- 1 -              Revd 3167/2021-2

Broj: Revd 3167/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća,  u pravnoj stvari tužitelja A. A., H., Nj., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica M. J., odvjetnica u Odvjetničkom društvu V. i suradnici u Z., protiv tuženika Z. d.o.o. Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. S. P., odvjetnica u Z., radi povrede žiga i nedopuštenog trgovanja, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7361/2019-3 od 10. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1691/2015 od 14. kolovoza 2019., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7361/2019-3 od 10. prosinca 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1691/2015 od 14. kolovoza 2019.

2. Tužitelj je u odgovoru na prijedlog predložio isti odbiti.

3.  Postupajući prema odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11- proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. U odnosu na prva tri pitanja, kao i u odnosu na peto i šesto pitanje tuženik nije, u smislu odredbe članka 387. stavak 3. ZPP, određeno izložio razloge zbog kojih bi ta pitanja, čak i kad bi im se svima mogao dati značaj pravnih pitanja, bila važna u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ZPP, pa je u tom dijelu, na temelju odredbe 392. stavak 6. ZPP, prijedlog nedopušten.

5. Osim što tuženik četvrtim pitanjem pokušava sugerirati činjenice drugačije od onih na kojima je utemeljena pobijana presuda – jer u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije utvrđeno da bi on koristio znak istovjetan sa žigom tužitelja (utvrđeno je da tuženik na istovjetnim proizvodima (sportskoj obući), bez da za to ima odobrenje tužitelja, koristi znak sličan žigu tužitelja), dok da znak sa svog žiga koristi na manje izloženim dijelovima obuće zbog čega njegov proizvod nema takav distinktivni značaj koji bi u potpunosti eliminirao vjerojatnost dovođenja (prosječne) javnosti u zabludu u pogledu žiga i osporenog znaka – u preostalom dijelu se to pitanje svodi na preispitivanje razlikovnog karaktera spornog žiga. Naime, tuženik smatra da žig tužitelja sadrži jednostavan znak (paralelne crte) s malo obilježja i da takav nije prikladan za razlikovanje proizvoda jednog poduzetnika od proizvoda drugog poduzetnika, a što je sve potvrđeno u presudi Općeg suda Europske unije od 19. lipnja 2019.  u predmetu T-307/17, prema kojoj tužitelj u odnosu na žig koji je pokušao prijaviti pri Europskoj uniji nije dokazao da taj žig ima razlikovni karakter, bilo svojstven bilo stečen uporabom.

6. Prije svega valja reći da je u konkretnom slučaju riječ o sporu o zaštiti prava koja proizlaze iz već registriranog žiga, dok se odluka Općeg suda EU u predmetu T-307/17 odnosi na postupak registracije žiga u Europskoj uniji, i to točno određenog (figurativnog) žiga koji se sastoji od triju jednako udaljenih usporednih traka, jednake širine. S druge strane, u konkretnom slučaju riječ je o zaštiti žiga koji u sebi sadrži znakove koji nisu jednakovrijedni tom obliku.

7.  S obzirom na to da se odluka na koju se predlagatelj poziva ne odnosi na žigove povodom kojih je pokrenut predmetni spor te da se predmetni postupak ne bavi pitanjem uvjeta za registraciju odnosno zaštitu određenog znaka putem žiga, već se bavi pitanjem zaštite već registriranog žiga uporabom znaka koji mu je sličan, ovaj sud smatra da pitanje prava nositelja žiga na zaštitu već registriranog žiga unatoč njegovoj jednostavnosti i izostanku razlikovnog karaktera nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP.

8. Slijedom svega navedenoga, valjalo je na temelju odredbe članka 392. stavak 1. ZPP odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2021.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v. r.