Poslovni broj: Gž-1088/2021-2

 

 

 

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V AT S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac kao suca izvjestitelja, te Marijana Miletića, kao člana vijeća u pravnoj stvari tužiteljice R. P. Š. iz R., OIB: ..., zastupana po pun. ZOU I. Š. i V. Š. u R., protiv tužene O. B. d.d., S., OIB: ..., zastupane po pun. A. A., odvj. iz ZOU G. V. i drugih u P., temeljem generalne punomoći deponirane kod ovoga suda pod posl.br. 39 Su-252/16-26, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-311/19-19 od 10. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 3. studenog 2021.,

 

p r e s u d i o   j e

 

Odbija se žalba tužene kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno, poslovni broj P-311/19-19 od 10. svibnja 2021.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I. Utvrđuje se da su ništetni dijelovi ugovornih odredbi ugovora o kreditu broj: 52332/06, sklopljenog 26. rujna 2006. u Rovinju između tužiteljice R. P. Š. iz R., OIB: ... te S. G. - S. B. d.d. sa sjedištem u S., MBS: ..., kao banke, čiji pravni slijednik je tuženik O. B. d.d. sa sjedištem u Splitu (Grad S.), OIB: ..., kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak te dijelovi ugovornih odredbi kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke, a odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu u kojem je tražila da sud utvrdi da su ništetne cijele ugovorne odredbe kojima je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak i cijele odredbe kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke i drugim internim aktima banke.

II - Nalaže se tuženici da tužiteljici u roku 15 dana plati iznos 34.090,66 kuna (tridesetčetiritisućedevedesetkunaiđezdesetšestlipa) zajedno sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos, a koje kamate teku na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos 2,59 kuna počevši od 11. studenoga 2006. godine pa do isplate;

- na iznos 11,06 kuna počevši od 12. prosinca 2006. godine pa do isplate;

- na iznos 28,67 kuna počevši od 13. ožujka 2007. godine pa do isplate;

- na iznos 21,95 kuna počevši od 11. travnja 2007. godine pa do isplate;

- na iznos 11,24 kuna počevši od 11. siječnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 33,69 kuna počevši od 12. veljače 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 65,66 kuna počevši od 11. ožujka 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 38,01 kuna počevši od 11. travnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 18,40 kuna počevši od 13. svibnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 15,56 kuna počevši od 11. lipnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 9,58 kuna počevši od 11. srpnja 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 0,20 kuna počevši od 12. kolovoza 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 5,26 kuna počevši od 11. rujna 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 98,32 kuna počevši od 11. listopada 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 140,12 kuna počevši od 11. studenoga 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 124,57 kuna počevši od 11. prosinca 2008. godine pa do isplate;

- na iznos 213,36 kuna počevši od 13. siječnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 247,22 kuna počevši od 11. veljače 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 116,73 kuna počevši od 3. ožujka 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 276,07 kuna počevši od 2. travnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 214,68 kuna počevši od 5. svinja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 199,52 kuna počevši od 28. svibnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 195,58 kuna počevši od 11. lipnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 210,26 kuna počevši od 11. srpnja 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 180,94 kuna počevši od 11. kolovoza 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 194,26 kuna počevši od 11. rujna 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 171,41 kuna počevši od 13. listopada 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 191,72 kuna počevši od 11. studenoga 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 180,07 kuna počevši od 11. prosinca 2009. godine pa do isplate;

- na iznos 280,62 kuna počevši od 12. siječnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 312,55 kuna počevši od 11. veljače 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 305,78 kuna počevši od 11. ožujka 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 332,93 kuna počevši od 13. travnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 371,98 kuna počevši od 11. svibnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 406,79 kuna počevši od 11. lipnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 421,93 kuna počevši od 13. srpnja 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 50,56 kuna počevši od 4. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 233,11 kuna počevši od 11. kolovoza 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 188,07 kuna počevši od 2. rujna 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 95,65 kuna počevši od 11. rujna 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 77,53 kuna počevši od 5. listopada 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 274,20 kuna počevši od 11. listopada 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 209,09 kuna počevši od 4. studenoga 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 213,21 kuna počevši od 11. studenoga 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 303,34 kuna počevši od 2. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 117,90 kuna počevši od 11. prosinca 2010. godine pa do isplate;

