- 1 -              Rev 42/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 42/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja J. J., OIB … iz S., M. 22, zastupanog po punomoćnicima D. G. i Đ. F., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu G. i G. u Z., protiv tuženice H. p. b. d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., J. 4, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-4773/13-7 od 19. srpnja 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-816/11-30 od 18. veljače 2013., u sjednici vijeća održanoj 3. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženica isplati iznos od 765.034,37 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 645.034,37 kn od 10. travnja 2008. do isplate, na iznos od 100.000,00 kn od 3. prosinca 2008. do isplate te na iznos od 20.000,00 kn od 5. prosinca 2008. do isplate, kao i da mu tuženica naknadi troškove parničnog postupka sa zateznim kamatama tekućim od 18. veljače 2013. do isplate (točka I izreke). Tužitelju je naloženo naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn (točka II izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja u cijelosti. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 15.391,07 kn, kao i zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 2.500,00 kn.

 

3. Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj, na temelju odredbe članka 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, dalje u tekstu: ZPP), zbog bitne povrede odredaba ZPP iz članka 354. st. 2. točka 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačenje nižestupanjskih odluka, uz naknadu mu troškova parničnog postupka, uvećanih za sastav revizije, podredno ukidanje nižestupanjskih odluka i vraćanje predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

4. Tuženik u odgovoru na reviziju predlaže odbiti reviziju kao neosnovanu.

 

5. Revizija nije osnovana.

 

6. Na temelju odredbe članka 392.a st. 1. ZPP revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Revident neosnovano ukazuje na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 2. točka 11. ZPP jer pobijana presuda nema nedostataka koji onemogućavaju njezino ispitivanje budući da sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a nema ni proturječnosti između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

 

8. Revizijski navodi u kojima se tvrdi da postoje bitne povrede odredaba parničnog postupka djelomično upućuju na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, međutim, te razloge ovaj sud nije uzeo u obzir jer pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije razlog zbog kojega se može podnijeti revizija (članak 385. ZPP).

 

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 765.034,37 kn, zbog neispunjenja ugovorne obveze odnosno zbog propusta tuženice da sukladno ugovoru o kratkoročnom kunskom kreditu za kupnju vrijednosnih papira (Margin kredit) po ispunjenju uvjeta za margin call nije obavijestila tužitelja o padu vrijednosti dionica, slijedom čega je došlo do pada vrijednosti tužiteljevog portfelja.

 

10. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

              - da su stranke 24. listopada 2006. zaključile ugovor o skrbništvu nad vrijednosnim papirima, a koje usluge jesu pohrana i čuvanje  vrijednosnih papira, izvješćivanje o isplati dividende, isplati kamata ili dospijeću ostalih instrumenata na naplatu te izvršavanje naloga klijenta u svezi s ostvarenjem tih prava, obavješćivanje o zakonskim promjenama koja posredno ili neposredno utječu na izvješćivanje klijenta o stanju vrijednosnih papira na skrbničkom računu kao i pružanje usluga glasovanja na godišnjim skupštinama,

              - da su stranke 24. listopada 2006. zaključile ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu za kupnju vrijednosnih papira (Margin kredit) na iznos od 140.000,00 kn, zatim aneksom od 16. studenog 2006. iznos od 185.000,00 kn te daljnjim aneksima iznos od 700.000,00 kn, iznos od 1.050.000,00 kn i 730.000,00 kn,

              - da je odredbom članka 5.2. Margin kredita ugovoren margin call tj. klauzula kojom banka upućuje korisniku poziv da u roku od 24 sata podmiri nastalu negativnu razliku tržišne vrijednosti portfelja uzrokovanju padom cijena vrijednosnih papira, što korisnik kredita može učiniti bilo uplatom u novcu ili pohranom dodatnih dionica bilo otplatom kredita u cijelosti,

              - da prema odredbi članka 5.3. margin call nastupa kada odnos odobrenog kredita i ukupne vrijednosti portfelja koji služi kao instrument osiguranja kredita padne ispod odnosa 1:1,70,

