- 1 -              Revd 2924/2021-2

Broj: Revd 2924/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Šantek članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Ž. R., Z., OIB: … , koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. … , Z., OIB: … , kojeg zastupa punomoćnik H. M., odvjetnik u Z., radi povrede autorskoga prava, odlučujući o tuženikovom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4688/2019-3 od 8. travnja 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1201/2016-65 od 13. lipnja 2019., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4688/2019-3 od 8. travnja 2021. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1201/2016-65 od 13. lipnja 2019.

2. Tužiteljica na taj prijedlog nije odgovorila.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.

4. Prvo u prijedlogu postavljeno materijalnopravno pitanje kojim se problematizira ocjena drugostupanjskoga suda prema kojoj je priručnik koji je tužiteljica izradila autorsko djelo u skladu s odredbom čl. 5. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima („Narodne novine“ broj 167/03, 79/07, 125/11, 80/11, 141/13, 127/14 i 62/17), jer je originalna intelektualna tvorevina iz znanstvenoga područja koja ima individualni karakter, nije pitanje odgovorom na koje bi se mogla osigurati jedinstvena primjena prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, jer se ono odnosi na konkretan slučaj te ocjena autorskoga karaktera nekog djela ovisi o okolnostima svakog pojedinog slučaja. Pritom se napominje kako je za ocjenu da se u konkretnom slučaju radi o djelu koje zadovoljava uvjete da ga se smatra autorskim sud drugoga stupnja dao jasne i neproturječne razloge, uz izloženu primjenu materijalnoga prava na utvrđeno činjenično stanje, u kojem dijelu je odluka također jasno i neproturječno obrazložena, a među kojim činjenicama je i ona nesporna - da je sam tuženik u ranijim izdanjima priručnika tužiteljicu navodio kao autora. Neosnovano tuženik smatra, izlažući razloge važnosti ovoga pitanja, da je u odluci ovoga revizijskog suda u pogledu ocjene autorskoga karaktera djela izraženo neko shvaćanje s kojim shvaćanje iz predmetne drugostupanjske presude nije podudarno. Naime, ta je odluka donesena u predmetu s bitno drukčijim činjeničnim supstratom. Stoga se ne radi o pitanju glede kojeg je potrebna intervencija revizijskoga suda u smislu odredbe čl. 385.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP).

4.1. Sljedećim trima pitanjima tuženik problematizira ocjenu dokaza i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa se ne radi o pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 385. ZPP.

5. Postavivši pitanje u vezi s odlukom o naknadi parničnoga troška tuženik zanemaruje da je drugostupanjski sud primjenu odredbe čl. 154.st. 2. ZPP obrazložio time da je pri odmjeravanju te naknade vodio računa o tome da je tužiteljica samo djelomično uspjela u sporu, što i tuženik smatra pravilnim. Što se pak samog matematičkog izračuna tiče, koji tuženik ustvari prijedlogom za dopuštenje revizije napada, tuženik pogrešno prikazuje da tužiteljica nije uspjela s nenovčanim tužbenim zahtjevima. Tako je prihvaćen njen zahtjev da se tuženiku naloži da prestane s povredom, kao što je prihvaćen i njen zahtjev za objavom pravomoćne presude u dnevnom tisku, ali samo njena uvoda i izreke, a ne i obrazloženja, kao što je to tužiteljica zahtijevala. Iz obrazloženja drugostupanjske presude jasan je stav drugostupanjskoga suda da zbog odlučivanja o tužiteljičinu zahtjevu za uništenje svih neprodanih primjeraka priručnika, koji je odbijen, nisu nastali posebni troškovi. Stoga ni po ovom pitanju nije potrebna intervencija revizijskoga suda u smislu odredbe čl. 385.a ZPP.

6. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 392. st. 6. ZPP odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 3. studenoga 2021.

Predsjednik vijeća:

              Željko Glušić, v.r.