- 1 -              Poslovni broj: Usž-1345/20-3

Poslovni broj: Usž-1345/20-3

U  I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Ane Berlengi Fellner i Senke Orlić-Zaninović, članica vijeća te sudske savjetnice Maje Domac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja E. R. iz P., kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz Odvjetničkog društva V., J., Š., S., J. & J. d.o.o., R., protiv tuženika Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskih poslova i unaprjeđenja rada, Službe inspekcijskih poslova u području zaštite zraka, ozonskog sloja i klimatskih aktivnosti, Z., u predmetu radi izricanja novčane kazne, odlučujući o žalbi protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1376/19 od 2. prosinca 2018. na sjednici vijeća održanoj 4. studenog 2021.

p r e s u d i o   j e

I.               Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: UsI-1376/19 od 2. prosinca 2018.

II.               Poništava se rješenje Ministarstva zaštite okoliša i energetike Republike Hrvatske, Uprave za inspekcijske poslove, Sektora inspekcijskih poslova i unaprjeđenja rada, Službe inspekcijskih poslova u području zaštite zraka, ozonskog sloja i klimatskih aktivnosti, klasa: UP/I-351-02/17-27/68, urbroj: 517-08-18-9 od 30. siječnja 2018.

III.               Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove upravnog spora u iznosu od 10.156,25 kuna u roku od 15 dana od dostave ove presude, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora odbija.

Obrazloženje

1.               Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika, klasa: UP/I-351-02/17-27/68, urbroj: 517-08-18-9 od 30. siječnja 2018. i zahtjev za naknadu troškova spora. Navedenim rješenjem tuženika odgovornoj osobi trgovačkog društva R. d.o.o. sa sjedištem u P., direktoru E. R. iz P., ovdje tužitelju, izrečena je novčana kazna u iznosu od 30.000,00 kuna (točka 1. izreke) koju je izvršenik u roku od 30 dana od dana primitka rješenja dužan uplatiti u korist državnog proračuna (točka 2. izreke), uz prateća upozorenja i utvrđenja (točka 3.-5. izreke).

2.               Protiv pobijane presude tužitelj je izjavio žalbu u kojoj se poziva na odredbe članka 142. i 143. Zakona o općem upravnom postupku navodeći da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za donošenje rješenja kojim se izvršenika prisiljava na ispunjenje obveze novčanom kaznom jer se radi o obvezi koja se može izvršiti putem treće osobe. Ističe da društvo R. d.o.o. nikada nije bilo u posjedu nekretnine na kojoj se nalazi predmetni otpad niti u posjedu tog otpada te da nije ovlašteno ni na koji način postupati s opasnim otpadom i nasilno ulaziti u posjed nekretnine i otpada, slijedom čega ne može izvršiti rješenje, no treća osoba može. Ističe da nema zapreke da tuženik rješenjem odredi treću osobu koja ima ovlaštenje postupati s opasnim otpadom i uz asistenciju policije omogući toj trećoj osobi da provede izvršenje. Navodi da je nakon donošenja rješenja u odnosu na društvo R. d.o.o. i svih rješenja o novčanoj kazni u odnosu na to društvo i tužitelja, tuženik preuzeo od društva E. d.o.o. posjed predmetnog skladišta, što proizlazi iz primopredajnog zapisnika priloženog uz podnesak tužitelja, te je proveo rješenje koje je donio u odnosu na društvo E. d.o.o. i to na način da je treća osoba K. – T. d.o.o. temeljem ugovora sklopljenim s tuženikom uklonila otpad iz tog skladišta. Smatra da nema osnove za izricanje novčane kazne tužitelju kao odgovornoj osobi društva R. d.o.o. jer je predmetni otpad uklonjen izvršenjem rješenja donesenog u odnosu na društvo E. d.o.o. Predlaže da Sud usvoji žalbu uz naknadu troškova upravnog spora tužitelju koji se odnose na sastav žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna s pripadajućim PDV-om u iznosu od 781,25 kuna.