              - da je tuženica slala tužitelju mjesečna izvješća, da je tužitelj s partnerima osnovao fond s namjerom da sudjeluje na tržištu kapitala i da je tuženica objasnila tužitelju uvjete Margin kredita i da je to vrlo rizično jer kad omjer između ulaganja i sredstava padne ispod 1:1,7 može doći do situacije da izgubi 30% uloženog,

              - da je tijekom trajanja ugovora o skrbništvu i Margin kredita došlo do pada vrijednosti portfelja tužitelja ispod ugovorenog omjera 1:1,70 i to tijekom rujna 2007. te 13. ožujka 2008. pa sve do 21. travnja 2008.,

              - da je tuženica uputila tužitelju margin call tek u studenom 2008.,

              - da tužitelj u roku od 24 sata nije reagirao i izvršio traženu uplatu (u skladu s odredbom članka 5.4 Margin kredita), već je uplate izvršio 3. i 5. prosinca 2008. te sklopio ugovor o kratkoročnom kunskom kreditu 31. prosinca 2008., odnosno nadoplatio je vrijednost portfelja.

 

11. Na temelju tako utvrđenih odlučnih činjenica nižestupanjski sudovi su zaključili da tuženica nije obvezna obavještavati tužitelja o padu vrijednosti vrijednosnih papira na tržištu pa da stoga ne postoji niti njena obveza isplatiti tužitelju iznos s naslova pretrpljene štete zbog toga što margin call tužitelju nije bio pravovremeno upućen (šteta zbog povrede ugovorne obveze).  Sudovi su ocijenili da je margin call pravo tuženice radi zaštite svojih interesa, a ne i njena obveza obavještavanja tužitelja o padu vrijednosti portfelja u omjeru 1:1,70.

 

12. Tužitelj u reviziji smatra suprotno, da margin call nije samo ovlaštenje banke, nego njena obveza te ističe revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava u tumačenju odredbi ugovora o kreditu sklopljenog između stranaka, navodeći u bitnom da navedeno proizlazi iz odredbe članka 5. Margin ugovora. Tužitelj navodi da je tuženica isključivo zbog svojih grešaka učinila prekasno margin call, što je i temelj predmetne tužbe, pri čemu da nije bitno bi li tužitelj po primitku margin call-a dao nalog tuženiku da proda portfelj.

 

13. Pravilno su nižestupanjski sudovi zaključili da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer nema odgovornosti za naknadu štete na strani tuženice. Ovaj sud u cijelosti prihvaća tumačenje nižestupanjskih sudova odredbe članka 5. Ugovora o kratkoročnom kunskom kreditu za kupnju vrijednosnih papira (Margin kredit). Odredba članka 5.2 Margin kredita odnosi se na pravo banke da po njenom pozivu korisniku isti u roku od 24 sata izvrši traženu uplatu odnosno podmiri nastalu negativnu razliku tržišne vrijednosti portfelja uzrokovanu padom cijena vrijednosnih papira. U odredbi članka 5.1 Margin kredita navedeno je da će banka dnevno pratiti cijene vrijednosnih papira koji su predmet kupnje i prodaje iz sredstava Margin kredita, međutim na temelju takve odredbe ne može se tumačiti niti zaključiti da bi tuženica odgovarala za bilo kakvu naknadu štete ako ne bi istog dana po ispunjenju uvjeta za margin call o tome izvijestila korisnika kredita. Ovaj sud prihvaća da je u cjelini odredba članka 5. sklopljenog Margin ugovora između stranaka u korist tuženice odnosno banke koja je to pravo mogla iskoristiti, ali isto tako s druge strane nije se nikada niti morala pozvati na svoja prava iz odredbe članka 5. Margin ugovora odnosno prava koja proizlaze iz margin call-a (tako i Rev-1576/10 od 12. prosinca 2012).

 

14. U smislu izloženog nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

 

15. Zbog toga je, na temelju odredbe članka 393. ZPP, o reviziji tužitelja odlučeno kao u izreci presude.

 

Zagreb, 3. studenoga 2021.

 

              Predsjednica vijeća:

              Katarina Buljan, v.r.