1

Posl.br. 2 Povrv–281/2020-11

 

 

 

   Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru                                                                                           

   Bjelovar, J. Jelačića 3                                         

                   Posl.br. 2  Povrv–281/2020-11

 

                

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

            Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Nedi Šoli kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Suvlasnici stambene zgrade u Z., K. 2, i to: O. B., OIB:…, M. B., O.:…, L. B., O.:…, J. B., O.:…, A. B., O.:…, A. C., O.:…, K. C. R., O.:…, M. Č., O.:…0, M. Č., O.:…, E. D., O.:…, D. nekretnine d.o.o., O.:…, M. D., O.:…, I. F., O.:…, D. F., O.:…, M. F., O.:…, G. Z.-G. ured za imovinsko pravne poslove i imovinu grada, O.:…, J. G., O.:…, A. H., O.:…, T. H., O.:…, I. I., O.:…, M. I., O.:…, V. I., O.:…, S. I., O.:…, S. I., O.:…, M. J., O.:…, J. J., O.:…, R. J., O.:…, V. J., O.:…, Z. J., O.:…, B. K., O.:…, M. K., O.:…, I. K., O.:…, D. K., O.:…, Ž. K. Š., O.:…, Z. K., O.:…, K. L., O.:…, A.-M. L., O.:…, M. L., O.:…, B. M., O.:…, G. M., O.:…, G. M., O.:…, M. M., O.:…, I. M., O.:…, K. M., O.:…, I. M., O.:…, D. M., O.:…, M. M., O.:…, I. N., O.:…, A. P.-P., O.:…, L. P., O.:…, M. P., O.:…, V. P., O.:…, E. P., O.:…, M. P., O.:…, R. P., O.:…, Đ. R., O.:…, J. R., O.:…, S. S., O.:…, A. S., O.:…, D. S., O.:…, D. T., O.:…, T. T., O.:…, N. V., O.:…, J. V., O.:…, A. V., O.:…, S. V., O.:…, I. V., O.:…, A. Z., O.:…, N. Z., O.:…, E. Ž., O.:…, svi zastupani po upravitelju G. stambeno komunalno gospodarstvo d.o.o., O.:…, Z., S. cesta 1, a kojeg zastupa punomoćnica D. H. Ž., odvjetnica u O. društvu H. & partneri d.o.o. u Z., protiv tuženice S. V., O.:…, iz L., L. 242, koju zastupa punomoćnik F. R. odvjetnik u Z., radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave 21. listopada 2021. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvane tuženice i njezina punomoćnika, 3. studenog 2021.                              

 

p r e s u d i o   j e

 

I.              Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. Č. P. iz B., T. E.. K. 2 broj: Ovrv-826/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu u kojem je tuženoj kao ovršenici naloženo da tužiteljima kao ovrhovoditeljima, na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve isplati iznos od 3.466,58 kn sa zateznim kamatama tekućim na:

-iznos od 133,33 kn od 6. veljače 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 21. veljače 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 6. ožujka 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 21. ožujka 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 6. travnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 21. travnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 6. svibnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 21. svibnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. veljače 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. ožujka 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. travnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. svibnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. lipnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. srpnja 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. kolovoza 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. rujna 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. listopada 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. studenog 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. prosinca 2018. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. siječnja 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. veljače 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. ožujka 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. travnja 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. svibnja 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. lipnja 2019. do isplate;

-iznos od 133,33 kn od 16. srpnja 2019. do isplate;

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

 

II.              Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju na temelju vjerodostojne isprave izdanog po javnom bilježniku M. Č. P. iz B., T. E.. K. 2 broj: Ovrv-826/2020 od 19. listopada 2020., u dijelu u kojem je naloženo tuženici kao ovršenici da tužiteljima kao ovrhovoditeljima plati iznos od 0,11 kn sa zateznim kamatama tekućim od 20. svibnja 2020. i u dijelu u kojem je tuženoj kao ovršenici naloženo da tužitelju kao ovrhovoditelju, isplati trošak ovršnog postupka u iznosu od 300,00 kn te predivdive troškove u iznosu od 443,75 kn zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja rješenja o ovrsi od 17. ožujka 2020. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena pa do isplate, sve u roku od 8 dana te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev tužitelja.

