1

     Broj: Ppž-10274/2021

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R  J  E  Š  E  N  J  E

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv mlt. A.B., zbog prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj 5/90., 30/90., 47/90. i 29/94.), odlučujući o žalbi maloljetnika, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu od 9. rujna 2021., broj 32 Pp-738/2021-5, u sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

r i j e š i o   j e

Prihvaća se žalba mlt. A.B., ukida se pobijano prvostupanjsko rješenje te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Varaždinu od 9. rujna 2021., broj 32 Pp-738/2021-5, mlt. A.B. je zbog počinjenja prekršaja iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira određena posebna obveza da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili na poslove od komunalnog ili ekološkog značenja u trajanju od 50 sati. Istim rješenjem, mlt. A.B. je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv tog rješenja, mlt. A.B., putem braniteljice odvjetnice K.B.P., pravodobno je podnio žalbu zbog svih žalbenih osnova. Predlaže da se žalba prihvati, a pobijano rješenje ukine i predmet vrati na ponovni postupak. Uz žalbu, maloljetnik je dostavio brojne dokaze kojima potkrjepljuje dio žalbenih navoda.

              3. Žalba je osnovana.             

4. Razmotrivši predmet i navode žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, utvrdio je da maloljetnik osnovano pobija prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Naime, optužbom je maloljetniku stavljeno na teret da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira počinio tako što je „počeo vikati i galamiti na Stanka, vrijeđajući ga pogrdnim riječima i psovkama“ te da je „više puta nogom udario po ulaznim vratima stana uslijed čega je došlo do oštećenja istih u vidu manjeg napuknuća u predjelu cilindra brave“.

6. Iz obrazloženja pobijanog rješenja (odlomak 6), jasno proizlazi da prvostupanjski sud svoju odluku prvenstveno temelji na iskazu svjedoka S.S., za kojeg ističe da je bio uvjerljiv i siguran te „detaljan pri opisu događaja prilikom kojeg je došlo do vike od strane okrivljenika a i udaranja u vrata svjedoka“. Međutim, iz sadržaja iskaza ovog svjedoka (strana 17 i 18 spisa), kako onog u slobodnom izlaganju, tako i onog koji je svjedok iznosio odgovarajući na pitanja te prilikom suočenja, ne proizlazi da bi isti iskazivao bilo što o tome da je inkriminirane prilike maloljetnik vikao i galamio, kako mu je to optužbom stavljeno na teret. Kod takvog stanja stvari, potpuno je nejasan zaključak prvostupanjskog suda da je svjedok S.S. bio „detaljan pri opisu događaja prilikom kojeg je došlo do vike od strane okrivljenika“. Osim toga, osnovano se u žalbi ističe da dio obrane maloljetnika u kojem je on iskazao da je „prilikom razgovora sa susjedom malo povisio ton jer je bio u žurbi jer se bojao da će doći dostavljač s hranom, a on još u tom trenutku nije imao novce“ nikako ne znači da se radilo o stupnju intenziteta verbalne komunikacije koji bi bio adekvatan vikanju i galami, a što je potrebno kako bi se moglo smatrati da je ispunjeno bitno obilježje inkriminiranog prekršaja. Ovo naročito što ni sam svjedok S.S. uopće ne navodi da je inkriminirane prilike došlo do bilo kakve vike i galame od strane maloljetnika. Stoga, imajući na umu da u spisu predmeta ne postoji ni jedan dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je inkriminirane prilike maloljetnik vikao i galamio nejasno je na temelju čega prvostupanjski sud ovaj dio optužbe smatra osnovanim.

7. Nadalje, optužbom je maloljetniku stavljeno na teret, a tako je očigledno prihvatio i prvostupanjski sud, da je prekršaj iz čl. 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji javnost mjesta događaja čini jedan od konstitutivnih elemenata bića prekršaja, počinio u „hodniku zgrade“. Međutim, kako to proizlazi iz provedenog dokaznog postupka i obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud nije utvrđivao radi li se o javnom mjestu u smislu odredaba Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Naime, po kategorizaciji javnih mjesta, hodnik stambene zgrade je tzv. fiktivno javno mjesto tj. ono mjesto koje po svojoj namjeni nije javno mjesto, ali pod određenim uvjetima (dostupnost vidiku odnosno čujnosti s javnog mjesta odnosno reflektiranje tj. nastupanje posljedica inkriminiranog ponašanja na javnom mjestu) može imati takav značaj, pa je navedenu odlučnu činjenicu trebalo utvrditi izvođenjem dokaza, a što je prvostupanjski sud propustio učiniti. Pritom, kao i svaka druga odlučna činjenica, i ova mora biti utvrđena s potpunom izvjesnošću, dakle izvan svake razumne sumnje, jer je to stupanj utvrđenja odlučnih činjenica koji se zahtijeva kod donošenja osuđujućih odluka.

8. Slijedom navedenog, pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da je u postupku, na temelju izvedenih dokaza, nedvojbeno utvrđena osnovanost optužbe. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije dovoljno kritički i savjesno ocijenio izvedene dokaze, a niti su sve odlučne činjenice nedvojbeno utvrđene, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje i odluku.

9. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će provesti sve već provedene dokaze, kao i relevantne dokaze za utvrđenje odlučnih činjenica na koje je ukazano u ovoj odluci, a po potrebi provesti i druge dokaze te pravilnom i kritičnom analizom svih provedenih dokaza, donijeti novu, zakonitu odluku koju će u svemu valjano obrazložiti.

              10. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenog 2021.

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Varaždinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, maloljetnika putem z.z., braniteljicu i tužitelja.