- 1 -

 

Broj: Ppž-11043/2021

 

 

Broj: Ppž-11043/2021

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

                                                                     

                                                                     

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća, te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. N.M. i dr., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., pročišćeni tekst, 30/90., 47/90. i 29/94.) i čl. 25. st. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08. i 112/12.), odlučujući o žalbi okr. M.Š. i okr. J.Š. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 2021., broj: 98. Pp J-876/2019-11, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

 

r i j e š i o    j e:

 

 

           Prihvaćanjem žalbe okr. M.Š. i okr. J.Š i po službenoj dužnosti, a u povodu te žalbe i u odnosu na okr. N.M., ukida se prvostupanjska presuda i predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Rijeci od 22. rujna 2021., broj: 98. Pp J-876/2019-11 proglašeni su krivim okr. N.M., okr. M.Š. i okr. J.Š., da su, na način činjenično opisan u t. a) u izreci počinili prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je svakom okrivljeniku izrečena novčana kazna od po 300,00 kuna, a okr. M.Š. i okr. J.Š., da su na način opisan u t. b) u izreci počinili prekršaj iz čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije, za koji je svakom okrivljeniku utvrđena novčana kazna od po 5.000,00 kuna, te je  okr. M.Š. i okr. J.Š. izrečena ukupna novčana kazna od po 5.300,00 kuna, svakom.

 

1.2. Okrivljenici su novčane kazne dužni platiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, te su okrivljenici obvezani naknaditi paušalni trošak prekršajnog postupka od po 200,00 kuna, svaki.

2.               Protiv te presude okr. M.Š. i okr. J.Š. po branitelju odvjetniku S.I. pravodobno su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, povrede materijalnog prekršajnog prava, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o prekršajnopravnim sankcijama, s prijedlogom da se žalba prihvati.

 

2.1.               Žalba je osnovana.

 

3.                 Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, u smislu odredbe čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.) ispitivao je prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje podnositelji žalbe navode u žalbi i po službenoj dužnosti.

 

3.1.              Ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, jer se presuda temelji na nezakonitom dokazu.

 

4. Naime, kako to proizlazi iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski je sud odluku o krivnji podnositelja žalbe za počinjeni prekršaj, između ostalih dokaza, temeljio i na iskazima svih okrivljenika pred prvostupanjskim sudom.

 

4.1.   Međutim, navedeni dokazi su nezakoniti u smislu čl. 90. st. 2. t. 2. Prekršajnog zakona.

 

4.2.   Čl. 90. st. 1. Prekršajnog zakona propisano je, da se sudske odluke ne mogu utemeljiti na dokazima pribavljenim na nezakonit način (nezakoniti dokazi), a u smislu st. 2. t. 2. istog članka nezakoniti su oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba prekršajnog postupka i koji su izričito predviđeni tim Zakonom, te drugi dokazi za koje se iz njih saznalo. 

 

5.               Sukladno čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona, kada se okrivljenik prvi put ispituje zbog prekršaja za koji je alternativno propisana kazna zatvora ili kada je u smislu čl. 134. toga Zakona uhićen i doveden pred sud, sudac ga je dužan upozoriti o pravu na branitelja, a očitovanje okrivljenika o branitelju unijet će se u zapisnik. 

 

5.1.    Prvostupanjski je sud na glavnu raspravu 22. rujna 2021. pozvao okr. N.M., okr. M.Š. i okr. MJŠ., koji se, uredno pozvani, pozivima nisu odazvali, te je sud na temelju čl. 167. Prekršajnog zakona održao glavnu raspravu bez njihove nazočnosti i u dokaznom postupku pročitao obrane okrivljenika dane kod istog suda na glavnoj raspravi 6. lipnja 2018. Međutim, iz zapisnika o glavnoj raspravi od 6. lipnja 2018. razvidno je da su okr. N.M., okr. M.Š. i okr. J.Š. kod prvog ispitivanja zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji je alternativno propisana kazna zatvora, upozoreni o pravu na branitelja sukladno čl. 172. st. 2. Prekršajnog zakona, međutim, očitovanje okrivljenika o branitelju nije unijeto u zapisnik.

5.2.   Čl. 172. Prekršajnog zakona kojim je regulirano okrivljenikovo pravo na branitelja, u stavku 2., zadnja rečenica, izričito propisuje da će se očitovanje okrivljenika o branitelju unijeti u zapisnik, dok čl. 172. st. 4. Prekršajnog zakona propisuje da se na iskazu okrivljenika ne može utemeljiti osuđujuća presuda ako je postupljeno protivno st. 2. toga članka.

 

6.    Bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona postoji ako se presuda temelji na dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, pri čemu „utemeljiti“ presudu znači da je sud, slobodnom ocjenom tog dokaza, ocjenjujući taj dokaz u zajedništvu s drugim, zakonitim dokazima, utvrdio činjenično stanje na kojem je utemeljio svoju odluku. A to upravo čini prvostupanjski sud u ovom prekršajnom predmetu kada koristi iskaze okrivljenika i analizirajući njegov sadržaj utvrđuje činjenično stanje i donosi zaključak o njihovoj prekršajnoj odgovornosti.

 

7.     Budući prvostupanjski sud odluku o krivnji okr. M.Š. i okr. J.Š. temelji na iskazima svih okrivljenika pred prvostupanjskim sudom, koji su nezakonit dokaz, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 10. Prekršajnog zakona, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

8.              U pravu su žalitelji kada navode da pobijana presuda nema razloga, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona.

