Pristupanje sadržaju
Poslovni broj: 19 Usl-733/20-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke
Lucije Justić, u upravnom sporu tužiteljice M. T., S., Ž. d. M. ..,
OIB: …………, zastupane po opunomoćeniku M. J., odvjetniku u K.
K. F. T. …, protiv tuženika Sveučilišta u Zagrebu, Geodetski
fakultet, Zagreb, Fra Andrije Kačića Miošića 26., OIB: …………, zastupanog po
odvjetnicima iz Odvjetničkog društva j.t.d. „L.&K., Z., G.
19/1, radi poništenja rješenja i odluke, nakon održane glavne rasprave zaključene
dana 12. listopada 2021. godine u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice i u
odsutnosti uredno pozvanog tuženika, dana 20. listopada 2021. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenjem rješenja
Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Klasa: 602-04/20-01/1 od
dana 4. rujna 2020. godine, za poništenjem odluke Geodetskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, klasa: 602-04/20-01/1 od dana 26.
lipnja 2020. te za poništenjem odluke Geodetskog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu klasa: 602-04/19-07/03 urbroj: 380-05-07-03-19 od 30.
svibnja 2019. godine.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova ovog upravnog
spora.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška ovog upravnog spora.
Obrazloženje
Rješenjem tuženika, Zagrebu Klasa: 602-04/20-01/1 od dana 4. rujna 2020.
godine odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv Odluke Fakultetskog vijeća
geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Klasa: klasa: 602-04/20-01/1 od dana 26.
lipnja 2020., kao i žalba izjavljena protiv odluke geodetskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu klasa: 602-04/19-07/03 urbroj: 380-05-07-03-19 od 30. svibnja 2019. godine.
Ovom odlukom od 30. svibnja 2019. godine odlučeno je da se ne prihvaća izvješće
Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada pristupnice M. T. (ovdje tužiteljice)
po naslovom "Podrška razvoju infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici
Hrvatskoj" obzirom da je na sjednici Fakultetskog vijeća za prihvaćenje izvješća
Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada, od 40 nazočnih članova njih 11 glasalo za
prihvaćanje, dok je njih 29 bilo suzdržano.
Tužiteljica u tužbi navodi kronologiju postupanja u konkretnoj upravnoj stvari.
Ističe kako je dana 26. lipnja 2020 godine Geodetski fakultet donio odluku kojom se
Odluka od 30. svibnja 2019. klasa: 602-04/1907/03 dopunjuje na način da se dodaje
Uputa o pravnom lijeku po kojoj M. T. ima pravo izjaviti žalbu protiv Odluke od
30 svibnja 2019. godine. Sukladno uputi o pravnom lijeku tužiteljica je pravodobno
podnijela žalbu, koja je ovdje osporenim rješenjem od 4. rujna 2020. godine odbijena
kao neosnovana. U odnosu na rješenje od 4. rujna 2020. godine tužiteljica ističe kako
u izreci pobijane odluke ne stoji protiv kojeg rješenja je izjavljena žalba koja se odbija
kao neosnovana što da predstavlja povredu odredbi Zakona o općem upravnom
postupku, posebice čl. 98. st. 3., odnosno čl. 98. st.5. jer odluka ne sadrži sve ono što
je potrebno odnosno prema odredbi čl. 98. st. 5. Zakona o općem upravnom postupku.
Tužiteljica u odnosu na meritum same stvari navodi kako je 27. listopada 2010. upisala
doktorski studij na Geodetskom fakultetu u Zagrebu (1 godina mirovanja zbog
trudnoće), da bi joj 17. veljače 2015. bila odobrena tema disertacije. Dana 8. veljače
2018. šalje se pisana suglasnost i pozitivno mišljenje dvaju mentora o provedenom
istraživanju i postignutom znanstvenom doprinosu na Fakultetsko vijeće, te se imenuje
Povjerenstvo za ocjenu rada. Tužiteljica ističe kako je radila na disertaciji, uvažavajući
sve primjedbe članova Povjerenstva, te su se u travnju 2018. godine svi članovi
Povjerenstva složili s pozitivnom ocjenom rada, osim jedne članice doc. dr. sc. M.
B. koja nije poslala odgovor i koja je odbila komunikaciju suprotno akademskim
običajima, da bi u zadnji tren ipak poslala svoj odgovor. Doktorski rad je dana 3. travnja
2018. godine išao na javni uvid, nakon čega, 17. travnja 2018. članica doc. dr.sc. šalje
Izvješće i traži doradu rada na što „radi mira u kući“ pristaju ostali članovi povjerenstva
i vraćaju rad na doradu. U lipnju 2018. se šalju odgovori na primjedbe i tužiteljica odlazi
na porodiljini. U rujnu 2018. godine istječe rok za izjašnjavanje članice povjerenstva te
ona traži još mjesec dana u čemu joj predsjednik povjerenstva izlazi u susret, da bi
konačno, 18. listopada 2018. godine ona dostavila novo izvješće o doradi. Mentor.
izv.prof.dr.sc. C. se susreće s članicom i na sastanku usmeno dobiva upute z doradu.
Članica naglašava da se izmjene ne mogu napraviti u roku kraćem od 3 mjeseca.
Tužiteljica je dorađeni rad dostavila u veljači 2019. godine, te joj je doc. dr. sc. B.
u usputnom razgovoru prilikom slučajnog susreta navodi da je sada rad kvalitetniji.
28.ožujka 2019. šalje se novo izvješće mentora na Fakultetsko vijeće zbog isteka roka
propisanog Pravilnikom o studiranju. Prilikom slanja imenuje se isto Povjerenstvo za
ocjenu rada sukladno akademskim običajima pošto nitko nije izrazio želju za izuzećem.
Dorađeni doktorski rad, dana 8. svibnja 2019. ide na javni uvid, Pristup imaju svi
zaposlenici Geodetskog fakulteta putem interneta, i članovi stručne i znanstvene
zajednice na zahtjev. Dana 30. svibnja 2019. Predsjednik povjerenstva, u konzultaciji
s članovima sastavlja pozitivno izvješće, te od doc. dr. sc. B. dobiva izdvojeno
mišljenje. Prilikom glasovanja na točku dnevnog reda; „Izvješće Povjerenstva za
ocjenu doktorskog rada pristupnice M. T., mag. ing. geod. et geoinf. pod
naslovom „Podrška razvoju infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici
Hrvatskoj“ i imenovanje Stručnog povjerenstva za obranu (izdvojeno mišljenje M.
