- 1 -              Rev 2941/2018-3

 

 

 

 

 

Broj: Rev 2941/2018-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika Z. G. iz Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik E. K., odvjetnik u Š., protiv tuženika-protutužitelja „I.“ T. d.o.o., Š., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik B. M. odvjetnik u Š., radi poništenja odluke o otkazu i isplate odnosno naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku, poslovni broj Gž-390/13-2 od 24. veljače 2014. kojom je potvrđena međupresuda (pravilno djelomična presuda) Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj P-1319/11 od 29. listopada 2012., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Revizije tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja odbijaju se kao neosnovane.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom međupresudom (pravilno djelomičnom presudom) suđeno je:

 

I. Prihvaća se dio tužbenog zahtjeva tužitelja-protutuženika Z. G., koji glasi:

 

"1. Poništava se odluka tuženika I. d.o.o. L., o otkazu ugovora o pravima, obvezama i plaći od dana 30. kolovoza 2006.g. pod poslovnim brojem1-232.1082, kao nezakonita, u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Dužan je tuženik vratiti tužitelja na radno mjesto u društvu I. d.o.o. L., koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i znanju , u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.

 

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja –protutuženika u dijelu kojim se poništava odluka tuženika I. ". d.o.o.  L. o opozivu s funkcije tehničkog direktora društva .

 

III. Odbija se protutužbeni zahtjev tuženika- protutužitelja I. ". d.o.o.  L. kao neosnovan, a koji glasi:

 

"Nalaže se tužitelju-protutuženiku Z. G. , Š., da tuženiku –protutužitelju plati na ime naknade štete koju je prouzročio na radu i u svezi s radom kod tuženika –protutužitelja iznos od 750.000,00 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dana podnošenja protutužbe pa sve do konačnog plateža, te da mu naknadi prouzročeni parnični trošak , sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„Odbijaju se žalbe tužitelja i tuženika kao neosnovane i potvrđuje međupresuda Općinskog suda u Šibeniku broj P-1319/11 od 29. listopada 2012. godine “.

 

3. Protiv drugostupanjske presude revizije iz čl. 382. st. 1. t. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 - dalje: ZPP) su podnijeli tužitelj-protutuženik i tuženik-protutužitelj. Tužitelj-protutuženik podnio je reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači. Tuženik-protutužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

4. Odgovori na revizije nisu podneseni.

 

5. Revizije su neosnovane.

 

6. Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je ona pobijana revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju u reviziji ukazuje tuženik-protutužitelj. Naime, suprotno tvrdnji tuženika-protutužitelja pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

 

8. Predmet spora je zakonitost Odluke tuženika-protutužitelja o otkazu Ugovora o pravima, obvezama i plaći i opozivu s funkcije tehničkog direktora društva od 30. kolovoza 2006. te zahtjev za vraćanje na radno mjesto. Protutužbenim zahtjevom tuženik-protutužitelj od tužitelja-protutuženika potražuje naknadu štete prouzrokovane radom tužitelja-protutuženika u iznosu od 750.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama.

 

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

 

-da je tužitelj-protutuženik sa tuženikom-protutužiteljem 1. ožujka 2005. zaključio Ugovor o pravima, obvezama i plaći (- dalje: Ugovor),

 

-da je Ugovorom tužitelj-protutuženik imenovan tehničkim direktorom društva I. d.o.o. – T. L." te kojim je istodobno zasnovan radni odnos na neodređeno vrijeme; da su predmet Ugovora prava, obveze i ovlaštenja koja na bilo koji način proizlaze ili su u svezi s radom tehničkog direktora društva; da je tehnički direktor osoba s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima i zastupa i predstavlja Društvo pojedinačno i samostalno u okviru svojih tehničkih ovlasti rukovođenja te samostalno obavlja poslove iz svoje nadležnosti, osim onih za koje se izričito zahtijeva dodatna suglasnost Uprave (čl. 1. do 8. Ugovora),

 