 

8.1.              Čl. 185. st. 7. Prekršajnog zakona propisuje:“ (7) U obrazloženju presude sud će iznijeti kratko razloge za svaku točku presude tako što će: izložiti nesporne činjenice, koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazanim ili nedokazanim, ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza, zašto nije prihvatio pojedine prijedloge stranaka ili sudionika u postupku, zašto nije neposredno ispitan svjedok ili vještak, kojim se razlozima vodio pri rješavanju pravnih pitanja a posebice pri utvrđivanju postoji li prekršaj i krivnja okrivljenika, o primjeni određenih odredaba ovoga Zakona i posebnog propisa o prekršaju na okrivljenika i njegovo djelo.“

              8.2.              Međutim, obrazloženje pobijane presude ne sadrži razloge u smislu gore citirane zakonske odredbe, nisu izložene sporne i nesporne činjenice, niti je sud dao ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza. Naime, sud opširno reproducira obrane okrivljenika, ali ne ocjenjuje njihov sadržaj, pa se ocjena dokaza svodi na paušalno utvrđenje suda da „ocjenjujući obrane okrivljenika pojedinačno i u njihovoj međusobnoj zavisnosti, nedvojbeno je da u  ponašanju okrivljenika ima elemenata narušavanja javnog reda i mira……., a prilikom svađe MJŠ. i M.Š. vrijeđali su N.M. na etničkoj osnovi, a što je kod istog izazvalo osjećaj povrede dostojanstva.“ Iako su iskazi okrivljenika u ovom slučaju nezakoniti dokazi i na njima se ne može temeljita osuđujuća presuda, potrebno je navesti da se na proturječnim obranama okrivljenika, koji poriču svoju inkriminaciju, a terete suokrivljenika, bez drugih, kontrolnih dokaza, također ne može temeljiti osuđujuća presuda. 

 

9.              Kako je u povodu žalbe okr. okr. M.Š. i okr. J.Š. utvrđeno da razlozi zbog kojih pobijanu presudu treba ukinuti postoje i u odnosu na okr. N.M. koji nije podnio žalbu, to je po službenoj dužnosti, kao da takva žalba postoji, primjenom načela blagodati spojenosti (beneficium cohaesionis) na temelju čl. 202. st. 6. Prekršajnog zakona, pobijana presuda ukinuta u cjelini, i u odnosu na okr.  N.M..  

 

10.               Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog navedenih bitnih povreda odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da sadržaj provedenih dokaza ozbiljno dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja odlučnih činjenica, kako se to također osnovano navodi u žalbi.

 

11.              Naime, osnovano se ističe žalbom da sud nije utvrdio točno mjesto počinjenja prekršajnog djela koje se okrivljenicima stavlja na teret, osim što iz iskaza okrivljenika proizlazi da bi se moglo raditi o mjestu u privatnim prostorima kuće ili privatnog parkinga-dvorišta kuće.  Optužnim prijedlogom okrivljenicima se stavlja na teret da su narušavali javni red i mir u Caffe baru „VV“ u V..  Iz obrane okr. N.M. proizlazi da se događaj zbio na parkiralištu ispred kuće u kojoj stanuje, a u čijem prizemlju je u najmu caffe bar, okr. M.Š. navodi da se sve događalo „ispred kafića“, dok okr. J.Š.. eketa navodi „terasu kafića“ i „dvorište“ okr. M.

 

12.               Prema zakonskoj definiciji čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira javnost mjesta je odlučna činjenica i zakonsko obilježje prekršaja, koju je u postupku potrebno izvan svake sumnje utvrditi, što prvostupanjski sud nije učinio, te je ostalo dvojbeno gdje se događaj zbio, u kafiću, kao ograničenom otvorenom javnom mjestu ukoliko se događaj zbio u vrijeme radnog vremena ili na parkiralištu, odnosno ispred kafića ili u dvorištu, koji po svojoj namjeni nisu javna mjesta ali pod određenim uvjetima to mogu biti, ovisno o tome je li posljedica nastupila na javnom mjestu ili je događaj dostupan pogledima javnosti.

 

13.              Nadalje, činjenično stanje u postupku nije u potpunosti i pravilno utvrđeno jer u postupku nisu provedeni svi dostupni dokazi, a okolnost da se D,D.., službenik policije za kojeg sud smatra da ga treba ispitati u postupku u svojstvu svjedoka, uredno pozvan na glavnu raspravu, pozivu nije odazvao, nije razlog za neprovođenje dokaza ispitivanjem tog svjedoka, na što također žalbom ukazuju žalitelji. 

 

14.   Slijedom navedenog trebalo je pobijanu presudu ukinuti i predmet dostaviti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, koji će u ponovljenom postupku otkloniti istaknute bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, provesti sve potrebne dokaze u cilju pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja i nakon toga pravilnom i kritičkom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti sukladno odredbi čl. 185.st. 7. Prekršajnog zakona.

 

15. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

 

                                       Zagreb, 3. studenog 2021.

 

 

Zapisničarka :                                                                                      Predsjednica vijeća:

                                                                                                            

Emina Bašić, v. r.                                                                             Gordana Korotaj, v.r.             

                                                                                            

                                                                                                                      

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenika i tužitelja.