Poslovni broj: 25 Gž-1470/2021-3

 

 

 

Poslovni broj: 25 Gž-1470/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu - Stalna služba u Čakovcu, po sucu toga suda Draženu Munđaru, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Z. S. (OIB: …), M.,  zastupane po punomoćnici M. M., odvjetnici u V., protiv tuženika P. M. d.o.o. (OIB: …), Z., tuženika "D.L.P." d.o.o. (OIB: …), Z., tuženika N. B., Đ., i tuženika R. Š. (OIB: …), B., G. B., zastupanih po punomoćniku N. J., odvjetniku u S., radi smetanja posjeda, a povodom žalbe tužiteljice izjavljene protiv rješenja Općinskog u Šibeniku, broj: Psp-23/2019 od 6. rujna 2021., dana 4. studenog 2021.

 

r i j e š i o   j e

 

Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Šibeniku, broj: Psp-23/2019. od 6. rujna 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Rješenjem Općinskog suda u Šibeniku, broj: Psp-23/2019 od 6. rujna 2021. u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim traži utvrđenje da su je tuženici smetali u posjedu objekta koji se nalazi na čestici broj 11850/1 k.o. M. B. i to na način da su uklonili vrata na objektu i naknadno zazidali sve otvore na objektu, kao i uspostavu prijašnjeg stanja.

 

2. Točkom II. izreke citiranog rješenja tužiteljici je naloženo da tuženicima naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kn u roku od 8 dana.

 

3. Tužiteljica u tužbi tvrdi da su je tuženici smetali u posjedu objekta-zgrade sagrađene na čestici broj 11850/1 k.o. M. B. na način da su 29. travnja 2019. provalili u objekat, uklonili vrata, te zazidali sve otvore. Zbog toga traži utvrđenje smetanja posjeda i uspostavu prijašnjeg stanja.

 

4. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud u bitnome navodi da je tužiteljica ostvarila posjedovnu zaštitu putem samopomoći. Ističe da je tužiteljica na očevidu decidirano navela da je u posjedu ključeva PVC vratiju postavljenih na predmetnom objektu. Slijedom navedenog tužbeni zahtjev tužiteljice je odbijen kao neosnovan.

 

5. Protiv citiranog rješenja prvostupanjskog suda tužiteljica je pravovremeno izjavila žalbu zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, tvrdeći da pobijano rješenje ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati. Ističe da nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a izneseni razlozi su nejasni i proturječni.

 

6. Tužiteljica tvrdi da je pribjegla institutu samopomoći, znajući da je tuženik P. M. d.o.o. opteretio parnicu sa nepotrebnim dokazima, a što je utjecalo na duljinu postupka. Navodi da prvostupanjski sud nije utvrdio da su tuženici počinili smetanje posjeda opisano u tužbi. Ustraje kod tvrdnje da su tuženici počinili smetanje posjeda. Predlaže da se pobijano rješenje ukine, a predmet da se vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

7. U odgovoru na žalbu tužiteljice tuženik P. M. d.o.o. poriče njezine navode, tvrdeći da je neosnovana.

 

8. Žalba je neosnovana.

 

9. Ispitujući pobijano rješenje sukladno članku 365. stavak 2. u vezi članka 381. Zakona o parničnom postupku, a vodeći računa i o žalbenim navodima tužiteljice, ovaj sud zaključuje da prvostupanjski sud nije počinio neku od apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku, a na koje se pazi po službenoj dužnosti, niti onu iz točke 11. Prvostupanjski sud je zakonito obrazložio pobijano rješenje, iznijevši svoje razloge za njega.

 

10. Kao što je već navedeno, tužiteljica u tužbi tvrdi da su je tuženici smetali u posjedu objekta-zgrade sagrađene na čestici broj 11850/1 k.o. M. B. na način da su 29. travnja 2019. provalili u objekat, uklonili vrata, te zazidali sve otvore. Zbog toga traži utvrđenje smetanja posjeda i uspostavu prijašnjeg stanja.

 

11. Prvostupanjski sud je utvrdio da je prijašnje posjedovno stanje uspostavljeno putem samopomoći. Ovaj sud prihvaća navedeno utvrđenje prvostupanjskog suda. Naime, tužiteljica i sama u žalbi navodi da je pribjegla institutu samopomoći, znajući da je tuženik P. M. d.o.o. opteretio parnicu sa nepotrebnim dokazima, što je utjecalo na duljinu trajanja parnice. Dakle, prijašnje posjedovno stanje je uspostavljeno i to se pitanje ne dovodi u sumnju sa žalbom.

 

12. Prema odredbi članka 21. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15) koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo, ima pravo na zaštitu posjeda. U smislu članka 22. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima tužbeni zahtjev upravljen radi zaštite posjeda putem suda sastoji se od tri elementa: od zahtjeva da se utvrdi čin smetanja tužiteljevog posjeda, od zahtjeva da se tuženiku naredi uspostava ranijeg posjedovnog stanja, te da se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće. O navedenom zahtjevu, kako s osnova deklaratornog dijela (utvrđenja čina smetanja), tako i iz osnova kondemnatornog dijela (uspostavljanjem ranijeg posjedovnog stanja i zabrane takvog smetanja ubuduće), odlučuje se izrekom konačnog rješenja suda o zatraženoj zaštiti smetanja posjeda. Pri tome treba naglasiti da samo utvrđenje tužiteljevog posjeda i čina smetanja tog posjeda nema karakter samostalnog deklaratornog elementa izreke rješenja o smetanju posjeda, već je sastavni dio kondemnatornog dijela. Dakle, deklaratorni element izreke rješenja o smetanju posjeda ne može imati samostalni karakter, pa u okolnostima kada nije moguće prihvatiti kondemnatorni dio tužbenog zahtjeva posjedovne zaštite, kako onog dijela koji se odnosi na uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, tako i onog dijela koji se odnosi na zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, zahtjev tužiteljice za posjedovnu zaštitu treba odbiti kao neosnovan.

 

13. Kao što je već navedeno, u ovom je slučaju prijašnje posjedovno stanje već uspostavljeno. Što pak se tiče zabrane takvog ili sličnog smetanja posjeda ubuduće, tužiteljica ju tužbenim zahtjevom niti ne traži.

 

14. Slijedom navedenog odluka prvostupanjskog suda je zakonita, a žalba tužiteljice neosnovana. Zbog toga ovaj sud temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku odlučuje kao u izreci ovog rješenja.

 

U Čakovcu 4. studenog 2021.