- 1 - III Kr-96/2021-3
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. H., zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15-ispravak – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. rujna 2020. broj K-168/2017 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. broj Kž-927/2020-7, u sjednici održanoj 4. studenog 2021.,
p r e s u d i o j e :
Zahtjev osuđenog J. H. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Dubrovniku od 15. rujna 2020. broj K-168/2017 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. veljače 2021. broj Kž-927/2020-7, osuđen je J. H. zbog kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11 na kaznu zatvora od šest mjeseci.
2. Osuđenik osobno podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude "zbog bitne povrede kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja", s prijedlogom da se "preispita vjerodostojnost pravomoćne presude i temeljem čl. 518. st. 5. ZKP/08 prekine izvršenje pravomoćne presude".
3. Temeljem čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08), Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske je odgovorio na zahtjev osuđenika s prijedlogom da se isti kao neosnovan odbije. Odgovor državnog odvjetnika dostavljen je na znanje osuđeniku i njegovoj braniteljici, odvjetnici J. S. prema punomoći na listu 212 spisa.
4. Zahtjev nije osnovan.
5. U zahtjevu se tvrdi da je osuđujuća presuda rezultat prijašnje kažnjavanosti osuđenika, a ne postojećih dokaza. Osporava se odluka suda o odbijanju dokaznih prijedloga i to "vještačenja spornih komunikacija kao i spornih e-maila" te ispitivanja svjedoka D. K., Z. T., V. P. i M. Č.. Provođenjem tih dokaza, smatra osuđenik, dokazala bi se njegova nevinost.
6. Navodima zahtjeva polemizira se s činjeničnim utvrđenjima iz pravomoćne presude i osporava dokazanost kaznenog djela. Međutim, prema taksativno navedenim razlozima u čl. 517. st. 1. ZKP/08, ovaj se izvanredni pravni lijek može podnijeti samo zbog točno određenih povreda kaznenog zakona i povreda kaznenog postupka pred sudom prvog ili drugog stupnja, a ne zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga su razlozi zahtjeva kojima se, u stvari, traži preispitivanje dokazanosti kaznenog djela u trećem stupnju, promašeni.
6.1. Što se tiče odbijanja dokaznih prijedloga obrane treba reći da "vještačenje spornih komunikacija kao i spornih e-maila" u postupku uopće nije bilo predloženo, kako se vidi iz zapisnika s rasprave od 15. rujna 2020., koja je počela iznova. S druge strane, odbijeni su dokazni prijedlozi za ispitivanje svjedoka, vozača tvrtke S. međutim, za to su u obrazloženju prvostupanjske presude dani jasni i prihvatljivi razlozi, zbog čega prava obrane time nisu povrijeđena. Radilo se o svjedocima optužbe od čijeg saslušanja je državni odvjetnik odustao. Pri tome, treba napomenuti da sud nije dužan izvoditi sve dokaze koje stranke predlože, već samo one koje ocijeni bitnima za utvrđenje relevantnih činjenica. Međutim, sud je dužan za takvu svoju odluku dati argumentirane razloge, što je ovdje i učinjeno, a ne spori se niti navodima zahtjeva.
7. Slijedom navedenog, zahtjev osuđenika nije osnovan, pa je, temeljem čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08, trebalo odlučiti kao u izreci ove presude.
Zagreb, 4. studenog 2021.
Ranko Marijan, v.r.