- na iznos 476,53 kuna počevši od 4. siječnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 654,17 kuna počevši od 2. veljače 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 587,20 kuna počevši od 2. ožujka 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 581,15 kuna počevši od 5. travnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 538,48 kuna počevši od 12. travnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 12,26 kuna počevši od 6. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 571,43 kuna počevši od 11. svibnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 88,40 kuna počevši od 2. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 514,13 kuna počevši od 11. lipnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 214,97 kuna počevši od 5. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 763,15 kuna počevši od 12. srpnja 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 265,73 kuna počevši od 3. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 476,26 kuna počevši od 11. kolovoza 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 607,11 kuna počevši od 3. rujna 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 655,41 kuna počevši od 13. rujna 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 126,44 kuna počevši od 5. listopada 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 616,03 kuna počevši od 11. listopada 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 115,65 kuna počevši od 3. studenoga 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 626,77 kuna počevši od 11. studenoga 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 116,54 kuna počevši od 3. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 625,96 kuna počevši od 13. prosinca 2011. godine pa do isplate;

- na iznos 114,15 kuna počevši od 4. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 628,43 kuna počevši od 11. siječnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 157,65 kuna počevši od 2. veljače 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 584,82 kuna počevši od 11. veljače 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 232,13 kuna počevši od 3. ožujka 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 509,99 kuna počevši od 13. ožujka 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 312,59 kuna počevši od 4. travnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 378,50 kuna počevši od 11. travnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 319,03 kuna počevši od 18. travnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 105,16 kuna počevši od 3. svibnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 637,71 kuna počevši od 11. svibnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 177,80 kuna počevši od 7. lipnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 564,19 kuna počevši od 12 lipnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 261,37 kuna počevši od 4. srpnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 480,67 kuna počevši od 11. srpnja 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 327,52 kuna počevši od 2. kolovoza 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 753,55 kuna počevši od 11 kolovoza 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 52,50 kuna počevši od 4. rujna 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 690,85 kuna počevši od 11. rujna 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 79,15 kuna počevši od 3. listopada 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 664,35 kuna počevši od 11. listopada 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 119,13 kuna počevši od 6. studenoga 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 623,17 kuna počevši od 13. studenoga 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 185,89 kuna počevši od 4. prosinca 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 556,47 kuna počevši od 11. prosinca 2012. godine pa do isplate;

- na iznos 244,80 kuna počevši od 4. siječanja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 497,13 kuna počevši od 11. siječnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 310,90 kuna počevši od 5. veljače 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 429,86 kuna počevši od 12. veljače 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 350,63 kuna počevši od 2. ožujka 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 390,88 kuna počevši od 12. ožujka 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 378,15 kuna počevši od 4. travnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 362,61 kuna počevši od 11. travnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 437,28 kuna počevši od 3. svibnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 303,48 kuna počevši od 11. svibnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 457,04 kuna počevši od 4. lipnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 283,35 kuna počevši od 11. lipnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 454,38 kuna počevši od 3. srpnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 286,38 kuna počevši od 11. srpnja 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 440,50 kuna počevši od 3. kolovoza 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 300,14 kuna počevši od 11. kolovoza 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 453,24 kuna počevši od 4. rujna 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 287,44 kuna počevši od 11. rujna 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 483,49 kuna počevši od 3. listopada 2013. godine pa do isplate;

- na iznos 776,50 kuna počevši od 11. listopada 2013. godine pa do isplate,

koje kamate se obračunavaju za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine po stopi propisanoj Uredbom o visini stope zakonske zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine isplate po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III - Nalaže se tuženici nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu 9.728,50 (devettisućasedamstodvadesetosamkunaipedesetlipa), zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na navedeni iznos od dana donošenja ove presude 10. svibnja 2021. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana, a odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu 1.250,00 kuna, zajedno sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata.

