- 1 -              Poslovni broj: I Kž-333/2021-10

Poslovni broj: I Kž-333/2021-10

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc.Tanje Pavelin predsjednice vijeća te Ivana Turudića univ.spec.crim. i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B., zbog počinjenja u stanju neubrojivosti protupravnog djela iz članka 110. u vezi s člankom 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 7. listopada 2021. broj K-39/21, u sjednici održanoj 3. studenog 2021., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog N. B. i branitelja optuženika, odvjetnika P. I. u zamjenu za odvjetnika M. V.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Odbija se žalba optuženog N. B. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom, na temelju članka 554. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da je optuženi N. B. u stanju neubrojivosti počinio protupravno djelo ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i protupravno djelo teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11. te mu je na temelju članka 554. stavak 1. ZKP/08. određen prisilni smještaj u psihijatrijsku ustanovu u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

 

1.1. Na temelju članka 148. stavka 5. (pravilno bi bilo: stavka 6.) ZKP/08. optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. - 6. ZKP/08.

 

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi N. B. osobno i putem branitelja, odvjetnika M. V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske da ukine pobijanu presudu te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Obje žalbe se sadržajno nadopunjavaju pa će biti razmatrane kao jedna žalba.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Spis je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. ZKP/08. prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

5. Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovali su optuženi N. B., koji se nalazi u Z. bolnici u Z., a njegova nazočnost je osigurana putem konferencijskog uređaja, te branitelj optuženika, odvjetnik P. I. u zamjenu za odvjetnika M. V., dok nije pristupio zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske iako je, prema potvrdi o izvršenoj dostavi, o sjednici uredno obaviješten pa je, sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08., sjednica održanu u njegovoj odsutnosti.

 

6. Žalba optuženika nije osnovana.

 

7. Nije u pravu optuženik kada žalbom navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. jer da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a postojeći su proturječni sadržaju zapisnika o iskazima danim u postupku, jer da prvostupanjski sud samo nabraja sadržaje iskaza svjedoka nakon čega ne navodi razloge o odlučnim činjenicama niti razloge o ocjeni vjerodostojnosti iskaza svjedoka odnosno te razloge navodi paušalno i proturječno u odnosu na ono što su zaista iskazali, pri čemu je sama interpretacija svjedoka selektivna i često pogrešna.

 

8. Naime, suprotno žalbenim navodima, koji su općenito navedeni bez konkretiziranja i apostrofiranja proturječnosti i naznake razloga prvostupanjske presude koje žalitelj smatra paušalnim, drugostupanjski sud smatra da je sud prvog stupnja temeljito proveo sve dokaze, pažljivo ih i s potrebnom kritičnošću ocjenjivao i analizirao svakog za sebe i međusobno ih uspoređujući i osnovano utvrdio, a o čemu je dao i dostatne razloge, da je dokazano da je optuženik počinio protupravna djela zakonskih obilježja kaznenih djela ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi s člankom 34. KZ/11. i teške tjelesne ozljede u pokušaju iz članka 118. stavka 1. u vezi s člankom 34. KZ/11., na način kao što mu je stavljeno na teret optužnicom, pri čemu utvrđujući vjerodostojnim iskaze svih svjedoka, koji međusobno sukladno iskazuju u odnosu na dinamiku događaja opisanu u činjeničnom opisu u izreci presude, pa stoga neznatna odstupanja u iskazima svjedoka, na koja se žalitelj poziva, nisu od utjecaja na činjenični opis inkriminacije, protivno navodima žalbe, ne predstavljaju žalbom naznačenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka.

 

8.1. Također, nije u pravu žalitelj kada smatra da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima, čime sadržajno upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08. Naime, žalbeni navodi optuženika da je medicinska dokumentacija krivotvorena, da izvadak iz kaznene evidencije sadrži netočne podatke, kao i da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra dr. D. Z. nezakonit jer da je istome prvostupanjski sud nalogom za provođenje vještačenja, sugerirao da utvrdi neubrojivost optuženika, nisu osnovani. Nalog suda za provođenje vještačenja, kao bitan element sadrži zahtjev da se vještačenje provede na okolnost utvrđivanja neubrojivosti u vrijeme počinjenja kaznenog djela, pri čemu isti ne predstavlja sugestiju nego predmet vještačenja, dok rezultat predmeta vještačenja, koji ovisi o utvrđenjima sudskog vještaka, može u postupku biti osporen sadržajno, međutim predstavlja zakonit dokaz. Nadalje, medicinska dokumentacija i izvadak iz kaznene evidencije, u odnosu na razloge koje žalitelj iznosi, sadržajno predstavlja pobijanje vjerodostojnosti iste, koju je prvostupanjski sud razmatrao i ispravno ocijenio, a nikako ne dovodi u pitanje njihovu zakonitost. Također, nije u pravu žalitelj da je prvostupanjski sud nezakonito proveo „prepoznavanje noža“, obzirom se radilo o predočavanju dokaza iz spisa prilikom ispitivanja oštećenika, a što nije u suprotnosti sa odredbom članka 10. ZKP/08. Također, nije u pravu žalitelj kada smatra da je odbijanjem dokaznih prijedloga obrane počinjena bitna povreda kaznenog postupka, s obzirom da nisu odbijeni svi dokazni prijedlozi obrane, već se sadržajno time upire na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, o čemu će biti razloženo naknadno.

