1               P-11358/15

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ,Dračevac

P-11358/2015

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji toga suda Maji Anušić, u pravnoj stvari tužitelja R. T. OIB: … iz S., V. 60, zastupan po punomoćniku V. L., odvjetniku u S., protiv tuženika T. T. iz S., U. V. 4, J., zastupan po punomoćniku M. L., odvjetnik u O., radi prestanka uznemiravanja, na održanoj glavnoj i javnoj raspravi zaključenoj dana 23.rujna 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika dana 4. studenog 2021.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku da prestane s parkiranjem i ostavljanjem automobila na nekretnini označenoj kao čest.zem 4911/20 ZU 2660 K.O J. K.O. J. i to baš na dijelu
koji je u Dopunskom vještačenju vještaka T. Č. na skici lica mjesta – dodatak od 4.rujna 2020 koja dopuna vještva predstavlja sastavni dio ove presude označen slovima A-G-B-C-D-L-A, te na taj ili sličan način prestane uznemiravati tužitelja u ostvarivanju stvarnih prava na predmetnoj nekretnini.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 16.929,44 kune u roku od 15 dana sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je vlasnik čest.zem 4911/20 k.o J.,
nadalje, da je tužitelj posjednik kat.čest.zem 8092/1 k.o J., nadalje, da tuženik
uznemirava tužitelja u mirnom korištenju stvarnih prava nekretnina označene kao čest.zem 4911/20 odnosno kat. oznake čest.zem 8092/1 na način da vrlo često parkira automobil na predmetnoj čestici te ostavlja na predmetnoj čestici automobil na način da onemogućava prolaz i provoz tužitelju automobilom na javnu prometnu površinu, zbog čega da je u nekoliko navrata reagirala policija. Slijedom navedenog, predlaže kao u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da nije parkirao nikada na predmetnoj čestici te da na istoj nije moguće parkirati budući ista predstavlja kuću, ozidano dvorište i jednu pomoćnu prostoriju. Nadalje, da sporna nekretnina graniči sa javnim putem označenim kao čest.zem 7889 k.o J., te je navedena cesta jedini put kojim su kućama prilazili i njegovi preci i tuženik te da se nikada nitko nije žalio na uznemiravanje.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem izvatka iz zemljišne knjige, izvatka iz posjedovnog lista, Uvjerenja D. geodetske uprave od 27.siječnja 2020., O. O. D. R. od 18.siječnja 2016., očevidom na licu mjesta uz vještaka mjernika,
dopunskim saslušanjem vještaka T. Č., saslušanjem svjedoka L. T., T.1 T.2, te tužitelja i tuženika u svojstvu parničnih stranaka, te je temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08 dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

4. Očevidom na licu mjesta vještak je utvrdio da je tužitelj kao predmet spora pokazao završetak kolnog prolaza U. V. sa U. P. S.. R. što je prikazao kao tijelo
oznake A-B-C-D-E-F-A. Nadalje, da se pokazani predmet spora nalazi na dijelu čest.zem 4911/9 koja se vodi u zemljišniku u ZK ulošku broj 1303 kao put u površini od 327 m2 odnosno na dijelu kat.čest.zem 7889 koja se vodi u katastarskom operatu u posjedovnom listu broj 1210 kao put u površini od 464 m2. Nadalje, da zemljišno knjižna čestica 4911/9 nije usklađena sa kat.čest.zem 7889. Nadalje, da predmet spora predstavlja dio javnog dobra na općoj uporabi odnosno dio Ulice Vrilo.

5. U dopuni nalaza i mišljenja vještak se očitovao na primjedbe tužitelja i tuženika te proizlazi da se vještak pri izradi svog nalaza i mišljenja koristio starom mapom za K.O J. na kojoj čest.zem 4911/20 nije vidljiva. Nadalje, da nije imao na uvid kopiju
dijela starog katastarskog plana na kojem je vidljiv položaj predmetne čestice, a koja je nastala formiranjem odnosno usklađenjem čest zem 4911/8 sa kat čest zem 7900 (dvostruka numeracija) te je tim elaboratom nastala čest.zem 4911/20 u površini od 55 m2 kojih nema na terenu te predstavlja prostor koji od davnina nije bio u funkciji posjeda osnovne čestice 4911/8. Nadalje, vještak navodi da uvidom u kopiju dijela starog katastarskog plana utvrđuje da upravo sjeverni dio predstavlja dio čest.zem 4911/20.

