1                            Broj: Ppž-8757/2021

Broj: Ppž-8757/2021

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja ovog suda Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Kristine Gašparac Orlić i Gordane Korotaj kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. G.B. zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj: 70/17, 126/19 i 84/21), kojeg brani B.K., odvjetnik u O., odlučujući o žalbi okrivljenog podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: 72. Pp J-631/2020-24 od 12. srpnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 3. studenog 2021.,

p r e s u d i o j e

I              Odbija se kao neosnovana žalba okr. G.B. i potvrđuje prvostupanjska presuda.

II               Na temelju čl. 138. st. 2. toč. 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18, dalje u tekstu: PZ), okr. G.B. se obvezuje naknaditi paušalni trošak žalbenog prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana, računajući od dana primitka ove presude, a u protivnom će se isti naplatiti prisilnim putem.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okr. G.B. proglašen je krivim zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci pobijane presude za koji prekršaj je okrivljeniku, na temelju istog propisa, uz primjenu odredbe o ublažavanju novčane kazne, izrečena novčana kazna u iznosu od 4.600,00 kuna, u koju kaznu se okrivljeniku uračunava oduzimanje slobode kao 600,00 kuna (pa ima za platiti 4.000,00 kuna novčane kazne), time da ukoliko okrivljenik u roku od 2 mjeseca dana od dana pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne, ista će se smatrati plaćenom u cjelini te je okrivljenik dužan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv te presude okr. G.B. je pravodobno putem branitelja podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede odredaba materijalnog prekršajnog prava te odluke o kazni, predlažući usvojiti žalbu, ukinuti pobijenu presudu i predmet dostaviti na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. PZ-a, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na žalbene navode kojima se ističe bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, ukazuje se da ti žalbeni navodi ni na koji način nisu obrazloženi niti konkretizirani, odnosno, nije navedeno koje bi konkretno bitne povrede odredaba prekršajnog postupka prvostupanjski sud počinio, tako da se ova žalbena tvrdnja nije niti mogla ispitati te ju ovaj sud drži paušalno iznesenom, a time i bespredmetnom.

6. Suprotno žalbenim navodima, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje i to nakon što je prethodno izveo potrebne dokaze koje je prihvatio i pravilno ocijenio.

6.1. Naime, okrivljenik u žalbi u bitnome ponavlja svoju obranu iznesenu u postupku, poričući prekršaj koji mu se stavlja na teret, ističući da niti jednim materijalnim niti personalnim dokazom nije utvrđeno da bi počinio fizičko i psihičko nasilje prema izvanbračnoj supruzi, a da je istoj motiv za podnošenje ove prijave taj što je dana 2. veljače 2020. kada je navodno počinjeno nasilje, morala napustiti izvanbračnu zajednicu te kako bi smanjila mogućnost okrivljeniku u ostvarivanju prava na puno odnosno podijeljeno skrbništvo nad zajedničkim djetetom u postupku ostvarivanja roditeljske skrbi koji je u tijeku, navodeći da je iskaz izvanbračne supruge kojem je sud poklonio vjeru i na kojem isključivo temelji osuđujuću presudu, nevjerodostojan jer je različito svjedočila u prvom postupku koji predmet je ukinut, a prvostupanjski sud nije provjerio razloge različitog iskaza, zbog čega je činjenično stanje pogrešno utvrđeno.

6.2. Međutim, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud opravdano na temelju iskaza žrtve nasilja M.J., izvanbračne supruge okrivljenika, koji je ocijenio kao neposredno uvjerljiv i vjerodostojne, a u kojem nije bilo nelogičnosti niti kontradiktornosti, te provedenog suočenja, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio psihičko i fizičko nasilje nad izvanbračnom suprugom u nazočnosti djeteta, čime je ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Provedene dokaze prvostupanjski sud je, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. PZ-a, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak o krivnji na strani žalitelja. Odluku o krivnji prvostupanjski sud je valjano, detaljno i argumentirano obrazložio, te dao o svemu prihvatljive razloge, koje prihvaća i ovaj sud.