IV - Odbija se tuženičin zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka.

 

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužena zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19-dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud usvoji žalbu, ukine pobijanu presudu te odbije u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice i obveže tužiteljicu da tuženiku naknadi parnični trošak.

 

3. Žalba tužene nije osnovana.

 

4. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF te povrat stečenog bez osnove na temelju primjene ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi za koje tužiteljica tvrdi da su ništetne.

 

5. Tužiteljica svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je tužena (banka) tužiteljici kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojeg su dana 26. rujna 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik i tužena kao kreditor, koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu u skladu s jednostranom odlukom kreditora, te valutnu klauzulu vezanu za švicarski franka, na koji način je protivno načelu savjesnosti i poštenja tužiteljica stavljena u neravnopravan položaj a njena ugovorna odredba je, zbog ovisnosti o dva bitna promjenjiva elementa postala rizična.

 

6. U postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, kao ni povrede iz članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koje opisno upire žaliteljica, jer je presuda jasna, obrazložena i ne proturječi sama sebi i razlozima presude.

 

7. Također nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev kao i prigovore tužene, te na osnovi izvedenih dokaza predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (članak 8. ZPP) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja.

 

8. Tako je po provedenom dokaznom postupku, a na temelju činjenica utvrđenih temeljem kompletne raspravne građe, prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice utemeljio na slijedećem činjeničnom stanju:

 

- da su pravna prednica tužene O. B. d.d. (S. G. - S. B. d.d.) kao kreditor i tužiteljica R. P. (kasnije P. Š.) kao korisnik kredita, sklopili Ugovor o kreditu broja: 52332/06 dana 26. rujna 2006.,

- da je prema navedenom Ugovoru o kreditu pravna prednica tužene stavila na raspolaganje tužiteljici kredit u iznosu 23.650,00 CHF (članka 1.1. Ugovora o kreditu), koji kredit se imao isplatiti u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju banke na dan korištenja (članak 1.2. Ugovora o kreditu), bez određene namjene (članak 2. Ugovora o kreditu), na rok otplate 84 mjeseca (članak 3. Ugovora o kreditu), uz kamatnu stopu koja je promjenjiva,

- da je na dan zaključenja Ugovora o kreditu kamatna stopa iznosila 6,99% godišnje (članak 4. Ugovora o kreditu), a efektivna kamatna stopa (EKS) da je iznosila 9,22% (članak 6. Ugovora o kreditu),

- da su prema članku 9. stavak 1. Ugovora o kreditu od 26. rujna 2006. ugovornice ugovorile redovnu kamatu koja je promjenjiva, a utvrđuje se odlukom o visini kamatnih stopa ili drugim aktima pravne prednice tuženice,

- da su prema članku 10. stavak a)1. predmetnog Ugovora o kreditu ugovornice ugovorile otplatu kredita i anuitete na način da se kredit otplaćuje u 84 mjesečna anuiteta i to 83 jednaka mjesečna anuiteta u iznosu 358,78 CHF i jedan preostali anuitet u iznosu 358,01 CHF,

- da se prema članku 10. stavak d)1. navedenog Ugovora o kreditu mjesečni anuiteti plaćaju uplatom potrebnog iznosa u kunskoj protuvrijednosti, po prodajnom tečaju za valutu ugovora prema tečajnoj listi pravne prednice tuženice na dan dospijeća,

- da Ugovor o kreditu ne sadrži odredbu u kojoj bi bili navedeni parametri od kojih ovisi promjena stope ugovorne kamate, odnosno parametri na temelju kojih se stopa ugovorne kamate može odrediti ili temeljem kojih bi promjenjivost bila barem odrediva,

