1               Poslovni broj: I Kž-uv-192/2021-4

Poslovni broj: I Kž-uv-192/2021-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Snježane Hrupek-Šabijan, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika K. T., zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu broj: Ik I-563/2021 od 28. rujna 2021., u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba zatvorenika K. T. kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj: Ik I-563/2021. od 28. rujna 2021., na temelju članka 170. točke 2. KZ/11. Zakona o izvršenju kazne zatvora („Narodne novine“ broj: 14/21. – dalje u tekstu: ZIKZ), odbijen je prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika K. T. kao neosnovan.

2. Protiv tog rješenja žalbu je pravodobno podnio zatvorenik K. T., osobno i po opunomoćenici D. K., odvjetnici u S., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te je predložio da se pobijano rješenje preinači na način da mu se odobri uvjetni otpust, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U skladu s odredbom članka 495. u svezi članka 474. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – Odluka ustavnog suda republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen državnom odvjetniku.

4. Žalba nije osnovana.

5. Budući da zatvorenik u žalbi koju je osobno podnio, kao i u žalbi koju je podnio po opunomoćenici, prvostupanjsko rješenje pobija zbog identičnih razloga, obje te žalbe u nastavku će biti ispitane kao jedan jedinstveni podnesak.

6. Zatvorenik K. T. u bitnom u žalbi dovodi u pitanje pravilnost zaključaka prvostupanjskog suda u pogledu činjenice da je sud odluku o odbijanju njegova prijedloga za uvjetni otpust temeljio na pribavljenom mišljenju Kaznionice u L. od 20. kolovoza 2021., u kojem se navodi, a s obzirom na kaznu zatvora u trajanju od 12 godina i 10 mjeseci na koju je zatvorenik osuđen presudom Županijskog suda u Splitu broj Kv-1/2020 od 13. srpnja 2020., pravomoćnom 6. kolovoza 2020., te imajući u vidu da je u toj presudi objedinjeno više kazni iz drugih presuda kojima je zatvorenik osuđen zbog većeg broja kaznenih djela protiv imovine (krađe, teške krađe i razbojništva), te da mu je do isteka neizdržanog dijela kazne preostalo četiri godine, da kod zatvorenika još nije dovršen proces provođenja pojedinačnog programa izdržavanja kazne zatvora, iako se u tom izvješću navodi da je tijek izvršenja kazne uredan, da je uključen u posebne programe, da je radno angažiran, radi dva posla koje izvršava odgovorno te je u provedbi pojedinačnog programa izvršenja kazne ocijenjen na razini „uspješan“, zbog čega smatra da je specijalna prevencija, kao svrha kažnjavanja, prema njemu postigla svoje ciljeve i da su ostvarene pretpostavke da mu se odobri uvjetni otpust.

6.1. Nadalje, problematizirajući utemeljenost pobijanog rješenja zatvorenik navodi da je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je prije dolaska u Kaznionicu u L. (koncem siječnja 2021.), gotovo osam godina proveo u Kaznionici u G., čije stručno tijelo ga je izuzetno pozitivno ocijenilo. Smatra da je mišljenje Kaznionice u L. iz kojeg proizlazi „kako nije isključena mogućnost kriminalnog povrata od strane zatvorenika“ i da ne udovoljava uvjetima za uvjetni otpust, paušalno i nije dovoljno obrazloženo. Osim toga navodi i da prvostupanjski nije imao uporišta kad je kao jedan od razloga zbog kojeg je odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust naveo i značajan dio neizdržane kazne na koju je osuđen jer se prema zakonu uvjetni otpust može odobriti nakon što je zatvorenik izdržao najmanje jednu polovinu kazne na koju je osuđen.

6.2. Suprotno prethodno iznesenom stavu zatvorenika, prvostupanjski sud je, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijanog rješenja sadržanog u točki 4., 4.1. i 6., imao u vidu sve okolnosti navedene u točkama 6. i 6.1., međutim, unatoč zatvorenikovom dosadašnjem dobrom ponašanju tijekom izdržavanja kazne na koje isti posebno u žalbi ukazuje, pri ocjeni osnovanosti prijedloga za uvjetni otpust sud je opravdano kao znatno važnije pitanje cijenio ono što je u odnosu procjene promjene zatvorenikova ponašanja i očekivanja da li će do te promjene doći, navedeno u mišljenju Kaznionice u L..

6.3. I ovaj sud drugog stupnja, polazeći od zakonskih kriterija za odlučivanje o prijedlogu za uvjetni otpust koji su propisani u članku 59. KZ/11., smatra da je prvostupanjski sud utemeljeno odbio zatvorenikov prijedlog za uvjetni otpust, cijeneći pri tome njegovu ličnost i prijašnji život, a osobito imajući u vidu njegovu dosadašnju izraženu kriminalnu aktivnost te brojnost i težinu kaznenih djela za koje je pravomoćno osuđen,kao i činjenicu da je od kazne zatvora u trajanju od 12 godina i 10 mjeseci na koju je osuđen i koju kaznu izdržava u kaznionici, ostalo neizdržano 4 godine.

6.4. Prema tome, s obzirom na veliki dio neizdržanog dijela kazne, ispravno je prvostupanjski sud prihvatio mišljenje Kaznionice u kojem se navodi da u konkretnom slučaju pojedinačni program izvršenja kazne zatvora nije dovršen, zbog čega je potrebno i dalje provođenje rehabilitacijskih postupaka i nastavak izvršenja kazne zatvora, a prema sigurnosnoj procjeni nije isključena mogućnost zatvorenikova kriminalnog povrata. Stoga je sud pravilno utvrdio da se u odnosu na zatvorenika K. T. nisu stekli uvjeti za primjenu uvjetnog otpusta i da je za postizanje svrhe kažnjavanja nužno nastaviti s izdržavanjem kazne, pa je ispravno, na temelju članka 170. točke 2. ZIKZ, odbio njegov prijedlog za uvjetni otpust kao neosnovan.

6.5. U odnosu na žalbene navode žalitelja glede toga da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir mišljenja Kaznionice u G. gdje je ranije, do dolaska u Kaznionicu u L., izdržavao kaznu, valja reći da prvostupanjski sud, sukladno članku 165. stavku 1. ZIKZ-a, pribavlja mišljenje kaznionice koja se nalazi na području njegove nadležnosti, što znači da je Županijski sud u Varaždinu nadležan odlučivati o uvjetnom otpustu zatvorenika koji se nalaze u Kaznionici u L., u kojoj se zatvorenik nalazi. Stoga ovaj sud svoju odluku o uvjetnom otpustu ne može temeljiti na mišljenju druge kaznionice u kojoj je zatvorenik ranije izdržavao kaznu.

6.6. Što se tiče odredbe iz članka 59. stavka 1. KZ/11. koja propisuje da nakon jedne polovine izdržane kazne zatvorenik može podnijeti prijedlog za uvjetni otpust, na što žalitelj upire u žalbi, u toj odredbi je samo određeno kada zatvorenik najranije može podnijeti prijedlog za uvjetni otpust, pa stoga ta odredba nije relevantna za ocjenu osnovanosti njegova prijedloga.

9. Slijedom svega onog što je prethodno izneseno, kako žalitelj svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost i  pouzdanost odlučnih činjenica na kojim je prvostupanjski sud temeljio pobijano rješenje, a ispitivanjem te žalbe nije utvrđeno postojanje povreda kaznenog postupka iz članka 494. stavak 4. ZKP/08., na koje ovaj Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, pazi po službenoj dužnosti, valjalo je, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08., odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 3. studenoga 2021.