6.3. Neosnovano okrivljenik u žalbi nastoji umanjiti vjerodostojnost iskaza žrtve nasilja M.J., ističući da nije dosljedan te niti jednim dokazom potkrijepljen pa da se na njemu nije mogla temeljiti osuđujuća presuda. Ovo prvenstveno iz razloga što  prvostupanjski sud, neposredno ocjenjujući iskaz žrtve kao životno logičan, nije našao niti jedan razlog zašto bi posumnjao u istinitost njenog iskaza, a budući da ga je ista teretila za nasilničko ponašanje tijekom kraćeg vremenskog perioda od onoga u optužnom prijedlogu, isto po stavu ovog suda ne dovodi u pitanje objektivnost njenog iskazivanja te je prvostupanjski sud zbog toga pravilno u izreci umanjio vrijeme trajanja protupravnog ponašanja u korist okrivljenika.

6.4. Ovdje treba naglasiti i da nije neobično da u slučajevima nasilja u obitelji, nema drugih materijalnih ili personalnih dokaza, odnosno, drugih svjedoka događaja, budući da su upravo i najčešće situacije u kojima se nasilje u obitelji događa, događaji bez „vanjskih promatrača“ i unutar „četiri zida“ gdje su prisutni samo „jači i slabiji“ član obitelji pa je i za očekivati da nema potencijalnih svjedoka koji bi mogli vidjeti takav čin. Stoga je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju po mišljenju ovog suda činjenično stanje dovoljno i pravilno utvrdio na temelju iscrpnog i okolnosnog iskaza same žrtve nasilja, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge kako je naprijed i navedeno, a suprotno navodima žalbe.

6.5. Nadalje, navodi žalbe koji se odnose na prepiske SMS poruka između okrivljenika i izvanbračne supruge u kojima je, po navodu okrivljenika, izvanbračna supruga njega vrijeđala (koji prileže prethodnoj žalbi u postupku od 11. veljače 2020.), irelevantne su i ne mogu umanjiti ili utjecati na okrivljenikovu odgovornost za nasilje u obitelji koje je nedvojbeno počinio, time da se ističe i da je sud vezan onim činjeničnim opisom i onim okrivljenikom koji je naznačen u optužnom prijedlogu u odnosu na kojeg je jedino ovlašten voditi prekršajni postupak. Isto tako, navodni motivi žrtve za terećenje okrivljenika u ovom postupku, nisu od utjecaja na prekršajnu odgovornost okrivljenika, a koja je nedvojbeno utvrđena na temelju izvedenih i pravilno ocijenjenih dokaza.

6.6. Stoga, po ocjeni ovog suda, navodi žalbe, u kojima žalitelj ne navodi nove činjenice i ne predlaže nove dokaze, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. PZ-a, ne dovode u sumnju činjenično stanje utvrđeno u prvostupanjskom postupku.

7. Razmotrivši odluku o novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. PZ-a, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, te je okrivljeniku za počinjeni prekršaj utvrdio novčanu kaznu primjerenu težini počinjenog prekršaja, stupnju odgovornosti okrivljenika i svrsi kažnjavanja iz čl. 6. i čl. 32. PZ-a. Po ocjeni ovog suda izrečena novčana kazna primjerena je i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja jer je izrečena prvenstveno blaža vrsta kazne (budući da je za prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, alternativno propisana kao teža kazna, kazna zatvora u najduljem trajanju do 90 dana) i to u novčanom iznosu ispod posebno propisanog minimuma novčane kazne propisane za predmetni prekršaj pa je iz navedenog evidentno da je prvostupanjski sud uzeo u obzir i sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika. Pravilno je prvostupanjski sud u izrečenu novčanu kaznu uračunao okrivljeniku oduzimanje slobode, kao i ukazao na pogodnost plaćanja dvotrećinskog iznosa novčane kazne ukoliko istu plati u roku od 2 mjeseca od primitka pravomoćne presude.

8. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c PZ-a, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena krivnja okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. PZ-a određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj: 18/13) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika.

9. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 203. st. 1. PZ-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 3. studenog 2021.

Zapisničarka:                                                                                           Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.                                                                                           Goranka Ratković, v.r.

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Osijeku, u 6 (šest) otpravaka: za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja i tužitelja.