B.- S. M.-I.“Fakultetsko vijeće se izjašnjava s 11 za 29 suzdržanih te nije
imenovalo Stručno povjerenstvo za obranu i donosi odluku o neprihvaćanju prijedloga
povjerenstva.
Tužiteljica ističe kako je u konkretnoj stvari, u najmanju ruku dvojbeno da nije
prihvatljiv stav četiri člana povjerenstva, dakle znatne većine u odnosu na jednu jedinu
članicu Povjerenstva koja, od početka samog postupka „obrane“ na sve načine
šikanira tužiteljicu te se opravdano nameće dojam o sprječavanju prava na obranu
M. T. iz za sada nepoznatih razloga. Suprotno pozitivnim mišljenju istaknutih
znanstvenika, dvaju mentora i četiri člana povjerenstva koristi se pravo na izdvojeno
mišljenje u kojem se eksplicitno navodi da se od Fakultetskog vijeća traži oduzimanje
prava studiranja. Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada u svom izvještaju predlaže
prihvaćanje doktorskog rada s obrazloženjem o postignutom izvornom znanstvenom
doprinosu, a sama odluke je donesena velikom većinom glasova u omjeru 4:1.
Tužiteljica skreće pozornost na presudu Visokog upravnog suda od dana 24. listopada
2018. godine, broj: Usž-2158/2016, a koja presuda jasno ukazuje na nezakonitost u
postupanju Fakulteta, pri donošenju odluke na sjednici Fakultetskog vijeća, gdje je
činjenično stanje istovjetno ovom (uz razliku da je tužitelj imao pozitivno mišljenje 3
člana te negativno mišljenje dva člana). Očito je kako Povjerenstvo za ocjenu
doktorskog rada pozitivno ocijenilo i prihvatilo doktorski rad tužiteljice, a da je
Fakultetsko vijeće bilo dužno donijeti oduku sukladno prijedlogu Povjerenstva za
ocjenu doktorskog rada, a ne dijametralno suprotnu jer za takvu odluku nije postojao
prijedlog Povjerenstva. Konačno sukladno dostavljenoj presudi Visokog upravnog
suda od dana 24. listopada 2018. godine broj Usž.2158/2016 koje predstavlja identičan
pravni slučaj očito je kako je ustaljen praksa da se rad smatra prihvaćenim ako je
pozitivno ocijenjen u većini odvojeni izvješća Povjerenstva za ocjenu doktorskog
rada. Također uvidom u rezultate glasovanja vidljivo je kako se Fakultetsko vijeće
izjašnjava s 11 za, te s 29 suzdržanih glasova te nije imenovalo Stručno povjerenstvo
za obranu i donosi odluku o neprihvaćanju prijedloga povjerenstva za ocjenu. Kako
Fakultetsko vijeće sukladno citiranoj odredbi čl. 51 Statuta Geodetskog fakulteta
donosi odluke većinom glasova nazočnih članova, a u konkretnom slučaju je nazočno
bilo 40 članova Vijeća, a samo njih 11 je glasalo za navedenu odluku o neprihvaćanju
prijedloga povjerenstva, ostalih 29 je suzdržano. Dakle predmetna odluka je mogla biti
donesena jedino tako da je 21. član Vijeća glasao za istu, budući da 21. glas
predstavlja većinu glasova od 40 nazočnih članova Vijeća, pa je predmetna oduka
protivna Statutu Sveučilišta u Zagrebu, Geodetskog fakulteta. Pravilnik o
poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i geoinformatike Geodetskog
fakulteta ne propisuje slijed događanja u slučaju da Fakultetsko vijeće ne prihvati
ocjenu izabranog Povjerenstva, koji je u ovom slučaju jasno i namjerno izveden na
štetu tužiteljice. Istodobno se istim Pravilnikom utvrđuju kompetencije članova
Povjerenstva (čl.16. st. 5.) o postupku ocjene doktorskog rada, čime je propisano da
članovi Povjerenstva moraju biti izabrani u najmanje zvanje docent, a u Obrazloženju
se da objašnjava kako su svi članovi vijeća donijeli informiranu i stručnu odluku na
osnovi pregleda doktorskog rada. Kako je navedeno u Obrazloženju (str. 4), a i u
zapisniku sa sjednice, u Vijeću su bili prisutni predstavnici studenata (ukupno 6)
predstavnik zaposlenika, te dva člana nastavnog osoblja koji nisu imali spomenuto
zvanje.
Fakultetsko vijeće je dalo povjerenje i jednoglasno izabralo Povjerenstvo koje daje
prijedlog pozitivne ocjene doktorske disertacije te se navođenje gore navedenog
članka 16. stavka 9 Pravilnika o Obrazloženju smatra promašenim, jer nije
Povjerenstvo odbilo rad i da je tako tužiteljica ostala bez prava, već je Fakultetsko
vijeće donijelo tu odluku u nejasnim okolnostima na štetu tužiteljice.
Gotovo cjeloviti sadržaj str. 3. Pobijane odluke je prepisan iz izvješća doc. dr. sc.
M. B. koja je jedina iznijela negativnu ocjenu te se još jednom ukazuje da je
uvjet dokazivanja znanstvenog doprinosa objavljen rad iz teme doktorata u neovisnim
međunarodno recenziranim časopisima (CC i SCI), koji tužiteljica ima, čak i više od
jednog, čime je ista zadovoljila uvjete pravilnika o Poslijediplomskom studiju i ta
primjedba u ovom slučaju kao i u slučaju izdvojenog mišljenja nije pravno, a ni
znanstveno utemeljena. Nadalje je doc.dr.sc. B. ignorirala u potpunosti rad
povjerenstva i samostalno donijela odluku i iskoristila pravo na izdvojeno mišljenje bez
obzira na to što se trebala izuzeti iz Povjerenstva zbog toga što je tužiteljici u tom
trenutku postala nadređena. Stjecanje stupnja doktora znanosti bi tužiteljici omogućilo
uvjet za napredovanje na trenutnom radnom mjestu. A ovime se preispituje
nepristranost člana sukladno Etičkom kodeksu Sveučilišta, članak 6. st. 3 koji među
temeljan načela stavlja nepristranost u ponašanju u svim domenama sveučilišnog
djelovanja. Predlaže poništiti osporena rješenja.
Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako je ista u cijelosti neosnovana te pravno
i činjenično neutemeljena. Navodi da je rješenjem tuženika klasa: 602-04/20-01/1,
urbroj: 380-65-05-20-10 od 4. rujna 2020. godine odbijena je tužiteljičina žalbu od
dana 4. kolovoza 2020. godine protiv Odluke tuženika klasa: 602-04/20-01/1, urbroj:
380-65-05-20-9 od 26. lipnja 2020. godine. Tom Odlukom od 26. lipnja 2020. godine
tuženik je sukladno presudi Upravnog suda u S. posl.broj 18 UsI-470/19-7 od 20.
svibnja 2020. godine, dopunio Odluku klasa: 602-04/19-07/03, urbroj: 380-65-07-03-
19 od 30. svibnja 2019.godine na način da je toj Odluci dodana Uputa o pravnom lijeku,
s obzirom da je takva uputa nedostajala u Odluci od 30. svibnja 2019. godine. Prema
tome, tuženik, odnosno Fakultetsko vijeće tuženika je u ponovnom postupku, imajući
u vidu pravno shvaćanje i primjedbe ovog suda iznesene u obrazloženju presude broj
18 UsI-470/19-7 od 20. svibnja 2020. godine, postupilo prema toj presudi i u skladu sa
čl. 111. st. 2. Zakona o općem upravnom postupku (dalje: ZUP), a kako bi tužiteljici
bilo omogućeno podnošenje žalbe protiv Odluke Fakultetskog vijeća tuženika klasa:
602-04/19-07/03, urbroj: 380-65-07-03-19 od 30. svibnja 2019. godine. Tužiteljica je
žalbom od dana 4. kolovoza 2020. godine osporavala Odluku tuženika klasa: 602-
04/20-01/1, urbroj: 380-65-05-20-9 od 26. lipnja 2020. godine, koja je donesena
isključivo u korist tužiteljice što znači da tužiteljica nema pravni interes osporavati
Odluku Fakultetskog vijeća od 26. lipnja 2020. godine, odnosno nema aktivnu
legitimaciju u odnosu na točku II tužbenog zahtjeva, u smislu čl.17. st.1. Zakona o
upravnim sporovima, jer pobijanom Odlukom nisu povrijeđeni prava i pravni interesi
tužiteljice. Nadalje, tuženik Ističe da je žalba tužiteljice od 4. kolovoza 2020. g.
podnesena isključivo protiv Odluke tuženika od 26. lipnja 2020. godine, a ne kao žalba
protiv ranije odluke. Žalbom od 4. kolovoza 2020. godine tužiteljica zaključno traži
poništavanje pobijane odluke, dakle samo one uvodno naznačene Odluke od 26.lipnja
2020. godine, i vraćanje predmeta na ponovno postupanje. Također je sama tužiteljica
u žalbi istaknula da je protiv ranije odluke već okončan upravni spor presudom ovog
suda broj UsI-470/19 od 20. svibnja 2020. godine. Iz tih razloga, tuženik ističe da je
tužbu potrebno odbaciti u odnosu na točku III tužbenog zahtjeva, na temelju čl. 30. st.
1. toč. ZUS-a, budući da tužiteljica protiv pojedinačne Odluke od 30.svibnja 2019. nije
iskoristila pravni lijek nakon što joj je to bilo omogućeno Odlukom od 26. lipnja 2020.
godine, odnosno na temelju čl. 30. st. 1. toč. 5 ZUS-a, jer već postoji pravomoćna
odluka donesena u upravnom sporu u istoj stvari. Podredno, ukoliko sud ocijeni da su
ispunjene pretpostavke za rješavanje upravnog spora u odnosu na bilo koji dio tužbe,
tuženik ističe da je tužbu nužno odbiti kao neosnovanu, na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-
a.
Rješenjem od 4. rujna 2020. g. tuženik je odbio žalbu tužiteljice od 4. kolovoza 2020.
g. protiv dopunske Odluke tuženika od 26. lipnja 2020. g., kojom je dodana uputa o
pravnom lijeku Odluci od 30. svibnja 2019. g. čime je tužiteljici bilo omogućeno
podnošenje žalbe protiv Odluke od 30. svibnja 2019. čime je tužiteljici bilo omogućeno
podnošenje žalbe protiv Odluke od 30. svibnja 2019. g. a koje pravo ona nije iskoristila
jer je žalbu od 4. kolovoza 2020. g. izrijekom podnijela samo protiv Odluke od 26. lipnja
2020. godine. Tuženik ističe kako se Odlukom Fakultetskog vijeća tuženika od 30.
svibnja 2019. g. odlučivalo se o ocjeni doktorskog rada tužiteljice, a ne o obrani
doktorskog rada, kako je to pogrešno u tužbi navedeno. Naime, tužiteljica nije mogla
ući u fazu obrane doktorske disertacije, jer pisani doktorski rad tužiteljice nije zadovoljio
pretpostavke za nastavak tog postupka, s obzirom da tužiteljica nije u dovoljnoj mjeri
doradila doktorski rad, sukladno uputama i izvješću Povjerenstva za ocjenu doktorskog
rada, zbog čega se tužiteljičinim doktorskim radom ne postiže izvorni znanstveni
doprinos, što mora biti obilježje svakog doktorskog rada. Tek ako i kada Fakultetsko
vijeće tuženika prihvati doktorski rad te donese odluku o ocjeni rada i imenovanju
Povjerenstva za obranu doktorskog rada, završava se postupak ocjene doktorskog
rada, i nakon toga bi mogao započeti postupak obrane istog. Postupak ocjene
doktorskog rada je opisan člankom 16. stavcima 8.-10. Pravilnika o poslijediplomskom
doktorskom studiju geodezije i geoinformatike tuženika, koji je sastavljen u skladu sa
člankom 17. stavcima 8. i 9. Pravilnika o doktorskim studijima na Sveučilištu u Zagrebu.
Odredbama članka 16. stavka 10. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju
geodezije i geoinformatike, sukladno članku 50. Statuta tuženika, izričito je propisano
da je Fakultetsko vijeće tuženika jedino tijelo ovlašteno odlučivati o prihvaćanju (ili
odbijanju) doktorskog rada, odnosno o ocjeni rada. Tek pod uvjetom da Fakultetsko
vijeće prihvati pozitivnu ocjenu Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada, doktorand
može pristupiti obrani doktorskog rada. Ocjenu o obrani doktorskog rada donosi
Povjerenstvo za obranu doktorskog rada, koje u konkretnom slučaju tužiteljičinog
doktorskog rada nije moglo biti imenovano, jer za to nisu bile ispunjene pretpostavke
određenim člancima 16. i 17. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju
geodezije i geoinformatike, niti članaka 17. i 18. Pravilnika o doktorskim studijima
Sveučilištu u Zagrebu. Tuženik, nadalje ističe kako je važno naglasiti što je naglasiti
što je predmet odlučivanja na 8. redovitoj sjednici Fakultetskog vijeća tuženika u 350.
