1

 

Poslovni broj Gž R-118/2019-3

 

 

U   I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A 

                                                       

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Dubravke Butković Brljačić, predsjednice vijeća, Duška Abramovića, člana vijeća i suca izvjestitelja i Barbare Bosner, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. T. iz Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici N. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika HRT, Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku T. K., odvjetniku iz Odvjetničkog društva M. – G. & partneri u Z., radi sklapanja ugovora o radu i isplate,  odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7572/2010-97 od 30. studenog 2018., u sjednici vijeća 4. studenog 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-7572/2010-97 od 30. studenog 2018.

 

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke odbijen je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su tužitelj u svojstvu radnika i tuženik u svojstvu poslodavca 1. svibnja 1999. zaključili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova producenta u sadržaju pobliže navedenom kao u izreci presude, da se naloži tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koju će u protivnom zamijeniti presuda, na isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 1999. do 5. studenog 2010. u ukupnom iznosu od 266.326,14 kn sa zateznom kamatom po stopi i u tijeku na pojedine iznose kao u izreci presude.   

 

2. Odbijen je i alternativni (eventualno kumulirani) tužbeni zahtjev u istom sadržaju kao i daljnji zahtjev za utvrđenje da otkaz ugovora o radu od 5. studenog 2010. nije dopušten, da tužitelju nije prestao radni odnos, te da se naloži tuženiku da tužitelja vrati na posao s danom 5. studenog 2010. Ujedno je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.

 

3. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 50.312,50 kn.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda, ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz naknadu žalbenog troška koji nije specificirao.

 

4. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode tužitelja kao neosnovane te predložio da se žalba odbije i presuda suda prvog stupnja potvrdi uz naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

 

5. Žalba nije osnovana.

 

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da su stranke 1. svibnja 1999. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova producenta u sadržaju pobliže navedenom u izreci, nalaganje tuženiku da tužitelju izda potvrdu o sklopljenom ugovoru o radu koju će u protivnom zamijeniti presuda, za isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. svibnja 1999. do 5. studenog 2010. u ukupnom iznosu od 266.326,14 kn sa zateznom kamatom (prvopostavljeni zahtjev), te eventualno kumulirani u identičnom sadržaju, uz daljnji zahtjev za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 5. studenog 2010., da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te da se naloži tuženiku vratiti tužitelja na posao s danom 5. studenog 2010.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

8. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, te su u skladu s činjenicama utvrđenim u postupku, koje je prvostupanjski sud utvrdio na temelju pravilne ocjene svih izvedenih dokaza, te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

9. Suprotno žalbenim navodima činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno te je i prema shvaćanju ovog suda materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja (prvopostavljeni i eventualno kumulirani) odbijen kao neosnovan.     

10. U ovom žalbenom postupku sporno je činjenično i pravno pitanje jesu li stranke, tužitelj u svojstvu radnika i tuženik u svojstvu poslodavca, 1. svibnja 1999. zaključile ugovor o radu na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova producenta, što tvrdi tužitelj, ili se ne radi o radnom odnosu što tvrdi tuženik, te navodi da je tužitelj kroz cijelo utuženo razdoblje određene poslove obavljao kao izvođač u statusu vanjskog suradnika kojeg je angažirao tuženik, kao naručitelj na temelju ugovora o djelu.

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je odredbom čl. 13. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine"  broj 38/95,  54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04, pročišćeni tekst 68/05 - dalje ZR/95) te identičnog odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 – dalje ZR/09), propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

 

12. Prema shvaćanju ovog suda odredba čl. 13. st. 2. ZR/95 odnosno odredba čl. 8. st. 2. ZR/09, koje u konkretnom slučaju dolaze u primjenu, a kojima je identično propisano da ako poslodavac s radnikom sklopi ugovor za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, smatra se da je s radnikom sklopio ugovor o radu predstavlja oborivu zakonsku pretpostavku s obzirom na daljnji sadržaj ovih zakonskih odredbi kojima je propisano osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

 

13. U provedenom postupku sud je uvidom u ugovore koje su sklapale stranke utvrdio da je tužitelj priložio u spis ugovor najranijeg datuma sklopljen 18. veljače 2005. za siječanj 2005., te najkasnijeg datuma sklopljenog 18. listopada 2010. za rujan 2010., a koje je sve ugovore tužitelj priložio uz tužbu (list 6 – 83) da se radi o pojedinačnim ugovorima o djelu koje su zaključili tuženik kao naručitelj i tužitelj kao izvođač za obavljanje određenog posla u okviru tuženika, i to za svaki mjesec s navođenjem roka izvršenja posla, u pravilu, uz ugovorenu bruto naknadu, za koju nije sporno da je tuženik prema sklopljenim ugovorima isplatio tužitelju.

 

14. Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka te stranačkog iskaza tužitelja u bitnom je utvrdio da su svi svjedoci iskazali da je tužitelj u spornom razdoblju bio angažiran od strane tuženika kao naručitelja u svojstvu vanjskog suradnika, da je tužitelj bio član H.D.F.D. (dalje HDFD) u statusu profesionalnog filmskog djelatnika, da je tužitelj u spornom razdoblju obavljao poslove sukladno zaključenim ugovorima o djelu kao organizator, a neke poslove i kao producent, da je tuženik suradnju s tužiteljem prekinuo zaključno s krajem rujna 2010. u vezi čega je zaključen posljednji ugovor o djelu od 18. listopada 2010. s ugovorenim rokom izvršenja od 1. rujna 2010. do 30. rujna 2010., nakon čega, tužitelj nije bio angažiran od strane tuženika.

