- 1 -              Rev 2943/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2943/2018-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. G. iz Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika-protutužitelja „I.“ T. d.o.o., Š., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici F. M. i I. B., odvjetnici u R., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2310/15-7 od 28. studenoga 2017. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1319/11 od 20. srpnja 2015., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizija tužitelja-protutuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2310/15-7 od 28. studenoga 2017., u dijelu pod toč. I. izreke, odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tuženika-protutuženika te se ukidaju presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2310/15-7 od 28. studenoga 2017. i presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1319/11 od 20. srpnja 2015. u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 243.685,51 kuna s pripadajućim zateznim kamatama te se predmet u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima parničnog postupka koji su nastali u povodu izjavljene revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

 

1. Dužan je tuženik naknaditi tužitelju bruto iznos mjesečne plaće u ukupnom iznosu od 243.685,51 kunu za vremenski period počevši od 1. listopada 2006 g. , pa do 24. ožujka 2014 g. , sve sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka, točnije od svakog 10-tog u mjesecu, pa do isplate, sve po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007 g., a od 1. siječnja 2008g., po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata , prema eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe, a na pojedinačne iznose sa gore navedenom zakonskom zateznom kamatom kako slijedi:

 

- za listopad 2006.              na iznos od10.714,96

- za studeni 2006. na iznos 5.342,47

- za prosinac 2006. na iznos 993,71

- za siječanj 2007.              na iznos 1.015,93

- za veljača 2007.              na iznos 1.162,45

- za ožujak 2007.              na iznos 1.162,45

- za travanj 2007.              na iznos 1.161,22

- za svibanj 2007.              na iznos 963,79

- za lipanj 2007.              na iznos 1.371,02

- za srpanj 2007.              na iznos 1.276,10

- za kolovoz 2007.              na iznos 973,39

- za rujan 2007.              na iznos 1.098,39

- za prosinac 2007.              na iznos 800,84

- za siječanj 2008.              na iznos 1.009,16

- za veljača 2008.              na iznos 1.962,46

- za ožujak 2008.              na iznos 1.011,01

- za travanj 2008.              na iznos 1.011,01

- za svibanj 2008.              na iznos 1.486,74

- za lipanj 2008.              na iznos 1.681,87

- za srpanj 2008.              na iznos 1.205,02

- za kolovoz 2008.              na iznos 2.578,16

- za rujan 2008.              na iznos 1.205,05

- za listopad 2008.              na iznos 1.681,88

- za studeni 2008.              na iznos 2.158,71

- za prosinac 2008.              na iznos 342,53

- za siječanj 2009.              na iznos 1.403,30

- za prosinac 2010.              na iznos 3.565,28

- za siječanj 2011.              na iznos 8.109,91

- za veljača 2011.              na iznos 7.604,70

- za ožujak 2011.              na iznos 7.052,09

- za travanj 2011.              na iznos 8.070,32

- za svibanj 2011.              na iznos 7.678,62

- za lipanj 2011.              na iznos 8.192,34

- za srpanj 2011.              na iznos 3.716,74

- za kolovoz 2011.              na iznos 1.494,12

- za rujan 2011.              na iznos 1.789,29

- za listopad 2011.              na iznos 958,52

- za studeni 2011.              na iznos 1.315,24

- za prosinac 2011.              na iznos 2.209,97

- za siječanj 2012.              na iznos 2.278,15

- za veljača 2012.              na iznos 2.427,92

- za ožujak 2012.              na iznos 1.961,11

- za travanj 2012.              na iznos 3.122,46

- za svibanj 2012.              na iznos 1.978,60

- za lipanj 2012.              na iznos 3.037,45

- za srpanj 2012.              na iznos 2.192,64

- za kolovoz 2012.              na iznos 2.956,90

- za rujan 2012.              na iznos 3.332,22

- za listopad 2012.              na iznos 1.855,86

- za studeni 2012.              na iznos 3.218,58

- za prosinac 2012.              na iznos 3.513,72

- za siječanj 2013.              na iznos 3.349,98

- za veljača 2013.              na iznos 2.630,01

- za ožujak 2013.              na iznos 2.075,90