-da se plaća sukladno čl. 9. Ugovora sastoji od osnovne plaće u iznosu od 12.000,00 kuna neto i stimulativnog dijela plaće, a koji određuje Uprava posebnom odlukom kvartalno, a plaća i druga primanja tehničkog direktora su ugovoreni odredbama čl. 9. do 15. cit Ugovora,

 

-da je Ugovorom u čl 16. do 19. ugovorena zabrana konkurencije i čuvanje ugleda i poslovne tajne, dok je čl. 20. do 31. ugovoreno radno vrijeme i odmori, trajanje ugovora te otpremnina za koju je ugovoreno da se isplaćuje za slučaj odlaska u mirovinu u visini od 3 prosječne neto plaće, a da otpremnina ne pripada u slučaju da tehnički direktor podnese ostavku na funkciju ili kad ga Uprava Društva opozove s funkcije,

 

-da je odredbom čl. 22. Ugovora propisano da Uprava društva može opozvati tehničkog direktora iz sljedećih razloga: 1. kod grube povrede obaveza (u obzir dolaze sva kažnjiva djela i sve radnje uperene protiv društva) , 2. kod trajne bolesti, 3. kod nesavjesnog poslovanja i otkrivanja tajni društva, 4. kod narušavanja ugleda Društva te nanošenje štete izgledima Društva u poslovanju zbog sklapanja spekulativnih poslova, 5. kod neprimjereno visoke zaduženosti Društva o čemu pravovremeno nije obaviještena Uprava društva, 6. zbog nepoštivanja ugovornih odredaba o slanju izvješća o poslovanju Društva Upravnom odboru i stručnim službama i 7. zbog nepoštivanja odredaba ovog Ugovora kao i ostalih važnih razloga koje utvrdi uprava društva.

 

- da je odredbom čl. 23. Ugovora propisano da Odluka o opozivu Tehničkog direktora predstavlja razlog za raskid ovog Ugovora (st. 1.), da su povrede iz čl. 22. toč. 4. i 5. ujedno i razlozi za izvanredan otkaz Ugovora o radu i prestanak radnog odnosa (st. 2.) te da će u slučaju opoziva Tehničkog direktora Društvo direktoru ponuditi druge poslove koji odgovaraju njegovoj stručnoj spremi i znanju (st. 3.).

 

-da je tuženik-protutužitelj dana 30. kolovoza 2006. donio Odluku o otkazu navedenog Ugovora o pravima, obvezama i plaći i opozivu s funkcije tehničkog direktora društva, zbog teške povrede obveza iz radnog odnosa,

 

-da iz Odluke o otkazu Ugovora o pravima, obvezama i plaći i opozivu s funkcije tehničkog direktora društva proizlazi da je tužitelju-protutuženiku na temelju čl. 107. Zakona o radu dan otkaz bez prava na ugovoreni otkazni rok te da mu radni odnos prestaje s danom dostave tog otkaza, kao i da nema pravo na otpremninu, uz obrazloženje da je temeljem posebne provjere Skupštine društva utvrđeno da je tužitelj na radnom mjestu s posebnim ovlastima, nizom svojih propuštanja nadzora nad radom društva u okviru ugovorom preuzetih ovlasti propustio poduzeti veći broj postupaka i radnji na očuvanju pravilnog poslovanja, a zbog čega da je tuženiku nastala šteta; na sjednici društva, temeljem provedenih dokaza i prikupljenih činjenica da su utvrđeni razlozi za poslovno uvjetovani otkaz tužitelja te opoziv funkcije, u bitnome navodeći da tužitelj nije ovladao poznavanjem niti jednog stranog jezika, da je učinio prekomjerne troškove prilikom korištenja pogonskog goriva za službeni automobil, da je službeni automobil koristio i za privatne svrhe članova svoje obitelji, da je loše organizirao proizvodnju, što da je rezultiralo velikim brojem prekovremenih sati s jedne strane, odnosno, nepotrebnim povećanjem troškova proizvodnje s druge strane, da nisu realizirani postavljeni ciljevi kvalitete proizvoda u skladu s dokumentima o ciljevima kvalitete, da je utvrđeno povećanje nekvalitetnih proizvoda (škarta), da je tužitelj neuspješno vodio kadrovsku politiku, zapošljavao radnike u proizvodnju "na crno", te naposljetku da nije periodično, tromjesečno izvještavao Upravu društva o rezultatima proizvodnje,