6. Iz pisane dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je predmet spora dijelom na čest.zem 4911/20 ( A-G-B-C-D-L-A), a dijelom na čest.zem 4911/9 ( A-L-D-E-F-A) dok obje čest zem predstavljaju dio katastarske čestice 7889 ( put).

7. Čitanjem izvatka iz zemljišne knjige utvrđeno je da sporna nekretnina oznake čest.zem 4911/20 oznake "neplodno" te površine 55 m2 je upisanog vlasništva tužitelja.

8. Čitanjem izvatka iz posjedovnog lista 1152 utvrđeno je da tužitelj upisani posjednim u katastru nekretnine kat oznake 8092/1 za ½ dijela u naravi kuća, zgrada, dvorište.

9. U konkretnom slučaju tužitelj tvrdi da ga tuženik uznemirava parkiranjem i zaustavljanjem automobila ispred vrata njegove kuće na njegovoj nekretnini, a tuženik se brani navodeći da je predmetna nekretnina javni put - opće dobro te kao takva upisana u katastar.

10. Odredba članka 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 I 153/09) određuje da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom vlasnik ostvario to svoje pravo, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo, i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Identično pravo ima I predmnjevani vlasnik, tj. onaj koji dokaže pravni temelj i istinit način svoga stjecanja posjeda stvari.

11. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige utvrđeno je da je tužitelj vlasnik čest.zem. 4911/20 evidentirane kao „neplodno“, dakle, aktivno legitimiran za podnošenje vlasničke tužbe protiv tuženika za prestanak uznemiravanja, a tuženik ne osporava parkiranje automobila na predmetnom putu pa je isti pasivno legitimiran u ovoj parnici.

12. Očevidom na licu mjesta vještak je utvrdio da se predmet spora nalazi dijelom na čest.zem 4911/20 a dijelom na čest zem 4911/9.

13. Iz iskaza tužitelja proizlazi da tuženik parkira kombi i automobil ispred njegove kuće te da se istome tuženik obraća grubim riječima i psovkama. Nadalje, da je predmetni prostor bio slobodan za prolaz, ali da ne dozvoljava parkiranje. Nadalje, da u kuću ulazi sa predmetnog puta te istome smeta kada netko parkira automobil ispred vrata.

14. Iz iskaza tuženika proizlazi da istina parkira automobil na javnom putu ulica V. 4 obzirom se istome kuća nalazi na toj adresi te da nije točno da se radi o nekretnini tužitelja već o javnom putu koji završava slijepo kojim dolazi do svoje kuće koja se nalazi odmah iza kuće tužitelja što mu nitko ne osporava zadnjih 100 godina. Nadalje, da ne parkira tako da onemogućava tužitelju ulaz u kuću te da i drugi (zetovi tužitelja) parkiraju na istom mjestu. Nadalje, da se predmetni put oduvijek koristio kako se i danas koristi te da nitko nikome nije zabranjivao parkiranje niti prolaženje.

15. Iz iskaza svjedoka L. T., sina tužitelja proizlazi da tu prije nitko nije mogao
parkirati jer su postojale stepenice koje je strina uklonila i betonirala da bi sebi napravila parking i ulaz u kuću preko tog parkinga. Nadalje, da ni njegovi roditelji nemaju drugi pristup u kuću osim preko predmetnog dvora. Nadalje, da je jednom parkirao na mjestu na kojem parkira tuženik, a da ga je ovaj zagradio.

16. Iz iskaza svjedoka T.1 T.2 proizlazi da se " dvor" koristio kao put oduvijek te da
su zajednička prava na tom dijelu imali prednici stranaka. Nadalje da tuda prolazi cijelo selo, da se automobilom dolazi do "dvora" od kada je zabetonirala skale 1992. Nadalje,da su prostor gdje tužitelj parkira oduvijek zvali "dvor".

