- 1 -              Rev-x 734/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 734/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr.sc. Jadranka Juga člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. d.d. iz Z., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Đ. D.-G. i B. G. iz K., protiv 1. tuženika S. C. iz K., OIB ..., 2. tuženika V. B. iz P., OIB ..., 3. tuženika Z. B. iz Z., OIB ..., kao nasljednik iza pok. M. B., 4. tuženice I. M. iz Z., OIB ..., kao nasljednice iza pok. M. B., 5. tuženika - P. B. iz P., OIB ... i 6. tuženice Ž. M. iz V., svi zastupani po punomoćniku B. P., odvjetniku iz K., radi priznanja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, odlučujući o reviziji 1. tuženika i reviziji 2., 3., 5. i 6. tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-1333/16-4 od 3. listopada 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Kutini poslovni broj P-760/15 od 22. travnja 2016., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija 2., 3., 5. i 6. tuženika odbija se kao neosnovana. 

 

              Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

 

r i j e š i o   j e :

 

              Revizija 2., 3., 5. i 6. tuženika kao i revizija 1. tuženika odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na troškove postupka. 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

              "Utvrđuje se da je tužitelj T. d.d. Z., kao graditelj poslovno-stambene zgrade građenjem stekao vlasništvo zemljišne čestice na kojoj je zgrada izgrađena i koja služi redovnoj upotrebi zgrade označene kao čkbr. 3733 oranica sa 758 m2, upisane u zk. ul. br. 94 k.o. K., pa su tuženici V. B. iz P., Z. B. iz Z., I. M. iz Z.,  P. B. iz P.,  i Ž. M. iz V., dužni to tužitelju priznati i trpjeti da se tužitelj na temelju ove presude, po njenoj pravomoćnosti upiše u zemljišnoj knjizi kao vlasnik cijele čkbr. 3733 oranica sa 758 m2 iz zk. ul. br. 941 k.o. K.

             

              Nalaže se I-VI tuženima da tužitelju naknade parnični trošak u iznosu od 108.368,50 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, računajući ovu od 22.04.2016. g. do isplate,  u roku 15 dana."

 

Prvostupanjskim rješenjem od 2. veljače 2015. odlučeno je:

 

"I.              U odnosu na III tuženika M. B. utvrđuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari, jer je III tuženik umro.

 

II.              Postupak će se nastaviti kad nasljednik preuzme postupak ili kad ih sud na prijedlog suprotne strane pozove da to učine."

 

2. Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

              „Djelomično se odbija žalba tuženika i protutužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj: 29 P-760/15-48 od 22. travnja 2016. u odluci o glavnoj stvari, stavak prvi presude.

 

              Djelomično se uvažava žalba tuženika i protutužitelja i preinačuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Kutini, poslovni broj: 29 P-760/15-48 od 22. travnja 2016. godine u odluci o trošku, stavak drugi presude, na način da su tuženici i protutužitelji dužni tužitelju - protutuženiku naknaditi trošak postupka u iznosu od 73.003.50 kuna u roku od 15 dana.

 

              Odbija se zahtjev tuženika i protutužitelja za isplatu naknade troška žalbe kao neosnovan.“

 

Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

              „Odbacuje se dopuna žalbe tuženika i protutužitelja podnesena protiv presude 9. svibnja 2016. kao nepravovremena. 

 

              Odbija se žalba tuženika i protutužitelja, te potvrđuje rješenje o prekidu postupka od 2. veljače 2015., poslovni broj: 29 P-760/15.“

 

3. Protiv presude suda drugoga stupnja 2., 3., 5. i 6. tuženici su podnijeli reviziju na temelju čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, dalje: ZPP). Predlažu reviziju prihvatiti i preinačiti pobijanu presudu, te odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

4. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je odlučeno o troškovima postupka reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP je podnio 1. tuženik te predlaže pobijanu odluku preinačiti podredno ukinuti i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

 

5. Tužitelj je odgovorio na reviziju 2., 3., 5. i 6. tuženika. U odgovoru na reviziju osporava revizijske navode te predlaže reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

6. Revizija 2., 3., 5. i 6. tuženika nije osnovana, dok revizija 1. tuženika kao i  revizija 2., 3., 5. i 6. tuženika u odnosu na troškove postupka nije dopuštena.

 

7. Sukladno odredbi čl. 382. st. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

              1.ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna;

              2.ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa;

              3.ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ovog Zakona.

 

8. Prema odredbi čl. 373. a. ZPP drugostupanjski sud će presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:

              1) da bitne činjenice među strankama nisu sporne, ili

              2) da ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze.