akademskoj godini 2018./2019. dana 30. svibnja 2019. g. kada je donesena Odluka o
ocjeni tužiteljičinog doktorskog rada. Pod točkom 12. dnevnog reda , na 8. sjednici
odlučivalo se o ocjeni doktorskog rada, odnosno o izvješću Povjerenstva za ocjenu
doktorskog rada. Na sjednici Fakultetskog vijeća tuženika postojao je kvorum iz članka
51. stavka 2. Statuta, što je konstatirano na prvoj stranici zapisnika sjednice, jer je
sjednici prisustvovalo 40 članova, a odsutno ih je bilo 5. Od tih 40 nazočnih članova
samo 11 članova je glasalo za prihvaćanje pozitivnog izvješća četiri člana Povjerenstva
dok se većina nazočnih odnosno 29 članova Fakultetskog vijeća izjasnila suzdržanima,
zbog čega nije moglo biti prihvaćeno izvješće četiri člana Povjerenstva, na kojeg upire
tužiteljica. Člankom 51. stavkom 3. Statuta tuženika je propisano da Fakultetsko vijeće
donosi odluke većinom glasova nazočnih članova, osim ako je Zakonom, Statutom
Sveučilišta u Zagrebu i Statutom Fakulteta propisano drugačije. Člankom 18. stavkom
1. Poslovnika o radu Fakultetskog vijeća Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
određeno je da Fakultetsko vijeće donosi odluke javnim glasovanjem natpolovičnom
većinom prisutnih članova vijeća, osim u slučajevima za koje je Zakon o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju, Statutom Sveučilišta ili Statutom Fakulteta određeno
drugačije. S obzirom da je za prihvaćanje izvješća Povjerenstva glasao manji broj
članova vijeća, odnosno samo 11 od ukupno 40 nazočnih članova Fakultetskog vijeća,
a većina članova vijeća nije prihvatila izvješće četiri člana Povjerenstva za ocjenu
doktorskog rada, Fakultetsko vijeće nije imalo osnova za prihvaćanje pozitivne ocjene
doktorskog rada tužiteljice. Dekan, koji predsjedava sjednicom Fakultetskog vijeća,
formulira prijedlog zaključka ili odluke o kojoj se glasuje. Stoga je dekan pod točkom
12. dnevnog reda na sjednici održanoj 30. svibnja 2019. tražio od članova Fakultetskog
vijeća da se glasovanjem izjasne o prihvaćanju (a ne o neprihvaćanju) izvješća četiri
člana Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada tužiteljice. Nakon glasovanja je
utvrđeno da je od 40 nazočnih članova, koji su svi glasali, samo njih 11 glasovalo za
prihvaćanje tog izvješća! Prema tome, većina članova Fakultetskog vijeća, njih ukupno
29, se kroz suzdržani glas, izjasnila kako ne prihvaća izvješće. Naprotiv, manjina od
samo 11 članova je bila za prihvaćanje izvješće četiri člana Povjerenstva za ocjenu
doktorskog rada tužiteljice, što nije dovoljno za donošenje odluke kakvu je tužiteljica
priželjkivala. Poslovnikom o radu Fakultetskog vijeća tuženika u članku 17. stavku 1.
propisano je da se o prijedlogu zaključka ili oduke o kojoj se glasuje nakon zaključene
rasprave glasuje isključivo samo jedanput, a stavkom 3. istog članka propisano je da
je ponovljeno glasovanje na istoj sjednici nevažeće. Stoga Fakultetsko vijeće nije
moglo ponoviti glasovanje na istoj, a ne može ponoviti glasovanje ni na drugoj sjednici,
već tužiteljica mora prihvatiti da je o ocjeni njenog doktorskog rada odlučeno konačno
na sjednici 30. svibnja 2019. te da je ta Odluka pravovaljana i proizvodi pravne učinke,
na temelju članka 19. stavka 2. Poslovnika o radu Fakultetskog vijeća tuženika.
Člankom 18. stavkom 3. Poslovnika izričito je određeno da postoje tri vrste glasa: za,
protiv ili suzdržan, stoga je svaka od tih vrsta izjašnjavanja jednake važnosti i
valjanosti. Budući da natpolovična većina članova Fakultetskog vijeća. tj. 29 od 40
članova nije prihvatilo izvješće Povjerenstva, potpuno je jasno da je Odluka od 30.
svibnja 2019. godine donesena osnovano i zakonito na temelju Pravilnika o
poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i geoinformatike te sukladno
postupovnim pravilima Poslovnika o radu Fakultetskog vijeća. Tuženik ističe kako je u
njegovoj nadležnosti urediti statutom ili drugim općim aktima postupak prijave, ocjene
i obrane doktorske disertacije, na temelju članka 83. stavka 7. Zakona o znanstvenoj
djelatnosti i visokom obrazovanju. Štoviše, člankom 82. stavkom 3. istog Zakona
ovlašten je i oduzeti akademski naziv ili stupanj ako se utvrdi da je stečen protivno
propisanim uvjetima za njegovo stjecanje, grubim kršenjem pravila studija ili na temelju
doktorskog rada (disertacije) koji je plagijat ili krivotvorina. Predmetni postupak prijave,
ocjene i obrane doktorske disertacije propisan je Pravilnikom o doktorskim studijima
na Sveučilištu u Zagrebu, s kojim je usklađen tuženikov Pravilnik o poslijediplomskom
doktorskom studiju geodezije i geoinformatike. Člankom 16. stavcima 8.-10. Pravilnika
o poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i geoinformatike propisuju postupak
ocjene doktorskog rada od strane povjerenstva koje sastavlja izvještaj pri čemu svaki
član povjerenstva može predati izdvojenu ocjenu, a na prvoj sljedećoj sjednici
Fakultetsko vijeće odnosi odluku o ocjeni rada i ako su ostvareni uvjeti, imenuje
povjerenstvo za obranu doktorskog rada. Međutim, odluka povjerenstva o ocjeni rada
može biti:1.prihvaćankje doktorskog rada s eksplicitnom izjavom o postignutom
izvornom znanstvenom doprinosu, 2. prijedlog za doradu doktorskog rada i završno
ocjenjivanje ili 3. odbijanje doktorskog rada, nakon čega doktorand gubi pravo
stjecanja doktorata znanosti na doktorskom studiju kod tuženika.
