Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu,
te Luciji Justić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja A. J., Z., U.
A. S…., zastupanog po opunomoćeniku T. K., odvjetniku u
Z., N. M…., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske,
Vojnostegovnog suda, Zagreb, Ilica 256 b, zastupano po službenoj osobi V.
D., radi stegovnog prijestupa, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 28.
listopada 2021. u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja i službene
osobe tuženika, 4. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika
Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Vojnostegovnog suda, Klasa: UP/I-805-
12/20-05/93, Urbroj: 512-21-20-21 od 2. listopada 2020.

i

r i j e š i o j e

Odbija se prijedlog tužitelja za odgodnim učinkom tužbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/I-805-12/20-05/93, Urbroj: 512-21-
20-21 od 2. listopada 2020. tužitelj je proglašen odgovornim što je dana 14. lipnja

2020., oko 23:00 sati, na predjelu I. o. u Z., prilikom redovite kontrole od
strane policijskih službenika Postaje pomorske i aerodromske policije Z. (PPiAP),
kod njega u kutiji s cigaretama pronađena dva prozirna PVC smotuljka u kojima se
nalazila praškasta tvar za koju je preliminarnim testiranjem utvrđeno da se radi o 5,1
gram opojne droge Amfetamina tzv. ,,Speed", čime je povrijedio odredbe članka 36.
stavka 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske („Narodne
novine", broj: 91/09; dalje: Pravilnik) te je u cilju izbjegavanja prekršajne odgovornosti
pokušao pojeći s mjesta događaja u čemu je bio spriječen te od strane policijskih

2 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

službenika PPiAP Z. i priveden u njihove službene prostorije, dakle, nedolično se
ponašao na način kojim nanosi štetu ugledu MO i OS RH, čime je počinio stegovni
prijestup iz članka 175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u Oružanim snagama
Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 73/13, 75/15, 50/16, 30/18, 125/19, dalje:
Zakon o službi u OS RH), pa mu se temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o
stegovnoj odgovornosti („Narodne novine“, broj 122/15; dalje: Pravilnik o stegovnoj
odgovornosti) i članka 181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u OS RH izriče
stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe.

2. U tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika, tužitelj je u
bitnom naveo da osporeno rješenje počiva na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju
i povredi materijalnog prava. Navodi da tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu da bi
materija zatečena u posjedu tužitelja inkriminirane prigode u kutiji cigareta u dva
prozirna paketića bila - opojna droga. Među pisanim dokazima tuženik da je izveo
presudu Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela broj: 21 Pp J-…/2020 od 30.
lipnja 2020. i za koju je utvrdio da je pravomoćna, a prema toj presudi tužitelj je bio
pravomoćno oslobođen optužbe da bi prilikom istog događaja od 14. lipnja 2020. koji
je i predmet ovdje osporavane pojedinačne odluke, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. i st.

1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga odnosno oslobođen optužbe da bi u toj
prigodi posjedovao drogu. Članak 6. st. 3. Zakona o sudovima propisuje da je svatko
u Republici Hrvatskoj dužan poštivati pravomoćnu i ovršnu odnosno izvršnu sudsku
odluku i njoj se pokoriti, pa to vrijedi i za tuženika, te ističe da se presuđena stvar ima
smatrati istinom (res iudicata pro veritate habetur). Takvo da je procesnopravno
uređenje u parničnom postupku, a koje vrijedi i za upravni postupak. Dakle, ne
uvažavajući navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Z. broj 21 Pp J-
…/2020, tuženik da je pogrešno utvrdio činjenično stanje u osporavanom rješenju
kada je uzeo kao dokazanu odlučnu činjenicu da se radilo o opojnoj drogi amfetamin
tzv. "speed". I pod uvjetom da ne bi postojala navedena pravomoćna presuda koju
svatko mora poštovati, opet činjenično stanje nije utvrđeno što se tiče pitanja je li se
radilo o drogi, pa je valjalo da tuženik , prema stanju spisa i predmeta, oslobodi tužitelja
odgovornosti za navedeni vojnostegovni prijestup. Naime, tužitelj je u pisanoj izjavi
zapovjedniku voda od 16. lipnja 2020. naveo da mu je prije odlaska u grad prijatelj
R. dao 5 grama amfetamina da počasti društvo. Na usmenoj raspravi pred
tuženikom 29. rujna 2020. tužitelj je pojasnio da je on znao kako se radi o drogi iz
razloga što mu je prijatelj R. to rekao, te je tuženiku za zaključak da se baš radilo
o amfetaminu u količini od 5,1 gram, bila je dovoljna ovakva izjava i iskaz tužitelja u
vezi s službenom zabilješkom Policijske uprave zadarske, Postaje pomorske i
aerodromske policije od 15. lipnja 2020. o preliminarnom ispitivanju materije nalik na
drogu testom MMC Opiates/amphetamines. Tužitelj je, dakle, priznao da je kritične
prigode posjedovao spornu materiju za koju on misli da je droga jer mu je tako rekla
treća osoba, a službena bilješka policije i primijenjeni test nemaju dokaznu snagu iz
koje bi se iznad razumne sumnje moglo utvrditi da se radi o drogi, pogotovo da se radi
o čistom amfetaminu i to u količini od 5,1 gram, već je za to potrebno toksikološko
vještačenje. Da je tome tako, vidljivo je već iz samo zabilješke policije na koju se
tuženik poziva gdje policijski službenici navode da se radi tek o osnovi sumnje na
temelju provedenog testa da bi to bila droga amfetaminskog tipa, a ne o osnovanoj
sumnji, te iz naloga o vještačenju od 15. lipnja 2020. kojeg je ista policijska postaja
uputila Centru za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Odjelu kemijsko-
fizikalnih i toksikoloških vještačenja. Međutim, tuženik takvim nalazom vještačenja nije
raspolagao, pa je na osnovi indicija pogrešno zaključio da se bez sumnje radilo o drogi,
o amfetaminu te o količini od 5,1 gram. Bez obzira na sve, tuženik da je pogrešno

