- 1 -              Revd 2938/2021-2

Broj: Revd 2938/2021-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, te Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. Š., iz M., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik A. Z., odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu A. Z., V. Z. i T. K. u P., protiv tuženice M. R., iz K., sa adresom u N., OIB: …, koju zastupa punomoćnica L. Š., odvjetnica u P., radi utvrđenja ništetnim, podredno raskida, Ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6251/2018-2 od 3. veljače 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj P-3123/15-38 od 16. srpnja 2018, u sjednici održanoj 3. studenog 2021,

r i j e š i o   j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6251/2018-2 od 3.veljače 2021. se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Tužitelj D. Š. je podneskom od 12. travnja 2021. predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-6251/2018-2 od 3.veljače 2021. radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

2. Tuženica nije odgovorila na prijedlog.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 385., čl. 385.a. i čl. 387. st. 1. i 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda RH je ocijenilo da nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, jer naznačena pitanja nisu važna u smislu navedene odredbe.

4. U ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su odbili glavni tužbeni zahtjev kojim je tužitelj tražio da sud utvrdi ništetnim Ugovor o doživotnom uzdržavanju od 27.08.2007. (dalje: Ugovor), zaključen između danas pokojnog Š. J. kao primatelja uzdržavanja i tuženice R. M., rođene Š. kao davateljice uzdržavanja ovjerovljenog kod Općinskog suda u Puli – Pola posl. br. R1 352/07 od 21.09.2007., da isti ne proizvodi pravne učinke, te da se naloži uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja kako je navedeno u presudi.

4.1. Odbijen je i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za raskid navedenog ugovora, te zahtjev za izdavanje tabularne isprave podobne za prijenos ½ dijela k.č. br. 1596 kuća, k. o. P. s imena tuženice na ime prednika tužitelja.

5. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim Ugovora je odbijen s obrazloženjem da tužitelj nije dokazao nedopuštenu pobudu, a nije dokazao ni da je riječ o fiktivnom ugovoru. Stoga je sud ocijenio da nema mjesta primjeni odredbe čl. 273. Zakona o obveznim odnosima o ništetnosti ugovora zbog nedopuštene pobude, (Narodne novine broj 35/05, dalje: ZOO), niti odredbe čl. 285. i dalje ZOO o ništetnosti fiktivnog ugovora.

5.1. Eventualno kumulirani tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje da tužitelj nije dokazao razloge za raskid ugovora odnosno nije dokazao da tuženica nije ispunjavala svoje ugovorne obveze. Prema odredbi čl. 583, st, 3, ZOO jednostrani raskid ugovora zbog neispunjenja može zahtijevati svaka strana samo ako druga strana ne ispunjava svoje obveze, što ovdje nije bio slučaj.

6. Tužitelj je osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je predložio da mu Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.

7. Prvim pitanjem (A) tužitelj pita radi li se o prividnom ugovoru o doživotnom uzdržavanju kad je primatelj uzdržavanja opozvao oporuku kojom je raspolagao svojom imovinom u korist osobe s kojom je potom sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju tako da imovinu navedenu u oporuci ugovorom o doživotnom uzdržavanju daje davatelju uzdržavanja. Kao razlog važnosti navedene su odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-468/200 od 10. rujna 2003. i Županijskog suda u Varaždinu broj Gž-1329/2017-4 od 14. studenog 2017.

7.1. Drugim pitanjem (B) tužitelj pita može li se smatrati da je postojala nedopuštena pobuda primatelja uzdržavanja za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju ako je primatelj prethodno oporukom raspolagao svojom imovinom u korist iste osobe s kojom je nakon opoziva oporuke sklopio ugovor o doživotnom uzdržavanju kojim istu imovinu daje davatelju uzdržavanja. Kao razlog važnosti navedene su odluke Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-3824/1999 od15. listopada 2003 i Rev x-121/2011 od 5. rujna 2020.

8. Naznačeno prvo i drugo pitanje nisu važni za rješenje ovoga spora i poziciju tužitelja jer je u ovoj konkretnoj parnici utvrđeno da nije bilo nedopuštene pobude na strani primatelja uzdržavanja, kao i da nje riječ o fiktivnom ugovoru. Pri tome podredno valja napomenuti da po odredbi čl. 273. ZOO pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Samo ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

9. Treće , četvrto i peto pitanje (C, D, E) odnose se na bitne povrede odredaba parničnog postupka i to bitne povrede odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. učinjene pred prvostupanjski i drugostupanjskim sudom, bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP počinjene time što drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbeni navod o pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP počinjene time što drugostupanjski sud nije odgovorio na žalbene navode o nepravilnoj ocjeni izvedenih dokaza.

10. Naznačena pitanja (C, D, E) nisu važna za rješenje ovoga spora jer su nižestupanjske presude razumljive pa ih je moguće ispitati. Prvostupanjska presuda je sačinjena u skladu s odredbom čl. 338. st. 4. ZPP, u obrazloženju su izloženi zahtjevi stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio te je posebno navedeno koje je odredbe materijalnog prava sud primijenio.

10.1. Drugostupanjski sud je odgovorio na žalbene navode tužitelja koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i ocjenu dokaza od strane prvostupanjskog suda, sve u skladu s odredbom čl. 375. st. 1. ZPP.

11. Stoga nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda, pa je valjalo prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 1. i 5. ZPP i riješiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 3. studenog 2021.