- 1 -

Broj:Ppž-12131/2021

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Mirjane Margetić i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog T.Š. i okrivljenog T.S. kojeg brani odvjetnik J.B. iz ZOU xx, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94) i dr., odlučujući o žalbi okrivljenog T.S., podnijete po branitelju protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pp J-577/2020-16 od 21. listopada 2021., na sjednici vijeća održanoj 16. prosinca 2021.,

      p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.S. i prvostupanjska presuda potvrđuje u pobijanom osuđujućem dijelu u odnosu na žalitelja.

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni T.S. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 (petsto) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje             

1. Pobijanom presudom okrivljeni T.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog u izreci prvostupanjske presude, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 195,00 kuna, a što je protuvrijednost od 50,00 DEM-a, dok je okrivljeni T.S. proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke te zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima („Narodne novine“ broj: 117/03, 71/06, 43/09, 34/11) činjenično opisanog pod točkom 2. izreke, a kojem je utvrđena zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u iznosu od novčana kazna u iznosu od 195,00 kuna, a što je protuvrijednost od 50,00 DEM-a i zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, kojem je na temelju članka 39. stavka 1. točke 2. Prekršajnog zakona izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 5.195,00 kuna te su okrivljenici upozoreni da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni da će se smatrati da su u cijelosti plaćene. Istom presudom okrivljeni T.Š. i okrivljeni T.S. dužni su naknaditi troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od po 100,00 kuna, svaki. Istom presudom okrivljeni T.S. je na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude.

2. Okrivljeni T.S. pravodobno je po branitelju podnio žalbu navodeći u bitnome da radnja okrivljenika pod točkom 2. presude nije prekršaj zbog čega je povrijeđeno materijalno pravo na štetu okrivljenika, da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 9. Prekršajnog zakona jer je povrijeđena odredba o zabrani reformatio in peius budući je okrivljeniku presudom Općinskog suda u Vukovaru, Stalna služba u Vinkovcima, broj: Pp J-182/18 od 28. lipnja 2018., izrečena niža kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, a protiv koje je odluke izjavljena žalba samo u korist okrivljenika, da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona kao i relativno bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona budući se odluka temelji na dokazima koji nisu konfrontirani i koji su izvedeni bez prisustva obrane, a čime je povrijeđeno pravo obrane, kao i da zaključak suda nema uporišta u izvedenim dokazima, kao i da je optužba prekoračena, a čime je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona budući je sud samoinicijativno izmijenio optužbu (citirajući Rješenje VPSRH, broj: Jž-2089/2014 od 9. prosinca 2014., Rješenje broj: Jž-2482/2014, Rješenje VPSRH od 19. veljače 2015.) te da je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) kao i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Međunarodni ugovori“ broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10) budući sud dokazi optužbe izvan i mimo glavne rasprave i time obrani onemogućio da neposredno ispita svjedoke optužbe i stavio ga u nepovoljan položaj što je protivno sudskoj praksi izraženo u odlukama Luca protiv Italije, Solakov protiv Makedonije, Hummer protiv Njemačke, Polyakov protiv Rusije, Topić protiv Hrvatske, prema kojoj sud treba valjano obrazložiti odbijanje dokaznih prijedloga sako je prijedlog dovoljno obrazložen, važan za predmet optužbe, može ojačati poziciju obrane ili dovesti do oslobođenja , nije „dosadan ili tegoban“ (vexatious) kao i da su počinjene relativno bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona u odnosu na članka 109.a, članka 160. stavka 2. točka 5., 6., 7. i 9., i članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona jer je trebalo odbaciti optužni prijedlog budući okrivljeniku nije dostavljena obavijest iz članka 109.a Prekršajnog zakona, pa predlaže ukidanje prvostupanjske presude.

Žalba nije osnovana.

3. Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žaliteljica navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih  žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Naime, u odnosu na žalbene navode okrivljenika da je optužba prekoračena, a čime je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 6. Prekršajnog zakona, a na koju ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti potrebno je navesti kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da je okrivljeni T.S. proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke budući je dana 2. siječnja 2018. godine u 21,00 sati u Ivankovu, Bošnjaci 12, u sportskoj dvorani prilikom odigravanja malonogometne utakmice remetio javni red i mir na način da je svojom glavom udario Marka Smolčića u predjelu glave zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke budući je dana 2. siječnja 2018. godine u 21,00 sati u Ivankovu, Bošnjaci 12, u sportskoj dvorani ispred svlačionice na malonogometnom turniru remetio javni red i mir na način da je 3-4 puta zatvorenim šakama udario Tomislava Šarića u predjelu glave i vrata, te iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog pod točkom 2. izreke budući je dana 2. siječnja 2018. godine u 21,00 sati u Ivankovu, Bošnjaci 12, u sportskoj dvorani na malonogometnom turniru nedopušteno ušao u prostor ispred svlačionice koji je namijenjen osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju, a koji su činjenični opisi radnji, između ostalog, sadržani u podnesenom optužnom prijedlogu ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave vukovarsko-srijemske, Policijske postaje Vinkovci s ispostavom Markušica, Broj: 511-15-10/2-OP-12-33/2018 od 19. veljače 2018. godine, Dakle, iz stanja spisa nesporno proizlazi kako je prvostupanjski sud preinačio optužbu na način da je suzio činjenični opis navedenih prekršaja i zbog čega žalbeni navod žalitelja nije osnovan kada navodi da je optužba prekoračena, niti je prvostupanjski sud samoinicijativno izmijenio sadržaj optužbe budući su opisane radnje okrivljenika u optužnom prijedlogu kao i izreci presude u odnosu na odlučne činjenice koje tvore bića navedenih prekršaja sadržajno identične u kvalitativnom i kvantitativnom aspektu.