3 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

utvrdio činjenično stanje jer je temeljem pravomoćne presude trebao zaključiti da
tužitelj nije počinio prekršaj posjedom droge, pa time ni vojnostegovni prijestup jer
ukoliko se ne radi o posjedu droge ne radi se ni o nedoličnom ponašanju. Iako se radi
o tome da nisu utvrđeni elementi stegovnog prijestupa za koji je tužitelj proglašen
odgovornim i kažnjen najtežom mogućom stegovnom kaznom - prestankom djelatne
službe, podredno se tužitelj izjašnjava i o pogrešnoj primjeni materijalnog prava kao
nepravilnoj primjeni odredbe čl. 181. st. 1. t. 12. Zakona o službi u OS RH. Naime, za
predmetni stegovni prijestup izrečena je drakonska kazna, s obzirom na okolnosti
događaja te podatke o ličnosti tužitelja i dosadašnjem obavljanju vojne službe. Za
stegovni prijestup predviđene su u čl. 181. st. 1. navedenog Zakona dvanaest
stegovnih kazni, od kojih je ona izrečena tužitelju najteža. Poziva se na odredbu čl.

179. st. 6. istog Zakona, te drži da je tuženik izašao iz zakonskog okvira odredbi čl.

179. Zakona kada je isključivo izricanje prestanka djelatne službe temeljio na potrebi
utjecaja na sve ostale vojne osobe da ne krše vojnu stegu jer je to neprihvatljivo u
oružanim snagama, a bez obzira na olakotne okolnosti. Za postizanje tog cilja
(generalne prevencije) u slučaju tužitelja na raspolaganju Sudu bile se i druge
adekvatne kazne kao npr. zaustavljanje u napredovanju u službi u trajanju od jedne do
pet godina, zaustavljanje u promaknuću u činu, smanjenje plaće od 11% do 33% u
trajanju od tri do dvanaest mjeseci (čl. 181. st. 1. t.1.,2. I 4. istog Zakona), koje mogu
utjecati na druge vojne osobe da izbjegavaju kršenje vojne stege dodirom s drogom.
Od olakotnih okolnosti koje je, tuženik da je trebao tužitelju uzeti u obzir su: - okolnosti
u kojima je prekršena vojna stega, a koje ne ukazuju na izrazito nedolično ponašanje,
događaj je bio izvan službe i vojne odore, nije bio u prisutnosti bilo koje vojne osobe,
nije nanosio nikakvo narušavanje javnog reda ni mira trećim osobama, - posljedice
kršenja vojne stege, koje su male, a ne izrazite da bi zasluživale najstrožu kaznu, šteta
ugledu MO i OS RH svodi se na posredno saznanje o događaju unutar tužiteljeve vojne
jedinice, događaj nije javno poznat pa je šteta ugledu oružanih snaga mala, pobude iz
kojih je prekršena vojna stega kada je tužitelj ponio paketiće jer mu je bilo neugodno
odbiti "prijatelja", nisu zlonamjerne ili opasne prema MO i OS RH, dotadašnji rad i
ponašanje tužitelja bili su kroz 5 godina vojne službe gotovo besprijekorni, što proizlazi
iz dokaza u spisu odnosno prijedloga za daljnje postupanje te izjave o ljudskim i radnim
značajkama za tužitelja koje je sastavio zapovjednik HRZ, 93. Krila, Zapovjedne satnije

16. lipnja 2020., te tužitelj kao vojnik nikad nije bio ni kažnjavan, ni kazneno ni
prekršajno, pa ni stegovno. Stoga je izrečena kazna, sve ukoliko bi stegovni prijestup
bio dokazan (što nije), drakonska i arbitrarna odnosno diskrecijska jer je izvan
zakonskih mjerila. Dodatno se tužitelj osvrće i na opravdano isticanje velike opasnosti
po službu u oružanim snagama doticaja vojnih osoba s "dilerima", koja međutim nema
nikakve veze s tužiteljem - vojnikom A. J.. Za takvo povezivanje
tuženik nema ni najmanje naznake u spisu predmeta, a put kojim je vojnik J.
došao u posjed materije za koju se tvrdi da je amfetamin ( darovanjem od strane
"prijatelja" koji je bio na tužiteljevoj rođendanskoj večeri) ni s čim nije osporen, a sam
po sebi ne uključuje kontakte s dilerom. Slijedom navedenog predlaže sudu donošenje
presude kojom se usvaja tužbeni zahtjev i poništava osporeno rješenje tuženika i
utvrđuje da tužitelju nije prestala djelatna vojna služba i nalaže se tuženiku da tužitelja
vrati u djelatnu vojnu službu kao vojnika i rasporedi na raniju dužnost, te da se tužitelj
oslobađa odgovornosti za prijavljeni stegovni prijestup. Uz navedeno, u tužbi se
predlaže i donijeti odluku o odgodnom (suspenzivnom) učinku tužbe i posljedičnog
upravnog spora u odnosu na izvršenje osporavanog rješenja (čl. 26. st. 2. Zakona o
upravnim sporovima), s obzirom na veliku materijalnu i nematerijalnu štetu koja bi za
tužitelja mogla nastati izvršenjem navedenog rješenja prije okončanja upravnog spora,

