihvati.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Rješavajući predmet u okviru navoda žalbe, te ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13 , 110/15,70/17 i 118/18) ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl.195.st.1.toč.6,7,9 i 10.ovog Zakona niti povrede, odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

 

7. Nadalje, činjenično stanje glede krivnje okrivljenika je u prvostupanjskom postupku u potpunosti i pravilno utvrđeno na temelju provedenog dokaznog postupka obrane okrivljenika na navode optužnog prijedloga, te iskaza ispitanih svjedoka M.K. i M.K., te na osnovu analize provedenog suočenja između M.K. i M.K.. Prvostupanjski sud je analizom i ocjenom provedenih dokaza kako svakog dokaza pojedinačno tako i u njihovoj međusobnoj svezi, cijeneći iste po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona pravilno, iskaz ispitanog svjedoka M.K. prihvatio kao uvjerljiv i vjerodostojan, koji je iskaza dan jasno i detaljno, kao i proveden suočenja između svjedoka imao dovoljno kvalitetnih dokaza, odnosno dokaza sa potrebnom dokaznom snagom da se žalitelja proglasi krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
8. U odnosu na isticanje žalbenih navoda o potrebi ispitivanja svjedoka Zlatka Kneževića, ovaj sud je mišljenja kako nije bilo potrebe za saslušanjem istog svjedoka, jer je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno provođenjem dokaznog postupka, te je stoga pravilna ocjena prvostupanjskog suda u pogledu saslušanja ovog svjedoka.

 

9. Dakle,žalbeni navodi koji se odnose na krivnju žalitelja nisu doveli u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku te je iste valjalo odbiti kao neosnovane.

 

 

10. Ispitujući odluku o izrečenoj novčanoj kazni ovaj Sud je zaključio da ista nije prestroga.Za počinjeni prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 50 do 200 DEM odnosno odgovarajući iznos u EUR-ima u protuvrijednosti domaće valute ili kazna zatvora do 30 dana,te kako se prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri prekršajne sankcije odlučio za novčanu kaznu,po ocjeni ovog Suda izrečena novčana kazna je primjerena težini počinjenog prekršaja,stupnju krivnje te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne i ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom na žalitelja odgojno djelovati tako da ubuduće neće činiti iste ili slične prekršaje,odnosno da je novčana kazna dovoljno individualizirana osobi žalitelja .Prvostupanjski sud je dao valjane razloge pri izricanju kazne,tako da je i ovaj žalbeni navod koji se odnosi na odluku o kazni,neosnovan.

 

11. Nadalje, ovaj Sud je na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona okrivljenika obvezao na naknadu troškova žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13) propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, troškovi žalbenog postupka od 200,00 kuna po mišljenju ovog Suda su primjereni s obzirom na trajanje i složenost prekršajnog postupka.

 

12. Iz navedenih razloga valjalo je presuditi kao u izreci.

 

U Zagrebu, 4. studenog 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku u 4 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.