- 1 - Rev 1199/2021-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. P., OIB … iz S., G. 5D, zastupanog po punomoćniku M. Lj. odvjetniku u S., protiv tužene D. T., OIB … iz S., G. 34, zastupane po punomoćniku N. S. odvjetniku u S., U. s. 39, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1350/2018-3 od 23. travnja 2020. kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1350/2018-3 od 23. travnja 2020. i presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018. u dijelu pod stavkom I izreke i stavkom II izreke gdje je naloženo tužitelju naknaditi tuženoj parnični trošak od 2.500,00 kn te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 63.952,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 29.000,00 kn teče od 30. kolovoza 2011.g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 1.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na sta je kredita odobreni na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a na iznos od 18.410,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena te na iznos 15.422,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 8. prosinca 2014.g. do 31. srpnja 2015.g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini stope HNB-a koje je vrijedilo zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja od presuđenja pa do isplate teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatih za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena."
II Dužan je tužitelj u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn, dok se zahtjev tuženika za više traženu naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 kn odbija.".
1.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-540/2016 od 31. siječnja 2018. u točki I. i dijelu točke II. njene izreke kojom se nalaže tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn.".
2. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 3213/2020-2 od 28. travnja 2021. tužitelju je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pravno pitanje koje glasi:
"Da li su ispunjene pretpostavke o primjeni čl. 221.a ZPP o teretu dokazivanja u slučaju kada sud nije proveo dokaze koje je stranke predložila?"
3. Tužitelj je sukladno navedenom rješenju revizijskog suda protiv drugostupanjske presude podnio reviziju u smislu odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje radi kojeg mu je dopušteno podnošenje revizije.
3.1. Tužena nije podnijela odgovor na reviziju tužitelja.
4. Revizija tužitelja je osnovana.
5. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
6. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu 63.952,50 kn s pripadajućim zateznim kamatama. Tužitelj tužbeni zahtjev temelji na činjeničnoj tvrdnji da je tužena kao jedini osnivač i jedini nositelj poslovnih udjela u trgovačkom društvu T. d.o.o., odnosno sa svim upravljačkim pravima u tom trgovačkom društvu ciljano koristila to trgovačko društvo s namjerom da ošteti tužitelja (koji ima pravomoćno utvrđenu tražbinu protiv tog trgovačkog društva) i to namjernim umanjivanjem imovine toga trgovačkog društva. Stoga tužitelj smatra da je tužena u obvezi tužitelju isplatiti zahtijevani iznos i to sve temeljem odredaba čl. 10., čl. 252. u vezi čl. 430. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“, broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11 i 68/13 - dalje: ZTD). Na navedene okolnosti tužitelj je predložio dokaze i to knjigovodstveno financijsko vještačenje poslovnih knjiga trgovačkog društva T. d.o.o. te saslušanje stranaka.
7. Nižestupanjski sudovi, bez da su izveli i ocijenili dokaze predložene po tužitelju, odbijaju predmetni tužbeni zahtjev iz razloga jer da tužitelj, na kome je bio teret dokaza, nije dokazao postojanje odlučnih činjenica za primjenu navedenih zakonskih odredaba.
7.1. Takvo postupanje nižestupanjskih sudova nije pravilno.
8. Prema odredbi čl. 219. st. 1. ZPP svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
8.1. Prema odredbi čl. 221.a ZPP, ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.
9. Odgovor na predmetno pravno pitanje je slijedeći: "Pretpostavke za primjenu pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221.a ZPP ispunjene su tek kada sud izvede i ocijeni dokaze koje je stranka (na kojoj je teret dokazivanja) predložila na pravno odlučne činjenične tvrdnje, osim ako su predloženi dokazi očigledno nepodobna dokazna sredstva na te činjenične tvrdnje".
10. Kako su nižestupanjski sudovi bez izvođenja i ocijene prije navedenih dokaza odbili predmetni tužbeni zahtjev i to iz razloga jer da tužitelj nije dokazao postojanje pravno odlučnih činjenica za primjenu odredaba čl. 10., čl. 252. u vezi čl. 430. ZTD, to su dakle postupili protivno odredbi čl. 221.a ZPP, a što je utjecalo na pravilnost i zakonitost nižestupanjskih presuda. Time je dakle u postupku pred nižestupanjskim sudovima počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 221.a ZPP.
11. S obzirom na izneseno valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. al. 1. riješiti kao u izreci ovog rješenja.
12. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, te će ponovno odlučiti o predmetnom tužbenom zahtjevu tužitelja. Ukoliko prvostupanjski sud ocijeni da predmetne činjenične tvrdnje tužitelja nisu dovoljno određene, uz primjenu odredbe čl. 219. st. 2. ZPP, upozoriti će tužitelja da taj nedostatak otkloni.
Katarina Buljan,v.r.