- da tužena u ovom postupku nije dokazala da je tužiteljica kao potrošač i slabija ugovorna strana imala utjecaja na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF, niti je dokazala da je tužiteljicu prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestila te informirala o rizicima vezano uz valutu CHF ili pak parametrima o kojima ovisi promjena tečaja,

- da je predmetni Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen time da je iz sadržaja spisu priležećeg Ugovora vidljivo da se radi o standardnom, tipskom ugovoru,

- da je tužena temeljem odredbe članka 4. i 9. stavak 1. Ugovora tj. odredbe kojom je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno Odluci banke o kreditiranju građana u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu od 6,99% u više navrata povećavala kamatnu stopu te anuitete obračunavala temeljem izmijenjene i povećane stope ugovorne kamate u odnosu na početno ugovorenu,

- da je provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku za računovodstvo, financije i bankarstvo E. C. P., a koji nalaz i mišljenje sud u cijelosti prihvaća obzirom je izrađen, objektivno, stručno i u skladu s pravilima struke utvrđeno da je tužiteljica u utuženom razdoblju s osnova preplate ugovorne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu tj. više plaćenog iznosa kamate nego što bi iznosila kamata po početnoj ugovornoj kamatnoj stopi i po osnovi povećanja anuiteta koji su nastali kao posljedica promjene početnog tečaja godišnje platila sveukupni novčani iznos od 34.090,66 kuna odnosno mjesečne iznose pobliže naznačene u Tablici izračuna koja je sastavni dio nalaza i mišljenja vještaka,

- da postupanje tužene glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora,

- da je presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015., kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više tuženih, među ostalim i tužene O. B. d.d., pravomoćno utvrđeno da su tužene-banke povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a što je imalo za posljedicu ništetnost navedene ugovorne odredbe,

- da je u presudi Visokog Trgovačkog suda a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tužena u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 96/03) u razdoblju do 6.08.2007. a u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca.2008. suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 79/07 i dr.),

- da potraživanje tužiteljice za isplatu preplaćenih iznosa na ime ugovorenih kamata i iz osnove ugovorene valutne klauzule, koji su predmet zahtjeva tužiteljice, nije zastarjelo jer je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, koja presuda u kolektivnom sporu je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. vezano za nedopuštenost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi a vezano uz valutnu klauzulu u lipnju 2018., pa kako je tužiteljica zahtjev za isplatu prema tuženoj postavila u tužbi podnijetoj ovome sudu 6. svibnja 2019. to da je zahtjev tužiteljice za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina.

 

9. Na osnovu tako utvrđenoga činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice utvrdio da su odredbe članka 4. i 9. stavak 1. i članka 10. stavak d.)1 Ugovora o kreditu broj 52332/06 od dana 26. rujna 2006. djelomično ništetne u dijelu u kojemu se odnose na promjenjivu kamatu i valutnu klauzulu, te je pozivom na odredbu članak 1111. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO) tuženoj naložio da tužiteljici isplati, temeljem Ugovora o kreditu u utuženom razdoblju na ime pretplate zbog ništetne odredbe o promjeni kamatne stope i na ime pretplate zbog ništetne valutne klauzule ukupan iznos od 34.090,66 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa do isplate, pri čemu je primijenio odredbe članka 81. stavak 1., članka 83. te članka 87. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu u daljnjem tekstu: Zakon o zaštiti potrošača), ukazujući i na odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15, 14/19), te članka 322., članka 323., članka 324., članka 225., članka 245., članka 241. i članka 1115. ZOO.