- za travanj 2013.              na iznos 9.369,37

- za svibanj 2013.              na iznos 9.925,60

- za lipanj 2013.              na iznos 9.570,88

- za srpanj 2013.              na iznos 9.111,99

- za kolovoz 2013.              na iznos 9.539,55

- za rujan 2013.              na iznos 9.223,49

- za listopad 2013.              na iznos 8.897,54

- za studeni 2013.              na iznos 9.791,92

- za prosinac 2013.              na iznos 8.635,10

- za siječanj 2014.              na iznos 3.859,50

- za veljača 2014.              na iznos 5.093,01

- za ožujak 2014.               na iznos 2.205,49.

 

2. Odbija se tužitelj sa suviškom potraživanja od dosuđenog iznosa do iznosa kojeg je potraživao za utuženo razdoblje u iznosu od 1.116.319,07 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

 

3. Svaka stranka snosi svoj parnični trošak. “

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I. Odbija se djelomično žalba tužitelja-protutuženika Z. G. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1319/11 od 20. srpnja 2015. u dijelu kojim je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1,116.319,00 kn sa zatraženom zateznom kamatom (toč. 2. izreke).

 

II. Odbija se djelomično žalba tuženika-protutužitelja I. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u dijelu kojim je tužbeni zahtjev prihvaćen za iznos od 243.685,51 kn sa zateznom kamatom pobliže razvrstanom pod toč. 1. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, te u tom dijelu preinačava navedena presuda, i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu bruto plaće.“

 

2.1. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„Ukida se odluka o troškovima postupka sadržana pod toč. 3. navedene presude i u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.“

 

3. Protiv drugostupanjske presude (tužitelj-protutuženik u dijelu pod toč. I. izreke, a tuženik-protutužitelj u dijelu pod toč. II. izreke) revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 , 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) su podnijeli tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj. Tužitelj-protutuženik podnio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. Tuženik-protutužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

4. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

5. Revizija tužitelja-protutuženika je neosnovana, dok je revizija tuženika-protutužitelja osnovana.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik-protutužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tuženika-protutužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

7.1. Suprotno navodima tuženika-protutužitelja, obrazloženje pobijane drugostupanjske presude sadrži razloge o svemu što mora sadržavati prema odredbi čl. 338. st. 4. ZPP-a. Stoga prema ocjeni ovoga suda nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 338. st. 4. ZPP-a.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja-protutuženika za naknadu plaće za razdoblje od 1. listopada 2006. do 24. ožujka 2014., u kojem razdoblju tužitelj-protutuženik nije radio kod tuženika-protutužitelja uslijed nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu.

 

9. Prethodno utvrdivši da je poslodavac u obvezi isplatiti naknadu plaće radniku nakon poništenja odluke o prestanku radnog odnosa za vrijeme dok nije radio, pri čemu je visinu plaće utvrdio na temelju provedenog financijskog vještačenjem (shodno primanjima dva usporedna radnika koja su bila zaposlena kod tuženika-protutužitelja na radnom mjestu iste stručne spreme kao i tužitelj-protutuženik u utuženom razdoblju, sve umanjeno za iznos bruto plaće koju je tužitelj-protutuženik za to vrijeme ostvario kod drugog poslodavca u razdoblju od lipnja 2012. do 15. travnja 2013., nižestupanjski sudovi su djelomično prihvatili zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 243.685,51 kuna s pripadajućim zateznim kamatama. Pri tome su ocijenili da se zatraženi iznos bruto plaće ne umanjuje za visinu naknade koju je tužitelj ostvario od Hrvatskog zavoda za zapošljavanje u razdoblju od 11. siječnja 2011. do 10. srpnja 2011. u iznosu od 16.468,50 kuna.

 

9.1. Nižestupanjski sudovi su djelomično odbili tužbeni zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 1.116.319,07 kuna, uz zaključak da radnik ne može ostvarivati plaću na osnovi rada u punom radnom vremenu kod dva poslodavca istovremeno pa stoga tužitelju za vrijeme dok nije ostvarivao pravo na plaću kod tuženika pripada samo pravo na razliku između prihoda koje je ostvario kod drugog poslodavca i koju bi ostvario kod tuženika-protutužitelja.