 

-da predmetni Ugovor o pravima, obavezama i plaći sklopljen između tužitelja i tuženika od 1. ožujka 2005. sadržajno, uz Ugovor o radu, predstavlja i menadžerski ugovor,

 

-da se poslodavac prije donošenja otkaza ugovora o radu nije savjetovao sa radničkim vijećem,

 

-da tuženik-protutužitelj ima pravo opozvati tužitelja-protutuženika s funkcije tehničkog direktora u slučaju postojanja bilo kojeg razloga iz čl. 22. Ugovora o pravima, obavezama i plaćama,

 

-da su se ostvarili razlozi za opoziv s funkcije tehničkog direktora jer je tužitelj-protutuženik zapošljavao na probni rok bez ugovora i nije poštivao odredbe predmetnog ugovora o slanju pismenog izvješća Upravi društva.

 

10. Shodno navedenim utvrđenjima, sudovi su u bitnom zaključili da je otkaz Ugovora o radu, obavezama i plaći tužitelja-protutuženika nezakonit uslijed nepoštivanja zakonske obveze savjetovanja sa radničkim vijećem prije donošenja odluke o otkazu, slijedom čega su djelomično prihvatili tužbeni zahtjev za poništenje odluke o otkazu Ugovora o pravima, obvezama i plaći te vratili tužitelja-protutuženika na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i znanju. Tužbeni zahtjev za poništenje odluke o opozivu s funkcije tehničkog direktora sudovi su odbili kao djelomično neosnovan, utvrdivši da je u tom dijelu menadžerski ugovor prestao pod uvjetima propisanim ugovorom.

 

10.1. Sudovi su nadalje odbili kao neosnovan protutužbeni zahtjev za naknadu štete zaključivši u bitnom da iz provedenih dokaza saslušanjem svjedoka i financijskih izvješća tuženika-protutužitelja i bilanca gubitka i dobitka za 2005. i 2006. ne proizlazi da bi tužitelj-protutuženik svojim radom prouzrokovao štetu tuženiku-protutužitelju, dok tuženik-protutužitelj, na kojem je bio teret dokazivanja, u postupku nije dokazao suprotno.

 

11. U pogledu tužiteljevih-protutuženikovih prigovora pravilnoj primjeni materijalnog prava posebno se ističe spornim da li ugovor koji su stranke sklopile predstavlja i tzv. menadžerski ugovor.

 

12. Hoće li se na prestanak ugovora o radu primjenjivati odredbe ZR-a ili opće odredbe obveznog prava ovisi o tome je li određeni ugovor po svojoj pravnoj naravi „menadžerski“ ili je riječ o ugovoru o radu. O tome se može donijeti odluka vodeći računa o svim sastojcima - elementima konkretnog ugovora. Menadžerski ugovor najčešće sadržava elemente poput radnopravnog statusa menadžera (raspored na druge poslove i prava iz radnog odnosa), obveze, ovlaštenja i odgovornost uprave, način komunikacije i praćenja izvršenja ciljeva poslovne politike, osnovnu plaću i nagrađivanje za ostvarene rezultate (police osiguranja, obračunana, a neisplaćena retroaktivna potraživanja, realizacija dioničkih opcija), naknadu štete i osiguranje od rizika poslovanja, zabranu konkurencije, moralna i materijalna prava iz intelektualnog vlasništva, način tumačenja, izmjene i raskid ugovora.

 

13. Prema odredbi čl. 13. st. 1. mjerodavnog Zakona o radu („Narodne novine“, broj: 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 123/03, 30/04 i 68/05 – dalje: ZR) radni odnos se zasniva ugovorom o radu. Ugovorom o radu se smatra, prema odredbi čl. 13. st. 2. ZR-a, onaj ugovor kojeg poslodavac sklopi s radnikom za obavljanje posla koji s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca ima obilježja posla za koji se zasniva radni odnos, osim ako poslodavac ne dokaže suprotno.