U konkretnom slučaju Fakultetsko vijeće Odlukom od 30. svibnja 2019. godine i to
odlukom većine članova od 29 prema 11, nije prihvatilo izvješće povjerenstva za
ocjenu doktorskog rada tužiteljice kojeg su potpisala četiri člana povjerenstva. Samo
11 članova Fakultetskog vijeća, od ukupno 40 nazočnih, glasovalo za prihvaćanje
izvješća četiri člana povjerenstva, čime se natpolovična većina Fakultetskog vijeća,
njih 29 ostalih nazočnih članova priklonila prijedlogu iz izdvojenog mišljenja jednog
člana povjerenstva, a čime je tužiteljici faktički odbijen doktorski rad. Tako je Odluka
od 30 svibnja 2019. donesena sukladno članku 18. Poslovnika o radu Fakultetskog
vijeća tuženika pa je ona pravovaljana i proizvodi pravne učinke na temelju članka 19.
stavka 2. Poslovnika.
Tužiteljica je kao pristupnica poslijediplomskog studije geodezije i geoinformatike
(doktorandica) 21. svibnja 2014. godine prijavila doktorski rad s temom „Razvoj
infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici Hrvatskoj“ kod prvog mentora
izv. prof. dr. sc. V. C. i drugog mentora izv. prof. dr. sc. T. D. L.,
na temelju članka 15. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i
geoinformatike. Tema doktorskog rada je potom izmijenjena Odlukom Povjerenstva za
ocjenu teme i predlaganje mentora od 22. rujna 2014. g. u „Podrška razvoju
infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici Hrvatskoj“ zbog čega je
tužiteljica morala dostavljati izmijenjenu dokumentaciju i obrasce. Fakultetsko vijeće
se očitovalo o prijedlogu Povjerenstva za ocjenu teme i predlaganje mentora na način
da je prijedlog teme i mentora prihvaćen Odlukom fakultetskog vijeća od 30. listopada
2014. godine, nakon čega je Senat Sveučilišta u Zagrebu potvrdio temu Odlukom o
odobravanju pokretanja postupka stjecanja doktorata znanosti u okviru doktorskog
studije od 19. veljače 2015. godine, čime je dovršen postupak prijave, ocjene i
odobravanja teme doktorskog istraživanja i predlaganja mentora. Dana 26. ožujka
2018. godine tužiteljica je podnijela zamolbu u pisarnicu tuženika s priloženim
doktorskim radom i izvješćem mentora od 9. veljače 2018. godine. Odlukom tuženika
od 22. veljače 2018 godine prihvaćeno je izvješće mentora i imenovano Povjerenstvo
za ocjenu doktorskog rada, u skladu s prijedlogom iz izvješća mentora. Time je započet
postupak ocjene doktorskog rada na temelju članka 16. Pravilnika o poslijediplomskom
doktorskom studiju geodezije i geoinformatike.
Istoga dana, 26. ožujka 2018.g. doktorski rad je dostavljen svim članovima
Fakultetskog vijeća na uvid. Nakon pregleda rada Povjerenstvo je izvješćem od 18.
travnja 2018. uputilo doktorski rad na doradu i završno ocjenjivanje. Iz opisanog
izvješća Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada vidljivo je da je tužiteljica trebala
povezati pojedina poglavlja doktorskog rada (3. i 4. sa poglavljima 5. i 6.) i da je u
najvažnijem poglavlju 5. izostao ključni rezultat istraživanja, odnosno jasni i izvorni
znanstveni doprinos.
Tužiteljica ja 12. travnja 2019. g. dostavila tuženiku doktorski rad sa izvješćem mentora
od 19. ožujka 2019. g. Odlukom tuženika od 28. ožujka 2019. g. prihvaćeno je izvješće
mentora i imenovano je Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada istog sastava kao i
ranije, ponovno u skladu s prijedlogom iz izvješća mentora.
Dana 8. svibnja 2019. g. doktorski rad je dostavljen svim članovima Fakultetskog vijeća
na uvid. Nakon pregleda doktorskog rada Povjerenstvo je u svojem izvješću od 22.
svibnja 2019 g., koje je potpisano od strane četiri člana Povjerenstva od njih ukupno
pet, navelo da „struktura rada zadovoljava oblik doktorskog rada „ i dalo pozitivnu
ocjenu rada. Članica Povjerenstva doc.dr.sc. M. B. dala je izdvojenu ocjenu
doktorskog rada kojom je predložila Fakultetskom vijeću odbiti doktorski rad, s
obrazloženjem da tužiteljica nije doradila doktorski rad u skladu sa ranijim izvješćem
Povjerenstva od 18. travnja te da je rad i dalje ostao bez izvornog znanstvenog
doprinosa što je značajan sadržajni nedostatak rada,čak i da isti zadovoljava formu.
Na 8. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća tuženika održanoj 30. svibnja 2019. godine
pod točkom 12. dnevnog reda odlučivalo se o ocjeni doktorskog rada, odnosno o
eventualnom prihvaćanju izvješća četiri člana Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada.
Postojao je kvorum iz članka 51. stavka 2. Statuta, što je konstatirano na prvoj stranici
zapisnika sjednice, jer je sjednici nazočilo 40 članova, a odsutno ih je bilo 5. Od 40
nazočnih članova samo 11 članova je glasalo za prihvaćanje izvješća četiri člana
Povjerenstva, dok se većina nazočnih, odnosno 29 članova izjasnila suzdržanima,
zbog čega nije moglo biti prihvaćeno izvješće.
Ne postoji obveza Fakultetskog vijeća tuženika da prihvati izvješće četvero od pet
članova Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada, kako to tužiteljica netočno navodi.
Člankom 16. stavkom 10. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije
i geoinformatike propisano je da Fakultetsko vijeće donosi odluku o ocjeni rada, a
stavkom 9. istog članka 16. Pravilnika da Povjerenstvo o ocjeni doktorskog rada u
svom izvještaju iznosi samo prijedlog. Prema tome, taj prijedlog i izvješće Povjerenstva
nisu obvezujuće naravi za Fakultetsko vijeće, koje ima ovlaštenje Statuta Fakulteta,
Poslovnika o radu Fakultetskog vijeća i Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom
studiju geodezije i geoinformatike za donošenje odluke o ocjeni doktorskog rada.
Stoga je prijedlog iznesen u izvještaju četiri člana Povjerenstva jednake važnosti i
težine kao prijedlog iz izdvojenog mišljenja petog člana istog Povjerenstva za ocjenu
doktorskog rada.