 

III.              Nalaže se tuženoj da tužiteljima naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.650,00 kuna, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 3. studenog 2021. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1.              Tužitelji su kao ovrhovoditelji protiv tuženice kao ovršenice podnijeli prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave radi naplate novčane tražbine na poseban račun namijenjen za uplatu sredstava zajedničke pričuve u iznosu od 3.466,69 kn (slovima: tritisuće četiristošezdesetšest kuna i šezdesetdevet lipa) s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i ovršnim troškom.

 

2.              Povodom tog prijedloga za ovrhu javni bilježnik M. Č. P. iz B., T. E.. Kvaternika 2,  donijela je  Rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave broj Ovrv-826/2020 od 19. listopada 2020. (list 1-5 spisa) kojim je usvojila prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja.

           

3.              Odlučujući o pravovremenom prigovoru tuženice kao ovršenice na navedeno rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave (list 7-9 i 12-20 spisa), ovaj sud je Rješenjem broj Povrv-281/2020-3 od 28. siječnja 2021. (list 21-23 spisa) stavio izvan snage Rješenje o ovrsi javnog bilježnika M. Č. P. iz B., T. E.. K. 2, broj Ovrv-826/2020 od 19. listopada 2020. u dijelu u kojem je određena ovrha te je ukinuo sve provedene radnje.

 

4.              Postupak je nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

 

         (U daljnjem tekstu tužitelj kao ovrhovoditelj = tužitelj, tuženica kao ovršenica = tuženica).

 

5.              U prigovoru koji je podnijela tuženica protiv navedenog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne  isprave (list 7-9 i 12-20 spisa), navela je da u cijelosti pobija rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave odnosno da osporava osnov i visinu novčane tražbine tužitelja. Ističe kako nema nepodmirenih obveza prema tužitelju. Iz vjerodostojne isprave koja je priložena prijedlogu za ovrhu nije razvidno odakle proizlazi istaknuto potraživanje niti je ičim dokazano postojanje obveze za plaćanje.

 

5.1.              S tim u vezi, tuženica ističe da nije obveznik plaćanja utuženog iznosa jer nije korisnica niti vlasnica nekretnine na adresi Kolarova 2, Zagreb. Isto tako ističe i prigovor zastare te dostavlja nepravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-532/20 od 28. travnja 2020. iz koje proizlazi da tuženica sklopila ugovor o darovanju za predmetnu nekretninu s nevlasnikom pa da samim time u utuženom razdoblju nije mogla biti posjednica niti korisnica nekretnine na adresi Zagreb, Kolarova 2.

 

6.              Tužitelji su podneskom od 12. veljače 2021. (list 27-30 spisa) obrazložili svoje potraživanje prema tuženoj na način da su naveli da se njihovo potraživanje odnosi na neplaćena sredstva zajedničke pričuve za stambeni prostor u Zagrebu, Kolarova 2, površine 32,52 m2, a koji je u vlasništvu tuženice.

 

6.1.              Tužitelji ističu da je zajednička pričuva propisana odredbom čl. 90. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14) i to kao namjenski vezana zajednička imovina svih suvlasnika nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, dok je stavkom 2. istoga članka određeno da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud.

 

6.2.              Nadalje, čl. 90. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno. S tim u vezi, tužitelji ističu da je upravo tužena vlasnik predmetnog stambenog prostora te da je radi navedenoga dužna doprinositi u zajedničku pričuvu.

 

6.3.              U odnosu na visinu i uvjete plaćanja zajedničke pričuve, obveze kao i odgovornosti između suvlasnika i upravitelja, tužitelji ističu da su uređeni međuvlasničkim ugovorom te ugovorom o upravljanju zgradom, u skladu čl. 375. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, dok u odnosu na visinu potraživanja tužitelji ističu da se redovni mjesečni iznosi na ime zajedničke pričuve u iznosu od 133,33 kn obračunava tako da se umnožak pričuve po četvornom metru pomnoži s koeficijentom za navedeni objekt, a dalje se tako dobiveni iznos pomnoži s veličinom stambenog objekta u četvornim metrima. Zaduženje na kamatu od 15. veljače 2018. u iznosu od 0,11 kn odnosi se na zakonsku zateznu kamatu na iznos zajedničke pričuve koji je tuženik platio sa zakašnjenjem, ali da tužena nije uplatila niti jedno dugovanje s osnove zajedničke pričuve.