 

8.2. Dakle, suprotno žalbenim navodima, u pobijanoj presudi nema proturječnosti, a prvostupanjski sud je, u pogledu odlučnih činjenica, označio jasne, dostatne i logične razloge na kojima zasniva svoju odluku te svoju odluku utemeljio na zakonitim dokazima. Ispitujući u tom dijelu pobijanu presudu, sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08.,  drugostupanjski sud nije utvrdio da je sud prvog stupnja počinio druge bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti.

 

9. Optuženik, nadalje, u žalbi uvodno naznačuje da prvostupanjsku presudu pobija i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

9.1. Pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja optuženik pobija na način „da su oštećenici cijeli događaj htjeli prikazati u svoju korist, odnosno sebe staviti u ulogu žrtve…kriju činjenicu da od samog početka događaja zajedno sudjeluju u događaju, ne spominju naguravanje i agresivno ponašanje oštećenog M. B.“, koji žalbeni navodi su potvrđeni  iskazima svjedoka M. B. i M. D.. Nadalje, žalitelj ističe da upravo potonji iskazi ukazuju na proturječnost iskaza oštećenika, dok je prvostupanjski sud prihvaćao iskaze oštećenika i svjedoka vjerodostojnima samo u dijelovima koji idu u prilog optužbi.

 

9.2. Nije u pravu žalitelj kada navodi da su iskazi svjedoka B. i D. u koliziji s iskazima oštećenika. Naime, iz iskaza svjedok B. proizlazi „…sjeća se da su te osobe bile u međusobnoj verbalnoj svađi, da je bilo naguravanja u smislu da je netko nekoga pokušao udariti…M. je bio agresivniji pa čak misli da je pokušao šamarom ili na sličan način udariti optuženika…N. je povremeno dolazio i svađali su se…kada je sklopio kolica i stavio ih na suvozačevo mjesto primijetio je da se iz smjera M. vraća M.…u tom trenutku su N. i optuženik bili udaljeni od svjedoka otprilike desetak metara…M. se u jednom trenutku vratio iako ga je svjedok od toga odvraćao.“ Svjedok M. D. u svom iskazu navodi da je „vidio susjede M. i N. B. kako tjeraju optuženika da ode te je čuo kako optuženik na to psuje mater, viče im neka ga puste, neka radije o tome pitaju onu svoju kurvu, da ju je on volio, da ona njemu nije uzvratila i da Bog da rodila mrtvu djecu. Iza toga je vidio naguravanje između N. i optuženika pri čemu je čuo da mu je N. govorio neka baci nož. U vrijeme naguravanja između N. i optuženika, M. B. više nije vidio tamo, a cjelokupan pogled na njih mu je priječilo grmlje ispred njegove kuće. Njih dvojica su se u jednom trenutku spustili prema tlu i dalje nije vidio što se događa. Sljedeću scenu koju je uočio je dolazak M. do njih i tada je vidio kako M. nogom zamahuje te je pretpostavio da udara optuženika s ciljem da ovaj pusti nož. Također je vidio da se M. drži rukom u predjelu lijevog prsišta na kojem mjestu je uočio tamnu mrlju i pretpostavio da se radi o krvi.“

 