Sudska praksa koju tužiteljica dostavlja uz tužbu, presuda Visokog upravnog suda RH
broj Usž-2158/16 od 24. listopada 2018, nije usporediva s konkretnim slučajem, budući
da tuženik-Geodetski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, ni Sveučilište u Zagrebu u svojim
općim aktima nemaju odredbu kojom bi bilo propisano da je rad prihvaćen ukoliko je
pozitivno ocijenjen u većini odvojenih izvješća, a kakvu odredbu sadržava Pravilnik o
poslijediplomskim studijama Sveučilišta u Z. koji je primijenjen u presudi koju je
tužiteljica dostavila. Iz tog je razloga neodlučan i neosnovan prigovor tužiteljice da bi
Fakultetsko vijeće tuženika bilo dužno prihvatiti prijedlog četiri člana Povjerenstva, a
ignorirati ocjenu preostalog člana Povjerenstva koji je dao negativnu, izdvojenu ocjenu
o doktorskom radu. Njihova je vrijednost jednaka, a odluka je na Fakultetskom vijeću.
Tužiteljica stoga pogrešno inzistira na tvrdnji da je situacija prilikom odlučivanja bila 4
na prema 1, jer nadležno tijelo za odlučivanje nije povjerenstvo za ocjenu rada, nego
Fakultetsko vijeće tuženika koje glasalo sa samo 11 glasova za prihvaćanje izvješća
prema 29 članova vijeća koji nisu htjeli prihvatiti to izvješće. Takva odluka je zakonita
i opravdana.
Većina članova Fakultetskog vijeća nisu prihvatila mišljenje većine članova
Povjerenstva nego su se priklonili izdvojenom mišljenju članice Povjerenstva za ocjenu
doktorskog rada doc.dr.sc. M. B., jer su nakon čitanja i pregleda dorađenog
doktorskog rada tužiteljice zaključili da se rad neznatno izmijenio u ostavljenih godinu
dana pa da rad nije pokazao ključni napredak po nedostacima navedenima u izvještaju
Povjerenstva od 18. travnja 2018. g. zbog čega je doktorskom radu tužiteljice i dalje
nedostajao izvorni znanstveni doprinos, bez kojeg nema uvjeta za prihvaćanje
doktorskog rada, na temelju članka 16. stavka 9. točke 1. Pravilnika o
poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i geoinformatike.
Članovi fakultetskog vijeća su pregledali doktorski rad dva puta, u skladu sa člankom
16. stavkom 6. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije i
geoinformatike ,te su se osporavanom Odlukom od 30. svibnja 2019. g. članovi
Fakultetskog vijeća priklonili izdvojenoj ocjeni članice Povjerenstva M. B., jer
su vlastitim uvidom u rad članovi Fakultetskog vijeća uvidjeli kako tužiteljica nije
doradila doktorski rad u dovoljnoj mjeri u odnosu na prvotno predani rad i da se tim
doktorskim radom ne postiže izvodni znanstveni doprinos.
Fakultetsko vijeće čine svi zaposlenici izabrani u znanstveno-nastavna zvanja, jedan
predstavnik zaposlenika izabran u znanstvena zvanja jedan predstavnik zaposlenika
izabran u nastavna zvanja, četiri predstavnika zaposlenika izabranih u suradnička
zvanja, sedam predstavnika studenata od kojih su dva predstavnici studenata
poslijediplomskih studija i jedan predstavnik zaposlenika, što je određeno u članku 45.
stavku 1. Statuta tuženika, sukladno članku 43. stavku 2. Statuta Sveučilišta. Svim
članovima Fakultetskog vijeća bio je dan doktorski rad tužiteljice na uvid i pregled oba
navrata, prije ocjene. Stoga su članovi Fakultetskog vijeća na sjednici donijeli
informiranu i stručnu odluku na osnovi svih relevantnih podataka koji su im bili dostupni
prilikom odlučivanja.
Članovi fakultetskog vijeća tuženika su stručni i kompetentni članovi akademske
zajednice, a donošenje osporavane odluke o ocjeni doktorskog rada po općima aktima
Sveučilišta, kao i općim aktima tuženika ulazi u isključivu nadležnost Fakultetskog
vijeća tuženika. Tužiteljica uporno ignorira činjenicu da ocjenu doktorskog rada donosi
Fakultetsko vijeće, a da je Povjerenstvo dužno iznijeti svoj prijedlog Fakultetskom
vijeću.
Tuženik navodi kako su apsurdne tvrdnje tužiteljice iz kojih bi proizlazilo da samo
tužiteljičini mentori i bliski suradnici nisu pristrani, a da je primjerice M. B.
pristrana jer joj je nadređena. Cijela struktura akademske zajednice na svim
fakultetima je nužno hijerarhijski ustrojena. Osim toga, ističe se da odluka u
akademskoj zajednici, pa tako i Odluka fakultetskog vijeća tuženika od dana 30.
svibnja 2019. godine, nije ovisna o mišljenju jedne osobe, nego čitavog, stručnog
kolegija koji donosi Odluku. Tuženik ističe da je M. B., članica Povjerenstva
za ocjenu tužiteljičinog doktorskog rada, imenovana na prijedlog tužiteljičinih mentora
te da ista nije zaposlenica tuženika, niti je članica Fakultetskog vijeća tuženika. Dakle,
M. B. nije sudjelovala u donošenju pobijane Odluke od 30. svibnja 2019.
godine.
Predlaže odbaciti, odnosno odbiti tužbu tužiteljice kao neosnovanu, te ju osuditi na
snašanje troška ovog upravnog spora.
U smislu odredbe članka 36. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima
(„Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17; dalje ZUS), sud je
odlučio bez održavanja rasprave, na temelju razmatranja svih pravnih pitanja (članak
55. stavak 3. ZUS-a) i utvrdio da je tužbeni zahtjev nije osnovan. Sud je odbio dokazne
prijedloge tužiteljice za saslušanjem svjedoka prof. dr. S. M.-I., te doc.dr.
H. T., kao i za stranačkim saslušanjem tužiteljice, kao suvišne, držeći da se
zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.