 

6.4.              Tužitelji isto tako navode da su koristili podatke o površini stana iz zemljišnoknjižnog izvatka, a koja površina je navedena u međuvlasničkom ugovoru i koja iznosi 32,52 m2,

 

7.              Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga sa stanjem na 23. travnja 2020. (list 6 spisa), preslik Presude O. građanskog suda u Z. broj 149 P-532/20-14 od 28. travnja 2020. (list 14-20 spisa), neslužbenu verziju zemljišnoknjižnog izvatka (list 31-33 spisa), Međuvlasnički ugovor (list 34-43 spisa), Ugovor o upravljanju zgradom u Z., K. 2 (list 44-49 spisa), Popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja (list 51-56 spisa), odnosno u svu dokumentaciju priloženu spisu.

 

7.1.              U podnesku od 20. listopada 2020. (list 7-8 spisa) tuženica je predložila provođenje dokaza njezinim saslušanjem. Sud nije izvodio dokaz saslušanjem tuženice s obzirom na to da se nije pojavila na ročištu za glavnu raspravu na kojem se trebala saslušavati niti je bio potreban s obzirom na druge dokaze.

 

8.              Provedeni dokazi ocijenjeni su svaki zasebno i svi zajedno na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (N.N, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/04, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19).

 

9.              Novčana tražbina tužitelja je djelomično osnovana.

 

10.              Među strankama nije sporno da tuženica nije doprinosila u zajedničku pričuvu za utuženo razdoblje.

 

11.              Predmet spora je obveza tuženice kao suvlasnice posebnog dijela zgrade da doprinosi u zajedničku pričuvu mjesečnim uplatama odgovarajućeg novčanog iznosa u skladu s odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

11.1.              Između stranaka je sporna visina i osnova tužiteljeva potraživanja.

 

12.              Novčana tražbina tužitelja  odnosi se na uplatu za zajedničku pričuvu za razdoblje od prosinca 2016. do lipnja 2019. u ukupnom iznosu od 3.466,69 kn (slovima: tritisućečetiristošezdesetšest kuna i šezdesetdevet lipa). Visina naknade za svaki mjesec proizlazi iz tužiteljevog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 23. travnja 2020. (list 6-7 spisa).

 

12.1.              Uvidom u izvadak u točki 11. ovog obrazloženja utvrđeno je da nisu evidentirane niti jedne uplate od strane tužene.

 

13.              Nadalje, uvidom u presliku Presude O. građanskog suda u Z. posl.br. P-532/20-14 od 28. travnja 2020. (list 14-20 spisa) iz čijeg obrazloženja presude proizlazi da je Ugovor o darovanju stana od 29. travnja 2016. temeljem kojeg je tuženica u zemljišnim knjigama uknjižena kao vlasnica stana sklopljen s osobom koja nije vlasnica stana, dakle s nevlasnikom. Samim time tuženica navodi da nije korisnica usluge tužitelja već da su vlasnici osobe D. i D. V.. Navedena presuda nije postala na dan pisanja ove presude pravomoćna.

 

14.              Uvidom u neslužbenu kopiju zk. ul. 23499 k.o.: 999901 Grad Zagreb (list 31-33 spisa) utvrđeno je da je tuženica od 25. siječnja 2017. pod brojem Z-3750/17 uknjižena kao vlasnica stana broj 21 površine od 32,30 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi u Z., K. ulica broj 2 i 4, sagrađenoj na čkbr. 7359/31. Tuženica je uknjižena kao vlasnica stana temeljem Ugovora o darovanju nekretnina od 29. travnja 2016., Izjave o promjeni osobnih podataka od 29. travnja 2016., Uvjerenja o prebivalištu MUP-a od 18. travnja 2017.

 

14.1.              Iz neslužbene kopije zk.ul. broj 23499 k.o. G. Z. koju je tužitelj dostavio na spis proizlazi zabilježba spora koji se vodi pred O. građanskim sudom u Z., a koja zabilježba je upisana 11. travnja 2019. pod posl.br. Z-19224/2019, dakle prije pokretanja ovoga postupka.

 

15.              Iz međuvlasničkog ugovora iz travnja 2000. (list 34-43 spisa) utvrđeno je da su njime suvlasnici stambene zgrade u Z., K. 2 uredili uzajamne odnose u vezi s upravljanjem i korištenjem te zgrade. S tim u vezi, čl. 6. Međuvlasničkog ugovora suvlasnici navedene zgrade upravljanje zgradom povjerili su Gradskom stambeno – komunalnom gospodarstvu d.o.o. Z., S. cesta 1, koje je registrirano za poslove upravljanja.