4 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

a time posredno I za MO, dok s druge strane postoji vjerojatnost da isto rješenje bude
poništeno u ovom postupku. Na kraju, potrebno je istaknuti i činjenicu da je osporavano
rješenje doneseno u prvostupanjskom upravnom postupku, da je stoga isto samo po
sebi konačno, pa tužitelj nije imao mogućnost podnošenja žalbe na navedeno, kao ni
mogućnost da podnesenom žalbom prouzroči suspenzivan učinak na pobijano
rješenje. Stoga se tim više nameće potreba da upravna tužba izazove takav učinak,
jer ista de facto za tužitelja ima značaj žalbe.

3. U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je osporenim rješenjem tuženika,
utvrđeno kako je vojnik A. J., rođen ………. godine, u vrijeme
počinjenja djela raspoređen na dužnost strijelac u 3. desetini, V. z. o.-
Z. D., Z. s., ... k., HRZ, trenutno razriješen dužnosti zbog
udaljenja iz službe rješenjem zapovjednika ... k., KLASA: UP/I 805-03/20-05/01,
URBROJ: 3458-0102-20-03 od 16. lipnja 2020. s danom 16. lipnja 2020., u OS RH od

15. rujna 2015., odgovoran što je dana 14. lipnja 2020. godine, oko 23:00 sati, na način
opisan u izreci osporenog rješenja, nedolično se ponašao na način kojim se nanosi
šteta ugledu MO i OS RH, čime je počinio stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3.
točke 25. Zakona o službi u OS RH, pa mu se temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika
o stegovnoj odgovornosti i članka 181. stavka 1. točka 12. Zakona o službi u OS RH
izrekla stegovna kazna prestanka djelatne vojne službe. Tuženik u bitnom iznosi
sadržaj tužbe i navodi kako tužbeni navodi nisu osnovani, te da je postupak koji je
prethodio osporenom rješenju proveden sukladno pravilima Zakona o općem
upravnom postupku, utvrđene su sve činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje
konkretne upravne stvari i pravilno je primijenjeno materijalno pravo. Vezano za
navode tužitelja kako tuženik nije utvrdio odlučnu činjenicu da bi materija zatečena u
posjedu tužitelja inkriminirane prigode u kutiji cigareta u dva prozirna paketića bila
opojna droga, tuženik ističe kako je izneseno Vojnostegovni sud utvrdio na temelju
izjave samog tužitelj. Naime, tužitelj da je na usmenoj raspravi dana 29. rujna 2020.
iskazao da mu je prijatelj R., neposredno prije dolaska do sunčanog sata u Z.,
dao 5 grama amfetamina da počasti društvo jer mu je bio rođendan, a njemu je bilo
neugodno odbiti ga, pa je isto uzeo i stavio u džep, u kutiju cigareta. Također je naveo
kako je znao da se radi o opojnoj drogi iz razloga što mu je prijatelj tako rekao. Pored
navedenog, da se radi o drogi proizlazi i iz službene zabilješke policijskih službenika
Postaje pomorske i aerodromske policije Z. od 14. lipnja 2020., u kojoj, pored
ostalog, stoji da je po obavljenom vaganju provedeno i preliminarno ispitivanje uzoraka
po testu MMC Opiates/Ampheamines, te je rezultat ispitivanja ukazao na postojanje
osnovane sumnje da je navedena tvar droga amfetaminskog tipa. Nadalje, među
pisanim dokazima Vojnostegovni sud izveo je presudu Općinskog suda u Z.,
Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 i za koju je utvrdio pravomoćnost. Prema
toj presudi tužitelj je bio pravomoćno oslobođen optužbe da bi počinio prekršaj iz
članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, odnosno oslobođen
da bi u toj prigodi posjedovao drogu, pa stoga tužitelj smatra da je ne uvažavajući
navedenu pravomoćnu presudu Općinskog suda u Z., Vojnostegovni sud pogrešno
utvrdio činjenično stanje u osporavanom rješenju kada je uzeo kao dokazanu odlučnu
činjenicu da se radilo o opojnoj drogi amfetamin, tzv. ,,Speed". Vezano za navedeno
ističe da je tužitelj navedenom presudom Prekršajnog odjela Općinskog suda u Z.,
od 30. lipnja 2020., oslobođen optužbe da je počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. i

1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, iz razloga što iz optuženja ne proizlaze
zakonska obilježja prekršaja iz navedenog članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju
zlouporabe droge, pa je Sud u fazi ispitivanja optužnog prijedloga donio odluku o
oslobađanju istog, te je u obrazloženju predmetne presude navedeno da tužitelj ima

