Poslovni broj: II Kž-407/2021-5

Poslovni broj: II Kž-407/2021-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim. predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Sande Janković članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljene I. K. zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljene I. K. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Iz-30/2021. (Kov-55/2021.) od 20. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Odbija se žalba okrivljene I. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu broj Kov-Iz-30/2021. (Kov-55/2021.) od 20. listopada 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu broj KO-DO-78/2021. od 18. listopada 2021. protiv okrivljene I. K. zbog kaznenog djela pokušaja ubojstva iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. i članka 131. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljene iz zakonske osnove iz članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljenici je uračunato vrijeme lišenja slobode od 21. srpnja 2021. pa nadalje.

 2. Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnijela je okrivljena I. K. po braniteljici odvjetnici S. H. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje i „istražni zatvor te okrivljenu odmah pustiti na slobodu“, a podredno „istražni zatvor zamijeniti predloženim mjerama opreza“.

3. Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, pravilno je, zakonito i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljene I. K. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge u odnosu na okrivljenicu i inkriminirano kazneno djelo kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenice i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene blažim mjerama. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

5.1. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud zakonito utvrdio i, premda šturo, pravilno obrazložio da osnovana sumnja da je okrivljenica počinila inkriminirano kazneno djelo proizlazi iz materijalnih i personalnih dokaza na kojima se temelji podignuta optužnica, a takav zaključak pravilnim nalazi i drugostupanjski sud.

5.2. Stoga, neosnovani su žalbeni navodi okrivljenice da sud ne obrazlaže opću pretpostavku za primjenu mjere istražnog zatvora odnosno da nedostaju razlozi o  odlučnim činjenicama kojima upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

5.3. Nadalje, prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere istražnog zatvora sudovi nisu ovlašteni ulaziti u ocjenu vjerodostojnosti i prihvatljivosti dokazne snage predloženih dokaza. To je, naime, kao i ocjena pravne oznake kaznenog djela ovlast i zadatak raspravnog suda, ako dođe do potvrđivanja optužnice, nakon provedene rasprave prilikom donošenja prvostupanjske presude. Stoga žalbeni navodi kojima žalitelj tumači i ocjenjuje vjerodostojnost pojedinih dokaza i opstojnost pravne kvalifikacije djela, a time osporava i osnovanu sumnju, nisu od značaja.

6. Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. žalitelj tvrdi da se ista svrha može ostvariti mjerama opreza.

6.1. Međutim, žalbenim navodima nije s uspjehom dovedena u pitanje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o postojanju posebne pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te o nužnosti primjene te mjere i nadalje. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da činjenica da je okrivljenica višestruko kazneno osuđivana, među ostalim i za kaznena djela s elementima nasilja (detaljno i pravilno navedeno u odlomku 9. pobijanog rješenja), upućuje na to da do sada izricane kazne nisu utjecale na nju da promijeni svoje ponašanje i uskladi ga sa zakonskim propisima te da je njeno društveno neprihvatljivo ponašanje postalo opasnije i teže. Pravilno prvostupanjski sud te okolnosti povezuje s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je kod okrivljenice prisutna dugogodišnja ovisnost o opijatima te da konzumira alkohol na razini zlouporabe. Okrivljenica je nestabilnih i nezrelih obrazaca ponašanja s elementima disocijalnog, a evidentirane su i promjene iz kruga početnog psihoorganskog sindroma. Vještak preporuča izricanje sigurnosne mjere liječenja od ovisnosti o alkoholu čijim provođenje u penalnim uvjetima bi se umanjila mogućnost ponavljanja kaznenih djela i otklonila opasnost za okolinu, s obzirom da bez uključivanja u predloženi terapijski postupak postoji značajna vjerojatnost od ponavljanja kaznenih djela pa i težeg stupnja. Stoga, suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da na strani okrivljenice postoji neposredna i konkretna opasnost da će boravkom na slobodi nastaviti s činjenjem istih ili istovrsnih kaznenih djela. Pri tome, nije u pravu žalitelj da prijašnja osuđivanost nije odlučna okolnost jer to jedna od okolnosti koju je prvostupanjski sud pravilno uzeo u razmatranje prilikom donošenja pobijane odluke.

7. Dakle, imajući na umu značaj iznesenih okolnosti i ovaj drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenice opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Izložene okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja djela kod okrivljenice takvog su značaja da mjeru istražnog zatvora, u ovom trenutku, i po ocjeni drugostupanjskog suda nije moguće svrhovito zamijeniti bilo kojom blažom mjerom pa tako ni mjerom zabrane posjećivanja određenog mjesta ili područja, zabranom približavanja žrtvi ili zabranom uspostavljanja ili održavanja veze s žrtvom.

8. Niti žalbeni navodi da je okrivljenica majka desetomjesečnog djeteta koje je ovisno o njoj i uz koje želi biti, da je izvanbračna zajednica sa žrtvom prestala i žrtva se odselila zajedničke adrese stanovanja i ne želi nikakav kontakt s okrivljenicom, ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i osnovanost zaključka o daljnjoj potrebi primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenice iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

9. Budući da žalbenim navodima okrivljenice nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 4. studenog 2021.