 

15.1.              Člankom 11. Međuvlasničkog ugovora propisano je da je svaki suvlasnik dužan obavijestiti upravitelja i predstavnika suvlasnika o otuđenju stana ili posebne prostorije, dok je čl. 13. propisano da je udio suvlasnika u troškovima upravljanja određen na način da visina udjela odgovara odnosu korisne površine svakog posebnog dijela nekretnine prema zbroju korisnih površina svih posebnih dijelova u zgradi, korigiran s koeficijentima propisanim čl. 15. istoga ugovora, kao i da su suvlasnici suglasni da se površini posebnog dijela pribroji i površina koju pojedini suvlasnik koristi bez valjanog pravnog osnova (proširenje na zajednički prostor zgrade), te da se udio u troškovima upravljanja utvrđuje prema ukupnoj površini koju koristi.

 

15.2.              Člankom 14. i 15. Međuvlasničkog ugovora uređena su sredstva potrebna za pokriće troškova upravljanja i održavanja (sredstva zajedničke pričuve), te je, između ostalog, čl. 15. propisano da je svaki suvlasnik dužan plaćati mjesečni doprinos upravitelju do 10. – tog u mjesecu za tekući mjesec, u protivnom je dužan platiti i zakonsku zateznu kamatu.

 

16.               Uvidom u popis suvlasnika s utvrđenim suvlasničkim dijelovima i udjelom u troškovima održavanja za stambenu zgradu u Z., K. 2 proizlazi da je isti potpisalo sveukupno 48 potpisnika, a među njima nije sadržan potpis tužene, te da sveukupna površina stanova suvlasnika koji su potpisali iznosi 2.186,80 m2.

 

17.              Nadalje, prema Ugovoru o upravljanju zgradom u Z.,K. 2 proizlazi da je sklopljen između Z. holdinga d.o.o., P. G. stambeno komunalno gospodarstvo, Z. sa suvlasnicima zgrade u Z., K. 2, a kojim su suvlasnici povjerili poslove upravljanja zgradom Z. holdingu d.o.o., P. G. stambeno komunalno gospodarstvo, Z..

 

18.              Prema popisu objekata u zgradi (list 57-58 spisa) evidentirani su objekti i njihova ukupna površina u Z., K. 2 kao i da je evidentirano da jedan stan ne koristi vlasnik, a to nije stan tuženice.

 

18.1.              Nadalje, iz matične evidencije tužitelja proizlazi da je prije tuženice korisnik usluge bila Z. F. upisana pod šifrom 9034010424962 i to u razdoblju navedenom od 20. lipnja 2011. do 31. ožujka 2016. (list 33 spisa) i to s tri člana kućanstva.

 

19.              Iz gore citiranih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima proizlazi da je pasivno legitimirana osoba koja je u zemljišnim knjigama upisana kao suvlasnik određenog stana ili poslovnog prostora, a ukoliko je došlo do promjene vlasništva tada je pasivno legitimiran izvanknjižni vlasnik. Samim time obveznici plaćanja zajedničke pričuve su svi suvlasnici određene zgrade te je stoga pasivno legitimiran suvlasnik koji svoju zakonsku obvezu ne ispunjava. Imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige, obveznik plaćanja pričuve je zemljišno knjižni vlasnik, odnosno suvlasnik upisan u zemljišne knjige (Ž. sud u V., posl.br. Gž 995/2019-2 od 7. veljače 2020.)

 

19.1.              Naime, obveza plaćanja pričuve ne proizlazi iz opisanog obveznopravnog odnosa koji bi proizlazio iz zaključenih ugovora već odnosa suvlasnika pojedinih posebnih dijelova zgrade. Dakle, obveza plaćanja pričuve proizlazi iz zakonskih odredaba i to čl. 90. st. 1. i 2. u vezi s čl. 85. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojima je propisano da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, namijenjena za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova.

 

19.2.              Dakle, na zakonsku obvezu plaćanja zajedničke pričuve svakog suvlasnika pa tako i tužene, nije odlučna okolnost da suvlasnici imaju sklopljen valjani Međuvlasnički ugovor odnosno Ugovor o upravljanju već činjenica prava suvlasništva na posebnim dijelovima nekretnine, a koja se dokazuje izvatkom iz zemljišnih knjiga i koja okolnost je odlučna u rješavanju ove pravne stvari. Imajući u vidu načelo povjerenja u zemljišne knjige, obveznik plaćanja pričuve je zemljišno knjižni vlasnik, odnosno suvlasnik upisan u zemljišne knjige.