9.3. Dakle, opisi događaja od strane obojice svjedoka su međusobno suglasni te nisu u koliziji s iskazima oštećenih M. i N. B., iz kojih proizlazi da su u jednom trenutku sva trojica bili zajedno na inkriminiranom mjestu, ne osporava se verbalna prepirka, te da se oštećeni M. B. u jednom trenutku udaljio s mjesta događaja jer je bio uboden nožem od strane optuženika, kao i da se potom vratio, a što je sve sukladno činjeničnom opisu koji se optuženiku stavlja na teret. Isto tako oštećenici ne osporavaju da je bilo i „naguravanja“ te da je M. B. udario optuženika dva puta nogom, međutim, navedeno se desilo nakon što je bio uboden nožem od strane optuženika, dok je oštećeni N. B., pokušavajući optuženiku oduzeti nož, kojim je optuženik i njega pokušao teško tjelesno ozlijediti, optuženika primio za ruke te se s istim „naguravao“, a što sve proizlazi i iz iskaza svjedoka B. i svjedoka D.. Dakle, iskazi svjedoka B., D. i oštećenika međusobno se nadopunjavaju, pa ih je prvostupanjski sud, protivno navodima žalbe, ispravno cijenio vjerodostojnima te ispravno i potpuno utvrdio činjenično stanje. Prihvaćajući sukladne iskaze svjedoka kao i oštećenika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je optuženik počinio protupravna djela upravo na način opisan u izreci presude, pa stoga nije u pravu žalitelj kada navodi „da je očiglednije da sam ja napadnut svirepo te se taj napad može okarakterizirati kao pokušaj mog ubojstva od strane N. B. i M. B.“.

 

9.4. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada navodi „kako namjera nije dokazana ne može se raditi o pokušaju“. Prvostupanjski sud je na temelju svih izvedenih dokaza, koje je svakog za sebe i u njihovom međusobnom odnosu ispravno ocijenio i prihvatio, a kako je prethodno navedeno, te u točkama 69. i 70. prvostupanjske presude naveo razloge iz kojih smatra da je optuženi svojim radnjama ostvario bitna obilježja terećenih kaznenih djela kao posljedicu njegovog duševnog stanja i smetnji, a koje razloge prihvaća i drugostupanjski sud, pa je time utvrđeno i postupanje u namjeri u njezinom intelektualnom elementu, izvan elementa ubrojivosti. Ovakvi zaključci prvostupanjskog suda temeljeni su i na nalazu i mišljenju sudskog vještaka psihijatra dr.D. Z., kojeg je prvostupanjski sud ispravno ocijenio vjerodostojnim, jer je izrađen u skladu sa pravilima struke, pa stoga nije u pravu žalitelj kada osporava vjerodostojnost provedenog vještačenja pozivajući se na literaturu iz područja psihijatrije te izjave liječnika psihijatara iz javnih medija, koje predmetno nisu od utjecaja, jer nisu temeljene na individualiziranoj anamnezi i dijagnozi, a što je provedeno predmetnim psihijatrijskim vještačenjem.

 

9.5. Također, nije u pravu žalitelj kada osporava vjerodostojnost provedenog sudskomedicinskog vještačenja po dr. P. B., jer da „nije kontrolirano od strane institucije“ te temeljeći svoje navode na tezi da je dokumentacija na temelju koje je vještačenje provedeno netočna, pa su stoga i zaključci vještaka nelogični. Prvostupanjski sud je ispravno prihvatio predmetni nalaz i mišljenje kao vjerodostojan, jer je suprotno žalbenim navodima, izrađen sukladno pravilima struke i znanosti, na temelju medicinske dokumentacije koja tijekom postupka nije dovedena u pitanje, a niti žalbenim navodima optuženika koji se temelje na njegovim osobnim zaključcima, bez dokaza koji bi te tvrdnje potkrijepili.  

 

9.6. Žalitelj, isto tako, smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno, jer je prvostupanjski sud bezrazložno odbio dokazne prijedloge obrane „pribavljanja snimki nadzornih kamera, DNK analize tragova krvi, telefonskih i elektronskih komunikacija oštećenika, snimki poziva policiji i hitnoj pomoći i ostalih zahtjeva od ….“  Međutim, prvostupanjski sud osnovano je, na temelju članka 421. stavak 1. točka 2. i 4. ZKP/08. odbio dokazne prijedloge obrane, a što je valjano i obrazložio u točkama 7., 8., 9. i 10. prvostupanjske presude, koje obrazloženje prihvaća i drugostupanjski sud, smatrajući da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u predmetu, pa toga nije u pravu žalitelj da činjenično stanje nije potpuno utvrđeno.

 

9.7. Slijedom izloženog, a suprotno žalbenim navodima, činjenično stanje je potpuno i ispravno utvrđeno iz kojih razloga žalba optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

10. Iz naprijed je navedenih razloga, valjalo je odbiti žalbu optuženika, kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu.

 

11. Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud ispitao je i odluku o prisilnom smještaju optuženika u psihijatrijsku ustanovu na vrijeme od šest mjeseci, te našao da je ta odluka opravdana i utemeljena, sukladno odredbi članka 554. stavak 1. ZKP/08.

 

12. Budući da navodi žalbe nisu utvrđeni osnovanima, niti je žalbeni sud našao povrede zakona na koje u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 3. studeni 2021.