5 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

mogućnost podnijeti novi optužni prijedlog kojim se okrivljeniku stavlja na teret
posjedovanje konkretne opojne droge. Vezano za navedeno tuženik ističe i činjenicu
da Vojnostegovni sud nije formalno vezan odlukama prekršajnih sudova, a što proizlazi
iz odredbi članka 172. stavka 3. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike
Hrvatske koji propisuje da se stegovni postupak vodi bez obzira na tijek prekršajnog
postupka. Prema stavku 2. istog članka prekršajna odgovornost ne isključuje stegovnu
odgovornost ako djelo koje je predmet prekršajnog postupka predstavlja i kršenje vojne
stege. Vezano za preliminarno testiranje ističe da je preliminarni test za droge MMC
Opiates/Amphetamines, savršeno sposoban otkriti o kojem tipu droga se radi i koji
služi upravo za tu svrhu. Takvi testovi se možda nazivaju preliminarnim, međutim
njihovi rezultati zbog toga da nisu manje točni. Nadalje, glede prigovora vezanih za
izrečenu stegovnu kaznu ističe da je, obzirom na članak 36. stavak 1. Pravilnika (kojim
je pripadnicima OS RH zabranjeno konzumiranje i posjedovanje opojnih droga), svaki
postupak i radnja u svezi zlouporabe droga strogo zabranjen pripadnicima OS RH i da
su, kao takvi, nespojivi s pravima i obvezama koje proizlaze iz službe u OS RH te da
se radi o oblicima kršenja vojne stege osobito štetnim, kako po ugled pripadnika OS
RH, tako i Ministarstva obrane, a imajući u vidu opću svrhu poštivanja vojne stege i
zabranu kršenja iste. Stav je upravnih sudova, a i Visokog upravnog suda RH, da izbor
kazne podliježe slobodnoj ocjeni tuženika, u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa
svrhom radi koje je ta ovlast dana. Vojnostegovni sud je svoju odluku, sukladno članku

179. stavku 6. Zakona o službi u OS RH, obrazložio te ističe da su se upravni sudovi,
u pravilu, pozivali na odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima,
navodeći da nisu ovlašteni ulaziti u pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne
ocjene javnopravnog tijela. Treba istaknuti i činjenicu da je Vojnostegovni sud, dana

13. studenoga 2020., zaprimio dopis zapovjednika .. satnija Vojne policije bojnika
J. T., u prilog kojeg dostavlja presliku dopisa načelnika Postaje pomorske i
aerodromske policije Z. od 19. listopada 2020., iz kojeg je razvidno da su isti protiv
A. J. dana 19. listopada 2020. ponovno podnijeli Optužni prijedlog
sukladno obrazloženju presude Općinskog suda u Z. od 30. lipnja 2020.. U prilogu
navedenog dopisa, koji prileže spisu predmeta, načelnik Postaje pomorske i
aerodromske policije Z. nalazi se i preslika Zapisnika o vještačenju Službe
kemijsko-fizikalnih i toksikoloških vještačenja, C. z. f. i.,
i. i v. „I. V." od 30. rujna 2020., iz kojeg je razvidno da je
grumenasto-praškasta materija amfetamin. Iz navedenog proizlazi da je Vojnostegovni
sud, kojim slučajem, i čekao ovo toksikološko vještačenje, izrečena kazna za tužitelja
bi u konačnici bila ista. Slijedom gore navedenog, tuženik predlaže da sud odbije
tužitelja sa tužbom i tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4. U sporu je održana rasprava 28. listopada 2021., a čime je strankama, kao i
dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim
sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS)
dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet
ovog upravnog spora, a na kojoj je opunomoćenik tužitelja naveo da ustraje u tužbi i
svim navodima iznesenim u istoj, te je opreza radi predložio sudu izvođenje dokaza
toksikološkim vještačenjem materije oduzete od tužitelja, premda smatra ispravnijim
ukinuti odluku zbog ovog činjeničnog pitanja koje je prejudicijelno da bi se moglo
odlučiti o stegovnom djelu i stegovnoj kazni, dok je službena osoba tuženika navela
da ostaje kod odgovora na tužbu kao i obrazloženja osporenog rješenja, te je predložila
da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

6 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

5. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu
u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog
tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

6. Sud je odbio izvođenje dokaza toksikološkim vještačenjem kao suvišno i
nepotrebno držeći da se pravilna i zakonita odluka može donijeti na temelju podataka
spisa predmeta, ocjenom dokaza sadržanih u istom, a o čemu će se sud dodatno
očitovati u nastavku obrazloženja presude.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Nakon razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka

55. stavka 3. ZUS-a sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika kojim
je tužitelj proglašen odgovornim za stegovni prijestup iz članka 175. stavka 3. točke

25. Zakona o službi u OS RH, počinjen na način pobliže opisan u izreci tog rješenja,
pa mu je temeljem članka 41. stavka 2. Pravilnika o stegovnoj odgovornosti i članka

181. stavka 1. točke 12. Zakona o službi u OS RH izrečena stegovna kazna prestanka
djelatne vojne službe.