 

14. Imajući u vidu sadržaj spornog Ugovora (poglavito okolnost da je tužitelj-protutuženik imenovan na funkciju tehničkog direktora tuženika-protutužitelja s ovlastima da zastupa i predstavlja tuženika-protutužitelja u okviru svojih tehničkih ovlasti rukovođenja i organiziranja; da se odredbama Ugovora kojima je regulirana plaća i druga primanja stranke pozivaju na odredbe čl. 247. Zakona o trgovačkim društvima; da u Ugovoru postoje odredbe o zabrani konkukrencije, čuvanju ugleda i poslovne tajne) pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da se u konkretnom slučaju radi o mješovitom ugovoru koji, uz elemente ugovora o radu (sadržaj iz čl. 17. st. 1. ZR-a), ima i obilježja menadžerskog ugovora (obveznopravni karakter).

 

15. Prethodno utvrdivši da je tužitelj-protutuženik zapošljavao na probni rok bez ugovora i nije poštivao odredbe predmetnog ugovora o slanju pismenog izvješća Upravi društva čime su se ostvarili razlozi za opoziv s funkcije tehničkog direktora društva iz odredbe čl. 22. Ugovora, sudovi su pravilno postupili kada su odbili tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj-protutuženik traži da se poništi odluka o opozivu.

 

16. Međutim, a kako to pogrešno smatra tuženik-protutužitelj, opozivom obveznopravnog dijela Ugovora nije automatski došlo i do prestanka radnog odnosa.

 

Prema Zakonu o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj 111/93, 34/99, 52/00 i 118/03 - dalje ZTD) uprava vodi poslove društva (čl. 240. st. 1. ZTD-a) i zastupa društvo (čl. 241. st. 1. ZTD-a). Te poslove član uprave može obavljati u radnom odnosu ili izvan njega. Opozivom člana ili predsjednika uprave ne dira se u odredbe ugovora kojega su oni sklopili s društvom (čl. 244. ZTD-a).

 

Sukladno odredbi čl. 152. st. 1. ZR-a prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika, a prema odredbi st. 2. podst. 2. istog članka važnim odlukama iz st. 1. toga članka smatraju se osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu. U smislu odredbe čl. 152. st. 11. ZR-a odluka poslodavca donesena protivno odredbama toga Zakona u obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem je ništava.

 

17. U konkretnom slučaju tuženik-protutužitelj se nije savjetovao sa radničkim vijećem, slijedom čega su sudovi pravilno ocijenili da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita. Shodno navedenom, osnovan je i zahtjev tužitelja-protutuženika za njegovo vraćanje na posao sukladno odredbi čl. 122. st. 1. ZR-a i to na radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi i znanju (čl. 23. st. 3. Ugovora).

 

18. Budući da su nižestupanjski sudovi ocjenom predloženih i provedenih dokaza, a sve polazeći od odredaba čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. ZPP-a (prema kojima je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika) te odredbe čl. 221.a ZPP-a (kojom je propisano: „Ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.“), utvrdili da tuženik-protutužitelj nije dokazao istaknute činjenice na kojima temelji odgovornost tužitelja-protutuženika za naknadu štete prouzrokovane tuženiku-protutužitelju (čl. 252. ZTD-a), to su pravilno sudovi protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja ocijenili neosnovanim i odbili.

 

19. Daljnjim revizijskim prigovorima tuženika-protutužitelja istaknutim u pravcu pogrešne ocjene provedenih dokaza od strane nižestupanjskih sudova (tuženik-protutužitelj u bitnom ističe da su radnici bili obaviješteni o namjeravanom otkazu te iznosi navode o osnovanosti protutužbenog zahtjeva za naknadu štete) faktično se prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, a o čemu u smislu odredbe čl. 385. ZPP-a u revizijskom stadiju postupka nije dopušteno raspravljati.

 

20. Slijedom izloženog, kako ne postoje razlozi zbog kojih su revizije izjavljene, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a revizije tužitelja-protutuženika i tuženika-protutužitelja odbiti kao neosnovane, čime je odlučeno kao u izreci.

 

Zagreb, 3. studenog 2021.