 

20.              Na temelju cjelokupno provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio kako tužena nije dokazala da nije dužna uplaćivati na ime zajedničke pričuve s obzirom na to da je tijekom postupka dokazano da je tužena upisana kao vlasnica predmetne nekretnine, samim time upisana je i u evidencijama tužitelja, a nije dokazala da bi netko drugi bio u obvezi odnosno da je prenijela obvezu plaćanja na nekog drugog, a među parničnim strankama nije sporno da utuženi računi nisu plaćeni.

 

20.1.              S tim u vezi se ističe da je tuženica bila zemljišnoknjižna vlasnica predmetne nekretnine u vrijeme za koje je dug nastao, ali i u vrijeme donošenja ove presude, zbog čega je prigovor tuženice za promašenom legitimacijom neosnovan, a ovo pogotovo stoga što tuženica ni u postupku poslovni broj: P-532/20 O. građanskog suda u Z. nije priznala tužbeni zahtjev, već i u tom postupku tvrdi da je vlasnica predmetnog stana.

 

21.              Osim toga, tuženica nije osporavala da je osoba različita od osobe koja je upisana u zemljišnim knjigama (razlika je u adresi stanovanja), već da u stanu ne stanuje, da ne polaže na taj stan nikakva vlasnička prava i da nije obveznik plaćanja utuženog potraživanja, a što ne proizlazi iz dostavljenog zemljišnoknjižnog izvatka i citiranih odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

 

21.1.              Naime, nepravomoćna presuda od 28. travnja 2020. nije isprava na temelju koje bi se izmijenila uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama, a tuženica je protiv presude O. građanskog suda u Z., poslovni broj: 149 P-532/20-14 uložila žalbu o kojoj nije odlučeno, tako da se u trenutku donošenja pobijane presude, ali i u trenutku donošenja odluke ovog suda tuženica i dalje vodi kao vlasnica predmetnih nekretnina, a obzirom na podnošenje žalbe očito je i da se smatra vlasnicom istih. (P. Ž. suda S. B., posl.br. G.-127/2021-2 od 4. svibnja 2021.)

 

22.               U smislu odredbe iz čl. 219. Zakona o parničnom postupku svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i priložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika. S obzirom na to da su tužitelji pružili dokaze o postojanju prava suvlasništva tužene na predmetnoj nekretnini, odnosno izvadak iz zemljišnih knjiga, to je primjenom odredbi Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima utvrđeno postojanje obveze plaćanja utužene pričuve od strane tužene, obzirom da je utvrđena i pravna osnova i visina utuženog potraživanja, pa je sud sukladno čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi opisan kao u točki I. izreke ove presude.

 

23.              Pored navedenoga, ističe se da su svi sudionici u obveznom odnosu dužni izvršiti svoju obvezu i odgovorni su za njezino ispunjenje u skladu s čl. 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) kao i da su sudionici obveznog odnosa dužni podmiriti svoju obvezu u roku određenom za ispunjenje u protivnome dužnik pada u zakašnjenje.

 

23.1.              S obzirom na to da tuženica nije podmirila potraživanje tužitelja u roku, dužna je na dospjele iznose podmiriti pripadajuću zateznu kamatu u skladu s čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima.

 

24.              S obzirom na to da sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku prema čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku odnosno samo o tome hoće li platni nalog održati na snazi ili ne te je pri takvom odlučivanju dužan odlučivati u skladu s donesenim platnim nalogom. Zatezna kamata je dosuđena prema čl. 29. st. 1., 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima na glavnicu od prvog dana zakašnjenja s plaćanjem svakog pojedinačnog računa do isplate, a kako je to navedeno u točki I. izreke ove presude.

 

25.              Utvrđujući da tužena nije podmirila utuženo potraživanje na ime zajedničke pričuve, što je bila njezina obveza u smislu odredbi članaka 375. i 380. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, a pozivom i na odredbu članka 451. stavak 3. Zakona o parničnom postupku, te odredbu članka 29. Zakona o obveznim odnosima,

odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

 

26.              S obzirom na to da iz priloženog izvatka iz poslovnih knjiga na temelju kojeg je i doneseno rješenje o ovrsi, ne proizlazi utuženi iznos od 0,11 sa zateznom kamatom od 6. svibnja 2020., to je sud u navedenom dijelu ukinuo platni nalog te odbio tužbeni zahtjev tužitelja i odlučio kao pod točkom II. izreke presude.