10. Odredbom članka 174. stavka 1. Zakona o službi u OS RH vojna stega je
točno, potpuno i pravodobno obavljanje poslova i zadaća u Oružanim snagama u
skladu s ovim Zakonom, drugim propisima, pojedinačnim aktima i zapovijedima
nadređenih osoba te poštovanje načela ponašanja u vojnoj službi i izvan nje. Stavkom

2. istog članka propisano je da kršenjem vojne stege smatra se svako ponašanje
suprotno odredbi stavka 1. ovoga članka.

11. Odredbom članka 175. stavka 3. točkom 25. Zakona o službi u OS RH kao
stegovni prijestup je propisano nedolično ponašanje koje nanosi štetu ugledu
Ministarstva obrane i Oružanih snaga.

12. Prema članku 36. stavku 1. Pravilnika o službi u Oružanim snagama
Republike Hrvatske, pripadnicima Oružanih snaga zabranjeno je konzumiranje
alkoholnih pića za vrijeme službe. Konzumiranje i posjedovanje opojnih droga je
zabranjeno.

13. Člankom 181. stavkom 1. Zakona o službi u OS RH su predviđene stegovne
kazne, a između ostalih, točkom 12. je predviđena kazna prestanak djelatne vojne
službe.

14. Prema članku 179. stavku 2. Zakona o službi u OS RH, opća svrha
propisivanja, izricanja i primjene stegovnih sankcija jest da sve vojne osobe poštuju
vojnu stegu i da nitko ne krši vojnu stegu te da se počinitelji kršenja vojne stege
ubuduće tako ponašaju. Svrha izricanja stegovnih sankcija je da se, uvažavajući opću
svrhu stegovnih sankcija, izrazi prijekor zbog počinjenog kršenja vojne stege, utječe
na stranku da ubuduće ne krši vojnu stegu, utječe na sve ostale vojne osobe da ne
krše vojnu stegu i da se primjenom propisanih sankcija utječe na svijest vojnih osoba
o neprihvatljivosti kršenja vojne stege i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
(stavak 3.) Stavkom 6. je propisano da pri odabiru vrste i mjere stegovne sankcije
uzima se u obzir vrsta kršenja vojne stege, posljedice kršenja vojne stege, stupanj
krivnje osobe protiv koje se vodi postupak, pobude iz kojih je prekršena vojna stega,
okolnosti u kojima je prekršena vojna stega, dotadašnji rad i ponašanje osobe protiv
koje se vodi postupak, narav njezina posla, njezin odnos prema oštećeniku i naknadi
štete prouzročene kršenjem vojne stege te druge olakotne i otegotne okolnosti.
15. Među strankama u ovom sporu je sporno je li se kod tužitelj dana 14. lipnja

2020. prilikom redovite kontrole od strane policijskih službenika Postaje pomorske i
aerodromske policije Z. (PPiAP), u kutiji s cigaretama u kojoj su pronađena dva
prozirna PVC smotuljka, u istima nalazila opojna droga amfetamin tzv. ,,Speed".

7 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

16. Među strankama nije sporno da je tužitelj pravomoćnom presudom
Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 od 30. lipnja

2020. oslobođen od optužbe da je 14. lipnja 2020. u 23:00 sati na I. o. u
Z. na upit policijskog službenika da li kod sebe posjeduje predmete kaznenog djela
ili prekršaja dragovoljno iz lijevog džepa donjeg dijela trenerke izručio kutiju cigareta u
kojoj su se nalazila dva prozirna PVC smotuljka u kojoj se nalazila bijela praškasta tvar
koja svojim karakteristikama ukazuje na drogu „amfetamin“ tzv. „speed“ u količini od 1
PVC smotuljak 1,5 grama, 1 PVC smotuljak 3,6 grama, ukupne težine 5,1 gram, pa da
je počinio prekršaj iz članka 54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge
(„Narodne novine“ broj 107/01, 87/02, 163/03, 141/04, 40/07, 149/109, 84/11 i 80/13).
17. Iz podataka spisa predmeta, i to iz spisu priležeće vlastoručne napisane i
potpisane izjave tužitelja od 16. lipnja 2020. razvidno da je isti naveo da je dana 14.
lipnja 2020. nakon večere sa prijateljima i roditeljima, izašao oko 23:00 sati prošetati s
rođakom i prijateljem jer mu je bio rođendan i da mu je prije odlaska u grad prijatelj
R. dao 5 grama amfetamina da počasti društvo, te da su došli do „Pozdrava
Suncu“, gdje su se parkirali i gdje ih je zaustavila policija i u pretresu da je kod njega
našla opojnu drogu, te da su ga priveli i da u policiji nije testiran na droge jer je inspektor
zaključio da nije pozitivan i da je istu večer nakon zapisnika pušten. Ujedno je naveo
da je spreman u svakom trenutku pristupiti testiranju na droge.

