- 1 -

Broj:Jž-1540/2020 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

             Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja: Anđe Ćorluka, kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljene M.S. i dr. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj:70/17., 126/19. i 84/21), odlučujući o žalbama okrivljene M.S. i okrivljenog M.S. kojeg brani J.J., odvjetnik iz Đ., podnesenima protiv presude Općinskog suda u Đakovu od 26. kolovoza 2020., broj:9.PpJ-145/2020-17, na sjednici vijeća održanoj dana 4. studenoga 2021.

r i j e š i o   j e

Prihvaćaju se žalbe okrivljenih M.S. i M.S., ukida se pobijana presuda u cijelosti i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

   Obrazloženje

              1. Prvostupanjskom presudom okrivljeni M.S., M.S. i B.A. su proglašeni krivima i kažnjeni novčanom kaznom u iznosu od 7.000,00 kuna svaki zbog prekršaja iz članka 22. stavka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, pobliže opisanih u izreci pobijane presude, a ako u roku određenom pobijanom presudom plate dvije trećine izrečene novčane kazne, novčane kazne smatrat će se plaćenima u cjelini (članak 152. stavak 3. Prekršajnog zakona).

              Istom presudom okrivljenicima su izrečene zaštitne mjere zabrane približavanja i to: M.S. zabrana približavanja okrivljenom M.S., okrivljenom M.S. zabrana približavanja okrivljenoj M.S. i okrivljenom B.A. zabrana približavanja okrivljenom M.S. i žrtvi nasilja K.S. sve u trajanju od tri mjeseca na udaljenost od 50 metara na bilo kojem mjestu na području RH.

              Navedenom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu i to: M.S. u iznosu od 280,00 kuna, M.S. u iznosu od 200,00 kuna i B.A. u iznosu od 400,00 kuna.

              2. Protiv te presude okrivljeni M.S. i M.S. su pravodobno podnijeli žalbe, okrivljena M.S. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajno pravnim sankcijama, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, a okrivljeni M.S. zbog bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o prekršajnopravnim sankcijama i odluke o troškovima postupka. Žaliteljica navodi da nije počinila nikakvo nasilje u obitelji niti je to ikada radila, dijete ju je zvalo i plakalo i iz tog razloga je išla po njega, smatra da bi svaka majka isto postupila da zaštiti svoje dijete, novčanu kaznu nije u mogućnosti platiti, jer skrbi o svoje dvoje djece, plaća kredit od pokojnog svekra i plaća 800,00 kuna alimentacije za treće dijete koje je kod oca, a on njoj ne plaća alimentaciju za djecu koja su s njom. Žalitelj navodi da je izreka presude proturječna razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi su nejasni i proturječni i prvostupanjski sud uopće ne navodi razloge zbog kojih smatra da je on počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret, nema niti analize obrane okrivljenika, povrijeđeno mu je pravo obrane jer mu nije dana prilika neposrednog ispitivanja trećeokrivljenika kao sudionika supočinitelja djela, odnosno nejasno je kada je trećeokrivljenik dao svoj iskaz kad nije prisustvovao raspravi, sud pogrešno smatra nevjerodostojnim iskaz svjedoka policijskog službenika I.P. koji je postupao po dojavi i sastavio zapisnik o očevidu pokazivanju sudionika, jer isti nije prisustvovao kritičnom događaju, a sud nije ispitao ostale svjedoke, prije svega H.S. koji je neposredni svjedok događaja i ima relevantna saznanja o događaju, zbog svega ni odluka o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka ne može opstati kao zakonita.

              Žalitelji predlažu da se radi razloga navedenih u žalbama, žalbe prihvate.

              3. Žalbe su osnovane.

              4. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18) Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

              5. Pravilno žalitelj u žalbi navodi da prvostupanjski sud u obrazloženju presude nije dao dostatne razloge za obrazloženje svog zaključka o njegovoj krivnji, već je samo paušalno naveo obrane sve troje okrivljenika i iskaz svjedoka kao temelje za zaključak o krivnji, pri čemu njegov iskaz nije podrobno analizirao niti ga  doveo u međusobnu vezu s obranom prvo i drugookrivjenika i ostalih provedenih dokaza.

              Stoga, iz obrazloženja presude nije razvidno na temelju čega je prvostupanjski sud utvrdio da je žalitelj počinio upravo one radnje koje su opisane u izreci presude niti je dao valjano obrazloženje na temelju kojih utvrđenih činjenica izvodi zaključak o njegovoj krivnji.

              6. U vezi s tim ni činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno kako to osnovno prigovaraju žalitelji.

              7. Zbog navedenog, trebalo je na temelju članka 206. Prekršajnog zakona ukinuti prvostupanjsku presudu u cijelosti, odnosno i u odnosu na okrivljenog B.A. koji u ovom predmetu nije podnio žalbu (članak 202. stavak 6. Prekršajnog zakona), s tim da će prvostupanjski sud u ponovnom postupku otkloniti nedostatke na koje mu je ovaj Sud ukazao ovim rješenjem te nakon provedenog dokaznog postupka i ocjenom u postupku svih provedenih dokaza i pravnorelevantnih činjenica, respektirajući navode žalbe donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

              Zbog izloženih razloga odlučeno je kao u izreci.

          U Zagrebu 4. studenoga 2021.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 6 primjeraka: za spis, žalitelje i branitelja žalitelja, tužitelja.