 

10. Protivno žalbenim prigovorima tužene, pravilno je prvostupanjski sud primijenio mjerodavne materijalnopravne odredbe Zakona o zaštiti potrošača te ZOO kada je, pravilno utvrđujući da se tužena banka pri sklapanju predmetnog Ugovora o kreditu u dijelu ugovaranja promjenjive kamatne stope isključivo temeljem odluke banke i uz ugovaranje valutne klauzule vezano za švicarski franak, nije pridržavala načela savjesnosti i poštenja, da se o navedenim ugovornim obvezama nije pojedinačno pregovaralo, da tužena banka nije vodila računa o interesima tužiteljice kao potrošača i nije joj dala nužne i osnovne informacije o rizicima ugovaranja spomenute odredbe, što je uzrokovalo znatnu neravnotežu među strankama na štetu tužiteljice, ocijenio ništetnim odredbu članka 4. i 9. stavak 1. (kojima je tužiteljica pristala da banka promjeni kamatnu stopu svojim samostalnim odlukama) kao i odredbu članka 10. stavak d)1 u kojima je ugovorena valutna klauzula za švicarski franak i kad je prihvatio zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa koji je tužiteljica platila tuženoj zbog opisane jednostrane i netransparentne promjene ugovorene kamatne stope i ugovorene valutne klauzule.

 

11. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno ponovno provoditi potpuni dokazni postupak što je izraženo i u stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

 

12. Ovo stoga, jer prema odredbi članka 502.a stavak 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

 

13. Odredbom članka 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz članka 502.a ZPP, dok je u članku 502.c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tužene, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu, mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz članka 502.a stavak 1. ZPP.

 

14. Dakle, imajući u vidu direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te presuda donesenih po tim tužbama, koje kao takve obvezuje sudove u pojedinačnim postupcima, uz odgovarajuću primjenu citiranih odredaba članka 502 c. ZPP, ovaj sud prihvaća kao pravilno pravno shvaćanje prvostupanjskog suda da i u pojedinačnim postupcima koje pokreću potrošači, upravo radi isplate temeljem posljedica ništetnih ugovornih odredaba (a tužena nije dovela u pitanje da se ovdje radi o postupku kojeg je pokrenula tužiteljica kao potrošač), nije nužno provoditi poseban dokazni postupak, što je sukladno i recentnoj praksi revizijskog suda.

 

15. S obzirom da učinak nepošteni ugovornih odredaba djeluje ex tunc, unatrag od trenutka sklapanja Ugovora, smatra se da nepoštena ugovorna odredba nikada nije ni bila ugovorena, tako da u odnosu na tužiteljicu kao potrošača i ne može imati učinak (što je sukladno odlukama Europskog suda za ljudska prava u kojima je Europski sud utvrdio i definirao pravila koja vrijede neovisno o tome je li ugovorna odredba proglašena nepoštenom u postupku individualne ili pak kolektivne zaštite od nepoštenih odredaba).

 

16. U konkretnom slučaju, kod utvrđenja nepoštenim, a time i ništetnim i bez pravnog učinka ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom tužene banke i o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak, tužiteljica je stekla pravo od tužene zahtijevati isplatu novčanih iznosa koje je isplatila temeljem tih ništetnih odredaba.

 

17. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevom zatražila isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženoj isplatila temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju je visinu prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju u postupku izvedenih dokaza, osobito, nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je tuženu kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati tražene novčane iznose sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od uplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. ZOO koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

 

18. Prema pravnom shvaćanju ovoga suda a kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe (jednako pravno shvaćanje zauzeto je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.).

 

19. Budući da je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 postala pravomoćna 13. lipnja 2014., od toga dana počinje teći zastarni rok od pet godina propisan člankom 225. ZOO, dok u pogledu valutne klauzule počinje teći od 4. lipnja 2018. pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 6. svibnja 2019. proizlazi da zastara nije nastupila.

 

20. Odluka o trošku postupka pravilno je utvrđena u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i 155. ZPP koja žalbenim navodima nije dovedena u sumnju

 

21. Iz navedenih razloga, kako nisu ostvareni prigovori žaliteljice kao ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tužene valjalo je odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsku presudu potvrditi, temeljem odredaba članka 368. stavak 1. ZPP.

 

U Splitu, 3. studenog 2021.