18. Nadalje, spisu predmeta prileži i zapisnik s usmene rasprave održane pred
tuženikom 29. rujna 2020., a na kojem je tužitelj saslušan te je naveo da se osjeća
odgovornim za prijavljeni prijestup i da ostaje kod izjave koju je vlastoručno napisao i
potpisao dana 16. lipnja 2020., da je upoznat sa pravilima službe i da mu je poznato
da je pripadnicima Oružanih snaga RH zabranjeno posjedovanje i konzumiranje droge.
Toga 14. lipnja 2020. da mu je bio rođendan te da je nakon večere sa roditeljima, s
rođakom i prijateljem otišao u grad. Neposredno prije dolaska do sunčanog sata u
Z. prijatelj R. da mu je dao 5 grama amfetamina da počasti društvo, te da mu
je bilo neugodno da ga odbije pa da je isto uzeo od njega i stavio u džep u kutiju
cigareta. Nadalje, na upite je izjavio da su policijski službenici rekli da su stali iz razloga
nepropisnog parkiranja auta, a kada su pretresli auto i od njih zatražili da izvade sve iz
džepova, policajci da su otvorili kutiju sa cigaretama koje je izvadio iz džepa i u njoj da
su pronašli dva smotuljka amfetamina koje mu je dao prijatelj R.. Kada su isti
pronašli taj amfetamin da ga je uhvatila panika pa da je krenuo bježati ali da je na
njihovu upozorbu stao te da su ga priveli u policijsku postaju radi sačinjavanja
zapisnika, a nakon dolaska VP i njihovog sastavljanja zapisnika da je pušten doma.
Iskazao je i da mu je žao i da se kaje zbog toga što se je doveo u ovu situaciju jer inače
da ne konzumira droge i nikada da ih nije konzumirao. Naveo je i da mu je bilo čudno
što mu je prijatelj R. dao te amfetamine ali da mu je bilo neugodno odbiti ga pa
da je iste stavio u kutiju od cigareta i da je ovo prvi put se dogodilo da mu je netko
zbog proslave rođendana ponudio drogu, a inače da se ne kreće u takovom društvu.
Isto tako je na upit opunomoćenika naveo da je on znao kako se radi o drogi iz razloga
što mu je prijatelj R. to rekao i da već pet godina živi u izvanbračnoj zajednici sa
nevjenčanom suprugom J. V. koja je po struci grafički tehničar te je i ona
odlučila da ode u vojsku i ovih dana kreće na temeljnu vojnu obuku u P. iz razloga
što su obadvoje odlučili da budu pripadnici Hrvatske vojske i da im je to životni cilj, te
da mu se ponovno dogodi slična situacija isto bi odbio i ne bi ni od koga više uzeo
drogu.

19. Iz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave zadarske, broj: 511-18-16/05-5-6-1/2020 od 14. lipnja 2020. je razvidno da su od tužitelja dvije

8 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

prozirne PVC vrećice u kojim se nalazi praškasta tvar karakteristična za drogu
amfetamin tzv. speed, ukupne težine 5,1 grama.

20. S obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući u vidu gore citirane
zakonske i podzakonske odredbe, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno
rješenje tuženika, odnosno ovaj sud drži kako je tužiteljeva odgovornost utvrđena u
pravilno i zakonito provedenom stegovnom postupku tijekom kojeg nisu počinjene
povrede postupka koje bi bile od utjecaja na zakonitost osporenog upravnog akta, u
kojem je pak činjenično stane pravilno i potpuno utvrđeno, nakon čega je na tako
utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, upravo suprotno
tužbenim prigovorima.

21. Osporeno rješenje tuženika u pogledu među strankama sporne činjenice je
li tužitelj kritične prigode zaista posjedovao opojnu drogu „amfetamin“, se u bitnom
obrazlaže time da je na temelju provedenog dokaznog postupka nedvojbeno utvrđeno
da je tužitelj postupao na način kako je to navedeno u dispozitivu tog rješenja i na taj
način počinio opisanu povredu vojne stege, navodeći da je tužitelj na usmenoj raspravi
pred tuženikom nedvosmisleno izjavio da se osjeća odgovornim za prijavljeni stegovni
prijestup, da je upoznat s pravilima službe i da mu je poznato da je pripadnicima
Oružanih snaga RH zabranjeno posjedovanje i konzumiranje droge, te da je od
prijatelja R. uzeo 5 grama droge Amfetamin koju je stavio u kutiju cigareta i kako
je znao da se radi o drogi jer mu je to prijatelj rekao. Nadalje, u svojoj izjavi od 16.
lipnja 2020., kao i u izjavi danoj na usmenoj raspravi tužitelj priznaje da je zatečen u
posjedu 5,1 grama droge Amfetamina tzv. „Speed“, a koje utvrđivanje je dana 15. lipnja

2020. uz njegov pristanak kada je navedenu drogu dragovoljno predao policijskim
službenicima, izvršeno u prostorijama PPiAP Z., testom na droge MMC
Opiates/Amphetamines, što nitko, pa tako niti tužitelj ne spori, a koji je savršeno
sposoban otkriti o kojem tipu droge se radi i koji služi upravo za tu svrhu. Ocjenjujući
izjave stranke, ovdje tužitelja, te ih uspoređujući s dokumentacijom priloženom spisu,
tuženik je u potpunosti priklonio vjeru iskazima stranke da je bio zatečen od strane
policijskih službenika PPiAP Z. u posjedu 5,1 gram droge „Amfetamin“ tzv. „Speed“
dana 14. lipnja 2020. oko 23:00 sati na Istarskoj obali u Z., držeći ga uvjerljivim,
objektivnim i okolnosnim, a koji se uklapa i u službenu dokumentaciju. Posebno se
ističe činjenica da je tužitelj vrlo dobro upoznat kroz do sada provedeno vrijeme u
Oružanim snagama sa propisima kojima se uređuje služba i stega u OS, kao i sa svim
pravilima života i rada vojnih osoba, njihovim prvima i obvezama, te odgovornostima.
Zbog toga da mu je i moralo i trebalo biti jasno kako Oružane snage imaju nultu stopu
tolerancije za posjedovanje, konzumiranje i općenito svaki dodir s opojnim drogama,
te da je stegovna kazna koja se izriče za stegovne prijestupe vezana za opojne droge
već dugi niz godina isključivo ona najteža, dakle prestanak službe.