 

27.              Na zajedničkom sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i G. odjela V. suda R. H. održanom 2. lipnja 2017. donesen je zaključak kako se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka, a zatezna kamata na dosuđeni trošak teče od donošenja prvostupanjske presude.

 

28.              Stoga je ukinuto rješenje o ovrsi i odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji se odnosi na ovršni trošak kako je to navedeno u točki II. izreke presude.

 

29.              Temeljem odredbe čl. 154. st. 2. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku odlučeno je o parničnim troškovima, a primjenjujući vrijednost spora.

 

29.1.              Navedenim odredbama propisano je da će sud, ako su stranke djelomično uspjele u parnici, najprije utvrditi postotak u kojem je svaka od stranaka uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupaka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici.

 

30.              Stoga, kada sud stavi u omjer vrijednost spora (3.466,69 kn (slovima: tritisućečetiristošezdesetšest kuna i šezdesetdevet lipa) i dosuđeni iznos (3.466,58 kn (slovima: tritisućečetiristošezdesetšest kuna i pedeetosam lipa) proizlazi da su tužitelji uspjeli u odnosu na visinu zahtjeva u omjeru sa 99,99 % (slovima: devedesetdevet zarez devedesetdevet posto), a u odnosu na osnov u omjeru od 100 % (slovima: stoposto).

 

30.1.               Imajući u vidu navedeno, utvrđeno je da ukupni uspjeh tužitelja u parnici (199,99:2) iznosi 99,99 % (slovima: devedesetdevet zarez devedesetdevet posto), a tuženika 0,01 % (slovima: nula zarez nula jedan posto). Slijedom čega sud utvrđuje da tužitelji u parnici nisu uspjeli u razmjerno neznatnom dijelu svojega zahtjeva zbog kojeg dijela zahtjeva nisu ni nastali posebni troškovi.

 

30.2.              Stoga sud utvrđuje da je tužena tužiteljima temeljem čl. 154. st. 5. Zakona o parničnom postupku, dužna u cijelosti nadoknaditi opravdane parnične troškove.

 

31.              Tužiteljima je priznat trošak za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje u tekstu: Tarifa) i Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku („Narodne novine“, broj 139/10, 112/12, dalje u tekstu: Pravilnik), a imajući u vidu troškovnik tužitelja, kao i vrijednost predmeta spora.

 

31.1.              Tako je tužiteljima priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 508,00 kuna (čl. 6 st. 1 i 2 Pravilnika), trošak sastava prijedloga za ovrhu u iznosu od 500 kn (slovima: petsto kuna) (Tbr. 11/1 u svezi s Tbr. 7/1 Tarife), zatim trošak pristupa na ročište od 21. listopada 2020. u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) (Tbr. 9/1 Tarife) i zatim trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kn (slovima: stošezdeset kuna) po Pravilniku, te sve uvećano za 25 % PDV-a (Tbr. 42 Tarife i čl. 8 Pravilnika) daje ukupan iznos od 1.450,00 kuna (slovima: tisućučetiristopedeset kuna). Navedeni iznos valjalo je uvećati za trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 200,00 kuna (slovima: dvjesto kuna) tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 1.650,00 kuna (slovima: tisućušestopedeset kuna).

 

31.2.              Tužiteljima nije priznat trošak dostave u iznosu od 37,50 kuna (slovima: tridesetsedam kuna i pedeset lipa) s obzirom na to da u spisu ne prileži dokaz da su navedeni trošak tužitelji podmirili. Isto tako, tužiteljima nije priznat trošak sastava podneska od 30. rujna 2021. u iznosu od 500,00 kn (slovima: petsto kuna) uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost, a s obzirom na to da pregledom spisa je utvrđeno da ne prileži navedeni podnesak s naznačenim datumom.

 

32.              Sud je tužiteljima dosudio i kamatu na parnični trošak temeljem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), a po stopi određenoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

 

33.              Sijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki III. izreke ove presude.

 

U Bjelovaru, 3. studenog 2021.

 

SUDAC

Neda Šola, v.r.

 

 

 

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

 

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude (čl. 335. st. 8. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. Zakona o parničnom postupku).

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 11. Zakona o parničnom postupku).

Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1.,2.,4.,5.,6.,8.,9.,10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.