17. U bitnome iz navedenih iskaza proizlazi da tužitelj ne parkira "oduvijek" niti unazad 100 godina na predmetnom " dvoru", nego otkada je treća osoba uklonila skale, dok je do tada bio moguć samo prolaz pješice.

18. U ovom postupku je utvrđeno da se tuženik parkira na dijelu nekretnine koja se naziva "dvor" kuda prolazi cijelo selo, s tim da se dijelom parkira i na tužiteljevoj nekretnini 4911/20.

19. Očevidom na licu mjesta utvrđeno je da se radi o sjevernom dijelu kolničkog prilaza anagrafske oznake P. V. sa ulice P. S.. R. te da na dijelu gdje završava kolni prilaz u smjeru sjevera i zapada se račvaju pješačke staze.

20. U ovom postupku tuženik je trebao dokazati da ima pravo parkirati na predmetnoj nekretnini automobil jer je takvo pravo stekao samostalnim i neometanim izvršavanjem tog prava kroz određeni vremenski period, što tuženik nije dokazao, a nije dokazao ni da uznemiravanja nema jer nesporno parkira na nekretnini pred ulazom u kuću tužitelja koja nekretnina oduvijek služi kao prilaz kućama tužitelja odnosno tuženika. Nije sporno da navedeno nije činio oduvijek jer je navedeno parkiranje bilo moguće od kada je " strina zabetonirala skale" kao što proizlazi iz iskaza svjedoka L. T. i T.1 T.2 kojima je sud povjerovao jer su u bitnome suglasni, a iz svih izvedenih dokaza sud utvrđuje da tuženik svojata pravo parkirati i ostavljati automobil na predmetnom "dvoru" najranije od 1992., a od tada do danas tužitelj navedeno parkiranje nije odobrio, slijedom čega tuženik se ne može pozivati na stjecanje prava dugotrajnim izvršavanjem istog jer nije bio ni istinit ni savjestan, štoviše to pravo je svojatao bez znanja tužitelja budući sam tuženik navodi da tužitelj dio godine živi u Splitu, što ne znači da tuženik ima pravo mijenjati tada postojeće posjedovno stanje parkiranjem automobila na predmetnoj nekretnini koja je oduvijek služila za prolaz, put i prilaz, ali ne i za parkiranje automobila.

21. U konkretnom slučaju, tužitelj je dokazao da je vlasnik nekretnine, a tuženik nije prezentirao sudu odluku nadležnog tijela niti navedeno proizlazi iz zemljišne knjige niti predmetna nekretnina može postati javno dobro u općoj uporabi bez odluke nadležnog tijela i upisa u zemljišne knjige kao takvog, slijedom čega tužitelj osnovano štiti svoje pravo vlasništva kao jedinog prilaza svojoj kući, a što tuženik bespravno uznemirava.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

23. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl.155. ZPP- a, a odnosi se na trošak zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14) i to za sastav tužbe 100 bodova, zastupanje na ročištu od 3.ožujka 2016. 100 bodova, 9.svibnja 2016. 100 bodova, 15.lipnja 2016. 100 bodova, 23.ožujka 2017. 100 bodova, sastav podneska od 23.ožujka 2017. 100 bodova, zastupanje na ročištu od 2.lipnja 2020. 100 bodova, 3.rujna 2020. 100 bodova, sastav podneska od 5.siječnja 2021. 100 bodova, te zastupanje na ročištu od 23.rujna 2021. 100 bodova, odnosno sveukupno 1000 bodova, što pomnoženo sa vrijednosti boda iznosi 10.000,00 kuna uvećano za PDV 25% iznosi 2.500,00 kuna sveukupno iznosi 12.500,00 kuna, uvećano za trošak vještačenja od 3.629,44 te uvećano za trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu u iznosu od po 400, 00 kuna sveukupno iznosi 16.929,44 kune. Odluka o kamatama na parnični trošak temelji se na odredbi čl. 29.st.2 ZOO u vezi s čl. 30 Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12,25/13 i 93/14). Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 4. studenog 2021.

Sutkinja

Maja Anušić v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u Splitu pismenim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

Dna:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika