-1-

                                                                   Broj:Jž-651/2020  

  U   I M E   R E P U B L I K E    H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Margetić kao predsjednice vijeća te Anđe Ćorluka i Ivanke Mašić kao članica vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka kao zapisničara, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog Š.H. zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice („Narodne novine“ broj: 83/13 i 27/16), odlučujući o žalbi okrivljenog Š.H., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu broj:PpJ-779/2019-13 od 3. veljače 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2021.

p r e s u d i o    j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Š.H. i pobijana presuda potvrđuje.

              II. Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj:107/07, 39/13, 157/13, 110/15 i 70/17) okrivljeni Š.H. je obvezan naknaditi troškove žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku petnaest dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

              1. Pobijanom presudom okrivljeni Š.H. je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 2. Zakona o nadzoru državne granice za koji prekršaj mu e izrečena novčana kazna od 2.000,00 kuna, koju je obvezan platiti u roku petnaest dana po pravomoćnosti presude, a ako u tom roku uplati dvije trećine izrečene novčane kazne smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cjelini sukladno odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona.

2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 150,00 kuna, te 34,00 kuna na ime naknade troškova prijevoza za svjedokinju N.F. i 22,00 kune za naknadu troškova prijevoza za svjedokinju M.V. na temelju odredbe članka 138., članka 139. te članka 140. Prekršajnog zakona.

              3. Protiv te presude okrivljeni Š.H. je pravodobno podnio žalbu u kojoj izričito ne navodi žalbene osnove, ali je iz sadržaja žalbe razvidno da je žalba podnesena zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi odluke o  izrečenoj novčanoj kazni.

3.1. Žalitelj poriče da je počinio prekršaj koji mu se stavlja na teret navodeći u bitnom da nije napravio nikakav prekršaj u Republici Hrvatskoj, a sve što je imao je bilo na granici sa Slovenijom i policijskim službenicima Republike Slovenije. Predlaže da se žalba prihvati, da se pobijana presuda ukine, kao i novčana kazna jer prekršaj nije počinio, a kaznu ne može platiti jer nije niti počinio prekršaj.

4. Žalba nije osnovana.

5. Rješavajući predmet u granicama navoda žalbe, te ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona ovaj Sud ne nalazi da bi u prvostupanjskom postupku bile počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, a nisu počinjene niti povrede odredaba prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, a na koje povrede ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nadalje, nije prihvaćen žalbeni navod okrivljenika da nije počinio prekršaj iz primijenjene odredbe zakona, jer je činjenično stanje u prvostupanjskom postupku glede krivnje žalitelja u potpunosti i pravilno utvrđeno, odnosno sud prvog stupnja je sve odlučne činjenice pravilno i potpuno utvrdio koje se odnose na prekršajno djelo i prekršajnu odgovornost žalitelja, a navodi žalbe nisu doveli u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak te u postupku pročitao pisanu obranu okrivljenika, ispitane su svjedokinje M.V. i N.F. policijske službenice na graničnom prijelazu Jurovski Brod – Metlika između Republike Hrvatske i Republike Slovenije. Prvostupanjski sud je izvršio uvid u službenu zabilješku od 17. kolovoza 2019. godine, izvješće od 30. siječnja 2020. godine, te cijeneći provedene dokaze kako pojedinačno, tako i u njihovoj međusobnoj svezi po slobodnom sudačkom uvjerenju na temelju odredbe članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, odnosno utvrdio je sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke te nesporno utvrdio da je okrivljenik dana 7. kolovoza 2019. godine u ranim jutarnjim satima pristupio na granični prijelaz Jurovski Brod upravljajući osobnim automobilom i da nije sporno da se nije podvrgao graničnoj kontroli od strane hrvatske policije. Slijedom navedenog okrivljenik je izbjegao graničnu kontrolu hrvatske policije, a prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedokinja u cijelosti prihvatio, te ih cijenio kao detaljne, jasne, logične i uvjerljive, a isti su potvrđeni i izvješćem PGP Cetingrad od 30. siječnja 2020. godine.

8. Okolnost navedena u obrani okrivljenika da nije upravljao vozilom marke Pasat već Audi A6, te da je pogrešna registarska oznaka KPEA 113 umjesto KPAE 311 koje podatke očito su hrvatskoj policiji pogrešno dostavili slovenski policijski službenici, međutim sve podatke je točno utvrdila PGP Cetingrad, što znači da je okrivljenik bez prethodno obavljene granične kontrole ušao na graničnom prijelazu Jurovski Brod iz Republike Slovenije u Republiku Hrvatsku, te da je bio na teritoriju Republike Hrvatske i ponovno se našao na drugom graničnom prijelazu PGP Cetingrad gdje je utvrđeno da registarske pločice na vozilu ne pripadaju uopće tom vozilu i okrivljeniku je uručen prekršajni nalog PP Ozalj od 17. kolovoza 2019. godine.

9. Slijedom navedenog nedvojbeno je da je okrivljenik izbjegavanjem granične kontrole i napuštanjem područja graničnog prijelaza prije obavljanja granične kontrole postupio protivno odredbi članka 26. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice, a obrana okrivljenika da nije bio u vozilu marke Pasat niti su bile na vozilu registarske oznake navedene u prekršajnom nalogu nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude jer marka i registarska oznaka kao što je to pravilno i detaljno obrazložio prvostupanjski sud nisu zakonsko obilježje prekršaja iz članka 26. stavka 1. Zakona o nadzoru državne granice, već je zakonsko obilježje prekršaja da osoba podliježe graničnoj kontroli, te je okrivljenik bio dužan kada je ulazio u Republiku Hrvatsku obaviti graničnu kontrolu te ne smije napustiti područje graničnog prijelaza dok kontrola nije obavljena, što znači da se okrivljenik mogao kretati i pješice i da marka i registarska oznaka vozila nisu uopće od utjecaja na počinjeni prekršaj, a navedene razloge prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.

10. Jednako tako prvostupanjski sud je valjano obrazložio odluku o kazni, koju ovaj Sud ocjenjuje primjerenom težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje, te ostalim okolnostima odlučnim za odmjeru novčane kazne, budući da je ista okrivljeniku izrečena u minimalno propisanom iznosu. Naime, za taj prekršaj propisana je novčana kazna u rasponu od 2.000,00 do 10.000,00 kuna, te ovaj Sud zaključuje da će se tako izrečenom novčanom kaznom ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona.

11. Nadalje, okrivljenik je obvezan na naknadu troška žalbenog postupka na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona u paušalnom iznosu od 200,00 kuna imajući u vidu trajanje i složenost žalbenog postupka, te su troškovi postupka odmjereni sukladno Rješenju o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13) kojim rješenjem je propisan opći okvir paušalne svote od 100,00 do 5.000,00 kuna (točka II. izreke).

12. Zbog navedenih razloga u smislu odredbe članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

U Zagrebu, 4. studenog 2021.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.