3.               Tuženik je podnio odgovor na žalbu u kojem ističe da su žalbeni navodi koji se odnose na utvrđivanje tko je bio dužan ukloniti otpad irelevantni za rješavanje ovog spora. Poziva se na presudu ovog Suda poslovni broj: Usž-4509/17 od 16. siječnja 2019. prema kojoj je društvu R. d.o.o. pravilno naloženo uklanjanje cjelokupne količine opasnog i neopasnog otpada iz predmetnog skladišnog prostora te njegovo propisno zbrinjavanje. Navodi da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se u ovom upravnom sporu utvrđuje zakonitost rješenja o novčanoj kazni koje je u trenutku njegovog donošenja bilo zakonito. Predlaže da Sud odbije žalbu.

4.                 Tužitelj je dostavio podnesak koji sadržajno predstavlja dopunu žalbe, koju Sud nije razmatrao jer je podnesena nakon proteka zakonom propisanog roka za izjavljivanje žalbe.

5.               Žalba je osnovana iz razloga navedenih u ovoj presudi.

6.               Presudom prvostupanjskog suda potvrđena je pravilnost i zakonitost rješenja tuženika kojim je tužitelju kao odgovornoj osobi društva R. d.o.o. izrečena novčana kazna primjenom odredbe članka 142. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09.) s obzirom da društvo R. d.o.o. nije postupilo po izvršnom rješenju tuženika od 14. ožujka 2017. kojim mu je naloženo uklanjanje cjelokupne količine opasnog i neopasnog otpada iz skladišnog prostora u P., Š. K. 20/4, niti po rješenju o izvršenju tog rješenja od 15. siječnja 2018. kojim mu je određen dodatni rok za ispunjenje navedene obveze.

7.               Međutim, ovaj Sud je u ponovnom postupku presudom poslovni broj: Usž-763/20 od 4. studenog 2021., donesenom u izvršenju odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2770/2019 od 23. siječnja 2020., odbio žalbu tuženika i potvrdio presudu prvostupanjskog suda, poslovni broj: UsI-568/17 od 15. lipnja 2018. u dijelu u kojem je poništeno rješenje tuženika od 14. ožujka 2017. te odlučeno o troškovima spora.

8.               Prema dugogodišnjoj upravnosudskoj praksi izraženoj u nizu odluka ovog Suda, izvršni naslov mora postojati u tijeku cijelog postupka izvršenja. Budući da je u konkretnom slučaju izvršni naslov pravomoćno poništen u upravnom sporu, ovaj Sud je poništio presudu prvostupanjskog suda i osporavano rješenje tuženika jer više ne postoji rješenje koje se izvršava.

9.               Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u ovom upravnom sporu, Sud mu je na temelju odredbe članka 79. stavka 1. i 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17.) priznao trošak sastava tužbe, zastupanja na raspravi od 25. studenog 2019. i sastava žalbe protiv presude, sve s pripadajućim PDV-om, sukladno odredbama Tbr. 23. točke 1., 2. i 3., u vezi s Tbr. 42. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.), u ukupnom iznosu od 10.156,25 kuna. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u dijelu u kojem je zatražio naknadu troška sastava podneska od 28. listopada 2019. jer u tom podnesku tužitelj navodi da je tuženik od društva E. d.o.o. preuzeo posjed predmetnog skladišta te izvršio rješenje koje je donio u odnosu na to društvo, koji navodi nisu odlučni za donošenje odluke u ovom sporu, stoga se ne radi o opravdanom izdatku u smislu odredbe članka 79. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Sud je odbio zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora i u dijelu u kojem je zatražio trošak sudskih pristojbi na presudu i žalbu jer trošak sudskih pristojbi u ovom sporu nije nastao s obzirom da se prema odredbi članka 22. stavka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18.) pristojbe u upravnom sporu plaćaju samo ako sud odbije tužbeni zahtjev ili odbaci tužbu.

10.               Trebalo je, stoga, na temelju odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima, odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 4. studenog 2021.

                                                             Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.