22. Kod ovakvog stanja stvari, dakle u okolnostima kada tužitelj tijekom
upravnog postupka niti ne spori činjenicu posjedovanja opojne droge „Amfetamina“,
štoviše jednako iskazuje i na usmenoj raspravi pred tuženikom kao i u vlastoručno
napisanoj i potpisanoj izjavi od 16. lipnja 2020. koja prileži spisu, odnosno priznaje da
je kritične prigode posjedovao opojnu drogu „Amfetamin“, a da se radi upravo o
navedenoj opojnoj drogi proizlazi i iz spisu priležeće službene bilješke o preliminarnom
ispitivanju uzorka po testu MMC Opisates/Amphetamines od 15. lipnja 2020. (rezultat
ukazuje na postojanje osnovane sumnje da je navedena tvar droga amfetaminskog
tipa), te da je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja naveo koje je dokaze izveo
te kojim dokazima i iz kojih razloga je poklonio vjeru, slijedom čega je ocjenom svakog
dokaza posebno te svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog

9 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

dokaznog postupka, činjenicu posjedovanja opojne droge kod tužitelja kritične prigode,
utvrdio kao dokazanu, a koje obrazloženje kao valjano prihvaća i ovaj sud.

23. Tužitelj, tek u tužbi i tijekom ovog spora spori činjenicu da je kritične prigode
posjedovao opojnu drogu „Amfetamin“ odnosno drži da ova odlučna činjenica u
provedenom upravnom postupku nije utvrđena, odnosno da je tuženik pogrešno
utvrdio činjenično stanje kada je uzeo kao dokazanu odlučnu činjenicu da se radilo o
opojnoj drogi amfetamin tzv. „speed“.

24. U navedenom smislu tužitelj je tijekom ovog spora predložio sudu izvođenje
dokaza toksikološkim vještačenjem materije oduzete od tužitelja, a koji dokaz je ovaj
sud odbio kao suvišan i nepotreban, iz razloga jer spisu predmeta upravnog tijela koji
je dostavljen ovom sudu uz odgovor na tužbu prileži nalog o vještačenju Ministarstva
unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijke uprave zadarske, Postaje pomorske
i aerodromske policije Z., broj: 511-18-16/05-5-6-1/2020 od 15. lipnja 2020. Centru
za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja, Odjelu za kemijsko-fiozikalna i
Toksikološka vještačenja kojim je se na vještačenje dostavlja materija oduzeta od
tužitelja (dvije prozirne PVC vrećice u kojim se nalazi praškasta tvar karakteristična za
drogu amfetamin tzv., speed, ukupne težine 5,1 grama), s nalogom da se utvrdi je li
dostavljena tvar sadrži drogu ili psihotropne tvari. Isto tako spisu predmeta upravnog
tijela prileži i zapisnik o vještačenju Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i
vještačenja „I.V.“, Odjela za kemijsko-fiozikalna i Toksikološka vještačenja,
Klasa: NK-235-01/20-02/6143, Urbroj: 511-01-114-20-2 od 30. rujna 2020.
provedenom na temelju gore navedenog naloga za vještačenje, a iz kojeg je razvidno
da je primijenjenim metodama ispitivanja utvrđeno da grumenasto-praškasta materija
bruto mase 4,93 g, ukupne mase 4,38 g, ostalo 4,07 g je amfetamin. Prema Popisu
droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga, te tvari koje se mogu
uporabiti za izradu droga (NN 13/19) amfetamin se nalazi na Popisu psihotropnih tvari
i biljaka u Odjeljku 2.

25. Stoga, kod ovakvog stanja spisa predmeta, ovaj sud drži suvišnim i
nepotrebnim izvođenje dokaza ponovnim toksikološkim vještačenjem tijekom ovog
spora, te drži da iz podataka spisa predmeta, i to ocjenom svakog dokaza pojedinačno
i svih dokaza zajedno, nedvojbenim proizlazi da se je tužitelj nedolično ponašao na
način kojim nanosi štetu ugledu Ministarstvu obrane i Oružanim snagama Republike
Hrvatske upravo na način kako se to navodi u izreci osporenog rješenja, a čime je
povrijedio odredbu članka 36. stavka 1. Pravilnika i počinio stegovni prijestup iz članka

175. stavka 3. točke 25. Zakona o službi u OS RH, a kako je to pravilno utvrdio i tuženik
u osporenom rješenju. Pri tome, za istaći je da je za počinjenje predmetnog stegovnog
prijestupa sukladno gore citiranim odredbama dovoljno posjedovanje opojne droge,
dakle se radi o nultoj toleranciji u odnosu na posjedovanje iste.