5. Nadalje, žalitelj neosnovano ističe da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 9. Prekršajnog zakona jer je povrijeđena odredba o zabrani reformatio in peius, a na koju povredu i ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, budući da iz stanja spisa nesporno proizlazi kako je u ponovljenom postupku okrivljeni Tomislav Smolčić na temelju članka 182. točke 3. Prekršajnog zakona oslobođen od optužbe zbog prekršaja iz članka 39. stavka 1. točke 3. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima, činjenično opisanog u oslobađajućem dijelu izreke prvostupanjske presude, a za koji je prekršaj žalitelj u ranijem postupku bio proglašen krivim i zbog čega mu je bila ranije izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna, dok u su kazne zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, činjenično opisanog pod točkom 1. izreke te zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima opisanog pod točkom 2. izreke, izrečene  u jednakim iznosima i u ranijem postupku (zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčana kazna u iznosu od novčana kazna u iznosu od 195,00 kuna, a što je protuvrijednost od 50,00 DEM-a, te zbog prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna) i zbog čega je u tom smislu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu.

6. Nadalje, razmatrajući žalbene navode, ovaj sud iz stanja spisa zaključuje kako nije počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, koju žalitelj ističe u žalbi, budući je prvostupanjski sud objektivno i valjano iznio razloge na kojima temelji svoju odluku. Prvostupanjski sud je nakon zakonito i opsežno provedene glavne rasprave cijenio sve provedene personalne i materijalne dokaze, a koje je cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaza propisanim u članku 88. stavku 2. Prekršajnog zakona, te o navedenom iznio na zakonu osnovane razloge na temelju kojih je utvrdio odlučne činjenice koje tvore obilježja prekršaja u granicama objektivnog identiteta optužbe, slijedom čega nisu osnovani žalbeni da je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavaka 1. točke 11. Prekršajnog zakona, jer pobijana presuda sadrže jasne i objektivno argumentirane razloge o odlučnim činjenicama i utvrđenoj krivnji okrivljenika koji nisu sadržajno proturječni i koji su na zakonu osnovani, dok su žalbeni navodi u tom smislu paušalno izneseni i koje je trebalo odbiti kao neosnovane.

7. U odnosu na žalbene navode da je počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona budući da se tijekom provedenog postupka nije vodilo računa o  odredbama  članka 109.a, članka 160. stavka 2. točka 5., 6., 7. i 9., i članka 161. stavak 6. Prekršajnog zakona, potrebno je navesti kako iz stanja spisa nesporno proizlazi da je u tijeku prethodnog postupka okrivljeni Tomislav Smolčić odbio primiti obavijest o počinjenju prekršaja iz članka 109.a Prekršajnog zakona serijski broj 0164817, list 10 spisa, a što je naznačeno u rubrici obavijest primio „odbio potpisati“ a u kojem se slučaju odbijanje dostave pismena smatra urednom dostavom sukladno članku 109.a stavku 3. u svezi sa člankom 148. stavkom 4.  Prekršajnog zakona, dok je obavijest o počinjenju prekršaja iz članka 109.a Prekršajnog zakona serijski broj 115587, list 11 spisa uredno zaprimio i popisao njezin primitak. Stoga u konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede postupka koje žalitelj ističe u žalbi niti je u konkretnom slučaju prvostupanjski sud bio dužan donijeti rješenje o odbačaju optužnog prijedloga sukladno odredbi članka 161. stavka 4. Prekršajnog zakona budući su uz podneseni optužni prijedlog bile priložene predmetne obavijesti o počinjenju prekršaja iz članka 109.a Prekršajnog zakona, protivno žalbenim navodima žalitelja.

