1              Poslovni broj: II Kž-406/2021-5

Poslovni broj: II Kž-406/2021-5

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te dr. sc. Tanje Pavelin i Tomislava Juriše, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu, broj Kv I-144/2021. (K-16/2021.) od 1. listopada 2021. o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2021.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog Đ. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem nakon podignute i potvrđene optužnice protiv optuženog Đ. T., zbog kaznenog djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11. u vezi članka 34. KZ/11. te kaznenog djela razbojništva iz članka 230. stavka 1. i 2. KZ/11., na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) produljen je istražni zatvor protiv optuženika po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. te mu je u isti uračunato vrijeme oduzimanja slobode od 30. listopada 2020. pa nadalje.

2. Žalbu protiv tog rješenja podnio je optuženi Đ. T., po branitelju, odvjetniku J. P. bez navođenja posebne žalbene osnove s prijedlogom da se "istražni zatvor prema okrivljeniku zamijeni nekom blažom mjerom iz članka 98. ZKP/08".

3. Spis je sa žalbom u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

4. Žalba nije osnovana.

5. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio postojanje opće kao i posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i to kao nužne i jedine prikladne mjere kojom će se ostvariti istražnozatvorska svrha. Jednako tako, prvostupanjski je sud iznio i dostatne razloge u odnosu na nemogućnost zamjene mjere istražnog zatvora nekom blažom mjerom.

6. Ispravno se prvostupanjski sud u pogledu postojanja osnovane sumnje da je optuženi Đ. T. počinio kaznena djela koja mu se stavljaju na teret pozvao na potvrđenu optužnicu, jer je optužno vijeće prilikom odlučivanja o potvrđivanju optužnice utvrdilo da iz dokaza na kojima se optužnica temelji takva sumnja i proizlazi. Tako je dakle utvrđeno postojanje opće pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika. Međutim, treba naglasiti kako je iznošenje konkretnog sadržaja dokaza i analiziranje istih, prilikom obrazlaganja osnovane sumnje, nakon što je optužno vijeće potvrdilo optužnicu i time utvrdilo postojanje osnovane sumnje, suvišno.

6.1. U tom smislu valja istaknuti kako žalbeni navodi optuženika u pogledu osporavanja osnovane sumnje predstavljaju isključivo polemiziranje s potvrđenom optužnicom i iznošenje obrane te ih niti prvostupanjski niti drugostupanjski sud nisu ovlašteni razmatrati prilikom ispitivanja zakonskih uvjeta za daljnju primjenu istražnog zatvora.

7. Vezano uz postojanje posebnog istražnozatvorskog razloga iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a nasuprot žalbenim navodima optuženog Đ. T., i ovaj sud ocjenjuje kako kod optuženika postoji konkretna i predvidiva opasnost od ponavljanja kaznenih djela koja se može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora kao najstrožom mjerom.

7.1. Analizirajući iskazani stupanj upornosti, bezobzirnosti i kriminalne volje tempore criminis, kao i težinu kaznenih djela te zapriječenu kaznu, pa kada se tome pridoda da je optuženik višestruko pravomoćno osuđivana osoba za različita kaznena djela (od čega u pet navrata za istovrsna kaznena djela teške krađe i krađe), te da činjenjem imovinskih kaznenih djela očito dolazi do potrebnih materijalnih sredstava, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske jednako kao i prvostupanjski sud ocjenjuje kako sve opisane okolnosti u svojoj ukupnosti i logičkoj povezanosti upućuju na postojanje opravdane bojazni od ponavljanja istih ili sličnih djela koja se može otkloniti isključivo mjerom istražnog zatvora.

7.2. Naime, očigledno je kako višekratne osude nisu utjecale na optuženika da se suzdrži od daljnjeg činjenja kaznenih djela imovinskog karaktera, već je njegovo protupravno ponašanje progrediralo pa mu se u ovom kaznenom postupku stavlja na teret počinjenje dva teža imovinska kaznena djela, s elementima nasilja. Osim toga, drugostupanjski sud napominje kako na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja nije od utjecaja pogrešno navođenje prvostupanjskog suda kako optuženik nije osuđivan za istovrsna kaznena djela.

8. Stoga, imajući u vidu ozbiljnost i težinu okolnosti na kojima se temelji istražni zatvor, drugostupanjski sud ističe kako dosadašnjim trajanjem istražnog zatvora u konkretnom slučaju nije povrijeđeno niti načelo razmjernosti iz članka 122. stavka 2. ZKP/08., vodeći računa o razmjeru između težine počinjenih kaznenih djela, kazne koja se, prema podacima kojima raspolaže sud, može očekivati u postupku i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora, kao i maksimalnog trajanja istražnog zatvora iz članka 133. ZKP/08.

9. Slijedom navedenog, pobijano rješenje sadrži dostatne i relevantne razloge koji opravdavaju činjeničnu i pravnu osnovu daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a njezino je produljenje razmjerno postizanju opravdanog cilja, jer u konkretnom slučaju zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti pretežu nad pravom optuženika na slobodu.

10. Kako ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Zagreb, 4. studenoga 2021.