- 1 -              Revd 4295/2021-3

Broj: Revd 4295/2021-3

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja i dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. K. iz I., V. 35 A, OIB …, zastupanog po punomoćniku K. M. odvjetniku u Z., protiv tužene V. Č. iz Z., I. B. 4, OIB …, zastupane po punomoćnici I. R. odvjetnici u Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužene za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R 11/2021-3 od 30. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1221/2017-40 od 24. kolovoza 2020., u sjednici održanoj 3. studenoga 2021.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.

Obrazloženje

1. Tužena je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž R 11/2021-3 od 30. travnja 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1221/2017-40 od 24. kolovoza 2020. u dosuđujućem dijelu kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju 14.401,84 kn sve sa pripadajućim zateznim kamatama izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak te isplatiti tužitelju na ime troška postupka 17.562,50 kn, naznačivši slijedeća pravna pitanja za koje smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni odnosno za razvoj prava kroz sudsku praksu:

              1. Dopušta li bilo koja legitimna metoda interpretacije zakonskog teksta tumačenje radnopravnog instituta prenošenja ugovora na novog poslodavca iz čl. 133. st. 1. ZR 2009. na način da je puni pravni učinak prenošenja ugovora u odnosu između poslodavca prenositelja i poslodavca preuzimatelja, u smislu citiranog propisa ostvaren i u slučaju u kojem u potpunosti izostaje statusna promjena ili pravni posao prijenosa poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospodarske djelatnosti, a koji zadržava svoju gospodarsku cjelovitost (tzv. faktični prijenos), odnosno može li se uopće raditi o prijenosu poduzeća s učinkom prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca bez da uslijedi statusna promjena ili pravni posao prijenosa poduzeća?

              2. Dopušta li sadržaj propisa iz čl. 133. st. 1. ZR 2009., s obzirom na imperativ statusne promjene ili pravnog posla prijenosa poduzeća kao osnove prenošenja ugovora na novog poslodavca, da se - u prijelaznom razdoblju prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u kojem se po osnovi Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju nacionalni propis tumači koliko je moguće u duhu prava EU-a - institut prenošenja ugovora s punim učinkom, pozivom na stajalište iz Odluke Suda EU, primjenjuje i ako nije došlo do statusne promjene niti do pravnog posla prijenosa poduzeća?

              3. U situaciji u kojoj je, u kontekstu prijenosa poduzeća i prenošenja ugovora na novog poslodavca, raniji poslodavac - prenositelj, kao dužnik za neisplaćene plaće radnicima za razdoblje prije prijenosa poduzeća, korporativno organiziran kao društvo s ograničenom odgovornošću, predstavlja li zakonska odredba iz čl. 133. st. 15. ZR 2009. (identična odredbi iz čl. 137. st. 15. aktualno važećeg ZR 2014.) normativnu osnovu proboja pravne osobnosti u pravcu odgovornosti člana-osnivača i ujedno direktora (uprave) društva za neisplaćene plaće radnicima, odnosno tereti li ga kao dužnika odgovornost za neispunjenu temeljnu obvezu društva kao poslodavca prema radnicima?

1.1. Tužitelj u odgovoru na prijedlog tužene za dopuštenje revizije osporava dopuštenost tog prijedloga.

2. Polazeći od odredbe čl. 385. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), a postupajući sukladno odredbi čl. 385.a i čl. 387. ZPP, revizijski sud ocijenio je da pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije pod rednim brojem 1 i 2, a kojima se problematizira postojanje pretpostavki za primjenu odredbe čl. 133. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 73/13), a koja uređuju institut prenošenja ugovora o radu na novog poslodavca, nisu važna za odluku u ovoj pravnoj stvari, a kod činjenice što je tužena u ovom sporu fizička osoba, a ne pravna osoba - trgovačko društvo na kojeg bi navodno bili preneseni ugovori o radu prethodno sklopljeni između tužitelja i bivšeg poslodavca.

2.1. Nadalje, glede pravnog pitanja naznačenog u prijedlogu tužene za dopuštenje revizije pod rednim brojem 3, ocijenjeno je da to pravno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, tužena je kao razlog važnosti toga pravnog pitanja tek naznačila da o tom pravnom pitanju ne postoji praksa revizijskog suda. No, ocjena je ovog revizijskog suda da okolnost što o određenom pravnom pitanju ne bi postojala praksa revizijskog suda, sama po sebi to pravno pitanje ne čini važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

3. Slijedom toga, a kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, to je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s odredbom čl. 387. st. 5. ZPP, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenoga 2021.

                            Predsjednica vijeća:

                            Katarina Buljan, v.r.