 

9. U konkretnom slučaju dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP, budući da je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi članka 373. a. ZPP. Stoga revizija 2., 3., 5. i 6. tuženika nije razmatrana kao izvanredna revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP.

 

10. Prema odredbi čl. 392. st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje presudu samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

11. Iz sadržaja izvanredne revizije 2., 3., 5. i 6. tuženika proizlazi da isti pobijaju drugostupanjsku odluku zbog pogrešne primjene materijalnog prava, kao i zbog odluke o troškovima postupka.

 

12. U obrazloženju revizijskih razloga se u bitnome osporavaju činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova. Iz tih navoda slijedi da tuženici pobijaju drugostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što nije dopušten revizijski razlog po čl. 385. ZPP, pa zbog tog razloga revizijski sud nije ispitivao pobijanu odluku.

 

13. Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava koji postoji kada sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP).

 

14. Predmet spora je utvrđenje prava vlasništva tužitelja na nekretninama – zemljištu pri čemu je temelj stjecanja prava vlasništva građenje na tuđem zemljištu.

 

15. U postupku koji je prethodio revizijskom je utvrđeno:

- da je za spornu česticu kčbr. 3733 upisanu u k.o. K. tužitelj još u režimu društvenog vlasništva ishodio 23. listopada 1989. rješenje o deposedaciji tuženika odnosno njihovih prednika,

- da su u tom postupku saslušani svi korisnici, te se u rješenju od 23. listopada 1989. navodi da se nitko od korisnika zemljišta postupku nije protivio, te su se svi (osim dvoje koji nisu stranke u ovom postupku) izjasnili da traže da se utvrdi i isplati novčana naknada, koja se tada utvrđivala i isplaćivala u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o deposedaciji.,

- da je postupajući po tužbi ing. N. P. (koji je suvlasnik druge čestice kčbr. 3729/2 iste k.o.) po navedenom upravnom rješenju o deposedaciji, Upravni sud RH poništio navedeno rješenje Komisije za uzimanje iz posjeda neizgrađenog građevinskog zemljišta u društvenom vlasništvu Općine K. i predmet vratio na ponovni postupak,

- da je u ponovljenom postupku 3. prosinca 1990. doneseno novo rješenje o deposedaciji, koje je Upravni sud RH poništio po tužbi 1. tuženika S. C. i predmet vratio na ponovni postupak presudom od 25. travnja 1991. s uputom da se utvrde uvjeti pod kojima će se provesti deposedacija građevinskog zemljišta. Postupak deposedacije nije proveden do pravomoćnosti, budući su prestali važiti zakoni na temelju kojih se deposedacija  provodila.

- da se iz rješenja Općinskog suda u Kutini, oba od 28. ožujka 1994. kojima se sud oglasio nenadležnim za te postupke utvrđivanja naknade može zaključiti da je te godine vođen postupak radi utvrđivanja naknade za izvlaštene nekretnine, koja prema očitovanjima stranaka nije isplaćena,

- da je iz zapisnika građevinske inspekcije od 11. lipnja 1990. vidljivo da su u vrijeme pisanja zapisnika provedeni građevinski radovi do prve ploče iznad podruma bez građevne dozvole, te je naređeno da se obustavi izvođenje radova,

- da je tužitelj tijekom gradnje ishodio građevnu dozvolu za zgradu 20. prosinca 1990., ali je ista poništena po pravu nadzora drugostupanjskim rješenjem od 20. studenog 1991., stoga što tužitelj nije sklopio s Općinom K. ugovor o međusobnim pravima i obvezama i što nije bila u potpunosti u skladu s provedbenim urbanističkim planom.  

- da je Stambeno-poslovnu zgradu pod nazivom Centar K. K.5, tužitelj izgradio u pretežitom dijelu 1994., što je vidljivo iz Završnog izvješća nadzornog inženjera od 13. prosinca 1994.

 

16. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja pravilno su sudovi zaključili da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

 

17. U predmetnoj stvari Općinski sud u Kutini je presudom broj P-660/02 od 18. travnja 2013. prihvatio tužbeni zahtjev kojim se utvrđuje da je tužitelj kao graditelj stekao pravo vlasništva zemljišnih čestica k.č. 3731 upisana u zk. ul. 2864 k.o. K., te dijela k.č. 3733 upisana u zk.ul. 94 k.o. K. Županijski sud u Sisku je presudom broj Gž x-60/13 od 20. ožujka 2014. potvrdio prvostupanjsku presudu u odnosu na k.č. 3731, dok je ukinuo prvostupanjsku presudu u odnosu na k.č. 3733 upisana u zk.ul. 94 k.o. K. te u tom dijelu predmet vratio na ponovni postupak. Povodom revizije tuženika na drugostupanjsku odluku Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom Revx-892/15 od 15. rujna 2020. reviziju tuženika odbacio kao nedopuštenu.