 

15.  Sud je nadalje uvidom u pojedinačne zaključene ugovore o djelu utvrdio da se u svim ugovorima navodi u čl. 6. da sve ono što nije uređeno ugovorom primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima, u čl. 7. da se na temelju ugovora ne stječu prava iz radnog odnosa, u članku 10. st. 1. da izvršitelj (tužitelj) potvrđuje  da poslove iz svakog pojedinačnog ugovora obavlja s osnova samostalne profesije (samostalnog zanimanja) te da se poslovi iz ugovora i sam ugovor ne mogu smatrati ugovorom o radu, uz napomenu u svakom ugovoru da se radi o građansko-pravnom ugovoru.

 

16. Sud je nadalje uvidom u potvrdu Zavoda1 od 13. veljače 2012. utvrdio da je tužitelj u razdoblju od 1. studenog 2002. do  31. prosinca 2010. bio prijavljen po osnovi samostalnog obavljanja profesionalne djelatnosti na umjetničku djelatnost kao filmski radnik dok je uvidom u dopis Zavoda2 od 25. travnja 2012. utvrdio da je tužitelj bio zdravstveno osiguran u razdoblju od 1. studenog 2002. do 31. prosinca 2010. u statusu osobe koja na teritoriju RH obavlja neprivrednu djelatnost osobnim radom i da je obveznik uplate doprinosa tužitelj osobno.

 

17. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja zaključio je da prava volja stranaka za obavljanje tužitelju povjerenih poslova nije bila zasnivanje radnog odnosa, već da su stranke zaključile ugovor o djelu za svaki mjesec zasebno, te da je tuženik dokazao da suprotno tvrdnjama tužitelja s tužiteljem nije zaključio ugovor o radu u spornom razdoblju.

 

18. Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev (prvopostavljeni i eventualno kumulirani)  odbio kao neosnovan, a zahtjev iz eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva za utvrđenje da nije dopušten otkaz ugovora o radu od 5. studenog 2010. uz obrazloženje da stranke ugovor o radu nisu ni zaključile, slijedom čega da isti nije ni otkazan te da je tuženik suradnju s tužiteljem, kao vanjskim suradnikom temeljem posljednjeg zaključenog ugovora o djelu za rujan 2010. prekinuo posljednjega dana toga mjeseca (30. rujna 2010.).

 

19. O naknadi parničnog troška odlučio je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. čl. 155. ZPP-a.

 

20. Sva opisana činjenična utvrđenja kao pravilna i potpuna prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer ista proizlaze iz spisu priloženih ugovora o djelu koje su stranke zaključile (list 6 – 83), kao i ostalih pisanih dokaza u spisu (dopisi Zavoda 2 i Zavoda 1), te iskaza svih saslušanih svjedoka.

 

21. S obzirom na navedeno pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tuženik dokazao da je prava volja stranaka bila zaključiti ugovor o djelu, odnosno da stranke za obavljanje poslova za koje je tuženik angažirao tužitelja nisu zasnovale radni odnos, te su žalbeni navodi tužitelja o suprotnom neosnovani.

 

22. Naime, iz svakog pojedinačno zaključenog ugovora o djelu jasno proizlazi da se u istome navodi da se na temelju ugovora ne zasniva radni odnos, da tužitelj ne stječe prava iz radnog odnosa. Prema shvaćanju ovog suda tužitelj je kao obrazovana osoba (dipl. ekonomist) nedvojbeno mogao zaključiti kako se ne radi o radnom odnosu.

 

23. Prema odredbi čl. 600. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 - dalje ZOO/91) te identično odredbom čl. 590. ZOO ("Narodne novine" broj 35/05 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje ZOO/05) ugovorom o djelu izvođač se obvezuje obaviti određeni posao kao što je izrada ili popravak neke stvari, izvršenje kakva  fizičkog ili umnog rada i sl., a naručitelj se obvezuje platiti mu za to naknadu. 

 

24. S obzirom na to neosnovani su žalbeni navodi da se radi o fiktivnom (simuliranom) ugovoru jer suprotno proizlazi iz cjelokupno provedenog dokaznog postupka, pri čemu iz svakog pojedinačnog ugovora o djelu koji su stranke zaključile proizlazi da isti sadrži sve bitne sastojke tog ugovora (predmet posla, rok u kojem je tužitelj u obvezi obaviti pojedinačni posao te visinu naknade za obavljeni posao) pa su s obzirom na to neosnovani i žalbeni navodi u kojima tužitelj ukazuje na potrebu o primjeni odredbi čl. 295. i 296. ZOO/05, jer se u konkretnom slučaju ne radi o tipskim ugovorima. 

 

25. Zbog tih razloga žalbeni navodi tužitelja o suprotnom nisu osnovani slijedom čega je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužitelja (prvopostavljeni i eventualno kumulirani) odbio kao neosnovan.  

 

26.    Pravilna je i zakonita odluka o naknadi parničnog troška koja je donijeta uz pravilnu primjenu odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

 

27. Zbog  tih razloga primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude, dok je ocijenjeno da podnošenje odgovora tuženika na žalbu tužitelja nije bilo potrebno za vođenje parnice pa je zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen kao neosnovan.

 

 

U Rijeci 4. studenog 2021.

 

 

Predsjednica vijeća

Dubravka Butković Brljačić