 

9.2. Drugostupanjski sud je nadalje odbio zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu plaće, uz obrazloženje da se utuženo potraživanje (naknada bruto plaće) sastoji od neto iznosa plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak pa se, u smislu odredbe čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine", broj: 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13, 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom i ne podliježu oporezivanju, iz čega proizlazi da bruto plaća, odnosno naknada plaće koja se isplaćuje po sudskoj presudi sve do trenutku isplate, u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije dospjela na naplatu, odnosno da u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, dospijevaju na naplatu tek isplatom same razlike plaće po sudskoj odluci.

 

10. Odredbom čl. 93. st. 3. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj: 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 142/03, 30/04, 137/04, 68/05) propisano je da radnik ima pravo na naknadu plaće za vrijeme prekida rada do kojega je došlo krivnjom poslodavca ili uslijed drugih okolnosti za koje radnik nije odgovoran.

 

Svrha naknade plaće iz navedene odredbe iscrpljuje se u intenciji da se radniku u takvoj situaciji uspostavi stanje najbliže onom stanju u kojemu bi bio da nije bilo (krivnjom poslodavca) prekida rada (tako i Revr-2325/15-4 od 20. rujna 2016.) pa kako je tužitelj-protutuženik bio zaposlen kod drugog poslodavca, to su pravilno nižestupanjski sudovi ocijenili da tužitelju-protutuženiku pripada pravo na razliku između prihoda koje je ostvario kod drugog poslodavca i koju bi ostvario kod tuženika-protutužitelja (tako i Revr-1626/14-2 od 7. rujna 2016.) te shodno navedenom, pravilnom primjenom materijalnog prava odbili njegov tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.116.319,07 kuna.

 

11. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih je revizija tužitelja-protutuženika izjavljena, valjalo je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužitelja-protutuženika kao neosnovanu, čime je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

12. Na revizijske navode tuženika-protutužitelja najprije valja odgovoriti da je poslodavac u obvezi isplatiti plaću zaposleniku nakon poništenja odluke o prestanku radnog odnosa za vrijeme dok nije radio neovisno o tome što je kroz to vrijeme primao naknadu zbog nezaposlenosti (tako i ovaj sud u odluci broj Rev-322/96 od 4. listopada 2000.).

 

13. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, dakle kada postoje dvojbe o visini prosječne plaće usporednih radnika (tuženik-protutužitelj je u postupku isticao da je u vrijeme kada je sud zatražio podatke o plaćama usporednih radnika bio u mogućnosti dostaviti jedino platne liste inženjera visoke stručne spreme koji su obavljali rukovodeće funkcije i primali veću plaću, dok je tužitelj-protutuženik po pravomoćnosti sudske odluke o vraćanju na rad, vraćen na radno mjesto koje je odgovaralo njegovoj stručnoj spremi, međutim bez rukovodeće funkcije, čime je njegova plaća nešto niža od plaće radnika na rukovodećim funkcijama), a povodom čega je tuženik-protutužitelj predložio da vještak dopuni svoj nalaz i mišljenje, koji prijedlog (prigovor) je prvostupanjski sud ocijenio neosnovanim, ovaj sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud takvim postupanjem počinio bitnu povredu odredaba iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 261. st. 2. ZPP-a, na koju sadržajno upućuje tuženik-protutužitelj, a što je utjecalo na donošenje zakonite odluke u ovom predmetu. Ocijenivši neosnovanim žalbene tvrdnje tuženika-protutužitelja o postojanju navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka i propustivši sankcionirati počinjenje iste, i sam drugostupanjski sud počinio je navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka.

 

14. Budući da je u odnosu na reviziju tuženika-protutužitelja osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, valjalo je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužitelja-protutuženika za isplatu iznosa od 243.685,51 kuna s pripadajućim zateznim kamatama i predmet u tom dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

15. O trošku revizijskog postupka odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

Zagreb, 3. studenog 2021.