1              Poslovni broj: II Kž-Us-59/2021-6 

Poslovni broj: II Kž-Us-59/2021-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr.sc. Tanje Pavelin i Sande Janković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Vanje Petrović, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama okrivljenog D. B., okrivljenog N. B. i okrivljenog V. D. podnesenima protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-Us-Iz-59/2021. (Kov-Us-63/2021.) od 6. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2021.,

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalbe okrivljenog D. B., okrivljenog N. B. i okrivljenog V. D. kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv-Us-Iz-59/2021. (Kov-Us-63/2021.) od 6. listopada 2021., nakon podignute optužnice protiv okrivljenog D. B. i drugih, zbog kaznenih djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma u sastavu zločinačkog udruženja iz članka 326. stavka 1. u vezi članka 329. i članka 52. KZ/11., na temelju članka 127. stavak 4. u vezi sa člankom 131. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zavor protiv okrivljenog D. B., okrivljenog N. B. i okrivljenog V. D. iz zakonskog osnova iz članka 123. stavak 1. točka 3. ZKP/08. te im je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 7. travnja 2021. pa nadalje.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni D. B. putem branitelja, odvjetnika F. R., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijano rješenje, podredno preinači pobijano rješenje na način da istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

2.1. Žalbu protiv rješenja podnio je i okrivljeni N. B. putem branitelja, odvjetnika L. V., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor i zamijeni mjerom opreza.

2.2. Žalbu je podnio i okrivljeni V. D. putem braniteljice, odvjetnice M. G., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se ukine istražni zatvor, odnosno istražni zatvor zamijeni mjerama opreza.

3. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, u skladu sa člankom 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Nije u pravu okrivljeni V. D. kada u žalbi navodi da su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama odnosno razlozi o tome zašto se svrha istražnog zatvora ne može ostvariti primjenom mjera opreza. Naime, ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje opće i posebne pretpostave za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv svih okrivljenika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i za sada jedine prikladne mjere kojom će se otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenih djela. Prvostupanjski sud je za svoju odluku iznio jasne, valjane, neproturječne i dostatne razloge. Također, u točki 20. obrazloženja pobijanog rješenja iznio je jasne i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora blažom mjerom, a koje razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa nije osnovan žalbeni navodi okrivljenog V. D. da bi bila počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

6. Protivno žalbenim navodima svih okrivljenika, prvostupanjski sud je opravdano zaključio da postoje osobite okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja proizlazi iz načina počinjenja kaznenih djela za koja se na razini osnovane sumnje terete i to da je okrivljeni D. B. u pet mjeseci, u sastavu zločinačkog udruženja, počinio jedanaest kaznenih djela na način da je organizirao preuzimanje, smještaj i daljnji prijevoz preko državne granice za čak 77 strana državljanina, a da su okrivljeni N. B. i V. D. unutar dva mjeseca, u sastavu zločinačkog udruženja, počinili svaki po dva kaznena djela, okrivljeni N. B. kao vozač i prethodnica sudjelovao u prijevozu najmanje 8 stranih državljanina, a okrivljeni V. D. prevozio strane državljanine te osam stranih državljanina smjestio kod sestre kod koje su boravili deset dana, koje okolnosti upućuju i na njihovu jaku kriminalnu volju i upornost. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da dosadašnja osuđivanost okrivljenog D. B. i okrivljenog V. D. upućuje na sklonost nepoštivanju zakona pa kada se tome pridoda i da su okrivljeni N. B. i okrivljeni V. D. nezaposleni i da su im kriminalne aktivnosti očito služile za pribavljanje sredstava za život, sve navedene okolnosti upućuju na postojanje konkretne, neposredne i razborito predvidive opasnosti od ponavljanja istih ili sličnih kaznenih djela.

6.1. Suprotno žalbenom navodu okrivljenog D. B., pravilno je prvostupanjski sud kao jednu od okolnosti koje upućuju na opasnost od ponavljanja kaznenih djela cijenio činjenicu da se protiv tog okrivljenika kod Općinskog suda u Rijeci vodi kazneni postupak za istovrsno kazneno djelo.

7. S obzirom na sve navedeno, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da kvaliteta i značaj iznesenih okolnosti koje opravdavaju daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika upućuju na zaključak da se za sada svrha istražnog zatvora u konkretnoj situaciji može otkloniti jedino primjenom mjere istražnog zatvora iz zakonske osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. te da se ista svrha ne bi mogla postići primjenom blažih mjera.

8. Protivno žalbenim navodima okrivljenog D. B., nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud pristupio procjeni istražno zatvorske osnove na način koji bi predstavljao kršenje ustavnih i konvencijskih prava okrivljenika jer pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika te je produljenje istražnog zatvora razmjerno postizanju opravdanog cilja, pri čemu zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti, u ovom stadiju postupka, pretežu nad pravom okrivljenika na slobodu. Pravilnost pobijane odluke nije dovedena u sumnju niti obiteljskim i poslovnim prilikama okrivljenog D. B.

9. Suprotno žalbenom navodu okrivljenog V. D. da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto smatra da nije došlo do povrede načela razmjernosti, utvrđeno je da je prvostupanjski sud o tome dao razloge u točki 21. obrazloženja pobijanog rješenja, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud.

9.1. Nisu u pravu okrivljenici kada upiru na povredu načela razmjernosti ističući da se u istražnom zatvoru nalaze više od 6 mjeseci, jer drugostupanjski sud utvrđuje da predmetnim produljenjem mjere istražnog zatvora nije došlo do povrede načela razmjernosti te da je sukladno članku 122. stavka 2. ZKP/08. prvostupanjski sud vodio računa o razmjeru između težine počinjenog kaznenog djela i kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku te potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora.

9.2. Pritom, nije odlučna činjenica na koju upućuje okrivljeni N. B. i to da je USKOK u spis dostavio sporazum i izjavu za donošenje presude na temelju sporazuma stranaka prema kojoj bi trebao biti osuđen na kaznu zatvora od jedanaest mjeseci, budući da takva presuda još uvijek nije donesena te će optužno vijeće prilikom eventualnog donošenja takve presude ponovno razmatrati daljnju potrebu produljenja istražnog zatvora i povredu načela razmjernosti.

10. Slijedom svega navedenog, budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. studenog 2021.