 

18. Iz provedenog postupka proizlazi da je predmetna zgrada građena u razdoblju od 1990. do 1994.

 

19. U vrijeme građenja predmetne zgrade na snazi je bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 92/94, dalje: ZOVO) čija odredba čl. 25. glasi:

 

              „Ako je graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu ili ako to nije znao, a vlasnik se tome odmah usprotivio, vlasnik zemljišta može tražiti da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt ili da graditelj poruši građevinski objekt i vrati mu zemljište u prvobitno stanje ili da mu graditelj isplati prometnu cijenu zemljišta.

              Iznimno od odredbe stava 1. ovog člana, sud može odlučiti da se izgrađeni građevinski objekt ne poruši ako rušenje građevinskog objekta, s obzirom na okolnosti slučaja a posebno na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja, a i njihovo ponašanje u toku izgradnje, ne bi bilo u javnom interesu.

              U slučajevima iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta ima pravo i na naknadu štete.

              Ako vlasnik zemljišta zahtijeva da mu pripadne pravo vlasništva na građevinski objekt, dužan je nadoknaditi graditelju vrijednost objekta u visini prosječne građevinske cijene objekta u mjestu u kojem se nalazi u vrijeme donošenja sudske odluke.

              Pravo izbora iz stava 1. ovog člana vlasnik zemljišta može ostvariti najkasnije u roku od tri godine od dana završetka izgradnje građevinskog objekta. Nakon proteka tog roka vlasnik može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta.“

 

20. Iz rješenja o deposedaciji od 23. listopada 1989. proizlazi da su u postupku saslušani svi korisnici (ovdje tuženici), te da se nitko od korisnika zemljišta postupku nije protivio, te su se svi (osim dvoje koji nisu stranke u ovom postupku) izjasnili da traže da se utvrdi i isplati novčana naknada, koja se tada utvrđivala i isplaćivala u posebnom postupku nakon pravomoćnosti rješenja o deposedaciji. 

 

21. Pravilno stoga drugostupanjski sud navodi da se tuženici započetim radovima nisu bezuvjetno i nedvojbeno usprotivili sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZOVO, već su tijekom postupaka tražili prvenstveno isplatu naknade za zemljište o kojoj se nisu mogli dogovoriti s tužiteljem.

 

22. Također valja napomenuti da upravna rješenja o obustavi gradnje, poništenju građevinske dozvole itd. koji postupci su provedeni po pravu nadzora, nisu relevantni za predmetni postupak obzirom da isti ne dokazuju da su se tuženici time protivili gradnji poslovno stambene zgrade tužitelja, već samo dokazuju da tužitelj nije ishodio svu propisanu dokumentaciju za zakonitu gradnju.

 

23. Tuženici su prvi puta podnijeli Građevinskoj inspekciji zahtjev za hitnu obustavu radova na predmetnoj zgradi 24. kolovoza 1994., a sukladno odredbi čl. 25. st. 1. ZOVO. Nižestupanjski sudovi su u postupku utvrdili da je izgradnja predmetne poslovno stambene zgrade započela 1990. a završila u prosincu 1994.

 

23.1. Stoga pravilno drugostupanjski sud navodi da se navedeni zahtjev tuženika od 24. kolovoza 1994. da se obustave radovi do rješenja imovinskopravnih pitanja ne može smatrati protivljenjem vlasnika zemljišta gradnji zgrade na način da zadržavaju pravo izbora predviđeno čl. 25. st. 1. ZOVO, jer je do protivljenja došlo nakon propisanog roka iz čl. 25. st. 5. ZOVO od tri godine.

 

24. Slijedom navedenog proizlazi da je tužitelj stekao pravo vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, te je stoga valjalo na temelju odredbe čl. 393. ZPP reviziju odbiti kao neosnovanu.

 

25. U odnosu na revizijske navode 2., 3., 5. i 6. tuženika koji se odnose na dosuđene troškove postupka, kao i na reviziju 1. tuženika valja reći da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

25.1. Pri zauzimanju navedenog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom "postupak" iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora,  da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje  litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP) te da odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na kojeg bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP (tako npr. u Rev-1353/11-2).

 

25.2. Ovakvo pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potvrdio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci U-III-5656/2016 od 8. ožujka 2017.

 

25.3. Na osnovu izloženog valjalo je na temelju odredbe čl. 400. st. 1. ZPP reviziju 2., 3., 5. i 6. tuženika u tom dijelu,a reviziju 1. tuženika u cijelosti odbaciti kao nedopuštenu.

 

Zagreb, 3. studenoga 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.