8. Isto tako je potrebno navesti da u konkretnom predmetu nije počinjena bitna povreda iz članka 195. stavka 2. Prekršajnog zakona na način da je povrijeđeno pravo obrane kao i pravo na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske kao i člankom 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, jer iz stanja spisa nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku proveo glavnu raspravu sukladno zakonu na koju je uredno pozvao ovlaštenog tužitelja, okrivljenike kao i branitelja okrivljenog Tomislava Smolčića te druge sudionike i na koje ročište dana 26. siječnja 2021. godine okrivljenici kao i branitelj nisu pristupili iako je dostava poziva bila uredno iskazana kako to nesporno proizlazi iz priležećih dostavnica i na kojem su ročištu ispitani svjedoci M.S., I.Ž. i M.B., dok je prvostupanjski sud u nastavku glavne rasprave održane na ročištu dana 10. kolovoza 2021. godine također uredno pozvao ovlaštenog tužitelja, okrivljenike kao i branitelja okrivljenog T.S. koja je odgođena zbog nedolaska okrivljenika. Prvostupanjski sud je na ročištu dana 31. kolovoza 2021. godine sukladno odredbi članka 167. stavka 7. Prekršajnog zakona izvanraspravno ispitao svjedoka M.B., a koji je iskaz, kao i sve druge ranije iskaze svjedoka izveo čitanjem u nastavku glavne rasprave dana 21. listopada 2021. godine, kao i pisane obrane okrivljenika i druge dokaze, na koju su bili uredno pozvani tužitelj, okrivljenici i branitelj okrivljenog T.S. i koji nisu pristupili niti su opravdali svoje izostanke. Slijedom navedenog nesporno proizlazi da je prvostupanjski sud u provedenom postupku žalitelju omogućio pravo na konfrontaciju koje je propisano odredbom članka 85. stavka 2. Prekršajnog zakona i time ga protivno žalbenim navodima, nije stavio u nepovoljan položaj, budući je u tijeku glavne rasprave u više navrata pozivao žalitelja kao i njegovog branitelja koji unatoč urednim pozivima nisu pristupili niti su objektivno opravdali svoje izostanke, te je ujedno žalitelj podneskom posredstvom branitelja predložio provođenje postupka bez njegove nazočnosti (list 111 spisa), a zbog čega je žalbu žalitelja trebalo odbiti kao neosnovanu i u tom dijelu.

9. Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu u pobijanom osuđujućem dijelu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenog prekršaja tijekom prekršajnog postupka budući je u tijeku glavne rasprave izveo sve potrebe dokaze te ispitao svjedoke M.S., I.Ž., M.B., M.B., te pročitao liječničku dokumentaciju u kojoj su konstatirane tjelesne ozljede u odnosu na okrivljenike, a koji je dokaze cijenio pojedinačno i u međusobnoj povezanosti sukladno načelu slobodne ocjene dokaze propisnim člankom 88. stavku 2. Prekršajnog zakona i koje je cijenio sadržajno podudarne u odnosu na dinamiku i tijek događaja, a o čemu je iznio na zakonu osnovane razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud, dok žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

9.1. U odnosu na žalbene navode okrivljenog T.S. kako se utvrđene radnje okrivljenika ne mogu podvesti pod zakonske odredbe prekršaja potrebno je navesti da je iz gore navedenih dokaza nesporno utvrđeno da je okrivljeni u inkriminirano vrijeme u Ivankovu, Bošnjaci 12, u sportskoj dvorani ispred svlačionice na malonogometnom turniru, a što nesporno predstavlja javno mjesto ograničenog karaktera, 3-4 puta zatvorenim šakama udario T.Š. u predjelu glave i vrata i što predstavlja tučnjavu na javnom mjesto i ujedno prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, kao i da je tom prilikom nedopušteno ušao u prostor namijenjen osobama koje sudjeluju u športskom natjecanju, a koji je prostor u konkretnom slučaju predstavljao hodnik ispred svlačionica namijenjen isključivo za sudionike športskog događaja, a što predstavlja obilježje prekršaja iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je na nesporno utvrđene odlučne činjenice pravilno primijenio odredbe materijalnog prekršajnog prava i sukladno načelu zakonitosti žalitelja pravilno proglasio krivim za gore navedene prekršaje kojem je utvrdio primjerene kazne.

10. Nadalje, razmatrajući odluku o izrečenoj kazni sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj sud nalazi da je žalitelju za počinjeni prekršaj izrečena primjerena novčana kazna, koja nije previsoka i koja je razmjerna težini prekršaj, stupnju krivnje počinitelja i drugim utvrđenim okolnostima i koja nije prestroga. Naime, za prekršaj iz članka 13. Zakona prekršajima protiv javnog reda i mira propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM, ili kazna zatvora do 30 dana, dok je za prekršaj iz članka 39.a stavka 1. točke 5. Zakona o sprječavanju nereda na športskim natjecanjima alternativno propisana novčana kazna od 5.000,00 do 25.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 30 dana do najdulje 60 dana. Prvostupanjski sud je  cijeneći okolnosti koje u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz članka 36. Prekršajnog zakona utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, prvostupanjski sud okrivljenom Tomislavu Smolčiću za navedene prekršaje utvrdio novčane kazne kao blaže kazne koje su propisan za navedene prekršaje i to u minimalno propisanim iznosima te izrekao ukupnu novčanu kaznu koja je po ocjeni ovog suda primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, te utvrđenim osobnim i imovinskim prilikama okrivljenika kojom će se ostvariti specijalna i generalna prevencija sukladno članku 6. Prekršajnog zakona.

11. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koja predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenu Slavicu Odžak na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, dana 16. prosinca 2021. godine

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Vinkovcima, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenom T.S., branitelju i ovlaštenom tužitelju.