Prije svega, a u odnosu na navode tuženika o tome da bi tužbu tužiteljice
valjalo odbaciti u onom dijelu u kojem se ona odnosi na osporavanje odluke od 26.
lipnja 2020. godine, a žalba protiv koje je odbijena osporenim rješenjem tuženika od 4.
rujna 2020. godine, valja reći kako je točno da je navedeno rješenje od 26. lipnja 2020.
godine doneseno po uputi iz presude Upravnog suda u S. kojom je naloženo da se
Odluka od 30. svibnja 2019. godine dopuni uputom o pravnom lijeku, međutim
tužiteljica sukladno zakonu ima pravo na navedeno rješenje izjaviti pravni lijek što je i
učinila, o žalbi je odlučivao tuženik te je istu odbio kao neosnovanu a protiv kojeg
rješenja je tužiteljica ustala ovom tužbom. Nadalje, glede navoda tuženika kako bi
tužbu tužiteljice valjalo odbaciti jer ista nije iskoristila redovni pravni lijek protiv odluke
od 30. svibnja 2019. godine, a koji joj je omogućen, odlukom od 26. lipnja 2020.
godine, odnosno na temelju čl. 30. st.1. toč. 5. ZUS-a iz razloga što već postoji
pravomoćna odluka u upravnom sporu u istoj stvari, valja reći kako je isti u cijelosti
neosnovan. Naime, tužiteljica je žalbom predanom poštanskom uredu dana 23. srpnja
2020. godine osporavala kako Odluku od 26. lipnja 2020. godine, tako odluku od 20.
svibnja 2019. godine, (premda je zaista navedeno pismeno naslovljeno kao žalba
protiv Odluke Geodetskog fakulteta u Zagrebu od dana 26. lipnja 2020. godine) a što
je razvidno iz samog sadržaja žalbe, gdje se pod naslovom "O meritumu spora" iznose
žalbeni razlozi usmjereni na osporavanje upravo Odluke od 20. svibnja 2019. Da je
tomu tako, svjedoči i osporeno rješenje tuženika od 4. rujna 2020. godine koji je u
obrazloženju jasno naznačio i obrazložio zašto odbija žalbu izjavljenu protiv rješenja
od 26. lipnja 2020. te žalbu protiv odluke od 30. svibnja 2019. godine. Dakle, obzirom
da je tuženik svojim rješenjem odbio žalbu tužitelja izjavljenu protiv Odluke od 30.
svibnja 2019. godine, to je tužitelj iskoristio redovni pravni lijek te nije bilo razloga za
odbacivanjem tužbe tužiteljice. Također, nije točan navod tuženika da već postoji
pravomoćna odluka u istoj upravnoj stvari. Naime, presudom ovog suda UsI-470/19
od 20. svibnja 2020. godine poništeno je rješenje tuženika Klasa: UP/I-643-02/10-19-
1 urbroj: 380-65-07-03-19-20 od 30. rujna 2019. godine kojim je kao nepravodobna
odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke od 30. svibnja 2019. godine. Upravo
povodom te presude, doneseno je odluka kojom se dopunjuje Odluka od 30. svibnja
2019. glede upute o pravnom lijeku, a temeljem koje je tužiteljica i izjavila žalbu protiv
odluke od 30. svibnja 2019. koja je pak odbijena ovdje osporenim rješenjem tuženika
od 4. rujna 2020. Obzirom na navedeno, valjalo je o tužbi tužiteljice odlučiti meritorno.
Među strankama ovog spora sporna je zakonitost rješenja tuženika Klasa:
602-04/20-01/1 od dana 4. rujna 2020. godine kojim je odbijena je žalba tužiteljice
izjavljena protiv Odluke Fakultetskog vijeća geodetskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu Klasa: klasa: 602-04/20-01/1 od dana 26. lipnja 2020., kao i žalba izjavljena
protiv odluke geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu klasa: 602-04/19-07/03
urbroj: 380-05-07-03-19 od 30. svibnja 2019. godine. Odlukom od 30. svibnja 2019.
godine donesenoj na temelju čl. 50. Statuta sveučilišta u Zagrebu, Geodetskog
fakulteta odlučeno je da se ne prihvaća izvješće Povjerenstva za ocjenu doktorskog
rada pristupnice M. T. (ovdje tužiteljice) po naslovom "Podrška razvoju
infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici Hrvatskoj" s obrazloženjem da
obzirom da je na sjednici Fakultetskog vijeća za prihvaćenje izvješća Povjerenstva za
ocjenu doktorskog rada, od 40 nazočnih članova njih 11 glasalo za prihvaćanje, dok je
njih 29 bilo suzdržano.
Među strankama ovog spora nije bilo sporno da je Povjerenstvo za ocjenu
doktorskog rada, doktorskom radu tužiteljice, koji je dostavljen svim članovima
Fakultetskog vijeća na uvid, u svom izvješću od 22. svibnja 2019. godine dalo
pozitivnu ocjenu s time da je jedna članica tog Povjerenstva doc. dr. sc. M. B.
dala izdvojenu ocjenu tog rada kojom je predložila Fakultetskom vijeću odbiti doktorski
rad, s obrazloženjem da tužiteljica nije doradila doktorski rad u skladu sa ranijim
izvješćem Povjerenstva, te da je rad ostao bez izvornog znanstvenog doprinosa.
Nesporno je također, da je se na 8. redovnoj sjednici Fakultetskog vijeća
održanoj dana 30. svibnja 2019. godine, donosila odluka o prihvaćanju izvješća
Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada, te je od 40 prisutnih članova 11 članova
glasalo za prihvaćanje pozitivnog izvješća Povjerenstva, dok je 29 članova ostalo
suzdržano. Obzirom na takav rezultat glasanja članova fakultetskog vijeća donesena
je odluka od 30. svibnja 2019. godine kojim je odlučeno da se ne prihvati izvješće
Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada pod naslovom "Podrška razvoju
infrastrukture prostornih podataka o moru u Republici Hrvatskoj".
Člankom 51. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, Geodetskog fakulteta propisano
je da :"Fakultetsko vijeće obavlja poslove iz svoje nadležnosti na sjednicama.
Fakultetsko vijeće punomoćno raspravlja i odlučuje kada je sjednicama nazočno više
od polovice ukupnog broja članova. Fakultetsko vijeće donosi oduke većinom glasova
nazočnih članova, osim ako je Zakonom, Statutom Sveučilišta u Zagrebu i ovim
Statutom propisano drugačije. U slučaju podijeljenog broja glasova kod donošenja
odluka Fakultetskog vijeća odlučuje glas dekana.“
Člankom. 16. st. 9. Pravilnika o poslijediplomskom doktorskom studiju geodezije
i geoinformatike propisano je da Povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada u svom
izvještaju predlaže: prihvaćanje doktorskog rada s eksplicitnom izjavom o postignutom
izvornom znanstvenom doprinosu, ili doradu doktorskog rada i završno ocjenjivanje ili
odbijanje doktorskog rada , nakon čega doktorat gubi na pravo stjecanja doktorata
znanosti na doktorskom studiju Geodetskog fakulteta. Na prvoj sljedećoj sjednici
Fakultetsko vijeće donosi odluku o ocjeni rada i imenuje povjerenstvo za obranu
doktorskog rada."