26. S tim u vezi, za istaći je da neosnovano tužitelj u tužbi drži da bi se ovdje
radilo o presuđenoj stvari jer je tužitelj pravomoćnom presudom Općinskog suda u
Z., Prekršajnog odjela, broj: 21 Pp J-…/2020 od 30. lipnja 2020. bio oslobođen
optužbe da bi prilikom istog događaja od 14. lipnja 2020. koji je i predmet ovdje
osporavane pojedinačne odluke, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. i st. 1. Zakona o
suzbijanju zlouporabe droga odnosno oslobođen optužbe da bi u toj prigodi
posjedovao drogu. Ovo iz razloga jer su prekršajni i stegovni postupak odvojeni
postupci u kojima se utvrđuje različite vrste odgovornosti, te tuženik nije formalno
vezan odlukama prekršajnih sudova, a što proizlazi iz odredbe članka 172. stavka 3.
Zakona o službi u OS RH koji propisuje da se stegovni postupak vodi bez obzira na
tijek prekršajnog postupka, dok prema stavku 2. istog članka prekršajna odgovornost
ne isključuje stegovnu odgovornost ako djelo koje je predmet prekršajnog postupka

10 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

predstavlja i kršenje vojne stege. Uzgredno, za navesti je da je ujedno gore citiranom
presudom Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela tužitelj oslobođen optužbe iz
razloga što iz optuženja ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz navedenog članka

54. stavka 3. i 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droge, pa je sud u fazi ispitivanja
optužnog prijedloga donio odluku o oslobađanju istog, te je u obrazloženju predmetne
presude navedeno da tužitelj ima mogućnost podnijeti novi optužni prijedlog kojim se
okrivljeniku stavlja na teret posjedovanje konkretne opojne droge, a što u svezi
navedenog prigovora tužitelja ističe i tuženik u odgovoru na tužbu.

27. Naposljetku, glede prigovora tužitelja da je za predmetni stegovni prijestup
izrečena drakonska i aribtrarna kazna, za navesti je, da u vezi izbora stegovne kazne
u konkretnom slučaju ista podliježe slobodnoj (diskrecijskoj ) ocjeni nadležnog tijela,
u okviru zakonom dane ovlasti i u skladu sa svrhom radi koje je ta ovlast dana, dok je
upravnosudski nadzor zakonitosti pojedinačne odluke donesene primjenom slobodne
ocjene ograničen na zakonitost takve odluke, granice ovlasti i svrsi radi koje je ovlast
dana. Dakle, sam izbor vrste i mjere stegovne sankcije spada u domenu slobodne
ocjene tuženika.

28. Nadalje, za navesti je da kod propisivanja stegovnih kazni intencija
zakonodavca je da se spriječe i sankcioniraju ponašanja koja su nespojiva s
određenim zvanjima, prije svega u državnoj službi. Kod zasnivanja radnog odnosa ili
prijama u službu, kandidati moraju ispunjavati posebne uvjete iz kojih se može utvrditi
da je riječ o osobi koja je, općenito s obzirom na svoje kvalifikacije i osobine, dostojna
obavljanja državne službe pa je legitimno očekivati od te osobe da te uvjete ispunjava
i za vrijeme trajanja službe. Stoga je u potpunosti irelevantno pozivanje tužitelja da
predmetni stegovni prijestup, nije počinjen u službi, već izvan službe. Tuženik je po
ocjeni ovog suda pravilno postupio kada je cijeneći sve otegotne i olakotne okolnosti
na strani tužitelja, tužitelju izrekao stegovnu kaznu - prestanak djelatne službe,
obrazlažući navedenu odluku kako jedino ovako izrečena, najstroža kazna, primjerena
stegovnom prijestupu budući se radi o osobito teškom otklonu od vojne stege u kojem
slučaju je prednost dana prevenciji takvih oblika postupanja u OS RH pred ciljevima
individualne prevencije. Nadalje, obrazlaže kako je izrečena stegovna kazna
primjerena svim značajkama počinitelja i počinjenog stegovnog prijestupa ističući da
je posjedovanje i konzumiranje opojnih droga i supstanci apsolutno nespojivo s
vojnom službom te predstavlja opasnost po vojnu stegu kao i da se radi o jednom od
najtežih oblika kršenja vojne stege te je kao takvo nedostojanstveno, neprihvatljivo, a
konačno i zabranjeno za vojnički poziv, radi čega navodi tužbe da je takva odluka
nezakonita, odnosno da bi tuženik izašao izvan okvira propisanih zakonom, nisu
osnovani.

29. Slijedom svega prethodno navedenoga, sud je osporeno rješenje tuženika
ocijenio zakonitim jer nema zakonske osnove za donošenje drugačije odluke u ovoj
upravnoj stvari. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti iz članka 128. stavak 1.
Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na koje ovaj sud
sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je
valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev kao
neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.

30. Naposljetku, u okolnostima kada ovaj sud cijeni osporeno rješenje tuženika
u cijelosti zakonitim, to je valjalo odbiti prijedlog tužitelja za odgodom izvršenja
osporenog rješenja u smislu odredbe članka 26. ZUS-a, pa je stoga riješeno kao u
izreci rješenja.

11 Poslovni broj: 10 UsIrs-168/20-8

U Splitu 4. studenog 2021.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba
se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u
sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70.
ZUS-a).

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 67. stavka 1. u svezi članka 26. ZUS-a.

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku, uz zapisnik o objavi
- Tuženiku, uz zapisnik o objavi i uz povrat spisa po pravomoćnosti
- U spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11.
stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj
118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.