Poslovnikom o radu Fakultetskog vijeća Geodetskog fakulteta Sveučilišta u
Zagrebu i to čl. 18. st.1- propisano je da Fakultetsko vijeće donosi odluke javnim
glasanjem natpolovičnom većinom prisutnih članova vijeća, osim u slučajevima kada
je Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, Statutom Sveučilišta ili
Statutom Fakulteta propisano drugačije. St. 3. istog članka propisano je da članovi
Fakultetskog vijeća javno glasuju tako da se nakon što predsjedavajući zatraži
izjašnjavanje, dizanjem ruke izjasne "za", "protiv" i "suzdržan".
Spisu predmeta prileži zapisnik s redovite 8. sjednice Fakultetskog vijeća
Geodetskog fakulteta iz kojeg je razvidno kako je sjednici prisustvovalo 40 članova
Vijeća, s time da je 5 članova vijeća bilo odsutno, što znači da je postojao kvorum
propisan čl. 51. st.2. Statuta Geodetskog fakulteta. Prilikom odlučivanja o izvješću
Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada tužiteljice, za prihvaćanje izvješća
Povjerenstva izjasnilo se 11 članova Fakultetskog vijeća, dok je preostalih 29 članova
ostalo suzdržano.
Obzirom na navedeno činjenično stanje, te uzimajući u obzir prethodno
navedene odredbe Poslovnika o radu Fakultetskog vijeća, Pravilnika o
poslijediplomskom studiju geodezije i geoinformatike te Statuta Geodetskog fakulteta
Sveučilišta u Zagrebu, po ocjeni ovog suda pravilno je utvrđeno kako neprihvaćanje
izvješća Povjerenstva za ocjenu doktorskog rada. Naime, za prihvaćanje istog
glasovalo je samo 11 od ukupno 40 prisutnih članova, a kako Fakultetsko vijeće donosi
odluku većinom glasova nazočnih članova, to i po ocjeni ovog suda proizlazi da nije
bilo osnova za prihvaćanje izvješća Povjerenstva, odnosno prihvaćanje doktorskog
rada tužiteljice, jer većina članova Fakultetskog vijeća nije glasala za prihvaćanje, pa
je stoga osnovana i zakonita Odluka klasa: 602-04/19-07/03 urbroj: 380-65-07-03-19
od 30. svibnja 2019. godine. Obzirom na navedeno, pravilno je tuženik svojim
rješenjem od 4. rujna 2020. godine odbio žalbu tužiteljice izjavljenu protiv odluke od
30. svibnja 2019. godine kao neosnovanu.
Što se pak tiče Odluke Klasa: 602-04/20-01/1 urbroj: 380-65-05-20-9 od 26.
lipnja 2020. godine, a žalbu protiv koje je tuženik također odbio osporenim rješenjem
od 4. rujna 2020. godine, valja reći kako je istom, Odluka od 30. svibnja 2019. godine
dopunjena na način da je dodana uputa o pravnom lijeku, a sve to nakon što je ovaj
sud presudom UsI-470/19 od 20. svibnja 2020. godine poništio rješenje tuženika
Klasa: UP/I-643-02/10-19-1 urbroj: 380-65-07-03-19-20 od 30. rujna 2019. godine
kojim je kao nepravodobna odbačena žalba tužiteljice izjavljena protiv odluke od 30.
svibnja 2019. godine. Sud je u presudi ustanovio kako nije bilo mjesta odbacivanju
žalbe kao nepravodobne u situaciji kada Odluka uopće ne sadrži uputu o pravnom
lijeku.
Nesporno je, među strankama da Odluka od 30. svibnja 2019. godine nije
sadržavala uputu o pravnom lijeku, pa je sukladno odredbi čl. 100. st.2. Zakona o
općem upravnom postupku, a u svezi sa člankom 111. st.2. ZUP-a. potpuno zakonito
donesena odluka od 26. lipnja 2020. godine kojim je dopunjena odluka od 30. svibnja
2019. godine glede upute o pravnom lijeku.
Stoga je pravilno, tuženik postupio kada je žalbu tužiteljice izjavljenu protiv odluke od 26. lipnja 2020. godine odbio kao neosnovanu.
Sud ne nalazi osnovanima navode tužiteljice o tome da bi rješenje tuženika od 4. rujna
2020. godine bilo sastavljeno u suprotnosti s odredbom čl. 98. ZUP-a. Naime iz istog
je razvidno o kojim žalbama se odlučuje, a obrazloženje rješenja u cijelosti je
sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. st.5. ZUP-a.
Slijedom iznijetog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom
postupku, koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na
rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg
se riješila upravna stvar, ujedno nije povrijeđeno niti jedno od načela upravnog
postupka, te je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno na koje je potom pravilno
primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu
osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka
128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) na
koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti,
radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni
zahtjev tužiteljice kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
Zahtjev tužiteljice za naknadom troška ovog spora valjalo je odbiti budući da ista nije uspjela u ovom sporu.
Sud nije prihvatio ni zahtjev tuženika za naknadom troška spora. Naime, odredbom
članka 20. stavka 3. ZUS-a propisano je da za tuženika radnje u sporu može
poduzimati službena osoba javnopravnog tijela koja je donijela ili propustila donijeti
odluku, postupila ili propustila postupiti, odnosno službena osoba javnopravnog tijela
čija je odluka potvrđena osporavanom odlukom te druga osoba određena propisima o
unutarnjem ustrojstvu javnopravnog tijela. Za poduzimanje radnji u sporu čelnik
javnopravnog tijela može ovlastiti drugu službenu osobu tog tijela. Tijela državne
uprave i druga državna tijela po punomoći čelnika može zastupati državno
odvjetništvo. Sukladno citiranoj odredbi tuženiku u nije dopušteno ovlastiti za
zastupanje u upravnom sporu opunomoćenika odvjetnika. Budući da tuženiku nije
dopušteno zastupanje po opunomoćeniku odvjetniku u upravnom sporu, tuženik nema
pravo ni na trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku, iz kojeg razloga je
odbijen zahtjev tuženika za naknadu troška u ovoj upravnoj stvari. Stoga je odlučeno
kao pod točkom III. izreke ove presude.
U Splitu, 20. listopada 2021.
S U T K I NJ A
Ana Jurišić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave
pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka
za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske
(čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA: opun. tužitelja uz zapisnik o objavi
tuženiku uz zapisnik od 12. listopada 2021. i zapisnik o objavi
u spis